2023-11-28 14:15:51

Stavovi. Menjaju se.

little_radojica RSS / 28.11.2023. u 15:15

 

Ово је више један од оних "драги дневниче,..." уноса него неки нови угао гледања на горућу ствар.
Сећам се да сам овде доста година раније имао неку расправу о питању Косова и ту се наравно причало пуно о историји, Туцовићевом виђењу ствари и сведочењу, попису Влковог вилајета из 1455, итд. Не сећам се тачних ставова, али се сећам да сам тад много прагматичније гледао на целу ствар, на улогу Србије и одговорност Србије за данашњу ситуацију. Мислио сам да се ампутацијом може прићи ближе миру на свачију корист, да модерне нације у модерна времена могу да апстрахују територију као једну од најбитнијих ствари које контролишу.

 
2023-10-04 15:32:52

Kako god izgledalo

maksa83 RSS / 04.10.2023. u 16:32

Reklo bi se da je akcija dole uspela.

 
2023-09-26 11:49:35

Nego bre...

maksa83 RSS / 26.09.2023. u 12:49

Šta bi ono dole?

I muzička numera, da se ne baci.

 

i kao i uvek otvorena je tema c) razno. 

 

Prepričan kratak izveštaj BreakThrough novinske platforme sa samita EU i CELAC (Community of Latin American & the Caribbean States)

- Dve strane kao da se potpuno mimoilaze, kao da govore u prazno: Ralf Gonsalves, predsedavajući CELAC-a, stavio je jak naglasak u svom govoru na potrebu da se evropske zemlje posvete reparacionoj pravdi za ropstvo i kolonijalizam, što je od EU predstavnika shvaćeno kao nekakav anahronizam jer bi navodno trebalo da se govori o Ukrajini kao najaktuelnijem problemu kolonijalizma u svetu. Međutim,

 

Dva su dana u godini kada smo skloni da sebi i drugima dajemo čvrsta obećanja kako ćemo se promeniti i početi sve iznova; kako ćemo ubuduće biti mudriji, bolji, praktičniji i sve što dosad nismo bili, a trebalo je. Jedan od tih dana je onaj prvi u kalendarskoj godini, a drugi ovaj, prvi dan proleća, kome smo širom otvorili svoja vrata i srca.

 
2023-02-19 10:53:59

MALE PEŠTANSKE TAJNE

Dragan Jakovljević. RSS / 19.02.2023. u 11:53

Kada sam sredinom devedesetih godina prvi put posetio Peštu, još ne znajući da ću u njoj provesti dobar deo svog životnog veka, ljubav na prvi pogled je bila neizbežna. Voleo sam da šetam Bulevarom Andraši, čija mi zdanja i danas liče na precizno izmerene, pažljivo isečene i uredno poređane komade torte, ukrašene maštovito izrađenim figuricama od marcipana i margarina.

 
2022-12-31 14:43:39

Programi savesti: Kad? Samo ne sad!

Nebojša Milikić RSS / 31.12.2022. u 15:43

(otvaranje pisma)

Stigao mi je poziv na konferenciju „Ako ne tada, sada. Memorijalizacija Starog Sajmišta“. (Trebalo je valjda „Memorijalizacija logora na Starom Sajmištu“?!). Znam da ti kapiraš ali zamisli kako to deluje na neupućene?! Naslov je parafraza naslova one konferencije „Ako ne sada kada?“ koju je fondacija Hajnrih Bel organizovala 2012. godine, kao neki pokušaj koncentracije snaga i argumenata za rešenje (hm, naslov neprijatno asocira na nešto imperativno, konačno) memorijalnog koncepta/projekta/centra

 

FB_IMG_1649182737672.20135.jpg

Ako su se prije rata Sarajlije dijelile po tome da li navijaju za Sarajevo ili Želju – sad smo se počeli razvrstavati na ljude i na zvijeri, pritom je ovih drugih bivalo sve više. Prije rata znalo se ko je dobar čovjek a ko neopjevani skot – sad se i formula dobrote radikalno mijenjala te su, po automatizmu, dobri postali "naši" a loši "njihovi". Ja svoje nisam imala, zato sam ih zvala "Stranom A" i "Stranom B" – kao da su u pitanju dvije strane jedne iste ploče. Opštim podjelama priključili su se i njihovi koji, zapravo, glume da su "naši", prikriveno radeći u korist neprijatelja. Tu smo povremeno svrstavane mama i ja, ali i mnogi drugi Srbi koji su, izborom ili sticajem okolnosti, ostali živjeti u opsjednutom gradu.
 
2022-03-27 16:23:17

Atentat produženog trajanja

Nebojša Milenković RSS / 27.03.2022. u 17:23

20131.jpg

Odlomak iz romana “Savršen antitalenat za sreću”, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021/2022.

 

Tačno tri meseca i devetnaest dana po Ana Marijinom nestanku, na vratima moje kancelarije pojavio se vitalni starčić, s tankim, negovanim brčićima, na pragu osamdesetih, u iznošenim cipelama i prilično pogužvanom, dva broja većem kariranom sakou kog je, očito, oblačio samo za specijalne prilike. U desnoj ruci nosio je prvo izdanje mog Bicikliste, a levom, čvrsto ga stežući za plastičnu ručku, cimao ogroman tamnocrveni kofer na točkiće, koji je do četvrtog sprata dovukljao pešice (iako je zgrada imala lift), što sam rekonstruisao po lupnjavi sa stepeništa koja je, poput zvučne prethodnice, najavila njegov dolazak:

– Jeste li vi Igor Basarić?

– Da, izvolite...

 
2022-02-21 19:55:43

Šta kaže ovaj?

maksa83 RSS / 21.02.2022. u 20:55

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana