2023-11-27 21:58:12

KOANI ZA KOALE (II)

horheakimov RSS / 27.11.2023. u 22:58

Vanja je shvatala da se u snu zaista može pisati. Dovoljno je bilo vezati gumicom za kosu olovku za palac, pokazivač i srednji prst, radnja u nivou pripreme za štampu. Naravno ovu intervenciju je vredelo uraditi u budnom stanju i ruku namestiti na pisaću površinu tako da može sama da se kreće. U uho sa iste strane treba staviti slušalicu-bubicu, ali krajnje labavo, tako da ima prostora da privuče talasanje vazduha prouzrokovano kreketom docenta-žabe ali pak nedovoljno da se ti talasi provuku do ušnih koščica, nego, tako da bi mogli da se skotrljaju niz rukav na čijem dnu se nalazi pletenica prstiju i kanzaši pisaljka. Drugo uho, povezano sa mozgom - umalo ne napisah mazgom, biće da mi preti buđenje, umalo ne napisah buđanje, možda bi trebalo da odložim nastavak za neki drugi dan, neku drugu noć - trebalo bi ostaviti slobodno za auditivne nadražaje u snu. Svet koji je Vanja stvarala u snu, nije se mnogo razlikovao od onog u kom je trunula, pa opet, bio je van njenog domašaja.

 

 
2023-11-15 19:20:08

Deca entropije

amika RSS / 15.11.2023. u 20:20

                     ДЕЦА ЕНТРОПИЈЕ

            Како у ствари функционише време? Постоје ли људи у времену или време у људима? Како време пролази и да ли уопште постоји, или смо га измислили да бисмо омеђили наша сећања и систематизовали сопствено постојање у низ година, месеци, дана, сати…

            Време није

 
2023-11-07 20:07:29

KOANI ZA KOALE (I)

horheakimov RSS / 07.11.2023. u 21:07

Na samom početku prvog semestra, na jednom od uvodnih predavanja iz anatomije, Vanja je došao do iznenađujućeg otkrića. Radilo se o tome da je podbuli, sa ogromnim podvaljkom, docent, koji je odavno trebalo da se reši tog zvanja i pomeri se jednu stepenicu više u akademskoj hijerarhiji, uprkos tome što su svi, i stariji studenti i saradnici u nastavi i profesori, mislili da je užasno naporan i dosadan, počeo smrtno da ga vuče u san. Istog momenta kada bi ušao, čak i u prazan amfiteatar, Vanja je bivao s jedne strane mentalno smlaćen, sa druge opijen mirisom spavanja (konkretno to je bila mešavina mirisa mazuta koji je goreo u fakultetskoj kotlarnici, mirisa iznova i iznova prženog ulja iz menze koja se nalazila u zgradi i mirisa omekšivača za bebinu odeću koji je puštao uvek rašireni veš unuke jedne od pomoćnih radnica, koja je živela u rupi ispod kaskadne učionice još od ’81, čija je ćerka pobegla sa detetom od muža nasilnika). Kada bi se na opisanu olfaktornu omamu dodao audio-vizuelni docent i krenuo o kostima gornjih ekstremiteta, Vanja bi momentalno padao u san. Isprva ga je bilo sramota, povlačio bi se u redove koji su se bližili plafonu, uredno bi pred sebe otvarao anatomsku svesku i beležio makar naslov a onda bi preko istog pomoćnog udžbenika prekrstio ruke i glavu namestio tako da iz žablje perspektive odaje utisak kao da je svestan.

 

 
2023-10-25 21:44:22

IGUANA RACIJA (II)

horheakimov RSS / 25.10.2023. u 22:44
Crni olujni oblak, nošen vetrom sa zapada koji neprekidno duva od sinoć, konačno je stigao. Namrčilo se nebo od Zemuna, rekao bi Radovan III. Lazarevićeva se ponovo napravila na duboku i usku klisuru izbobanu crnim prozorima kao antraksom. Golubovi po simsovima pretvoriše se u orlove, da su beli pa da se pomisli, deo su parade (ovde je škakljivo upotrebiti reč parada, možda je bolje držati se reči svečanost). Oluci krenuše da tandrču ali ne kao kad kiša dobuje kroz njih nego kao da pacovi silaze sa krovova. Ili možda još gore kao da pacovi izlaze iz podruma i penju se na krovove, s kojih mogu da napadnu samo u činu zajedničkog samoubilačkog, za većinu pacova, skoka (neki će volšebno preživeti). Nestade plavetnila neba gotovo u minutu i sve zastave koje su se vijorile ispred Skupštine, u parku i ispred Novog dvora odjednom postadoše zastave za Sin City, crvene, bele i sive. Uključi se automatsko gradsko osvetljenje kad mu vreme nije (znači neko je dobio instrukciju da manuelno prespoji). Otpoče opet da vrti onaj gramofon na kom je svirala ploča sa dečijom uspavankom, samo ovaj put beše Uspavanka za Radmilu M. 
 
 
 
 
2023-10-08 09:23:41

ZABORAV

Dragan Jakovljević. RSS / 08.10.2023. u 10:23

Profesor Nikolajević je dobro znao da su kultura sećanja i kolektivna sklonost zaboravu, među najbolnijim tačkama njegovog naroda i zato im se često vraćao. Na svojim redavanjima, u naučnim radovima i novinskim člancima, mnogo je prostora i energije posvećivao važnosti kolektivnog pamćenja. Ako zaboravite svoje umne i darovite ljude, ne samo da nećete znati ko su bili oni, nego

 
2023-10-07 20:50:33

IGUANA RACIJA (I)

horheakimov RSS / 07.10.2023. u 21:50
ko kladi se na Lacio, izgubio je racio (i pare je bacio) – nepoznat autor
 
Ko god je bio na ulicama Singidunuma za vreme inauguracije rimskog cara, 1541. godine posle pada Rimskog carstva, kolokvijalno Zapadnog rimskog carstva, i šmrkao kokain, zna da čovek ne može biti car, a kamoli car prirode. Car prirode ne bi imao problem da umiri, čak isključi vetar koji preti da oduva prah dobijen iz biljke roda Erythroxylum. Car prirode ne bi drugom rukom navlačio kapuljaču da sakrije svoj identitet od memljivih novinara. Na kraju, car prirode ne bi jahao raspali capriolo bicikl, sastavljen u Bačkoj Palanci (latinski naziv poznat redakciji), nego bi jahao zmaja, eventualno komodo zmaja  ili makar iguanu.
 
         - Kako ti ne dosadi, Veljo? Od jutros si već pet puta vukao – reče Sale, smoren što i ovaj put nije ponuđen.
Velja skloni sedefnu kutijicu iz koje je njegova prababa, poreklom iz Turske (navijala za Genčlerbirligi), šmrkala burmut, i podiže svoj bicikl na zadnji točak, zamišljajući pod sobom Bukefala koji se propinje pred hordama Persijanaca na teritoriji centralne Anadolije.
 
 
 
 
...Trojica mladića su spustila sa nožica svoje skutere-zujalice i kao popišani, polugoli i svaki sa po crvenim pečatom na obrazu, krenuli u suprotnom smeru od onog u kom je Duško nastavio.
 
- Kako je moguće promašiti?
 
Dušku se njegova muka vratila. Pitanje koje ga je nagrizalo izašlo je iz privremene senke kontrarevizionističke avanture. Usporio je korak iako ga je putanja ka njegovom odredištu manje-više celom dužinom ubrzavala pod nenadjebivim uticajem sile gravitacije.
 
 
 
2023-09-03 21:55:18

POSLEDICE PROMAŠAJA PROTIV GALSKIH PETLOVA (I)

horheakimov RSS / 03.09.2023. u 22:55


Dušku se na trenutak učinilo da će upeglana ali matora, starija od njega, teta Buba ili Bubica, kako joj je tepao, ipak da ga izda i da se zaustavi. Bilo je to vozilo izraubovano, iznutra, u svojoj biti, neko bi rekao i duhovno, verovatno za otpad da limarija i agregat nisu (očigledno bezuspešno) rekonstruisani po ceni koja se kosi sa zdravim razumom. Što bi rekao Mile Kekin, promijenio karoseriju i motor al’ je inače ko nov(a).

 

Možda mehanika može da prkosi elektronici, i vazdušno hlađenje vodenom, ali sve ima rok trajanja. Možda je ova automobilska bakuta (rođena kao nazi kleinkind), dobila fejslift, pejsmejker i totalnu endoprotezu kukova, ali je u nekom momentu  morala da se rastane sa dušom. Ispuštala je poslednje porcije plavičastog dima na svoja zadnja dva topa i onda je jednostavno stala, jedva dosegnuvši vrh malenog uspona, iza kog se pojavio nešto duži spust koji se nastavljao u solidno parče relativno ravnog puta. Duško je shvatio da je kraj, ali je takođe osetio da će gravitacija povući preko 800 kilograma gvožđa nizbrdo i odlučio da odsedi za volanom i taj deo. On je član porodice i sedi pored preminulog kome je srce stalo, ali još uvek nije proglašena moždana smrt. Ostalo je još malo vremena, taman koliko da se upali sveća na uzglavlju. I tako, dok je teta Buba rolala niz brdašce proizvodeći čudan zvuk živog mrtvaca (jer jeste se kretala, i nekome bi iz daljine izgledala odveć živo, ali bi svako ko se nađe u blizini sluhom mogao da potvrdi da je bila pokojna), Duško je u glavi zapalio sveću. Nevidljiva ali posve zanemarena  sila trenja, oduzimala je prevlast nenadjebivosti sile gravitacije i automobil je sve sporije i sporije prelazio metre pred sobom. Kada je osetio da se kretanju bliži kraj, Duško je namotao volan u suprotnu traku i zakucao mezimicu u jendek. Svojevrsno uzemljenje Bubica je pretrpela izgubivši levi far u kontaktu sa svojom grobnom zemljom. Duško je pokupio ranac sa suvozačkog sedišta i ostavio desni far da mu koliko-toliko osvetljava put preko nevelike livade. Razmišljao je kako su njegove današnje okolnosti nesrećne, ali se u sledećem trenutku tešio da ga je teta Buba popela uz Debelo brdo, na samu Pašinu ravan, veoma blizu cilja i da je zapravo imao i sreće.

 
2023-08-12 21:18:51

Ko piše sudbinu?

selica_nena RSS / 12.08.2023. u 22:18
Ko piše sudbinu?
Moja baba za sve u životu govorila: "Šta ćeš, Božja volja. Sve ti je to sudbina, pa kako se kome zalomi." Moja mama, kad to čuje, uzvraćala: "Ljudi sebi pišu sudbinu, moja Nana." I valjda je to bila jedina tema o kojoj nisu bile sto posto saglasne, a ja sam, sledeći te dve mudre žene, došla do nekog svog zaključka – ključne stvari su ti predodređene, sve ostalo je ona slobodna volja o kojoj se piše i u crkvenim knjigama. Mislim, sklonija sam ubeđenju da nam izbori prave sudbinu, a sad baš da nam je sve dato na volju, pa i nije. 

 
2023-07-31 20:54:57

DOŠLO JE VREME DA SE OSTAVIŠ TUĐIH PRIČA...

horheakimov RSS / 31.07.2023. u 21:54

DOŠLO JE VREME DA SE OSTAVIŠ TUĐIH PRIČA I POČNEŠ DA SASTAVLJAŠ SOPSTVENU

 

u znak sećanja na Davida Albaharija

 

 Ulična rasprodaja knjiga trajala je već celo prepodne i dobar deo popodneva i mnogi prodavci su se pakovali, ne preterano zadovoljni, jer berze kao ova nisu privlačile previše pažnje. Još jedan razlog za odlazak, od ostvarene zarade, bila je kiša koja je sve jače padala.

 

 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana