Edit: RFZO se konačno smilovao, Anastasija večeras putuje u Beč, pa onda u Prag u bolnicu.
Na žalost, izgleda da ni ovaj put nije išlo bez pritiska javnosti.
Edit:
Zvanično: Drugostepena komisija RFZO je ODOBRILA lečenje Anastasiji Trajković.
Hvala medijima i javnosti Srbije koji su na vreme ustali i podržali borbu za život ovog deteta!
Edit 2: [url] http://www.alo.rs/vesti/aktuelno/jedva-cekam-da-zivim-normalno/44293[/url]
Danas je četvrtak. Danas u dva popodne će Drugostepena komisija RFZO odlučivati o životu i smrti devetogodišnje devojčice, Anastasije Trajković iz Vranja. Već tri dana traje pritisak javnosti na RFZO, čija Prvostepena komisija je nedavno odbila i molbu Anastasijinih roditelja i preporuku stručnjaka sa Instituta za majku i dete da se Anastasija uputi na lečenje u inostranstvo. Jedino lečenje koje može da zaustavi retki i smrtnosni tumor – hordom, od kog ovo dete boluje već dve godine.
Pritisak javnosti je jedino što Anastasiji može da spasi život, pritisak one iste javnosti koja uplaćuje novac u državni zdravstveni fond – RFZO. Bez javnosti ne bi tog fonda ni bilo. Njegova jedina svrha je da pomaže bolesnim građanima, a pre svega deci, deci koje u Srbiji i inače premalo ima, deci od koje su neka igrom sudbine bila manje srećna i prerano morala da iskuse težinu bolesti i strah od smrti.
Bez obzira na objašnjenja RFZO, ostao je gorak ukus u ustima. Anastasija je odbijena jer njene bolesti nema na spisku. Dakle, nema bolesti, nema ni lečenja. Rešenje koje je donela Prvostepena komisija RFZO je, ma koliko se to nekome ne sviđalo ili to smatrao preteranim, prosto i jasno – osuda na smrt devetogodišnjeg deteta.
Još gadniji ukus ostavlja pomisao da se RFZO, povodom odbijanja Anastazijinog prava na život, poziva na svoj Pravilnik za koji se nedavno ispostavilo da ne pokriva sve ono što bi morao. Naime, posle smrti devojčice, Tijane Ognjanović morao je da bude donet novi Pravilnik za transplantacije srca u inostranstvu. Da li Anastasija Trajković treba životom da plati pravljenje novog pravilnika o recimo ovom tumoru, hordomu? Koliko još rupa ima taj Pravilnik, koliko će još dece morati da umre jer Pravilnik nije dobro napisan. Da li je moguće da nema eksperata koji bi umeli tako da napišu pravilnik da se ne pravi skandal svaki put kada zbog Pravilnika neko može život da izgubi?
Kad smo već kod eksperata, na pritiske i prebacivanja javnosti povodom odbijanja male Anastasije, RFZO se oglasio saopštenjem u kome je javnost obavestio da u komisiji koja je odbila dete sede eksperti, a ne činovnici. Moram da kažem da je odluka eksperata bila takva da su mogli i činovnici da je donesu, tako da je bolje da RFZO to ni ne pominje. Uostalom, Anastasijinim roditeljima, njenom bratu i sestri, i njoj samoj je sasvim svejedno ko je tu odluku doneo. Pod odluku je potpisan RFZO. Onaj RFZO koji je te eksperte iz komisije i odabrao, onaj FRZO koji ih plaća. Parama javnosti koja je opet ljuta, jer za razliku od RFZO javnost nije zaboravila Tijanu Ognjanović.
Jer, na kraju krajeva, taj Pravilnik treba da služi tome da se ljudima pomogne, a ne tome da se njime RFZO brani od onih koji su vlasnici tog RFZO – građana Srbije.
Naročito onda kada se radi o nemoćnima i bolesnima. Uostalom zato bi taj Pravilnik i trebalo da postoji. Niko ne spori potrebu za postojanjem pravne države, zakona i pravilnika. Ali je pravo čudo kako je ovo trojstvo neprikosnoveno i strogo onda kada se radi o onima koji su nevidljivi u svojoj svakodnevnoj muci. Kako pravna država odluči da zajaši grbaču nezaposlenog Anastasijinog oca, njene majke medicinske sestre koja živi u Vranju, a radi u Bujanovcu, i tom platom, pa još na bolovanju jer joj je dete teško bolesno ona izdržava petočlanu porodicu. Jer Anastasija ima i brata i sestru. I kada se oni, koji su jedva živi od nemanja, straha i svakodnevne muke suoče sa osećanjem krivice da će njihovo dete umreti samo zato što su oni siromašni i nemoćni. Nemoćni za razliku od moćnih prema kojima taj isti Pravilnik nije tako ni strog, ni neprikosnoven.
Pravila i pravilnici jesu važni, ali nisu važniji od života deteta. Još manje su važni kada su očito loše napisani, i kada postoji opravdana i dokazana opasnost da tim svojim nekvalitetom oni mogu da sahrane dete.
Dete koje se ovaj put zove Anastasija Trajković.
Dete koje je, ovaj put na vreme, ustala da odbrani javnost Srbije.
Javnost Srbije koja, danas, očekuje od Drugostepene komisije RFZO da donese odluku o pomilovanju Anastasije Trajković.
Odluku kojom se Anastasiji vraća pravo na život.
I još nešto, Anastasija je danas u Beogradu. Juče je sa roditeljima došla u Beograd iz Vranja. Druga deca u Beograd dolaze da vide Zoološki vrt, da se prošetaju glavnim ulicama, da vide veliki grad i možda dobiju neki mali poklon. Druga deca u Beograd dolaze u pozorište, na Kalemegdan, obučena lepo da Beograd vidi kako su lepa. Anastasija Trajković je danas dovedena u Beograd zato da vidi hoće li živeti. Bilo bi zaista strašno kada je Beograd ne bi obradovao najlepšom vešću u njenom devetogodišnjem životu.