Prethodni post "Sad ću ti bre pišem ometanje bre" napisao sam provociran jednim bizarnim događajem ali sa, mislim, ni malo bizarnom idejom da podsetim da uprkos tome što su ovlašćenja, broj pripadnika komunalne policije kao i broj ekscesa u kojim su oni akteri u kontinuiranom porastu, našoj javnost nikada nije prezentirana ne neka seriozna nego bukvalno nikakva analiza efekata uspostavljanja i delovanja nove bezbednosne strukture.
Rasprava koja je povodom tog posta usledila nije sledila moju "zadatu" temu , naprotiv, ali me to ipak ne obeshrabruje da napišem još jedan post motivisan postupanjem policije. Neposredan povod je još jedan bizaran događaj koji nije privukao neku veću pažnju ali koji mi izgleda kao dobar šlagvort za razgovor o nekim elementarnim standardima na kojima se zasniva postupanje policije.
Radi se o ekscesu do kog je došlo prilikom nedavne posete turskog predsednika Beogradu ,konkretno prilikom ulaska pripadnika njegovog bezbeđenja (ili obezbeđenja Emine Erdogan, njegove supruge) naoružanih dugim cevima, u kafić u Krunskoj ulici, u Beogradu, "radi procene bezbednosne situaciju u tom delu grada".
Taj događaj me podsetio na sličan, od pre nekoliko meseci, u Sarajevu.
A poređenje ta dva događaja izazvalo mi je nelagodan osećaj.
Dakle, početkom jula na aerodrom u Sarajevu sletio je avion turskog predsednika Erdogana. Pripadnici njegovog obezbeđenja otvoreno su nosili oružje i grubo i bahato komunicirali sa osobljem aerodroma ne želeći da postupaju po proceduri i toje izazvalo reakcije građana i aerodomskog osoblja. Došloi je do verbalnog, bez malo i fizičkog sukoba. Intervenisala je, da bi zaštitila svoje građane, Granična policija BiH, razdvojila zavađene i nadguravanjem, potisnula pripadnike obezbeđenja turskog predsednika.
Sve to je, na sreću, trajalo kratko, pošto je Erdogan izašao iz aviona sve se smirilo. Nakon svega direktor Granične policije BiH Zoran Galić pohvalio je svoje ljude, njihovo reagovanje i njihov profesionalizam bez kog bi, rekao je,"došlo do otvorenog sukoba". Dodao je i da "oni koji dolaze u BiH moraju da poštuju njene zakone a ne da pokušavaju da budu iznad njih".
BeogradskI događaj mnogo podseća na onaj iz Sarajeva.
I ovde su domaći ljudi, neki od gostiju i neko od osoblja kafića reagovali na, sa stanovišta naših zakona blago rečeno neobjašnjiv postupak, na ulazak, nepoznatih, čak dugim cevima naoružanih ljudi, smatrajući neprihvatljivim da takvi i tako ulaze u lokal.
I ovde je došlo do svađe i sukoba, koji je na sreću ostao samo verbalan.
I ovde je reagovala domaća policija.
I tu prestaje sličnost. I javlja se "sitna" razlika koja,poređenje dva događaja čini, kao što rekoh, nekako mučnim.
Naša policija "nije imala problem" sa turskim obezbeđenjem. Ali privela je naše ljude koji su se suprotstavili ulasku nepoznatih, stranih, naoružanih lica!!
Jeste da policija BiH , (kao manje više tipičan balkanski predstavnik ) ne spada u grupu elitnih, dakle, nije među onima onih koje bi našoj policiji trebalo da služe kao nekakav ideal, uzor čije postupke u svakoj prilici treba sledi. Ali zar ne bi bilo dobro da je u ovoj prilici to bila?