Nove potrebe, uglavnom nametnute kako bi industrija, trgovina bile zadovoljene i realizovale svoj interese, ima tu i uloge vlasti putem ograničavanja građanima javni iskaz, u želji da potčine građane i obezbede mogućnost poptune nadmoći u odlučivanju o svemu, čak i načinu života, školovanju, lečenju, zabavi. Sve je to proizašlo iz potrebe da vlast i njima saglasni nosioci tih aktivnosti budu u mogućnosti da zamisli svoje realizuju. I tako je bilo i traje, građani se prave, stvaraju, ukalupljuju u norme kazane od vlasti i kapitala, od onih koji su sve uzuse sebi prilagodili i čine sve da njih, građane, potpuno potčine. Za njihov opstanak potreban im je uzoran građanin spreman da sledi takav način, da bespogovorno prihvati ponudu koju i ne može da odbije.
Šta je javni interes posebno u urbanizmu, u urbanoj matrici ali i van gradske strukture, negde u pejsažu? To je kada ima stvar koja se tiče svih ljudi u gradu ili na planini a obuhvata sve što je bitno za njihov opstanak, život i funkcionisanje uobičajenih a neophodnih rutina. To je Infrastruktura, zelenilo, ulice i trgovi, javne zgrade poput škola, dečijih ustanova, zdravstvenih ustanova, spomenika kulture i istorijskih utočišta gde se prošlost i dotadanje stvaralaštvo naroda čuva a ne treba zanemariti ni one zgrade gde se događa kultura a treba da je dostupna svima.
Naravno uvek postoji neki nenaglašeni ali prisutni konflikt između različitih viđenja, bilo da se radi o potrebama, moći i kapacitetu ljudi da razumeju šta je preče i da se usaglase, stvarajući savremenost koja im je potrebna ali i da poštuju ono stvoreno pre njih. Onda treba da je država sa svojim zakonima prisutna i obavezna da usaglašava nesaglasije među građanima ali i nerazumevanje i oprečna mišljenja građana i vlastonosaca i neprekidno upozorava na značaj javnog interesa kako bi grad opstao. Ali, dali je baš tako ovde, u ovom gradu, Beogradu i zemlji Srbiji.