Autor: Rodoljub Šabić
Krajem prošle nedelje jedan naš visokotiražni dnevni list se, u nastavcima, pozabavio pričom o učešću jednog funkcionera iz Vlade, tačnije načelnika u jednom ministarstvu, u "akciji" upisivanja građana u posebne biračke spiskove nacionalnih manjina na osnovu falsifikovanih zahteva za upis.
Ta pojedinačna, u osnovi bizarna, priča trebalo bi da podseti na jednu priču od opštijeg značaja. Na to da je Poverenik za (informacije i) zaštitu podataka o ličnosti još letos, dakle pre nekoliko meseci, podneo više krivičnih prijava, tačnije 16 krivičnih prijava koje se odnose na više stotina krivičnih dela neovlašćene obrade podataka u sticaju sa krivičnim delom falsifikata.
Sve te prijave su posledica kontrole u samo jednom, manjem delu lokalnih samouprava u Srbiji, u možda 10% njih i sasvim je realno pretpostaviti da je broj izvršenih krivičnih dela znatno veći. Ali, pustimo sad pretpostavke, „zanimljivije" je da nema konkretnih informacija o tome šta je i da li je bilo šta urađeno u vezi sa ovim "malim" brojem prijava koje su podnete.
Prošlo je već nekoliko meseci, nešto bi valjda trebalo da znamo. Naravno, u dobrom broju slučajeva neće biti lako identifikovati izvršioce, jer su opštinske uprave sledeći (neverovatnu) instrukciju Ministarstva za ljudska i manjinska prava ljude upisivali u spiskove na zahtev trećih lica ne tražeći ni punomoć niti utvrđujući identitet. Ali bar u jednom broju slučajeva, kao što je npr. slučaj u novinama pominjanog načelnika, i ne samo njega, to bi trebalo da bude mnogo lakše, jer su se opštinski činovnici "usudili" da "ne poštuju" instrukciju ministarstva, pa su ipak evidentirali donosioca.
U famoznom upitniku, koji će kroz nekoliko dana Stefan File, evropski komesar za proširenje, doneti u Beograd neka pitanja izvesno će biti rezervisano i za zaštitu podataka o ličnosti. Ne slučajno jer, pored ostalog, u čl. 81. našeg Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU stoji: „Srbija će uskladiti svoje zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu ličnih podataka sa komunitarnim zakonodavstvom i ostalim evropskim međunarodnim propisima o privatnosti...", i „efikasno nadzirati i garantovati primenu takvog nacionalnog zakonodavstva."
Kako u svetlu ovih preuzetih obaveza deluje potpuno odsustvo informacija o konkretnim merama koje je država preduzela povodom prvog procesuiranog, robusnog kršenja pomenutih standarda o zaštiti podataka o ličnosti?
Svi znamo za onu čuvenu izreku - "pravda je spora ali dostižna"...
Jeste, „sedativno" zvuči, ali.... Imajući u vidu okolnosti, ipak se moramo zapitati - kada? Nije valjda potrebno da i to Štefan File pita?