Autor: Rodoljub Šabić
Prošle sedmice je u Narodnoj skupštini održan skup na temu - restitucija. Prisustvovali su predstavnici naše Vlade, EU, diplomatskog kora, veliki broj direktno ili indirektno zainteresovanih građana i, razume se, predstavnici medija.
Skup je, kažu, bio prilično buran, pored ostalog, ili pre svega zbog protesta ili rezolutnih zahteva prisutnih građana koji su insistirali na maksimalnoj transparentnosti procesa restitucije. Odgovarajući na te proteste i pokazujući (valjda) puno razumevanje za njih predstavnik Vlade, potpredsednik Đelić je rekao: „Prošlo je vreme kada Vam je trebao Rodoljub Šabić, sve podatke stavićemo na Internet", što je nekim novinarima poslužilo kao šlagvort da svoje komentare započnu šaljivo ironičnom konstatacijom - „Šabiću odzvonilo".
E sad, mada kao i većina ljudi nisam oduševljen kada se u vezi sa mnom pominje „odzvonjavanje", ipak bih, u konkretnom slučaju to primio sa zadovoljstvom. Jer, nije u pitanju lični već „funkcionalni" kontekst, a ja već dugo vremena ulažem napor u rešavanje brojnih problema u vezi sa pristupom informacijama o denacionalizaciji i restituciji, do kojih se, na žalost, najčešće dolazi tek nakon intervencija Poverenika za informacije. Samo je Mreža za restituciju u Srbiji - Udruženja građana za povraćaj oduzete imovine podnela Povereniku više od 100 žalbi. Prestanak potrebe za tolikim (u suštini nepotrebnim) angažmanom Poverenika bi me, razume se, obradovao.
А utoliko me "manje obradovalo" to što sam samo nekoliko dana kasnije bio u prilici da se suočim sa nečim što je potpredsedničko obećanje "stavićemo sve podatke na Internet" pretvorilo u paradoks ili čak oksimoron. Nešto što sam u pismu predsedniku Vlade koji je istovremeno ministar finansija morao oceniti kao veoma zabrinjavajuće.
Neposredan povod za to bila je nova žalba Mreže za restituciju, povodom njihovog zahteva da im se omogući da dobiju tekstove nacrta zakona, analiza ili bilo kojih drugih akata koje je pripremila radna grupa Ministarstva finansija formirana 17. novembra 2009 godine. Ministarstvo im je stavilo na raspolaganje jedan jedini dokument - kopiju rešenja ministra finansija o formiranju radne grupe. Uz informaciju da su „predsednik i jedan broj članova prestali da obavljaju poslove". I dodatno „obrazloženje" da Ministarstvo finansija ne poseduje nikakve druge dokumente!!
A šta ćemo staviti na Internet?
I šta zapravo znači ovakav "odgovor"?
On je u svakoj od dve moguće varijante krajnje obeshrabrujući. U prvoj, on znači da famozna radna grupa za više od godinu i po dana postojanja nije proizvela ni jedan jedini dokument!!
Ako to nije tačno, onda radna grupa jeste nešto napravila ali te rezultate neko iz nekih razloga ne želi da pokaže javnosti. Pa to ne čini na "uobičajen", bar formalno ispravan način, tako što će ih npr., makar i bez osnova, proglasiti "tajnom" (i celu stvar prolongirati, bar onoliko koliko traje postupak po žalbi Povereniku ili eventualnoj tužbi sudu), već na način koji je, najblaže rečeno, na rubu falsifikata, tako što u zvaničan dokument upisuje neistinu i potpisuje ga i overava državnim pečatom!!
I za prvu i za drugu varijantu svaki komentar je suvišan. Jer, nesporno je pravo Vlade da u okviru svojih ustavnih ovlašćenja izabere, utvrdi i predloži Narodnoj skupštini model restitucije za koji ona misli da je najbolji i za to preuzme odgovornost. Međutim, to nije samo pravo nego i obaveza Vlade, pa nema nikakvog razloga i opravdanja za to da se moguće opcije i činjenična građa na osnovu kojih se Vlada opredeljuje uskraćuju javnosti. Pogotovo kada se usvajanje zakona najavljuje u narednih nekoliko meseci, i to "uz prethodno sprovedenu javnu raspravu". Pravo na učešće u toj raspravi imaju svi. Denacionalizacija je višestruko legitiman predmet interesovanja javnosti, ne samo građana koji su najdirektnije zainteresovani nego i svih drugih građana Srbije. I zbog toga što od načina, vrste i obima restitucije zavisi i deo tereta koji će i oni snositi, i zato što je pitanje restitucije od strane EU apostrofirano kao pitanje od bitnog uticaja na proces evropskih integracija Srbije.