Mi smo dobro, hvala na pitanju, ovde je predivno i dobro je što niste s nama. U primorju bura divlja preko svih granica brzina dozvoljenih na autoputevima, ali nema pandura koji bi se usudio da stane pred 200 km na sat i zaustavi je. Na dnevniku glavne slike su veselnik koji uprkos upozorenjima da se ostane kod kuće, pokušava da baci đubre po orkanu, zbog čega biva odnesen sa sve kontejnerom, džakovi peska na krovovima koje vetrina nije postigla da oduva, zabavljena čupanjem drveća, talasi k'o kuće i kuće koje jedva vetru odolevaju.
Istovremeno sinoć po'apsilo i ministra i predsednika ovdašnje stranke Plemenitog, još jednog poslanika i dodatno bizmismena. Ministar danas dao ostavku, al' bar se spasio aktuelne interpelacije vezane za kučeći problem ovdašnji, koji spada u kategoriju Sačuvajmebožeisakloništasveimanabelomsvetu.
Radnici omanje građevinske firme iz kočevskog dela zemlje sa sunčane strane Alpa gladuju protestno, jer ne pamte kad su plate dobili poslednji put, već deseti dan, a juče uz podršku aktivista pokušavaju da uđu u ministarstvo za rad, pevajući »Internacionalu«. Hoćeš, nećeš, sav se naježiš, izgladneli radnik sa »Internacionalom«, pred policijom...red li je?
Tu negde jedan od mojih glodura mi očajan postavi pitanje:«Aman imaš li išta lepo odande da mi pošalješ? Nešto o snegu?« Naravno, kako da ne, sneg pada ne prestaje. Kombinovan sa opakim istočnim vetrom, koji depilira do kostiju. Manir horizontalnog padanja povremeno menja zatrpavanjem u vertikali i maštovitosti radi se u prašnjavim oblacima seli u smetovima, baš kao u dokumentarcima o ekspedicijama na Severnom polu. Lepota jedna. Južni deo Slovenije je sledovao više od pola metra snega samo za jednu noć, a ni nama se bolje ne piše, koliko vidim napolju je ozbiljan rad na postizanju visinske, snežne norme. Glodur diže ruke od mene, uz molbu-zapoved »I nemoj slučajno da si me pominjala na blogu« i ode u skype daljine. Naravno da neću.
Fakat je da i meni počesto nedostaju lepe vesti, jer našta bi ličilo da čovek vazda čita i sluša stvari zbog kojih mu se ni iz kuće ne izlazi. Zarad ulepšavanja današnjeg i okolnih dana, poklanjam vam nekoliko vesti, u kojima nema ministara, orkana i gladnih radnika sitih svega:
U gradiću Niderzimern, u blizini Lajpciga, je gradonačelnik preko interneta prodavao rupe na ulicama. Cena rupe je bila 50 evra, a na tu prodaju su ga naveli sami građani koji su ga molili da popravi potpuno propale ulice, posejane rupama. Kako je gradić Nidrcimern bio sa praznom gradskom blagajnom, gradonačelnik Šmit-Rose je poslušao savet građana, koji su mu u šali rekli da ako ne može da popravi rupe, neka ih onda proda. Za samo nekoliko dana su se javili kupci iz Nemačke, Švajcarske, Rusije i Austrije, koji su želeli da kupe sebi rupu. Medju kupcima su bili i brojni mediji, poput BBC-ja. Niderzimern je tako sakupio novac za krpljenje ulica, a na svakoj asfaltnoj zakrpi će biti napisano ime i posveta grada vlasniku bivše rupe.
Britansko istraživanje je pokazalo jaku vezu između muške inteligencije i vernosti parterki. Muškarci koji varaju svoje žene ili devojke imaju niži IQ od muškaraca koji znaju da se odupru iskušenjima i ostanu verni, tvrde britanski stručnjaci. Vođa istraživanja, evolucijski psiholog, dr. Satoši Kanazava, tvrdi da inteligentni muškarci svojom vernošću dokazuju da su jako napredovali u drugom procesu evolucije čoveka, za razliku od onih koji ne mogu da se odupru drugim ženama. Muškarci su, kroz istoriju, bili skloni poligamiji, a uzroke ne treba tražiti samo u hedonizmu, već u ulozi koju je, prirodno, muškarac imao za nastavljanje vrste. Dr. Kanatave tvrdi i da su se stvari promenile, jer je ulazak muškarca u monogamni seksualni odnos za njega značio veliki evolucijski korak napred. Povezanost između inteligencije i nevernosti se ne odnosi na žene, jer se od njih u svim društvima očekivalo da budu verne svojim partnerima.
»Gelato University« u Bolonji postaje sve popularniji, 2008. godine se za studiranje sladoledarstva odlučilo čak 6000 studenata iz celog sveta. Nedelju dana studiranja na ovom univerzitetu košta čak 700 evra, a studentima se nudi mogućnost proizvodnje sladoleda u najmodernijim laboratorijama. Pored učenja kako se mešaju tradicionalni ukusi, poput vanile i čokolade, studente podstiču i na inovativnosti, odnosno istraživanja novih ukusa sladoleda od crnog vina, maslinovog ulja, parmezana i bosiljka. Prošle godine su, na ovom univerzitetu, otkrili izuzetnu kombinaciju sladoleda od kruške, limuna, parmezana i bosiljka.
Običnoj žvaki je potrebno neverovatnih 450 godina da se raspadne, zbog čega jako opterećuje životnu sredinu, a njeno odstranjivanje sa trotoara veliki trošak za gradove. Samo u Velikoj Britaniji se potroši 459 miliona evra godišnje za odstranjivanje žvaka sa ulica. U Meksiku je proizvedena prva biorazgradljiva žvaka, napravljena od sokova drveća. Ta žvaka se ne lepi za odela i bačena se raspadne nakon nekoliko nedelja. Napravljena je od čikle, kojoj se dodaju prirodni voskovi, ekološki zaslađivači i prirodne arome.
Kako bi bilo lepo kad bi od ovakvih vesti bili sastavljeni dnevnici...
p.s. Skoro bih zaboravila još jednu lepu vest, danas je 70. rođendan jednog i jedinog - Čaka Norisa!