In memoriam| Umetnost| Život

Duško sa zlatnim M

Jelica Greganović RSS / 29.01.2019. u 18:37

 

image_5656.jpg

Negde krajem prošlog veka, intenzivno sam živela u Ljubljani. U rasejanju. Ono je uticalo na moju emotivnu stabilnost, na neobjašnjive sklonosti prema svemu što bi moglo da podseća na maticu, iako se tada u istoj nije dešavalo ništa što čovek ne bi trebalo da bez žaljenja propusti. Ono malo kao i ja rasejanih, sa kojima sam se družila, patilo je od iste boljke. Zbog toga smo delili zalogaje prošvercovanog ajvara kao prosforu, pravili večere od svega što je »od kuće« uspelo da prodje pored fitopatoloških, graničnih radnika, prenosili jedni drugima pakete, pozdrave, poslednje aktuelne porodične vesti, i naravno jedva čekali da se iz domovine pojavi neko koga bi mogli da ugostimo, da mu pomognemo i posle sat vremena druženja utvrdimo da smo rod rodjeni.

 

Zato, kad me je jednog podneva pozvao moj drug Edo, nisam se iznenadila. Kao prvo, Edo je bio umetnik na slobodi, zbog čega je mogao da me zove i onda kad drugi sede u kancelarijama, a ja sam bila majka na zadatku, radi čega me ni pozivi usred noći, a kamoli dana, nisu iznenadjivali. I tako kaže meni Edo da je na delu situacija, da je njegov mnogo dobar drug iz Beograda došao, da je sam u hotelu, i da stvar bude mnogo tužnija baš tog dana mu je rodjendan. Ja sam počela, u očnom predelu, da curim već kod onog da je sam, nisam morala ni da dočekam tragediju da Beogradjanin sam sedi za svoj rodjendan, već sam naveliko šmrcala. Edo je dodao da se drug zove Duško i da bi bilo zgodno da mu odnesemo neki poklon, ništa veliko, onako...mali znak pažnje, za šta bi bilo zgodno da se ja pobrinem, jer je on muško i nešto se baš nema pri sebi poklone. Dobro. Na moje pitanje koliko godina puni Duško, Edvard zvani Edo je odgovorio da ne zna tačno, isto zbog pripadnosti muškom polu. U svakom slučaju nek ja nešto nadjem, reda radi, i za pola sata da budem vidjena pred hotelom, gde će me on čekati.

 

Priznaćete da Duško zvuči kao neko kome bi trebalo pokloniti fudbalsku loptu, ali nije valjda da se Edo druži sa osnovnoškolcima koje majke puštaju same u hotele u stranim državama. Tek majice nisu dolazile u obzir, otkud znam koliki je Duško i koje boje mu se svidjaju. Muškarcima je, inače, i bez toga da mora odmah da se ispovrti poklon, teško poklanjati. Sve ono što ženama može da se podari, i što bogati spektar izbora, kod muškaraca ne dolazi u obzir. Zato sam pristupila proverenom – knjigama. Sa njima čovek ne može da pogreši, naročito ne sa Čehovom, a njega vazda imam na lageru. Uskoro se gospodin Čehonte našao uvezan mašnom, šarenog papira mi baš bilo nestalo, i na putu ka Dušku i mestu čestitanja rodjendana njemu sirotom samom.

 

Pred hotelom me je već čekao Edo, naravno sa pitanjem imamo li poklon. Na moje pobedonosno pokazivanje ufačlovanog Čehova, uputio mi je nesrdačno pitanje: »Dobro bre, što knjigu, pa ne čestitamo mu što je završio školu sa odličnim uspehom?!« Ja sam istog trena izrazila razočarenje takvim stavom, iznela par smatranja povodom večitosti knjige, obaška mog voljenog pisca, i Edvardovim nezasluženim zvocanjem...Moje izlaganje je prekinuto time što me je Edo ugurao u aulu hotela, počeo da se osvrće naokolo i onda sav srećan krenuo ka nekom ćošku, vukući za sobom Čehova i mene, uz poklič: »Eno ga Duško!«

 

Duško je sedeo sed, stariji od svog imena, i zaista sam samcat. Nakon što su se on i Edvard izgrlili i izljubili, ja sam pružila Čehova i rekla:

-       Srećan rodjendan!

Slavljenik je zasuzio, uzeo knjigu, na moju sreću rekavši:

-       Čehov? Za moj rodjendan, setili ste se? Hvala vam, volim Čehova.

 

Ja sam pobednički pogledala Edvarda, Duško je stavio knjigu pod mišku i upitao:

-       A krempite?

Krempite?

Edo se nagnuo prema meni i nevaspitano šapnuo:

-       Duško mnogo voli krempite – a onda njemu rekao da ne brine, tu odmah iza ćoška ima krempita velikih bar hektar, dva, odmah ćemo tamo da idemo.

Duško se detinje srećno nasmehnuo, a onda se okrenuo ka meni i rekao:

-       Idemo na krempite! Ali pre toga, izvini, smem li da ne persiram, rodjendan mi je, ti si mi donela poklon, a nismo se ni upoznali. Izvinjavam se...

Sa razumevanjem sam klimnula, slavljeniku se sve oprašta i pružila ruku, koju je dotični srdačno prihvatio i rekao:

-       Dušan Makavejev.

Ja sam stajala gluvo.

-       Ja sam Dušan Makavejev, a ti si Jelica, je l da? Mnogo mi je drago.

 

Kolena su mi klecnula od strahopoštovanja, a čelo je samo od sebe krenulo ka patosu, u nameri da demonstrira proskinezu pred velikim Majstorom. Jednim od onih koji, po Bulgakovu, nose kapice sa zlatom izvezenim M.

Njegovo veličanstvo, Dušan Makavejev se onda obrnuo ka Edvardu i skakućući sa njim, uz prateće lupkanje po ledjima, krenuo iz hotela. Ja sam se ošamućeno teturala za njima, posle čega sam valjda pojela i komad krempite, srazmerno prilagodjenu apetitu medveda na dijeti, izljubila se za oproštaj sa Majstorom, pogodila put ka kući i sve vreme razmišljala kako bih mogla da utepam druga mi Edvarda... »Duško«, kako da ne, dobro je da mu stvarno nisam loptu kupila. Kakav je to način šlogiravati svoju drugaricu. Otkad se Majstor Makavejev može najavljivati kao i samo »Duško«. Zašto me niko nije upozorio? Dan danas to nisam Edvardu oprostila.

 

Ova priča je zrnce mog poslednjeg pozdrava Dušku koji je voleo krempite i Čehova. Dušku sa zlatnim M.

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 18:59 29.01.2019

Bravo!

Najzad da se neko seti da napiše makar crticu o Maku, najvećem srpskom reditelju, filmskom geniju i uzoru mnogih filmskih sledbenika. Pre par dana je umro, ali blog je ostao nem - imaju ljudi valjda preča posla.

Bravo Jelice!

P.S. Ja mogu da ispričam samo jednu kraću anegdotu o Maku, koja se meni nije desila, naravno, ali znam o njoj iz prve ruke.

U davna, davna vremena dođe Mak kod moje majke (psihijatra i plavokose) u psihijatrijsku kliniku da se raspita nešto o članu svoje porodice (mislim da je ćerka bila u pitanju). Tada je u svim novinama brujalo o "skandaloznim" scenama u filmu "Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT". I, tako, tokom razgovora, moja majka ga upita zašto je pravio tako kontraverzne filmove, a on joj reče: "Doktorka, nemojte da me provocirate, inače ću i vama da stavim crnu mačku na zadnjicu!"
To mi je majka posle ispričala kad je došla kući: "Zamisli, onaj ludi Makavejev mi je rekao..."



Posle sam odgledao sve što je pravio, više puta, u raznim situacijama i još uvek tvrdim - najveći srpski reditelj.

Jelica Greganović Jelica Greganović 19:08 29.01.2019

Re: Bravo!

Crne mačke su za svuda. Uostalom, gde si video Majstora bez Behemota
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 21:57 29.01.2019

Re: Bravo!

Pravda za crne macke. Jelice tekst je divan.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:59 29.01.2019

Re: Bravo!

Fala, draga :)
angie01 angie01 19:33 29.01.2019

,

Makavejeva sam videla poslednji put u beogradskom Parobrodu na prezentaciji Sijanove knjige Filmus,...iako je bilo mnogo poznatih ljudi, njegov dolazak je izazvao posebno uzbudjenje medju posetiocima, jer je sa njim u salu, iako u ostarelom telu, usetala i njegova neverovatna sijajuca energija, koju poseduju samo izuzetni ljudi, a koja ostaje ziva i posle njihovog fizickog nestanka.



G.Cross G.Cross 19:51 29.01.2019

Re: ,

angie01
Makavejeva sam videla poslednji put u beogradskom Parobrodu na prezentaciji Sijanove knjige Filmus,...iako je bilo mnogo poznatih ljudi, njegov dolazak je izazvao posebno uzbudjenje medju posetiocima, jer je sa njim u salu, iako u ostarelom telu, usetala i njegova neverovatna sijajuca energija, koju poseduju samo izuzetni ljudi, a koja ostaje ziva i posle njihovog fizickog nestanka.





Kakav klip !

Eh

ovaj grad je nekad bacao svetla daleko
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:52 29.01.2019

Re: ,

I u najmračnijim vremenima postoje svetla koja daleko bacaju. Makavejev je baš to radio.
mikele9 mikele9 21:06 29.01.2019

Skoro

sam negde pročitao da šveđani bar jednom mesečno prikažu neki od Makovih filmova! Da nisu toliko severno i hladno, odavno bih živeo u Švedskoj.
Davno, devedesetih, Mak i ja smo pomagali jednoj baki da pređe zaleđenih pedestak metara, dok je Makova žena gunđala čekajući da dođemo po nju. To je bio jedini moj susret sa jednim od najvećih svetskih režisera!
Inače, odgeldao sam po više puta sve njegove filmove i svi su NAJ!
Atomski mrav Atomski mrav 21:16 29.01.2019

Re: Skoro

Skoro sam negde pročitao da šveđani bar jednom mesečno prikažu neki od Makovih filmova!


Dušan Makavejev je snimio film Montenegro u Švedskoj 1981. godine (tamo se prikazivao pod nazivom Pärlor och svin - Biseri i svinje).


vcucko vcucko 21:52 29.01.2019

Re: Skoro

Atomski mrav
Skoro sam negde pročitao da šveđani bar jednom mesečno prikažu neki od Makovih filmova!


Dušan Makavejev je snimio film Montenegro u Švedskoj 1981. godine (tamo se prikazivao pod nazivom Pärlor och svin - Biseri i svinje).



Mister Montenegro.

Zanzi-Bar i tenkić sa kitom mesto cevke
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:01 29.01.2019

Re: Skoro

Bilo bi više no lepo i korisno kada bi se i kod nas njegovi fimovi cesce prikazivali.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 21:10 29.01.2019

...

Jako lepa prica!

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:02 29.01.2019

Re: ...

Hvala.
cassiopeia cassiopeia 10:52 30.01.2019

Re: ...

Jako lepa prica!



Kad život, odnosno drug, udesi susret, a Jelica opiše, nama ostaje da uživamo.
Черевићан Черевићан 21:44 29.01.2019

мистерије +Душка

uzor mnogih filmskih sledbenika

потрајаће сећање ....на Маk-а
делом - филмом оставио трага,
указујућ' на трулости друштва
критика му не беше баш блага
nask nask 22:02 29.01.2019

Svetla

se polako gase



Hvala što si podelila ovu divnu priču sa nama.
mariopan mariopan 11:49 30.01.2019

Re: Svetla

nask
se polako gase



Hvala što si podelila ovu divnu priču sa nama.


Takođe, hvala Jelice.
49 41 49 41 20:55 30.01.2019

Sve krene od Machke

crne il'...

Evropa se zgrozi
Henry Millerom, cak ga proterase iz Nemacke; kao nemoralnog tipa.
Onda plava macka Brizit Bardo, zapanji EU redom.
Eva Ras se ugleda na nju pa "zapali" Balkan.

Nasi se ugledase na EU, pa s(j)ebase sve.
EU se ugleda na US...

sve u krug, jer zemlja je okrugla.

https://youtu.be/flT2Cfqi8C8

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana