Autor. Rodoljub Šabić
„Оd svoje banke dobio sam putem SMS-a obaveštenje da je na moj račun dana 20. 04. 2011. godine pristigao priliv od 471,03 dinara od NIS-a. Pretpostavljam da se radi o besplatnim akcijama koje su podeljene svim građanima Srbije. Ja nisam dao nikakav nalog bilo kom brokeru da izvrši transakciju tog tipa, a samim tim je neko ili falsifikovao moj potpis ili..."
Ovo je suština sadržine poruke koju mi je uputio jedan kolega bloger, sa ovog bloga čija zanimljiva pretpostavka, da je i ne znajući „prodao" svoju akciju NIS-a, dobro korespondira sa berzanskom cenom akcije NIS-a. A zanimljivo je i to da sam istog dana dobio informacije o još nekolicini ljudi kojima se dogodila ista stvar.
O čemu se zaista radi? Brokerska greška, brljotina, glupost? Ili je neko došao na ideju da iskoristi objektivno prisutne neznanje i neobaveštenost velikog broja vlasnika besplatnih akcija? I da obezbeđujući im besplatne brokerske „usluge" i stavljajući ih pred svršen čin uplatom novca i obaveštenjem o već izvršenoj transakciji sprovodi koncentraciju akcionarskog vlasništva.
Da li je ova druga pretpostavka i malo verovatna? Ako je suditi na osnovu propisa kojim su relevantna pitanja ovakvih transakcija uređena (Zakon o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije, „Službeni glasnik", br. 123/07 i 30/10 i Uredba o postupku i načinu na koji zakoniti imalac akcija Akcionarskog fonda daje nalog brokeru za prvu prodaju akcija, „Službeni glasnik RS", br. 43/10 i 91/10), pretpostavka je neodrživa.
Ali, ako si postavimo samo nekoliko pitanja, stvari izgledaju bitno drugačije. Ko i kako kontroliše ostvarivanje uslova iz navedenih propisa? Koliko je ljudi ozbiljno informisano o svojim pravima u vezi sa besplatnim akcijama? Koliko njih zna pod kojim uslovima je moguća transakcija tih akcija? I koliko je, u krajnjoj liniji, onih čak i dobro informisanih koji su spremni da se angažuju da bi razjasnili nejasne okolnosti u vezi sa transakcijom „teškom" manje od 500 dinara?
Zar odgovori na ova pitanja ne upućuju na zaključak da je gore navedena pretpostavka itekako održiva?
Kolegi blogeru sam već predložio, a to važi i za ostale iz „iste priče", da od NIS-a zahtevom na osnovu člana 19. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti traži obaveštenje o postojanju pismenog naloga (koji je, snabdeven nizom potrebnih podataka o njegovoj ličnosti, obavezan po gore navedenim propisima) za prodaju akcija, te obaveštenje gde i kada je takav nalog registrovan. A ako NIS odbije da mu da obaveštenje ili mu uopšte ne odgovori da podnese žalbu Povereniku za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti, što bi omogućilo uključivanje Službe Poverenika, i kao drugostepenog organa koji rešava po žalbi i kao, što je još važnije, nadzornog organa.
Pa da vidimo o čemu se stvarno radi.
Brokerska greška, brljotina, glupost ili frapantno bezobrazna i nezakonita „transakcija"?
Šta je da je, treba ga eliminisati. I u svakom slučaju vredno je pažnje ne samo Poverenika, nego i niza drugih državnih organa.