In memoriam| Istorija| Na današnji dan| Život

Šaka života

Jelica Greganović RSS / 21.10.2020. u 14:09

 

8DD8EB02-BF7F-4813-9E3C-18665CEBC8AA-921x1024.jpg 

Dole u selu, u Badnjevcu, s druge strane Lepenice, moji brat i snajka imaju prodavnicu. U njoj ima svega, od eksera preko kuhinjskih potrepština, alata, baštenskih kanti i semena, burića i meni nepoznatih predmeta, do armatura za beton. Tu, na ulasku u magacin, stoji i mušemom pokriven sto, tri stolice, i rezervna medju gajbama i kutijama, za rođake, prijatelje i komšije, koji imaju vremena za kafu, žuti sok, hladovinu i razgovor. Baš odatle mi je nedavno upućen telefonski poziv. Snajka Milica se prvo raspitala za moje zdravlje, a onda uz silno izvinjavanje mi saopštila da njena prijateljica jako želi da me upozna, da ne bi da se nameće, da eto ako bih ja htela, ona je isto poreklom iz Badnjevca, baš bi volela...Naravno da sam rekla da naravno, za svaki slučaj samo upitavši kako se ona zove, jer u selu se nikad ne zna, može da se desi i da mi je rod osoba koja za mene pita. Odgovor je glasio:

-       Rada, Blagojeva ćerka, od Božića, Radmila, unuka popa Andre Božića.

Božići su inače brojna i cenjena seoska porodica, ali kraj objašnjenja me je naterao da odmah odem u pomenutu prodavnicu, sednem za mušemski sto, dobijem kafu i upoznam unuku čuvenog protojereja Andreje Božića, koga je ceo Badnjevac jednostavno zvao »pop Andra« i koga je ljudsko zlo, u obliku ljotićevca Marisava Petrovića, upisalo u istoriju crnog oktobarskog dana 1941. godine.

Pop Andra Božić je, u rodnom Badnjevcu, u kom je i službovao, zapamćen po dobrom. Pomogao je podizanje seoskog Doma, koji danas po njemu ime nosi, obnavljanje Zadruge koja je bila stočarska, krečarska, potrošačka, kreditna i žitarska, bio je član odbora Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga. Zajedno sa bratom, Kamenkom Božićem, kragujevačkim senatorom, podigao je spomen-česmu Badnjevčanima poginulim u Prvom svetskom ratu. Cenjeni i vredni pop je imao četvoro dece, Radovana, Blagoja, Radmilu i Desanku, i imanje niže crkve, iza badnjevačke železničke stanice.

Za razliku od njega, Marisav Petrović, iz susednog sela Graca, ostao je i među najrođenijima zapamćen po zlu. Seoski đilkoš i zgubidan, besposlen i lenj, uvek u potrazi za kafanama, lakim hlebom, tuđim ženama i tučama, Marisav je pre rata osnovao prvu komunističku ćeliju u selu. Kada je počeo rat, Marisav je digao ruke od komunizma, jer od njega nikakvog haska nije imao, upisavši se u Ljotićevce. Koliko odmah je postao komandant drugog puka  Petog srpskog dobrovoljačkog korpusa, formiranog po nalogu Dimitrija Ljotića, koji je narod jednostavno zvao – Ljotićevci. Tako je Marisav konačno mogao da uzima šta mu je na pamet palo, da deli kredite gradačke Zadruge kome je on hteo, da bije, preti i ubija, da se sveti svima koji su ga nekad makar i ružno pogledali, da uteruje strah kragujevačkom srezu, ne poštedevši ni rođeno selo, ni rođake.

Jedni kažu da je to desilo zato što je pop Andra bio jedan od osnivača šumadijskog Ravnogorskog pokreta, dok drugi tvrde da to nije imalo veze sa politikom, jer Marisava politika nije zanimala, nego ćar i osveta za sve prezrive i osuđujuće reči koje su do njega od popa stizale, za osudu što se prodao Nemcima, što je lenčuga koja dobre domaćine i poštene ljude tera da, od njegovih najavljenih noćnih batina i klanja, beže u šume, sakrivaju decu i žene, da za sobom ostavlja krvave tragove kukavice i bednika. Kako god tek, na ličnu naredbu Marisava Petrovića, u Badnjevac su stigli Ljotićevi dobrovoljci, uhvatili popa Andru i blindiranim vozom, koji je tada svakog dana vozio od Lapova do Kragujevca, odveli ga na noge Marisavu, zatvorivši ga u kragujevačkoj školi »Kralj Petar«. Bilo je to 19. oktobra 1941. godine. U Kragujevcu se spremalo streljanje.

Kažu da je ovakav bio poslednji razgovor popa Andre i Marisava Petrovića:

-       Vidiš bre, pope Andro, da ti od mene život zavisi, ako me je volja bićeš streljan, a ako je meni volja, bićeš pušten.

-       Vala, Marisave, kad moj život zavisi od tebe i ne treba mi. Više volim da budem streljan nego da živim pod tvojom milošću.

Protojerej Andreja Božić streljan je u prvoj grupi žrtava. Za njim je ostala poslednja poruka, napisana porodici, koja se čuva u kragujevačkom muzeju – »Zbogom, dragi moji. Nevino strada, vaš zauvek Andra«

Još hiljade streljanih je na duši poneo gradački lezilebović i zlotvor, ljotićevac Marisav Petrović.

To predveče sam upoznala unuku popa Andre Božića, sedela i pričala sa njom sve do gustog, seoskog mraka. Mnogo manje mračnog od onog koji je zavio u crno kragujevački srez 21. oktobra 1941. godine, onog u kome se zlo bolje videlo, ali i oni koji nisu hteli da prodaju dušu za šaku života.

 

 



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

predatortz predatortz 14:24 21.10.2020

Pokoj duši njegovoj!

Slava i hvala pop' Andri. Mir duši njegovoj i dušama njegovih sapatnika. Oni su čista obraza napustili ovaj svet.
Večni prezir Marisavu, svim znanim i neznanim Marisavima, svih vojski i svih strana, koji su u jadu kao što je rat videli priliku da zadovolje svoje potrebe, bolesne želje i ambicije.

Lep tekst na današnji dan. Hvala, Jelice!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:53 21.10.2020

Re: Pokoj duši njegovoj!

Hvala
muaddib92 muaddib92 14:40 21.10.2020

Lelice

Lep tekst i uspomena na one prave ljude, nadam se da ih ni sada nema manje nego onda. Ali ima i sada sve više zlikovaca, onih sa crnim konjima i crnim potkovicama, najavio ih je još Branko u pismu-posveti Z.Dizdareviću
predatortz predatortz 14:48 21.10.2020

Re: Lelice

najavio ih je još Branko u pismu-posveti Z.Dizdareviću


Prvi put pročitah ovo pismo. Hvala i tebi što saznadoh za njega.
alselone alselone 14:55 21.10.2020

Re: Lelice

Prvi put pročitah ovo pismo. Hvala i tebi što saznadoh za njega.


Prelepo. Hvala i od mene.
kamilo_emericki kamilo_emericki 18:19 21.10.2020

Re: Lelice

alselone
Prvi put pročitah ovo pismo. Hvala i tebi što saznadoh za njega.


Prelepo. Hvala i od mene.

Jelice hvala za pricu o covjeku kakvi bi ljudi trebali biti.

Za alselone i predatortz, smanjite gledanje serija i vratite se malo knjigama. Literatura, narocito ako nije pomalo egzoticna, nije popularna ali za onog ko zeli raditi na sebi je neiscrpan bunar.
Ovo pismo Ziji Dizdarevicu je objavljeno krajem 60-ih ili pocetkom 70-ih u zbirci pripovjedaka "Basta sljezove boje" koja je posvecena pjesniku, ubijenom u Jasenovcu.
Iako nije bila lektira ali povodom Dana Armije ili Dana republike pismo Ziji smo citali i o njemu pricali na casu SH jezika. 1971 je bila poslednja jesen mog skolovanja.
predatortz predatortz 18:55 21.10.2020

Re: Lelice

Ovo pismo Ziji Dizdarevicu je objavljeno krajem 60-ih ili pocetkom 70-ih u zbirci pripovjedaka "Basta sljezove boje" koja je posvecena pjesniku, ubijenom u Jasenovcu.


Baštu i Ćopića sam, naravno, čitao. Pismo Ziji mi je prošlo ispod radara. I da nije, u uzrastu u kom sam čitao "Baštu" mi ne bi ostavilo isti utisak kao sada.
alselone alselone 19:09 21.10.2020

Re: Lelice

Za alselone i predatortz, smanjite gledanje serija i vratite se malo knjigama.

Imao sam jednog poznanika koji je mlađi od mene, nije bio ženjen tada, nije imao dece, imao je manje škole, manje iskustva u poslu, manje uspeha u poslu i tako dalje, i jednom mi kaže - "ti se jako opterećuješ tim stvarima, ti treba lepo loptu i knjigu da poneseš na frušku goru, malo šutaš loptu sa sinom, malo čitaš knjigu".



Ne kažem da je to ovde slučaj, ti si dobronameran čovek, nego me samo setilo.

kamilo_emericki kamilo_emericki 20:30 21.10.2020

Re: Lelice

alselone
Za alselone i predatortz, smanjite gledanje serija i vratite se malo knjigama.

Imao sam jednog poznanika koji je mlađi od mene, nije bio ženjen tada, nije imao dece, imao je manje škole, manje iskustva u poslu, manje uspeha u poslu i tako dalje, i jednom mi kaže - "ti se jako opterećuješ tim stvarima, ti treba lepo loptu i knjigu da poneseš na frušku goru, malo šutaš loptu sa sinom, malo čitaš knjigu".



Ne kažem da je to ovde slučaj, ti si dobronameran čovek, nego me samo setilo.


U pravu si. Put do pakla moze biti popločan dobrim namerama.
Potpuno je budalasto sa moje strane da govorim nekome sta treba da uradi.
Sreca je vrlo licna stvar. Ono sto nekog cini sretnim za drugu osobu moze biti nesreca.


gedza.73 gedza.73 19:26 21.10.2020

Pop Andra

Pop Andra Božić je, u rodnom Badnjevcu, u kom je i službovao, zapamćen po dobrom

nema nedelju dana kako sam u priči sa jednim čovekom iz Donje Rače pominjao pop Andru.
U stvari pitao sam za spomenik koji se nalazi kraj spomenika Radoja Domanović pa je on za tog učitelja rekao kako je izgovorio
Vala, Marisave, kad moj život zavisi od tebe i ne treba mi. Više volim da budem streljan nego da živim pod tvojom milošću

ja dodao da je to Andra Božić i tako krenula priča.

Na ime pop Andre sam prvi put naišao kad sam čitao o Draganu Draži Sotiroviću.
Njih dvojica (mislim da se pominje ime još jednog Badnjevčanina) su među prvima krenuli u organizaciju otpora Nemcima tako što su okupili domaćine iz mesta i okoline.

Tih dana je pop Andra uputio javni, pisani protest komunistima što se angažuju oko proslave prvog maja umesto da uzmu učešće u organizaciji otpora.

Sotirovića je nakon sastanka prepoznao lokalni ljotićevac, prijavio pa je posle nekoliko zatvora i logora stigao u Poljsku i poljski pokret otpora (poljska nacionalna televizija ima snimljen dokumentarac o njemu Draża-czetnik. Legenda Kresów).


Marisav petrović je gori od nemaca. On je odlučivao ko će od njegovih sugrađana da bude streljan pa je, opet kažu, njegov lični zahtev bio da se i Andra nađe na spisku valjda se nadajući kako će on da preklinje za svoj život (u nekoj meri se nešto slično dešavalo po kragujevcu i Kapislani nakon četiri godine).

žene, ćerke, sestre streljanih u Šumaricama su se samoinicijativno organizovale u Crne šamije i bile priznate kao jedinice JuVO.

kao jedna od organizatorki Crnih šamija s enavodi ćerka Andre Božića.


Bile su aktivne sve četiri godine a kraj rata su dočekale kao pripadnice saniteta.
predatortz predatortz 19:30 21.10.2020

Re: Pop Andra

Tih dana je pop Andra uputio javni, pisani protest komunistima što se angažuju oko proslave prvog maja umesto da uzmu učešće u organizaciji otpora.


Znači, časnom Andri, obrni okreni, glava na ramenima ne bi dugo ostala.

žene, ćerke, sestre streljanih u Šumaricama su se samoinicijativno organizovale u Crne šamije i bile priznate kao jedinice JuVO.


Ni ovo nisam znao! Hvala, brat' Gedžo!
Veoma edukativan post i isti takvi komentari.

gedza.73 gedza.73 19:59 21.10.2020

Re: Pop Andra

Veoma edukativan post i isti takvi komentari.

Problem je što postoji malo dostupnih podataka, što je istorija krivljena iz ideoloških potreba pa su se na listi 'protivnika' nalazili iskreni rodoljubi i patriote a često u 'našim platnim razredima' likovi vrlo sumnjive reputacije.
Dosta sam obazriv, iako tako ne deluje, i uvek sve uzimam sa dozom sumnje.


Ono što možda daje na verodostojnosti ovome što sam napisao da su se neke žene iz ove organizacije nakon rata našle u Zabeli po komunističkim presudama zbog navodne saradnje sa okupatorom.

Saglasan sam sa tobom da mnogi ljudi koji su bili pošteni, iskreni antifašisti, demokrate, poštovani u svojoj okolini poput Andre Božića stradali u tom teškom građanskom ratu. A i nakon rata što je još strašnije.

Da život ljudski zavisi od nečije dobre ili zle volje.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:12 21.10.2020

Re: Pop Andra

gedžo, Crne šamije je, posle streljanja u Kragujevcu, organizovala Radmila Božić, ćerka popa Andre, po kojoj njegova unuka i nosi ime. Posle rata je uhapšena i ubijena u Sremskoj Mitrovici, mislim, ne zna se gde je sahranjena. U porodičnoj grobnici Božića, njen brat Blagoje, otac moje nove badnjevačke drugarice, je napravio spomen ploču za sestrin prazni grob.
Pop Andra je uhvaćen i odveden u Kragujevac na lični zahtev, naredjenje Marisava Petrovića.
Dragan Sotirović je bio pešadijski poručnik, rodom iz Badnjevca, kog je Draža postavio za organizacionog oficira za Šumadiju. Sotirović se javio takodje Badnjevčaninu, kapetanu Milutinu Bratkoviću (isto poznata i velika badnjevačka porodica). Milutinov otac Vukašin je, kada su došli u Badnjevac, Sotirovića upoznao sa popom Androm, koji ih je podržao. To je bilo u maju, a u septembru se, na tu temu, sastalo 16 badnjevačkih domaćina, medju kojima su bili Mića Obradović, Prokopije Gačić, Aca Milošević, Milutin Bratković, Tadija Vulović, rezervni oficir, inače učitelj, Aca Domanović i Dragan Sotirović.
gedza.73 gedza.73 20:30 21.10.2020

Re: Pop Andra

Crne šamije je, posle streljanja u Kragujevcu, organizovala Radmila Božić, ćerka popa Andre, po kojoj njegova unuka i nosi ime.
Posle rata je uhapšena i ubijena u Sremskoj Mitrovici, mislim, ne zna se gde je sahranjena.

U porodičnoj grobnici Božića, njen brat Blagoje, otac moje nove badnjevačke drugarice, je napravio spomen ploču za sestrin prazni grob.


Podsetila si me na tvoju priču o prababi Darinki.
Skoro u jednoj generaciji svaka kuća sa izgubljenim najbližima.


magnus magnus 20:40 21.10.2020

Re: Pop Andra

Jel pokojni Pavle Ćirović bio iz Badnjevca ili je imao tamo samo vikendicu ( po njemu je nagrada Lokal Presa )
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:10 21.10.2020

Re: Pop Andra

magnuse, to stvarno ne znam, mogu da pitam moje...
gedza.73 gedza.73 19:12 22.10.2020

Re: Pop Andra

magnus

Jel pokojni Pavle Ćirović bio iz Badnjevca ili je imao tamo samo vikendicu

Pavle Ćirović je živeo u Erdogliji poviše ambulante petice i izjašnjavao se kao rođeni Kragujevčanin.
Ali sutra će njegov kolega da proveri na poslu pa će pored ove informacije da mi kaže da li su mu roditelji iz Badnjevca.

odavno nisam ulazio kod Peke ali su poslednji put kad sam bio njihovi kroki portreti su stajali na zidovima kafane.

Devedesetih su, ako se dobro sećam, socijalisti preuzeli Svetlost i prebacili u Dom samoupravljača (u istoj zgradi su jedno vreme imali kancelariju srpski radikali... sasvim slučajno) pa smo svako veče bili podrška novinarima 'prave' Svetlosti na platou ispred njihovih kancelarija i poslastičarnice Srce.
magnus magnus 23:09 22.10.2020

Re: Pop Andra

Jelica Greganović
magnuse, to stvarno ne znam, mogu da pitam moje...
ne treba, bio jdnom u badnjevcu na viksi kod njih

macak_tosa macak_tosa 19:33 21.10.2020

Da!

Slava popu Andri!
mlekac mlekac 21:40 21.10.2020

Tačno sam znala

Da nećeš propustiti današnji datum da nas ne uputiš u još jednu priču o njemu. Hvala ti.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:44 21.10.2020

Re: Tačno sam znala

Inače, Rada je ona moja drugarica, koja mi šalje divne badnjevačke fotografije, kao razglednice.
Черевићан Черевићан 21:48 21.10.2020

Marisav&Andra

ili,mrak u kome se zlo bolje videlo, ali i oni koji nisu hteli da prodaju dušu za šaku života

ето шта ти живот ....сачулатац прави
један га поштено други презрен живи,
па им и крај дође .....у помене скрајну
и онај узоран ......ал' и онај криви


а док помињања......дотле и трајања
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:40 21.10.2020

Re: Marisav&Andra

Hvala, gazda Čer, za ovaj poslednji stih naročito.
49 41 49 41 10:46 23.10.2020

U spomen mrtvima od jedno zivog

Unuk jednog Protojereja Starvfora-koga ispratise (rekose) 5.000 i vise; Vladike, Popovi, Imami, Hodze...Srpsko, Shiptarsko, Goransko, Cigansko, Tursko; mnoge Glave porodica.

Tada.
a,
Sada.

https://kimenovine.wordpress.com/2014/02/22/22-02-2014-0800-1500-danas-su-zadusnice-srbi-pravoslavci-izlaze-i-obilaze-grobovoe-svojih-tuzno-je-to-sto-su-srpska-groblja-zapustena-i-unistena-posle-proterivanja-i-etnickog-ciscenja-od-siptar/

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana