Sticajem odvratnih okolnosti, u kombinaciji puknute plombe i savesnog Motoriste-zubara, moja kratka i prijateljska poseta matici se pretvorila u noćnu moru. Čiji početak se očekuje sutra popodne. Zbog čega je moja druželjubivost pala pod granicu leđenja, a sklonost ka maratonskim verbalnim aktivnostima je ustupila mesto sastravljenoj ćutnji, kojom bih mogla da ugrozim vrhunska dostignuća monaha zavetovanih toj disciplini.
Sve je počelo tako što sam se Žmuu ponudila za šofera, ne bih li se ogrebala za punjenje baterija u matici, em poradila par poslova sa Najdražim izdavačem. Najbolja drugarica nas je kao i uvek dočekala širom raširenog kauča u dnevnoj sobi, a provala oblaka koja je od njene uličice napravila rođenu sestru Nijagarinih vodopada, nije imala šansi u poređenju sa pljuskom našeg razgovora. Sve je bilo u najboljem redu, dok me prvo jutro nije zaboleo zub. Na vruće, na hladno, na slano. Na odvratno, gad jedan. Najbolja drugarica je istog trenutka izvadila svoju kolekciju farmaceutskih bisera i sredstava narodne apoteke, zbog koje je dobro što je ukinuta španska inkvizicija. Inače bi joj popovi sa kapicama u formi gumenih sredstava za planiranje porodice i sprečavanje širenja polnih bolesti i u crnim spavaćicama, već stajali sa šibicama ispred vrata.
Hitnom sednicom kućnog saveta, na kojoj mi je uskraćeno pravo glasa, odlučeno je da me se forvarduje pouzdanom zubaru, koji ima laku ruku, a i brz je, što dokazuje činjenica da je u slobodno vreme motorista. Isti je iskazao puno razumevanje, čak i suviše. Prosto me oborio s nogu, pravac na onu odvratnu stolicu ležaljku i uz široki osmeh zgrabio prvu šiljatu viljušku sa rostfrajnog poslužavnika. Onog na koji je dovoljno samo da pogledam pa da prizam i ono što ne znam.Uprkos mojim herojskim i dobronamernim upozorenjima da mi, pre stavljanja u funkciju gore pomenutog instrumenta, da neku od dozvoljenih droga, jer bih mogla da ga ujedem, Motorista-zubar je svoju ruku doveo u opasnost i utvrdio – da puknuta plomba nije problem, već činjenica da poduže vreme bežim od zubara koji bi rešio problem uticaja mladosti na moje desni, čeljusti…sve sem jezika.
Elem, ponuđeno mi je lečenje kratkotrajnog efekta ili povratak u dijasporske krajeve, na kraće razmišljanje o potrebnom mučiteljskom posegu. Čemu bi sledio novi susret sa Motoristom-zubarom, ovaj put u desetodnevnom aranžmanu, pri čemu bih bila počašćena višesatnom demonstracijom njegovih stomatoloških sposobnosti. Na dnevnoj bazi.
Na drugom, još kraćem od prvog, sastanku kućnog saveta odlučeno je da me se ostavi u matici i da mi se uskrati pravo na razmišljanje o Motoristovoj ponudi. Motoristi me treba uputiti odmah. Na prepad. Kućni savet je izrazio sumnju da bih povratak u podalpske krajeve mogla da iskoristim za odmetanje u šumske potencijale istih. Jer nema muflona čije društvo ne bih preferirala u poređenju sa veštim Motoristom. Naravno da su mi i ovaj put uskraćena osnovna ljudska i građanska prava u formi glasanja.
Žmu je zbrisao odmah, pod izgovorom da mora da brine o deci, dok mu je Najbolja drugarica konspirativno siktala kroz odškrinuta vrata: «Ništa ne brini, ja ću da vodim računa o njoj«. Njoj, tj. ja, sam sedela opuštenošću drvenog totema u dnevnoj sobi, osećajući kako mi se uz kičmu penju mravci straha. Ledenim stopalcima.
Od tada čučim u kućnom pritvoru, čekajući sutrašnji početak demonstracije Motoristovih sposobnosti. U višednevnom trajanju. Odvratno. Naravno da me je strah. Jedine dve stvari kojih se bojim su petlovi i zubari. Mravi prehlađenih nogu su ustupili mesto grudvi straha u grlu.
Najbolja drugarica je upadljivo nežna i tolerantna. Svako jutro mi donosi vruće produkte beogradskih pekara. Jedenje kojih mi u normalnim okolnostima džangrizavo prebacuje. To ne sluti na dobro. Večeras me je prvi put ostavila samu kod kuće. U stvari sa Cecom. Mačkom. Koja se ućebala. Zbog čega sam joj ućebane momente ošišala, a ostatak očešljala. Na nervnoj bazi. Tesla bi mogao samo da mi zavidi. Mačka se pretvorila u hodajući elektricitet. Sa tifusarskom frizurom. Iz koje me prezrivo gledaju dva plava oka. S malo sreće Najbolja drugarica će je jasno videti tek na sutrašnjem, danjem svetlu…kad ja budem Motoristu molila da me svim legalnim i nelegalnim opijatima isključi iz neizbežne stvarnosti. Ne želim da budem prisutna. Samo kad bi ova noć mogla malo duže da potraje...