Oviih dana "hit" vest bila je ona da ministar Vulin i zamenik gradonačelnika Vesić stupaju u štaj glađu. Vest je, verujem ne samo kod mene, ozbiljno poljuljala uverenje da su Beket, Jonesko ili Kliz i njegov Leteći cirkus Montija Pajtona nenadmašni u kreiranju apsurda i "otkačenog" humora. Kao što mi je potom i "lavina" izjava o pridružitvanju štrajku gladi velikog broja poslanika u državnoj skupštini i odbornika u lokalnim skupštinama prilično "izbledela" Domanovića i njegovu Stradiju, mislim na onu otimačinu oko toga ko će više puta biti žigosan na čelu.
I kad se tako "efektnim" vestima doda inače hronična kakofonija kojom fabrika laži svakkodnevno truje našu javnost nije slučajno da se ta javnost istovremeno s vrlo,vrlo malo pažnje suočila sa nečim što ozbiljnu pažnju zaista zaslužuje.
Javnost se, i pored odgovornih nastojanja nekih specijalizovanih NVO kao što su BCBP ili SHARE da ne bude tako, prilično mirno, tiho, suočila se tim da ne zna skoro ništa o novom sistemu video nadzora čije instaliranje je započeto u Beogradu. Manje više ništa osim da se radi o moćnom sistemu jer ne samo da je reč o ogromnom broju kamera za koje je i nadležni ministar slikovito rekao da će"pokriti svaku ulicu, svaki prolaz i ulaz", nego i o tzv. inteligentnom sistemu kakav kod nas, bar do sada nije primenjivan.
I uz benevolentnu pretpostavku da će to obezbediti korisne rezultate u borbi protiv kriminala, to nas suočava, sa neprijatnom, činjenicom da oni koji sistem instaliraju očigledno "nisu raspoloženi" da daju odgovore koje duguju na dug niz pitanja.I neprijatnom i zabrinjavajućom činjenicom s obzirom na to da inteligentni sistem video nadzora predstavlja jedan od najinvazivnijih prodora u privatnost i da je podložan ozbiljnim zloupotrebama.
MUP je sve informacije o nabavci , postavljanju i korišćenju 1000 kamera proglasilo za "tajnu"! Takva ekstravagantna "poverljivost" ,čak i za naše prilike, je apsurd koji je suvišno i komentarisati podjednako kao što je npr. suvišno govoriti o tome da tajnost informacija o lokacijama kamera koje automatski prepoznaju tablice ali lica i o svrsi i načinu obrade snimljenog materijala neminovno izaziva neprijatne asocijacije na mogućnost tajnog praćenja i prepoznavanja ne samo prekršioca zakona nego i drugih lica, npr. političkih protivnika.
Celu stvar je dodatno apsurdnom učinilo to što je isporučilac sistema, po mnogim kontroverzna kineska kompanija Huawei, na svom veb sajtu objavila studiju našeg "slučaja" i celokupnoj internet javnosti ponudila mnoštvo informacija koje naše ministarstvo uskratilo našoj javnosti, otvarajući tako, uz ostalo, jedno smešno pitanje - je li normalno da o video nadzoru u Beogradu kineski građani znaju više nego Beograđani? I jedno ni malo smešno - da li su lični podaci naših građana dostupni, i u koje svrhe, kineskoj, stranoj kompaniji?
To što je ubrzo, po svoj prilici na molbu iz Srbije, Huawei uklonila pomenutu studiju sa svog sajta nije odgovor na to pitanje i nije ni malo umirujuće.
Isto kao ni jedina "dostupna a informacija" iz MUP-a - "ovo je samo početak, "Siguran grad" je samo prva faza, pokrićemo celu zemlju." Takve ambicije uz opisanu tajnovitost su stvar koja zaslužuje pažnju javnosti. I najveću moguću i blagovremenu.