Autor: Rodoljub Šabić
Ministarstvo finansija saopštilo je prekjuče da je Vladi Srbije uputilo na usvajanje Uredbu o izradi jedinstvenog Registra zaposlenih u javnom sektoru, koji treba da bude uspostavljen do kraja septembra.
U saopštenju pored ostalog stoji:
"Uvođenje Registra zaposlenih u javnim službama je bitan segment strukturnih reformi javnog sektora, koje je u junu predložio ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić, kroz izmene Zakona o budžetskom sistemu", da je „uvođenje registra zaposlenih u javnim službama podržao i Fiskalni savet“, kao i da će "Ministar finansija putem registra moći da prati sve izdatke za zaposlene u javnim službama, kao što su zarade, plaćanja za prekovremeni i noćni rad, bonusi, što će stvoriti uslov da se eliminišu svi fiktivni i nepotrebni rashodi u koje ministarstvo sada nema uvid".
Po oceni Ministarstva finansija Registar će "pomoći da se uspostavi red u državi i biće osnov da se od naredne godine uvede centralizovana isplata zarada svim zaposlenima u javnim službama preko Uprave za trezor“, čime bi „država ostvarila uštede u budžetu i do 10 odsto.“
Sve ovo zvuči zaista veoma dobro. Ovo sa uštedom i do 10 odsto budžeta posebno dobro. Godišnja ušteda i mnogo manjeg budžetskog iznosa bi bila doslovno dragocena stvar. Ušteda od desetak posto bi praktično sanirala kompletan deficit!
Baš zato je veoma značajno da sa pravnim osnovom za ustanovljavanje Registra ne bude otvorenih pitanja. A neka se prosto nameću.
Predložena Uredba, (čak ne u samom tekstu već u prilozima) uz ostalo ustanovaljava i jednu novu, ogromnu bazu podataka o ličnosti koja podrazumeva nekoliko desetina vrsta podataka o svakom zaposlenom, izabranom, postavljenom ili na bilo koji drugi način angažovanom licu. I bez upuštanja u racionalnost i opravdanost formiranja ovakve megazbirke mora se potražiti odgovor na jedno bitno pravno pitanje – može li se ova zbirka podataka o ličnosti ustanovljavati aktom kao što je uredba?
U Ustavu Srbije u članu 42. izričito stoji „Zajamčena je zaštita podataka o ličnosti. Prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuju se zakonom.“ Uredba, a naravno ni prilog uz Uredbu nisu zakon. (u vezi sa „problemom“ pravnog osnova postoji i jedna eksplicitna odluka Ustavnog suda Srbije doneta u postupku koji je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti pokrenuo još 2010. godine)
Zato je zanimljivo – da li bi Registar podataka o broju zaposlenih i angažovanih lica u javnom sektoru i o tačnim iznosima isplaćenim na ime njihovih plata, dodataka i naknada mogao i bez podataka o ličnosti pomoći uspostavljanju reda?
Reklo bi se da se pozitivan odgovor nameće. A samim tim i još jedno pitanje – zašto ćemo Registar (možda) dobiti u septembru 2013?
Jer u članu 6. Zakona o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u republičkoj administraciji, predviđeno je da „Registar sa podacima o broju zaposlenih i angažovanih lica u organima državne uprave, javnim agencijama i organizacijama za obavezno socijalno osiguranje i o iznosu isplaćenom na ime njihovih plata, dodataka i naknada vodi se u ministarstvu nadležnom za poslove finansija i objavljuje se na internet prezentaciji tog ministarstva."
Manje-više istovetno rešenje predviđeno je i u čl. 11. Zakona o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u lokalnoj samoupravi.
Oba navedena zakona doneta su pre skoro 4 godine, u decembru 2009!