Gastronauti| Život

Schumadijski kuglof

Jelica Greganović RSS / 21.07.2017. u 18:19

 

DSCF7893.jpg 

Sećam se kao da je juče bilo. Šumadija. Vreo letnji dan. Vene kamilica uz seoski drum i titra jara. Na tarabu se nalakćuje baba Kaja i decibelima na kojima bi joj zavidelo seosko crkveno zvono, viče: „Od ovam! Od ovam!“ Mi prozvani, raspušteni i na čuvanje ostavljeni, izmiljavamo i čekamo nastavak. Baba popravlja pera na marami i krikom koji mrtve diže, pita: „Kuj će kuglov?“ A, kuglof joj je bio mrtva usta da ga jedu, recept je u miraz donela iz svojih rodnih Komarica. Mek ko srce devojačko.

Ja mnogo volim kuvarske knjige, novine, dodatke novinske, sve na čemu mogu da se recepti napišu. Kuću sam zatrpala takvom količinom pomenutih pisanih dela kao da ću pet kafana da otvorim. Kad ih budu sledovali naslednici testamentom, kleće me bar pet godina. Još kad se radi o starim receptima, obaška o starim srpskim receptima, ja sam ciljna grupa na koju može u po noći da se računa. Iz tog razloga sam onomad spodbila pete i jurnula da tražim kuvare uz novine. Jedva nadjoh, al kad sam videla da se radi starim jelima karakterističnim samo za neke krajeve, lokalnim specijalitetima, jelima koja se oduvek spremaju, onim koje treba od zaborava sačuvati, lepo mi bilo milo oko srca. Naročito jer sam napipala sekciju „Šumadija“. Nema lepše, otvorim i prvo pogledam šta mi treba za pripremu ovih jela.

Za početak tegla sa patent zatvaračem. Moram da primetim da ta vrsta patentirane tegle ni danas, a kamoli nekad, nije baš prisutna u Šumadiji. Tamo su tegle bile na pak-papir, na celofan i na poklopac pripadajući već, običan od podvrste – oprana tegla od nečeg kupovnog.

Tegla i nekako, al tu ugledam modlu za kuglof. Kuglof? Šumadija? Modla? Ja se izvinjavam, taj predmet je i dan danas raritet u Šumadiji, a u stara vremena niko ne bi znao ni čemu to služi. Sad da neko zadje po šumadijskim selima sa modlom za kuglof, većina starijeg ženskog stanovništva bi se čudila što činija ima rupu. Što se tiče tog starog, šumadijskom regionu pripadajućeg recepta za „Mramorni kuglof“, sama reč „mramor“ je već za Šumadiju sporna, jer je tu reč o mermeru. Da spada u recepte naših baka, star i tipičan kolač, to ni za današnje doba u Šumadiji važilo ne bi.

Mada, u mojoj porodici je došlo do kuglofnog ekscesa kada je moja baka, izuzetak medju šumadijskim babama, rodom iz Velike Gorice pored Zagreba, odlučila da uprizori taj kolač. Modlu za kuglof nije imala, niti je iko u selu imao da joj pozajmi, zato ga je napravila u djuvečari. Mermeran nije bio, jer je došlo do nemanja po pitanju kakaoa u tamnom mu delu. Naime, te godine je podbacio rod kakaovca u kragujevačkom srezu, tako da je njen kuglof bio samo žut. I pljosnat, zbog djuvečare. To je nateralo mog dedu, iako obrazovanog čoveka, učitelja, da pripita: „Što je ovaj leba sladak?“ Baka se toliko uvredila da nikada više kuglof na stolu videli nismo, a nije bilo zgodno ni pominjati ga. Ostatak moje familije seoskog, šumadjskog tipa, teško da je kuglof u životu probao, a kamoli pravio.

Da šumadijski kuglof ne bi bio sam, društvo medju tipičnim jelima, em starim, mu prave knedle sa šljivama. Jer Šumadija šljiva ima od vazda. Što jeste tačno. Al knedle sa njima ne pravi, naročito to u stara vremena radila nije. Knedle sa šljivama su prečansko jelo. U Šumadiji se od šljiva pravi pekmez, pa se onda on muva u salčiće, poljupčiće, uštipke... u kolače čija se starost prepoznaje u rečima: „Uzmi mas, jaja, brašno, kvasac i šećer ako ga ima.“

Da šumadijski kuglof i šumadijske knedle sa šljivama ne bi štrčale, tu je i šumadijski puding od bundeve. Starinsko, tipično jelo. Jes, al zamalo. Pudinzi su se u Šumadiji pojavili tek u kesicama, u formi praška. Puding se u Šumadiji kuvao nije, stariji ženski živalj bi i sada imao problem ne samo sa kućnom proizvodnjom pudinga, nego i sa izgovaranjem te reči. Pored pudinga, tu je i nepostojeća čorba u tim krajevima, čorba od bundeve. Dotičnu niko nikada u Šumadiji kuvao nije, ma koliko se ona, sudeći prema pomenutom kuvaru, zdrava.

Od duleka se, u Šumadiji, pravi dulečara, ali najčeće se jeo i jede tako što se natropaju komadeške duleka i munu u rernu. Kad po ivicama pocrne, zamiriše cela kuća i nož kroz njih prolazi, to je to. Jedno od najčešćih šumadijskih, starih i sirotinjskih jela.

Lepo me tuga vatila, pudinzi, kuglofi i knedle, a nigde nema pomenutih salčića i poljupčića. Onih poljupčića koji su u vanilice preimenovani kada je vanilin šećer dopro do Šumadije.

Zato sam otišla u slani šumadijski sektor tog kuvara i tamo naišla na pihtije. Odlično, piktije su u Šumadiji kod kuće. Naročito kad zaladi. Tada svaki hodnik krije mračno ćoše na koje pazi Kerber-baba sa ciljem da neko u piktije ne ugazi. Jedino što ove, navodno stare, šumadijske, imaju kuvana jaja u sebi. Zašto? Ja sam pola veka preturila, nasedela sam se na šumadijskim slavama, svadbama, daćama i ispraćajima. Počesto me jeza vatala od piktija i njihovog ljuljastog doživljaja u ustima, ali baš nikada nisam videla da je iko, a kamoli baba čiji recept treba čuvati, turila u njih kuvana jaja.

Baš kao što nijedna baba, bar ne u kragujevačkom okrugu Šumadije, neće gužvaru nazvati „sirnicom“. Sirnica u Šumadiji nema. Ima pita od sira, ima i gibanica i pomenuta, najčešća gužvara, al sirnice iz ovog kuvara jok.

Isto tako nema ni šumadijskih „Pire kuglica“, jerbo nema ni pirea od kog bi se pravile. Pire je novotarija u Šumadiji, takodje prečanska mustra, za njega babe znale nisu, niti su ga pravile. Kao što nisu pravile ni krompir punjen mlevenim mesom. Ako se već krompir pekao u ljusci, u rerni, Šumadija je na njega samo kajmak stavljala.

A tek nema starinske, iz šumadijske gastronomske riznice, čorbe u hlebu. U Šumadiji se od pamtiveka jede hleb u čorbi, još bolje u čorbastom pasulju. Udrobljen. Al da bi se od hleba pekli čančići, pa čorba u to sipala, toga nema. Bar ne u dimenziji tipičnih za taj kraj starih recepata. Kao ni punjeni žuti paradajz, koji je moja familija videla tek kada je donet od strane gastarbajterskog dede, iz Austrije. Probali su da ga poseju, nikao je, rodio, al se nije odomaćio, prosto je imao neki otužan ukus.

Što se, u pomenutom srpsko-šumadijskom kuvaru, Taš ćevapa tiče, ni on nije nešto što je Šumadija videla. Ni on, ni Seljački ćevap. Generalno su ćevapi u srpske krajeve stigli mnogo kasnije no što se to nama danas čini. Jeste, danas se prave na milion načina, ali u prabapska vremena ih bilo nije. Kao što je i Karadjordjeva šnicla novotarija koju nijedna baba ne bi znala da spremi. A od nekog Lovačkog kupusa, u Šumadiji je mnogo poznatiji i majstorski kuvan, pamćenja vredan – Svadbarski kupus. I onaj obični kiseli kupus, zimski, onaj u koji ide malo mesa i puno kupusa, malo aleve i to je sve.

Ukratko, nisam se osevapila od sreće što sam napipala kuvar koji se predstavlja kao šumadijski i starinski. Možda bi neko mogao da mi podvali starinski indonezijski kuvar, al šumadijski ne. Jer, u Šumadiji su me odhranili starim, sirotinjskim jelima, bapskim, pamćenja vrednim. Zimi onim kiselim kupusom, leti najčešćim jelom letnjim – Prženim, pogačama, projom običnom (onom za koju drugi dan treba dozvola za nošenje oružja), pogačama, poparom, rotkvama struganim i koprivama koje su se pošteno delile sa babinim šočićima. Kuglofi, knedle, piree, pudinzi i slične pojave u Šumadiji na stolovima stajali nisu. Naročito ne u vremena koja pretenduju da se starim zovu.

 



Komentari (70)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gedza.73 gedza.73 18:39 21.07.2017

Danas

žena i ja baš nešto pričamo o detinjstvu i jelima.
Pečurke votnjačare na plotni mečkara, pogača umešena sa surutkom, prevreo sir i kajmak.

a zanimalo me kako je živeo Šumadinac nekad pre vek, dva. ustane seljak zorom i? šta jede, kud ide, kolika je trava oko kuće, šta misli kad padne mrak?

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:45 21.07.2017

Re: Danas

Pre vek dva je vrlo svedeno jeo, svega više no mesa. Hleba i malo uz. I komad kuglofa obavezno.
milisav68 milisav68 06:30 22.07.2017

Re: Danas

Jelica Greganović
Pre vek dva je vrlo svedeno jeo, svega više no mesa. Hleba i malo uz.

Mislim da grešiš, pre dva veka je bila šuma svuda okolo, pa baš i nije bilo obradivih površina da bi se sejale žitarice, i da bi se jeo hleb.

Tako da se više jelo meso - divljač, gajile se svinje (bilo žira koliko hočeš), ovce, koze (mleko, sir), živina...verovatno i neko divlje voće i povrće.

Masovnije krčenje šuma je počelo tek dosta kasnije, kada je nastupio kakav-takav stabilniji mir, pa se hleb (naročito od pšenice) češće jeo tek početkom 20. veka.


gedza.73 gedza.73 19:05 22.07.2017

Re: Danas

gajile se svinje (bilo žira koliko hočeš)


hoochie coochie man hoochie coochie man 19:43 22.07.2017

Re: Danas

Tako da se više jelo meso - divljač, gajile se svinje (bilo žira koliko hočeš), ovce, koze (mleko, sir), živina...verovatno i neko divlje voće i povrće.


Pa ne verujem baš da se krkala prasetina previše.
Verovatno neki čorbuljci od čega se stigne, sir, mleko i to oko mleka, sećam se priča da se jelo "sirće", tečna faza ispečene komine.
Ispeče se rakija, ona tečnost koja ostane u kazanu se ne baca nego se prihvati, u to se udrobi proja pa krkaj.
Time se i temperatura skidala.
Nije tu, siguran sam, bilo mesa mnogo.
Pečenica se jedva čekala.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:12 24.07.2017

Re: Danas

Mislim da grešiš, pre dva veka je bila šuma svuda okolo, pa baš i nije bilo obradivih površina da bi se sejale žitarice, i da bi se jeo hleb.

Tako da se više jelo meso - divljač, gajile se svinje (bilo žira koliko hočeš), ovce, koze (mleko, sir), živina...verovatno i neko divlje voće i povrće.


Na žalost si samo jednu sitnicu zaboravio - privatno vlasništvo.
Te šume okolo su uvek nekom pripadale, privatnicima, državi ili crkvi. Shodno čemu lov u njima nije bio dozvoljen, a što dalje unazad u istoriju ideš, to se surovije kažnjavao. Jedino krivolovom je prosečni seljak ili siromašni mogao da dođe do ulovljenog mesa.
Zato mu je preostajalo krpče zemlje ili neka iskrčena njivica da na njoj proba da uzgoji žitarice i kod kuće neko svinjče, kravica.
Zato se meso retko na trpezama viđalo, samo za praznike, a mnogi ga ni tada imali nisu.
emsiemsi emsiemsi 17:39 24.07.2017

Re: Danas

milisav68
Jelica Greganović
Pre vek dva je vrlo svedeno jeo, svega više no mesa. Hleba i malo uz.

Mislim da grešiš, pre dva veka je bila šuma svuda okolo, pa baš i nije bilo obradivih površina da bi se sejale žitarice, i da bi se jeo hleb.

Tako da se više jelo meso - divljač, gajile se svinje (bilo žira koliko hočeš), ovce, koze (mleko, sir), živina...verovatno i neko divlje voće i povrće.

Masovnije krčenje šuma je počelo tek dosta kasnije
, kada je nastupio kakav-takav stabilniji mir, pa se hleb (naročito od pšenice) češće jeo tek početkom 20. veka.



Али се зато, иако се почело касније, достигло онолико да је од назива Шумадија само то и остало - дрвета ни за лек.
Дођем ја ономад код кума у околини Чачка и питам где је онај огромни храст (од цца 350 година) ?
Каже, сметао за шупу, па га срушили. Јеботе, питам га ја потом - па ти имаш двориште од два хектара и баш на томе месту си морао да правиш ту шупу !?
Ужас !
milisav68 milisav68 20:46 24.07.2017

Re: Danas

hoochie coochie man
Pa ne verujem baš da se krkala prasetina previše.

Pa nisam ja ni rekao da se krkala samo prasetina, već da je bilo malo obradivih površina na uštrb šume.

Pazi, početak priče je pre vek - dva.

Pre dva veka je dignut drugi ustanak, Miloš je posle toga izvozio svinje i šljive.
Verovatno neki čorbuljci od čega se stigne, sir, mleko i to oko mleka, sećam se priča da se jelo "sirće", tečna faza ispečene komine.

A jel si čuo recimo za "jare u blatu"?

E pa to su spremali hajduci (a bogami i ostali) da ih ne bi uhvatili dok ga peku (t.j. da ga imaju).

Posle došli oni, pa zabranili koze.
Pečenica se jedva čekala.

Da, kasnije, nego je to široka priča, slična današnjim vremenima, i uzimanja kredita u "švajcarcima".
Jelica Greganović
Na žalost si samo jednu sitnicu zaboravio - privatno vlasništvo.
Te šume okolo su uvek nekom pripadale, privatnicima, državi ili crkvi. Shodno čemu lov u njima nije bio dozvoljen, a što dalje unazad u istoriju ideš, to se surovije kažnjavao.

Pa sad, pre dva veka, samo su Turci bili "privatnici", a zbog hajduka, niko od njih nije smeo da priviri u šumu.

Crkva nije zvanično postojala, tek je Miloš skoro pred kraj svoje vladavine uspeo da potplati tadašnjeg Pašu da se čuju crkvena zvona, posle ko zna kog vremena.

Tek je posle 1815. počelo doseljavanje i krčenje šume, i to je trajalo prilično, jer Miloš nije dozvolio pravljenje/nasleđivanje spahiluka, nego je svako imao pravo na parče zemlje - gde zabode kočiće.

I to je jedan od razloga zašto je tadašnja Srbija (kasnije UŽAS), mogla da se qrči, jer je bilo svaštarenja, i nisi zavisio ni od koga.

U dvorištu (i okolo) svinje, krave, koze, živina, bašta, voćnjak, drva, pšenica, kukuruz (i ostale žitarice i travke)...
Zato se meso retko na trpezama viđalo, samo za praznike, a mnogi ga ni tada imali nisu.

Uhvatili ste se za to meso, a ja sam samo rekao da hleba (od pšeničnog brašna) nije bilo baš previše, već da se recimo više jela proja - što je danas obrnuto proporcijalno .

Takođe (sada ovde ulazim na klizav teren pomnožen sa zonom sumraka ), tada nisu postojali izvitopereni verski običaji što se tiče posta (jer je to tada bio najlakši način da se sugeriše na "zdravu ishranu", pa se svinjsko meso i "izbegavalo".

Mislim, široka je to tema, danas neki ljudi "gladuju" odnosno jedu đubre, zbog novog modela mobilnog telefona (ili već neke druge opsesije).
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:16 24.07.2017

Re: Danas

Али се зато, иако се почело касније, достигло онолико да је од назива Шумадија само то и остало - дрвета ни за лек.

Ali zato Šumadija ponovo čupavi, otkako su sela sve praznija šume se primiču. I prateće životinje sa njima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:02 21.07.2017

Kuglof



Kuglof je kolač iz davnina, još iz doba rimskog carstva. Sljavljen, voljen i cenjen, on početkom građanskog doba postaje statusni simbol boljih evropskih kuća. Zato nije ni čudo da se i Francuska i Nemačka i Austrija danas takmiče ko će biti njegova postojbina. U Beogradu 18. veka postojalo je nekoliko poslastičarnica i mnoštvo pekarskih radnji. Držali su ih Italijani, Francuzi i Nemci, tadašnji vladari Beograda. U to doba služio se i kuglof, kolač koji je tada bio u modi u nemačkom carstvu, i kojeg su svaka pokrajina i grad spremali na svoj način. Kada su Turci osvojili Beograd, tradicija kuglofa ostala je sačuvana je u Vojvodini. Danas se ona iznova budi a kuglof vraća svoju staru slavu i najbolje mesto na porodičnom stolu
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:06 21.07.2017

Re: Kuglof

Al sa Šumadijom veze nema. Naročito ne sa starim šumadijskim jelima.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:16 21.07.2017

Re: Kuglof

Jelica Greganović
Al sa Šumadijom veze nema.

Je l' veruješ -- nisam siguran.
Zašto?
Pa u doba austrijske vlasti u Srbiji, u unutrašnjosti su nastajala manja i veća nemačka naselja. Ako je imalo pekaru, vrlo verovatno da je imalo i kuglof. No, morao bih da proverim...
Naročito ne sa starim šumadijskim jelima.

Svakako.
Ima nekih starih kuvara, koji beleže te prve recepte, od starina. Ne misleći ništa loše, rekao bih -- "siromaška" ishrana. Uzbudljivo mi je da sam u nedelju sedeo sa čovekom koji je preda mene istresao stari srpski pasulj, onakav kakav je bio pre dvesta-trista godina. Ne biste ga prepoznali: kao smeđi tucanik, tako nešto. A ima još takvih stvari, i biće ih sve više -- od 1. septembra.

P.S.
Da ti se izvinim, uz ovaj ovaj tvoj sjajan tekst, instiktivno sam reagovao postirajući moj kratki istorijat kuglofa. Jer me moja sestra-poslstičarka "smorila" s njim, počela je da ih obožava i pravi, pa smo to zajedno pisali, a i onaj kuglof na slici je njen :)

P.P.S.
А на слици је и Патин кувар, онај моје дивне pokojne мајке :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:29 21.07.2017

Re: Kuglof

Nema tu sramote, za mene su sirotinjska jela mnogo veći izazov, kako niodčega napraviti nešto, pa još ukusno. A tipična, šumadijska jela su upravo to - sirotinjska.
Je l' veruješ -- nisam siguran.
Zašto?
Pa u doba austrijske vlasti u Srbiji, u unutrašnjosti su nastajala manja i veća nemačka naselja. Ako je imalo pekaru, vrlo verovatno da je imalo i kuglof. No, morao bih da proverim...

Znam. Da zadješ i danas po šumadijskim selima, ne bi našao ni modlu, ni kuglof. Tu i tamo ako ih neko u gradu ima. Ali, austrijski kolač koji se u njihovim naseljima pojavio, ako jeste, je tamo i ostao, i ne može se predstavljati kao starinsko, tipično, šumadijsko jelo, kao recept šumadijskih baka koji treba sačuvati od zaborava.
Nemaš se rašta izvinjavati, hvala ti :)
P.S. Da se to nisi sa Miroslavom Š. video?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:03 21.07.2017

Re: Kuglof

P.S. Da se to nisi sa Miroslavom Š. video?

:)
Не, нисам.
Ал' смо те, ми неки други, спомињaли недавно. Свет и Београд су велики, али је путева мало.
alselone alselone 21:08 21.07.2017

Re: Kuglof

- "siromaška" ishrana


Bio sam prosle nedelje u Belorusiji, pa smo izmedju ostalog bili u gruzijskom restoranu. Restoran je na dobrom glasu, veoma lepo sredjen, ekskluzivan, tamo firma kod koje smo bili izvodi svoje goste.

Servirali su nam neka tri specijaliteta iz (jelte) Gruzije. Bio sam sokiran koliko su to sirotisnja jela. Jesu OK, cak pomalo i ukusna, ali to su siromaska jela, nema u njima ni kolicine, ni zacina, ni kompleksnosti, nista. Jedno lici na kineske damplingse, samo bezukusne, a drugo lici na nesto izmedju pice i pite sa sirom, bez mesa, tj. bez icega, samo sir i testo. Moze da prodje kao uzina, ali nikako kao jedno od glavnih nacionalnih jela. Trece su bile faking piroske sa mlevenim mesom. Moz misliti. Kao tri uzine da sam imao.

I takoooo...

P.S. Neko je ovde na blogu pricao kako redovno ide u Gruziju. Al da me jebes sada ne mogu da se setim ko. Ako procita ovo, ima zamolbu za komentar. Mozda su mene zajebali...
nsarski nsarski 21:28 21.07.2017

Re: Kuglof

Servirali su nam neka tri specijaliteta iz (jelte) Gruzije. Bio sam sokiran koliko su to sirotisnja jela

Neki moj drugar u USA usvajao dete iz Kirgistana. Pa, prema protokolu, treba da ode tamo, da se druži sa detetom, da se dete navikne, i tako to. Da provede par meseci. I on proveo, u nekom hotelu.

Otišao on, i često slao "izveštaje" sa terena. Priča kako se tamo u manje-više svako jelo trpa mirođija. I preko sendviča, i u kajganu, i sva kuvana jela. Kad su mu doneli picu sa mirodjijom - to je odbio da jede. Ne kaže se džabe "u svakoj čorbi mirođija".
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:58 21.07.2017

Re: Kuglof

Kad si pomenuo starinski pasulj, ja sam pomislila na Miroslava Š., on bije junačku bitku za svaki pedalj obradive zemlje i svaku autohtonu, zaboravljenu biljku.
A, pa hvala na štucanju :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:00 21.07.2017

Re: Kuglof

Ne kaže se džabe "u svakoj čorbi mirođija".

Vala je i Grci vole, a i Švedjani vole da je munu kojekude.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:02 21.07.2017

Re: Kuglof

siromaska jela

A u Poljskoj pekmez od cvekle prave, pa ti vidi. Nije nama tako loše, bar sunce dovoljno radi da sazri svašta. Zamisli tek kako je Ircima, njima od voća i povrća uspevaju samo ovce. Pa ti čik kolač napravi.
myredneckself myredneckself 02:34 22.07.2017

Re: Kuglof

Zamisli tek kako je Ircima, njima od voća i povrća uspevaju samo ovce. Pa ti čik kolač napravi.

Ali Jelice, ova žena tajnu zna.
Irci iz dana u dan sve više napreduju. link
alselone alselone 05:07 22.07.2017

Re: Kuglof

Priča kako se tamo u manje-više svako jelo trpa mirođija. I preko sendviča, i u kajganu, i sva kuvana jela. Kad su mu doneli picu sa mirodjijom - to je odbio da jede. Ne kaže se džabe "u svakoj čorbi mirođija".


Ludi Belorusi prave neku rakiju od rena (koji zovu hren). E, posto je hren onda se rakija zove hrenovka, kao kobasica kod nas.

Hteli smo da probamo, ali se to pice smatra za sirotinjsko, pa ga ovaj restoran nije imao.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:14 24.07.2017

Re: Kuglof

Ludi Belorusi prave neku rakiju od rena (koji zovu hren)

Taj hren se i u Sloveniji hrenom zove. Doduše i tako mnogi tvrde da su Slovenci belorusko pleme. Na svu sreću ne prave od njega rakiju, ali vole da je naprave od kima, što je nešto tako gadno da se teško opisati može.
rade.radumilo rade.radumilo 09:29 24.07.2017

Re: Kuglof

Pa ti čik kolač napravi.


Imaju neki božićni kolač, koji je u suštini patišpanj ili nešto slično sa suvim grožđicama pa se to nešto krčka danima na tihoj vatrici. Zanimljivo je, ponajviše stoga što od tog dugotrajnog krčkanja prođe kroz alkoholno vrenje.

Zamisli tek kako je Ircima, njima od voća i povrća uspevaju samo ovce.


Nije naivna priča uopšte. Kad im je sastavilo tri godine bez krompira polovinom XIX veka, preko milion je umrlo od gladi a tri-četiri miliona ih pobeglo za Ameriku. Pre "krompirove gladi" je na ostrvu živelo 8 miliona ljudi. Danas, preko 150 godina kasnije, na ostrvu živi svega 6 miliona ljudi. Zato ih u dijaspori ima preko 40 miliona...

cassiopeia cassiopeia 09:32 24.07.2017

Re: Kuglof

rade.radumilo
Imaju neki božićni kolač, koji je u suštini patišpanj ili nešto slično sa suvim grožđicama pa se to nešto krčka danima na tihoj vatrici. Zanimljivo je, ponajviše stoga što od tog dugotrajnog krčkanja prođe kroz alkoholno vrenje.


Ja to htela da pravim zimus nego mi falio neki sastojak pa nisam. To se nešto krčka baš danima.
rade.radumilo rade.radumilo 09:42 24.07.2017

Re: Kuglof

Ja to htela da pravim zimus nego mi falio neki sastojak pa nisam. To se nešto krčka baš danima.


Svidelo mi se, ali ja sam se u Irskoj najeo Američkih pita od jabuke i bundeve. Brownies i mafini su odlični. Čokoladni fudge je isto dobar (čokoladnije od toga ne može). Međutim najviše sam se navukao na neki kolač s bademom. Mislim da ga oni zovu još i french almond cake:

cassiopeia cassiopeia 10:08 24.07.2017

Re: Kuglof

rade.radumilo
Mislim da ga oni zovu još i french almond cake:



Imaju Holanđani nešto slično. Ide brdo marcipana u kolač. To ume da gorči.


Meni bilo zanimljivo jednom, posle sam se navukla na keks sa karamelom, stroopwafel

mesan mesan 11:20 24.07.2017

Re: Kuglof

cassiopeia
rade.radumilo
Mislim da ga oni zovu još i french almond cake:



Imaju Holanđani nešto slično. Ide brdo marcipana u kolač. To ume da gorči.


Ova poslastica je šampion na osnovu "broja kalorija po uloženom evru" --- barem kod naših ("siromašnih" studenata što su tokom večernjih i noćnih sati rada praznili mašinu sa raznoraznim grickalicama.
Ako se dobro sećam, reda 500kcal/EUR.

Naravno, šećer i brašno su tu zanemarljivi naspram masti u sipkavom testu i bademima

PS: Interesantno, nikad nisam osetio ili čuo nekog da mu je gorko --- da nije neko koristio gorki badem --- nedajbože neuko jer je opasan otrov?
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:24 24.07.2017

Re: Kuglof

Imaju neki božićni kolač, koji je u suštini patišpanj ili nešto slično sa suvim grožđicama

Puding! Šumadijski.
principessa_etrusca principessa_etrusca 11:37 24.07.2017

Re: Kuglof

Brownies

Моја баба је правила један колач који је био идентичан као brownie, па одозго још џем од кајсија и глазура од чоколаде (као Ѕасher), а у свесци са рецептима га је водила као "француски" и секла у повеће квадрате. Тај сам највише волела.
Правила је и куглоф, али се није звао мраморни, већ шарени, мада ми се чини да је било и нешто што је звала "мраморни колач", али се тог колача уопште не сећам, могуће да је то било исто што и шарени куглоф.
А сутлијаш је правила у рерни на тихој ватри. Мало пиринча, малчице шећера и орашчића са баш пуно млека, па се сутлијаш кувао/пекао пар сати у ватросталном суду.
NNN NNN 14:21 24.07.2017

Re: Kuglof

Ludi Belorusi prave neku rakiju od rena (koji zovu hren). E, posto je hren onda se rakija zove hrenovka, kao kobasica kod nas.

Hteli smo da probamo, ali se to pice smatra za sirotinjsko, pa ga ovaj restoran nije imao.

najgore piće koje sam probao je bio neki severnokorejski liker od nekog korena (čak je koren sličan renu bio u flaši) i bukvalo ima ukus zemlje (ili bar tako zamišljem ukus zemlje)
emsiemsi emsiemsi 17:46 24.07.2017

Re: Kuglof

Jelica Greganović
Ludi Belorusi prave neku rakiju od rena (koji zovu hren)

Taj hren se i u Sloveniji hrenom zove. Doduše i tako mnogi tvrde da su Slovenci belorusko pleme. Na svu sreću ne prave od njega rakiju, ali vole da je naprave od kima, što je nešto tako gadno da se teško opisati može.

Мислим да има и оних који их називају подалпски Срби, мада ја то не верујем.
Да имају имало од Срба не би могли да буду тако саможиви - чудо једно.
emsiemsi emsiemsi 17:51 24.07.2017

Re: Kuglof

Jelica Greganović
Ludi Belorusi prave neku rakiju od rena (koji zovu hren)

Taj hren se i u Sloveniji hrenom zove. Doduše i tako mnogi tvrde da su Slovenci belorusko pleme. Na svu sreću ne prave od njega rakiju, ali vole da je naprave od kima, što je nešto tako gadno da se teško opisati može.

Тај рен је мој ћале волео да једе - и то не макар какав, него потпуно сиров.
Једе он то а сузе цуре (од љутине).
Ниакда ми то неће бити јасно, слично се понашају и људи који воле љуте паприке.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:18 24.07.2017

Re: Kuglof


Мислим да има и оних који их називају подалпски Срби, мада ја то не верујем.

Ima. Hrvati.
tyson tyson 20:43 27.07.2017

Re: Kuglof

Servirali su nam neka tri specijaliteta iz (jelte) Gruzije.
(...)
a drugo lici na nesto izmedju pice i pite sa sirom, bez mesa, tj. bez icega, samo sir i testo.

Hačapuri! Ovo zna da bude baš dobro, kad se umešno napravi.


Jelica Greganović Jelica Greganović 23:06 21.07.2017

p.s.

Slučajno sam, usred Beograda, nabasala na slovenački kuvar iz 1936. Pisan kao u psalmima.
U sektoru mesa i recept za pripremu veverica. Posle njih sledi sekcija "Ostalo meso". Daklem, veverice nisu ostalo meso, nego normalno, svakodnevno...
49 41 49 41 20:14 22.07.2017

Re: p.s.

Jelica Greganović
Slučajno sam, usred Beograda, nabasala na slovenački kuvar iz 1936. Pisan kao u psalmima.
U sektoru mesa i recept za pripremu veverica. Posle njih sledi sekcija "Ostalo meso". Daklem, veverice nisu ostalo meso, nego normalno, svakodnevno...


U Engleskoj, narocito u Londonu u 17. veku meso veverica bilo popularno na trpezi.

Sad, ne lezi vraze; posle toliko vekova u Londonu pojavljuju se specijalne mesare-vrlo "cenjene" sa mesom veverica.
Jukie Jukie 21:23 22.07.2017

Re: p.s.

Sada imaju dosta sivih veverica u Engleskoj, uvezli su ih iz Amerike pa su se prenamnožile i ne znaju šta će s njima, pa mnogi (npr. Džejmi Oliver i pobratim mu Džimi) lobiraju da se što više jedu.
Inače kaže se da su veverice mnogo masne, za razliku od zečeva koji su baš suvo meso, tako da pri pripremi gulaša od zeca obavezno treba ubaciti i koju vevericu, kako se ne bi dobila bolest lovaca na zečeve (kada se jedu samo proteini bez masnoća stradaju neki delovi nerava), i da imaju blagi aftertejst na lešnike.
Domaće crvene veverice pak čuvaju kao oči u glavi i trude se da ih zaštite
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:19 24.07.2017

Re: p.s.

Inače kaže se da su veverice mnogo masne

Možda u jesen kad se za spavanje spremaju i skupljaju masne naslage. U letnje doba sumnjam da su debele i masne, prosto toliko ripaju, pentraju se...
mlekac mlekac 23:13 21.07.2017

Pre neki dan

Na jednoj FB gupi vezanoj za Vojvodinu, neko postavio pitanje da ljudi izaberu jedno vojvođansko jelo koje im je najdraže. Na kraju su, apsolutno, pobedila dva. U slanoj kategoriji nasuvo s krompirom (poznato i kao Grenadirmarš) a u slatkoj štrudla s makom.
A ovo prvo - ne mož' biti prostije ni sirotinjskije.
To ti je to - vole ljudi ono što su kod baba jeli.
mariopan mariopan 17:39 22.07.2017

Re: Pre neki dan

mlekac
Na jednoj FB gupi vezanoj za Vojvodinu, neko postavio pitanje da ljudi izaberu jedno vojvođansko jelo koje im je najdraže. Na kraju su, apsolutno, pobedila dva. U slanoj kategoriji nasuvo s krompirom (poznato i kao Grenadirmarš) a u slatkoj štrudla s makom.
A ovo prvo - ne mož' biti prostije ni sirotinjskije.
To ti je to - vole ljudi ono što su kod baba jeli.

Kada sam se ja udala ovde u Banatu pa mi svekrva rekla šta mesi za večeru ja to dugo nisam htela ni da probam.

Pa ko još jede kuvan krompir sa testom i to još zapržen?

I jogunila sam se dugo, svi oni jedu nasuvo, sve im "puca za ušima" a ja neke sendviće ili viršle, u ta doba ukusne...nikako da to jelo probam.

E, kada sam probala dopalo mi se toliko da ga ja i sada često napravim, samo želje radi. Samo ne mesim testo, mrzi me za mene jednu, ali u ta doba testo se mesilo, sveže za svako jelo gde ide i testo. Kitaći sa makom, gomboce, lenja pita se mesila sa mašćom a ne sa margarinom... i štrudla...itd.

Morala sam skoro da se prisetim i kako se pravi popara i dobar kačamak, proju često pravimo pa sam to znala, jerbo mi se familija koja ima sitnu decu okrenula izvornoj, domaćoj kuhinji, pa su verovali da ja znam sve to kako se pravi. Znam kakav ukus treba da ima ali sam malo toga ja spremala pa sam morala da se dovijam, čitam Patin kuvar i pitam komšinice.

I neće se zaboravilti to je sigurno.




Jelica Greganović Jelica Greganović 09:17 24.07.2017

Re: Pre neki dan

Pa ko još jede kuvan krompir sa testom i to još zapržen?


Vojnici. Ako se ne varam, to je - grenadirmarš. Ime mu sve kaže.
alselone alselone 09:42 24.07.2017

Re: Pre neki dan

Pa ko još jede kuvan krompir sa testom i to još zapržen?


Ja. Ide i aleve paprike, to ne treba zaboraviti.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:25 24.07.2017

Re: Pre neki dan

Ide i aleve paprike, to ne treba zaboraviti.

Pa, mora malo ukusa da mu se doda
emsiemsi emsiemsi 17:55 24.07.2017

Re: Pre neki dan

mlekac
Na jednoj FB gupi vezanoj za Vojvodinu, neko postavio pitanje da ljudi izaberu jedno vojvođansko jelo koje im je najdraže. Na kraju su, apsolutno, pobedila dva. U slanoj kategoriji nasuvo s krompirom (poznato i kao Grenadirmarš) a u slatkoj štrudla s makom.
A ovo prvo - ne mož' biti prostije ni sirotinjskije.
To ti je to - vole ljudi ono što su kod baba jeli.

Ја га волим и сада, но, жена га не прави, па да бих то јео, замолим сестру да направи па одем код ње.
emsiemsi emsiemsi 17:57 24.07.2017

Re: Pre neki dan

mariopan
mlekac
Na jednoj FB gupi vezanoj za Vojvodinu, neko postavio pitanje da ljudi izaberu jedno vojvođansko jelo koje im je najdraže. Na kraju su, apsolutno, pobedila dva. U slanoj kategoriji nasuvo s krompirom (poznato i kao Grenadirmarš) a u slatkoj štrudla s makom.
A ovo prvo - ne mož' biti prostije ni sirotinjskije.
To ti je to - vole ljudi ono što su kod baba jeli.

Kada sam se ja udala ovde u Banatu pa mi svekrva rekla šta mesi za večeru ja to dugo nisam htela ni da probam.

Pa ko još jede kuvan krompir sa testom i to još zapržen?

I jogunila sam se dugo, svi oni jedu nasuvo, sve im "puca za ušima" a ja neke sendviće ili viršle, u ta doba ukusne...nikako da to jelo probam.

E, kada sam probala dopalo mi se toliko da ga ja i sada često napravim, samo želje radi. Samo ne mesim testo, mrzi me za mene jednu, ali u ta doba testo se mesilo, sveže za svako jelo gde ide i testo. Kitaći sa makom, gomboce, lenja pita se mesila sa mašćom a ne sa margarinom... i štrudla...itd.

Morala sam skoro da se prisetim i kako se pravi popara i dobar kačamak, proju često pravimo pa sam to znala, jerbo mi se familija koja ima sitnu decu okrenula izvornoj, domaćoj kuhinji, pa su verovali da ja znam sve to kako se pravi. Znam kakav ukus treba da ima ali sam malo toga ja spremala pa sam morala da se dovijam, čitam Patin kuvar i pitam komšinice.

I neće se zaboravilti to je sigurno.


За то ти ја могу дати добар рецепт.
Jelica Greganović Jelica Greganović 06:56 22.07.2017

Moram da idem u selo,

šumadijsko. Čim se vratim, odgovaram. Do tada, uživajte :)
49 41 49 41 13:24 22.07.2017

Schumadijski Valcer & Rokenrol

https://youtu.be/NR6T91S91Yo

https://youtu.be/RjXSZ7DJzCQ

Kod nas se "gajio" cibuk ili mramorni kolac. Modle prave sitno-krupno rebraste.
Baba imala velike modle, kad se isece komad; podebelo parce.

Imali smo u dvoristu beli i crni dud. Jelo se dok ga ima. Niko kod nas nije pravio dzem.
Jeo domace dzemove od duda, izvrsno.
principessa_etrusca principessa_etrusca 20:28 22.07.2017

Нове традиције

Свака традиција и свако традиционално јело има свој почетак.

Доста људи мисли да веома популарна ћабата/ciabatta мора бити неки стара, традиционална италијанска врста хлеба, али она се појавила тек пре тридесетак година и зна се који ју је пекар смислио.
mirelarado mirelarado 10:02 23.07.2017

Re: Нове традиције

ћабата/ciabatta


Reč ciabatta zapravo znači kućna papuča, pa je ova vekna tako nazvana jer oblikom podseća na nju.


alselone alselone 10:07 23.07.2017

Re: Нове традиције

Reč ciabatta zapravo znači kućna papuča, pa je ova vekna tako nazvana jer oblikom podseća na nju.

genijalno!
principessa_etrusca principessa_etrusca 11:47 23.07.2017

Re: Нове традиције

Reč ciabatta zapravo znači kućna papuča, pa je ova vekna tako nazvana jer oblikom podseća na nju.

Сада сам погледала Вику и видим да се зна не само име пекара Франческа Фаварона из Вероне, већ и његове жене Андрине, по чијој је папучи назвао ћабату. У сваком случају, ћабата (хлеб) је за кратко време доживела феноменалан међународни успех.
mirelarado mirelarado 14:32 23.07.2017

Re: Нове традиције

principessa_etrusca
Reč ciabatta zapravo znači kućna papuča, pa je ova vekna tako nazvana jer oblikom podseća na nju.

Сада сам погледала Вику и видим да се зна не само име пекара Франческа Фаварона из Вероне, већ и његове жене Андрине, по чијој је папучи назвао ћабату. У сваком случају, ћабата (хлеб) је за кратко време доживела феноменалан међународни успех.


I tako od Šekspirove Verone - grada nesrećnih ljubavnika - dođosmo do nadevenih hlepčića. Sic transit... :)

A od šumadijskih specijaliteta najdraže su mi bile babine lepinje iz vurune, s kapom od kajmaka odozgo, kao i nenadmašna pita savijača sa sirom, od kora koje su se razvijale na velikom pravougaonom kuhinjskom astalu, obilato premazivale mašću, i pekle u okrugloj tepsiji, u rerni smederevca.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:15 24.07.2017

Re: Нове традиције

Reč ciabatta zapravo znači kućna papuča, pa je ova vekna tako nazvana jer oblikom podseća na nju.

E, ovo mi se baš sviđa :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:16 24.07.2017

Re: Нове традиције

A od šumadijskih specijaliteta najdraže su mi bile babine lepinje iz vurune, s kapom od kajmaka odozgo, kao i nenadmašna pita savijača sa sirom, od kora koje su se razvijale na velikom pravougaonom kuhinjskom astalu, obilato premazivale mašću, i pekle u okrugloj tepsiji, u rerni smederevca.

Za kuglof nisi marila?
cassiopeia cassiopeia 09:28 24.07.2017

Re: Нове традиције

babine lepinje iz vurune


Smederevac je mnoga jela ulepšao. Nikad više taj ukus.

Meni je omiljena proja, ona najprostija, brašno, voda i mast. Razlije se tanko i onda imaš koricu gore, koricu dole i malo sredine. Dok je topla ide sjajno uz kiseli kupus sa suvim ili sarmom. Ostane li ti koje parče, pa dočeka veče ili ne daj bože jutro, možeš samo zub da slomiš. Mada, imam ja tehniku i za tu tvrdu proju. Kod mene u kući je bitka za parče koliko god veliku da napravim.

Za kuglof sam prvi put čula davnih dana kad sam kupila neki vanil šećer pa na kesici bila slika i recept. Tako sam i mramorni kolač prvi put napravila.

Tek kasnije sam u Sremskim Karlovcima jela razne kuglofe, najbolji mi bio onaj sa bermetom.
alselone alselone 09:43 24.07.2017

Re: Нове традиције

Ostane li ti koje parče, pa dočeka veče ili ne daj bože jutro, možeš samo zub da slomiš. Mada, imam ja tehniku i za tu tvrdu proju


cassiopeia cassiopeia 09:56 24.07.2017

Re: Нове традиције

alselone


E, taj fazon
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:26 24.07.2017

Re: Нове традиције

Dok je topla ide sjajno uz kiseli kupus sa suvim ili sarmom.

I ne samo da dobro ide, nego se uvek jede uz teška jela jer pomaže da se to svari.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:27 24.07.2017

Re: Нове традиције

Mada, imam ja tehniku i za tu tvrdu proju

Zato je udrobljeno stalnica.
A i nekad nije bilo muslija i ostalih mekinja, nego su nam proju drobili u toplo mleko.
emsiemsi emsiemsi 18:04 24.07.2017

Re: Нове традиције

mirelarado
principessa_etrusca
Reč ciabatta zapravo znači kućna papuča, pa je ova vekna tako nazvana jer oblikom podseća na nju.

Сада сам погледала Вику и видим да се зна не само име пекара Франческа Фаварона из Вероне, већ и његове жене Андрине, по чијој је папучи назвао ћабату. У сваком случају, ћабата (хлеб) је за кратко време доживела феноменалан међународни успех.


I tako od Šekspirove Verone - grada nesrećnih ljubavnika - dođosmo do nadevenih hlepčića. Sic transit... :)

A od šumadijskih specijaliteta najdraže su mi bile babine lepinje iz vurune, s kapom od kajmaka odozgo, kao i nenadmašna pita savijača sa sirom, od kora koje su se razvijale na velikom pravougaonom kuhinjskom astalu, obilato premazivale mašću, i pekle u okrugloj tepsiji, u rerni smederevca.

Ја волим све то што си набројала уз два изузетка --- не волим да буде превише сира, нити да буде превише уља, тј. премасно.
Сира могу да једем у неограниченим количинама, могу да једем маст кашиком - али те замашћене пите са превише сира ... да простиш, одмах мора да идем 'зарад себе', што кажу стари.
Пре неколико година дођемо другар и ја на Златибор у његову кућицу, ускоро дође тетка Деса и ми јој кажемо да нам спреми гибаницу, али по трећинском принципу ... дакле трећеина сира од уобичајене количине коју иначе ставља.
пробудили се ми ујутро, гибаница у округлој тепсији на тераси, а поред млеко.
Џаба, без обзира што смо ми рекли да не стави пуно сира, чак и та смањена количина је за мене било превише.
emsiemsi emsiemsi 18:07 24.07.2017

Re: Нове традиције

cassiopeia
babine lepinje iz vurune


Smederevac je mnoga jela ulepšao. Nikad više taj ukus.

Meni je omiljena proja, ona najprostija, brašno, voda i mast. Razlije se tanko i onda imaš koricu gore, koricu dole i malo sredine. Dok je topla ide sjajno uz kiseli kupus sa suvim ili sarmom. Ostane li ti koje parče, pa dočeka veče ili ne daj bože jutro, možeš samo zub da slomiš. Mada, imam ja tehniku i za tu tvrdu proju. Kod mene u kući je bitka za parče koliko god veliku da napravim.

Za kuglof sam prvi put čula davnih dana kad sam kupila neki vanil šećer pa na kesici bila slika i recept. Tako sam i mramorni kolač prvi put napravila.

Tek kasnije sam u Sremskim Karlovcima jela razne kuglofe, najbolji mi bio onaj sa bermetom.

Ја баш такву проју једем макар једном недељно - жена направи за децу, а и ја се привучем. Обично суботом. Недељом углавном за мене, пошто други не маре - качамак.
А попару, нормално, само за мене - када се скупи старога хлеба. Истина, она то мало редизајнира за мене, пошто по попари накида парчића кулена тако да буде, баш, баш јестиво.
emsiemsi emsiemsi 18:09 24.07.2017

Re: Нове традиције

Jelica Greganović
Mada, imam ja tehniku i za tu tvrdu proju

Zato je udrobljeno stalnica.
A i nekad nije bilo muslija i ostalih mekinja, nego su nam proju drobili u toplo mleko.

Моја жена пече проју тако да у смесу умрви неку врсту фета сира - не превише, тек толико да буде онако прошарано.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:20 24.07.2017

Re: Нове традиције

не волим да буде превише сира, нити да буде превише уља, тј. премасно.

Probaj da napraviš gibanicu bez ulja, s mašću. Videćeš kako je manje masna. Čudno zvuči, al tako je.
emsiemsi emsiemsi 17:18 25.07.2017

Re: Нове традиције

Jelica Greganović
не волим да буде превише сира, нити да буде превише уља, тј. премасно.

Probaj da napraviš gibanicu bez ulja, s mašću. Videćeš kako je manje masna. Čudno zvuči, al tako je.

Ми у кући, отприлике, пола - пола користимо уље и (свињску) маст. Оно што сам се са сигурносшћу уверио је да комбинација уља и сира код мене не пролази, а посебно када су обе ставке у обилнијим количинама.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:10 25.07.2017

Re: Нове традиције

Оно што сам се са сигурносшћу уверио је да комбинација уља и сира код мене не пролази, а посебно када су обе ставке у обилнијим количинама.

Slažem se da je premasno, još ako se i kajmak doda, u rukav curi.
Ali kada se giba napravi sa mašću, kapi masnog nema...neverovatno, ali ja probala, setila se kako je moja baba podmazivala tepsiju i kore i - radi. Em gibanica bude krckavija.
cassiopeia cassiopeia 09:30 24.07.2017

Kad smo kod tradicionalne kuhinje

Gledala ja na onom kanalu 24 sata kuvanje nekog našeg kuvara, ne mogu sad imena da mu se setim, taj je kuvao sve neka "tradicionalna" srpska jela. Svaki put me iznervira već posle par minuta, nit' tradicije, nit' srpskih jela. Majkemi, meni došlo da pišem urednicima da ga skinu da nas ne bruka. Sreća, neko bio brži pa nisam ja morala
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:28 24.07.2017

Re: Kad smo kod tradicionalne kuhinje

Videla...
mariopan mariopan 11:32 24.07.2017

Re: Kad smo kod tradicionalne kuhinje

cassiopeia
Gledala ja na onom kanalu 24 sata kuvanje nekog našeg kuvara, ne mogu sad imena da mu se setim, taj je kuvao sve neka "tradicionalna" srpska jela. Svaki put me iznervira već posle par minuta, nit' tradicije, nit' srpskih jela. Majkemi, meni došlo da pišem urednicima da ga skinu da nas ne bruka. Sreća, neko bio brži pa nisam ja morala


Ja ga i ne gledam, ono što kuva nema veze sa našim podnebljem a bogami ni sa kuvanjem, ko njega stavi tamo da nas pokaže svetu?
zox.zox zox.zox 19:53 24.07.2017

Re: Kad smo kod tradicionalne kuhinje

cassiopeia
Gledala ja na onom kanalu 24 sata kuvanje nekog našeg kuvara, ne mogu sad imena da mu se setim, taj je kuvao sve neka "tradicionalna" srpska jela. Svaki put me iznervira već posle par minuta, nit' tradicije, nit' srpskih jela. Majkemi, meni došlo da pišem urednicima da ga skinu da nas ne bruka. Sreća, neko bio brži pa nisam ja morala


To onaj što Leskovačku mućkalicu "po receptu moje bake" počinje rečima: U tiganj staviti maslinovo ulje.

Zbog tog što Leskovačku mućkalicu pravi na maslinovom olaju setim se ja svog školovanja. Sa časova geografije nisam bežala. Sećam se i da smo znali koliko čelika a koliko uglja proizvodi Burkina Faso. Ali MASLINE kao biljke tj drveće i olaj od njih napravljen kao tipično leskovačke pominjali nismo.

P.S. Da ponovim na FB-u rečeno: Onog ko je GOMBOCE pa makar i šumadijske nazvao knedlama sa šljivama treba ratvući konjma na repove. Za primer. Knedle su u supi a sa šljivama su GOMBOCE.
milisav68 milisav68 20:52 24.07.2017

Re: Kad smo kod tradicionalne kuhinje

zox.zox
Ali MASLINE kao biljke tj drveće i olaj od njih napravljen kao tipično leskovačke pominjali nismo.

Nema to veze sa znanjem, već sa sponzorom emisije ili televizije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana