Autor: Rodoljub Šabić
„Svako ima pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom." (član 51. st. 2. Ustava Republike Srbije)
Radi operacionalizacije ustavne odredbe „u skladu sa zakonom" u Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja stoji:
„Informacija od javnog značaja, u smislu ovog zakona, jeste informacija kojom raspolaže organ javne vlasti, nastala u radu ili u vezi sa radom organa javne vlasti, sadržana u određenom dokumentu, a odnosi se na sve ono o čemu javnost ima opravdan interes da zna." (čl. 2. st. 1. Zakona)
I još:
„Smatra se da opravdani interes javnosti da zna, iz člana 2. ovog zakona, postoji uvek kada se radi o informacijama kojima raspolaže organ vlasti koje se odnose na ugrožavanje, odnosno zaštitu zdravlja stanovništva i životne sredine, a ako se radi o drugim informacijama kojima raspolaže organ vlasti, smatra se da opravdani interes javnosti da zna, iz člana 2. ovog zakona postoji, osim ako organ vlasti dokaže suprotno." (čl. 4. Zakona)
A ipak, u nedavno donetom Pravilniku o načinu vođenja i sadržini
Registra javnih ugovora koje je donelo Ministarstvo finansija i privrede stoji da „pristup ugovoru i drugoj dokumentaciji iz zbirke isprava Registra može biti dozvoljen licu koje dokaže pravni interes za uvid"! (član 11. Pravilnika)
Uređivanje uslova za ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava je zakonska materija, a pravilnik ministarstva, naravno, nije zakon. Uz to, Pravilnik "uređuje" zakonsku materiju na zbilja "originalan" način. Naime, pretpostavka o postojanju interesa javnosti da zna postoji na osnovu samog zakona. Postoji uvek, sve dok eventualno u konkretnom slučaju organ vlasti ne dokaže suprotno. Nesporno je dakle, da po zakonu, tražilac informacije nikad ne mora da dokazuje postojanje "pravnog" ili "opravdanog" ili bilo kakvog posebnog interesa. A Pravilnik i pored toga što i kod nas, (čl.195 Ustava) kao uostalom i u celom pravno uređenom svetu, podzakonski akti moraju biti u skladu sa zakonom, predviđa obrnuto.
S tim u vezi deluje gotovo bizarno da je i samim Zakonom o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama, na osnovu kog je i donet Pravilnik, izričito predviđeno da je Registar "javan" kao i da se uz ostalo zasniva na načelima "zaštite javnog interesa" i "transparentnosti".
Pozvao sam Ministarstvo da sporne odredbe uskladi sa zakonom. Odgovora još nema. Možda je "objašnjenje" aktuelna rekonstrukcija Vlade. Ako u dogledno vreme iz ministarstva ne stigne zadovoljavajući odgovor, iz razloga opšte pravne sigurnosti, zatražiću od Ustavnog suda ocenu ustavnosti i zakonitosti spornih odredbi Pravilnika. A Poverenik će, izvesno, donoseći odluke po eventualnim žalbama primat davati odredbama Zakona i svoje, po zakonu obavezujuće odluke, zasnivati isključivo na njima.
Ali, izvesno je nažalost da će postojanje i primena Pravilnika ipak već prisutnim nejasnoćama, smutnjama i problemima u ostvarivanju Ustavom zajamčenih prava javnosti dodati nove. U čijem je to interesu?