2024-04-19 19:05:02
In memoriam| Moj grad

Dovidjenja, gospodine Bobicu!

angie01 RSS / 19.04.2024. u 20:05

 images?q=tbn:ANd9GcQ2dRch_770ltjg4IHuseQ14MKMNEYDGLfF9eIvGUztHA&s
 

- Slušaj – nastavi se Zlatko, nakon što je progutao zalogaj i sasuo čašicu rakije u sebe – pronađene su zalihe target toalet papira iz ’99 i ponuđene su mi, znači nije skroz beo, ima metu na svakom listiću. Negde između skroz belog i požutelih novina, takva je i cena…

            - Meni sve zavisi od cene – prekide ga Raka.

            - A spavaća kola i kola sa rezervacijama? Kod vagona sa sedištima nikad nije išao, to znam.

            - Realno, tržište za toalet papir je veoma limitirano. I ne mogu da se uguram u spavaća kola.

            - Da, zasad.

            - Kako to misliš?

            - Mogao bi da ga prodaješ jeftinije, da se oprostiš dela zarade…

            - Kako to mogu Papa?

            - Kad bi manje čitao Wall Street Journal ne bi sebi gradio kulu od slonovače, u glavi…

            - Pa neću valjda celog života da se valjam u ovom blatu, izlazim i ulazim u Čačku*?

            - Samo ti puštaj filmove…

            - Šta se dešava sa bakrom, aluminijumom, mesingom?

            - Ta je šema zatvorena.

            - Kako?

 
 

Pajke, hvala na inspiraciji...

   -         Kume, aj pravimo poso, imaš nekog u Kini?

-       Ne znam, moram da se raspitam, šta si namislio?

-       Vidiš, silno se gradi za taj Expo, sve tamo pobeglo. Evo, od sestre komšija, inženjer, neki dan dao otkaz i otišo da za njih radi. I još neki iz njegove firme. Miran je koju godinu a posle će da vidi.

-       Dobro, kume, a šta bi mi tu?

-       Mislio sam da vidimo za te leteće taksije. To bre ima čudo da bude i ko prvi

 

jedno umorno beogradsko popodne dolazi sa vetrom i promenom vremena od sunca ka oblacima. 

zaboravljam na pola sata  vrlo tuzan  dogadjaj sa oznakom izmedju konacno i beskonacno koji se desio pocetkom ove  godine. jer ono sto smatramo vremenom je uvek bila i bice samo percepcija obelezena subjektivnim. 
 gledala sam skoro pa bez treptaja emisiju o urosu predicu na televiziji u kojoj je govorio nadahnuto a opet smireno i bez nepotrebne dramatizacjje tako cesto prisutne u medijima, istoricar umetnosti. 
uzecu gitaru sad da muzikom sacekam kisu. posle cu
 

Draft resolution on the genocide in Srebrenica

1. Decides to designate 11 July as the International Day of Reflection and Remembrance of the 1995 Genocide in Srebrenica to be observed annually.
2. Unreservedly condemns any denial of the Srebrenica genocide and calls on member states to preserve the established facts, including through their education systems, by developing appropriate programs, also in remembrance, towards preventing revisionism and the appearance of genocides in it FUTURE.
3. It also unreservedly condemns actions that glorify those convicted

 

За оне коју су пропустили ова два-три бисера:

1.  линк1; коме није јасно, може да кликне на линк2 с титлом

2. један текст

3. други текст

 
 

Umesto mitova, legendi, laži, obmana... građanke i građani Srbije zaslužuju trezven, razuman, perspektivan i realan program skorašnje budućnosti, od 2025. do 2030. godine:

- ubrzane reforme

 
 
Колико смо у Српском друштву данас себични? Мени се чини да се у нашој епохи саможивост претворила у друштвено прихватљиву особину. Она је свуда, у њено име се бесомучно лаже и вара, а појединци и читаве друштвене групе због ње се излажу унижењу и страдању.

Зашто је то тако и зашто ће све више бити тако, може бити разумљиво

 
 
2024-04-07 21:30:41
Umetnost| Život| Životni stil

Lični izbori

njanja_de.manccini RSS / 07.04.2024. u 22:30

Umetnost je održala čovečanstvo.


Izdvajam nekoliko bitnih elemenata koji utiču izuzetno prijatno na mene i samim tim prave me srećnu: MoMA (muzeji), MET Opera i lista najomiljenijih pesama (eklektičan izbor).


*****

Ne znam šta bih radila da nemam pristup muzejima gde bih mogla da lutam satima. Čak i ne moram da stanem i gledam u ništa specijalno. Sama činjenica da se nalazim tu i svuda oko mene umetnost sa svih krajeva sveta, iz svih mogućih perioda, deluje kao magija na mene.

MoMA me je spasila. I još uvek me spašava. Tu je nedaleko

 
 

Milan se spuštao uzanim hodnikom prema lokomotivama i ta informacija, da ga nešto vuče napred, da se kreće, isplivala je na površinu njegove svesti naglo, kao kad konstatuje, bez povoda, da je, verovatno, živ, i da će živeti još neko vreme, ne zna se koje, a onda posle toga više jednostavno neće; kao da je ta misao produkt autonomnog nervnog sistema ili crevne mikroflore. U sledećem momentu je istom brzinom potonula u zaborav, jer šta bi i mogao da uradi sa tom informacijom. Mnogo je smislenije da negde završi pljuge.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana