Gledasmo direktan prenos još jednog u nizu uspeha Srbije: otvaranje tehnološki nepotrebnog Avalskog Tornja. Tadić, Cvetković, patrijarh, muftija, lice koje tvrdi da je naslednik prestola Republike, Đilas, Šutanovac, Tijanić, generali, policajci... U prvoj rečenici pohvalili smo se kako je stariji i lepši, pardon, viši za metar od starog. U drugoj rečenici pozvali smo se na Matiju Bećkovića, nacionalnog barda i istočnika vaskolike mudrosti srpske...
A u poslednjem mesecu posledice uspeha ove zemlje i ovog društva su sledeći:
Ovi primeri su istiniti ali su inicijali promenjeni. Svi slučajevi su iz mog okruženja i desili su se (ili sam ih ja saznao) u poslednjih 30 dana. Sve čuo iz prve ruke. Gotovo nema dana da nemam neki ovakav update, moja žena se već štreca kad čuje telefon.
V: Inženjer građevinac, oličenje dobrote i poštenja, vredan, marljiv, predan, istrajan, stručan, pouzdan, precizan, jedan od najboljih izvođača u struci. Nikad nije umeo da se proda, uvek radio za platu, nikad kući šraf doneo nije sa gradilišta, davao otkaz i menjao firmu svaki put kad su mu tražili da potpiše neko muvanje ili nešto što nije tehnički ispravno. Sjajna deca, ona brucoškinja, đak generacije, međunarodne nagrade, lepo, vredno i dobro dete, on srednjoškolac, nikad manje od petice, sportista. Žena vo vremja ona kad je zatrudnela ostala bez posla, dve trudnoće, nikakva posebna struka, nikad više posao nije našla, posvetila se porodici. Vaspitala predivnu decu, sačuvali ih koliko se moglo od svega. Pre nekoliko dana nađem se sa V u kafani, zaplače se, znam da nije nikom drugom, kao braća smo. Platu nije primio 8 meseci, firma ne uplaćuje doprinose, ne može da overi knjižicu ni svoju ni ženinu. Njoj treba. Rekli mu da bi morao da se razvede da je ona overi preko zavoda, ovako - ne može nikako. On ima tegobe, nema od čega da ode kod lekara. U struci situacija svuda ista, gde god da pređe slično je. Sramota ga je da deca primete da on i žena jedu manje nego inače jer nemaju od čega.
G: Moja drugarica G odrasla je u kući u kojoj je otac radio po 12 sati dnevno, majka bila domaćica. G i brat su lepo vaspitani. Brat je izabrao istu struku kao i otac, još od srednje škole je tezgario, po diplomiranju dobio posao u struci, njemu nekako ide. G je studiraaaalaaaa... i sa 25-6, još na trećoj godini sunce majkino ostane u drugom stanju sa dugogodišnjim dečkom. On diplomirao i radi, pomaže mu otac, ugledan i uticajan u istoj struci kao i sin. Venčaju se, usele se u njegovu, veliku i prostranu kuću, dobiju devojčicu. Tu G već počinje da shvata da se udala u montanjarsku kuću tradicionalističkih plemenskih uverenja gde joj je namenjena uloga Žene Koja Će Da Rodi Naslednika - i ništa više. Klasična priča, ona se nada da će vremenom situacija da se promeni... Rodi sina, sve gore i gore. Trpi, uči, diplomira sa 35-6. Ah, da, u međuvremenu joj njegova familija uplaćuje staž kao kućnoj pomoćnici. G konačno pukne, ode kod svojih, pokupi decu, svekar i muž dođu naoružani, maltene razvale vrata, odvedu Naslednika, Popišulju ostave majci. Njen otac u penziji, tezge utanjile. Zove me G da joj nađem neki posao. Ima 12 godina staža, nikad nije radila uopšte, nikad nikakvog iskustva nije imala u "struci", 39 godina. Šta čovek da joj kaže i kakva joj je perspektiva?
N: Vlasnica male ali uspešne firme, generalni zastupnik nekoliko stranih proizvođača u vrlo specifičnoj i specijalizovanoj grani. Po prirodi stvari glavno tržište su joj državni organi i institucije. Godinama podmićuje, vodi sekretare, direktore, referente i švalerke na studijska putovanja od Tajlanda do Venecije, plaća deci da lunjaju po Evropi i Americi. Kaže da joj na mito, provizije i slične troškove ide najmanje 15% prometa. Jesenas platila preko 30000€ mita za ugovor sa državnom institucijom od 200000€, kod proizvođača naručila i avansno platila da rezerviše proizvodne pozicije. Na tenderu pobedila sestra od tetke žene državnog sekretara, firma registrovana 5 dana pre okončanja tendera, sa ponudom 7500 dinara nižom. Za drugi posao na kojem bi mogla da proda bar deo onoga što je već naručila i platila sad joj traže preko 50000€ mita - bez garancije. Poslovni prostor u koji je uložila pare i za koji plaća 1200€ kredita mesečno, koji je nekad izdavala za oko 2000€ stoji neizdat već 9. mesec. Sad ga nudi za 600€.
J: Inženjer, vlasnik projektno-montažne firme koju je otvorio 1993. i koja je došla do 50-ak stalno zaposlenih i pristojnog prometa, najviše radila u Rusiji, Kazahstanu, Azerbejdžanu ali i Švedskoj i Italiji. Od kraja sankcija zastupnik svetski poznatog proizvođača opreme. promet stalno rastao, servis odličan, proizvođač zadovoljan... Kriza u Rusiji smanjila promet u projektovanju i izvođenju za 80%, J nije otpuštao ljude, plaćao ih iz rezervi, radio koliko se može. Krajem prošle godine otpustio prvo 5-6, početkom marta morao još 3-4.. U ponedeljak mu strana firma javlja da zastupnički ugovor koji ističe 30.6. ne mogu da mu produže. Čoveka koji je došao u Beograd da mu to saopšti, Danca, živ sram pojede. Nisam ti ništa rekao ali ne mogu da ti ne kažem: zastupnik će biti jedan vrlo poznati srpski tajkun koji je proizvođaču otvoreno rekao da njegov sistem i sistemi još nekoliko srpskih tajkuna neće uzimati njihove proizvode ako mu ne da zastupstvo. Sad se sprema da otpusti 5 ljudi koji su radili zastupništvo i servis i još 15 inženjera i tehničara koji odavno ne mogu da zarade za sopstvene plate i doprinose ali koje je plaćao iz prihoda zastupništva.
S: Početkom 90-ih izašao iz Genexa kao mladi ekonomista ali sa već nešto iskustva u uvozno-izvoznim poslovima. Pristojno zarađivao (žena izgubila posao pre nekoliko godina, nisu ni osetili po prihodima, ona se posvetila deci, troje tinejdžera). Ima uspešnu uvoz-izvoz firmu, ne uspeva ništa da izveze odavno jer se ništa ne proizvodi ali uvoz nekako išao iako je problem sa plaćanjem. Uspevao da se pokrije i bezbedi porodicu (dvoje studenata i srednjoškolac). Godinama jedini uvoznik za Srbiju vrlo potrebnog ali naizgled potpuno neatraktivnog proizvoda (meni prvo zvučala sasvim bezveze stvar, nit sirovina nit poluproizvod) ali vrlo potrebnog, sa stalnim tržištem. Roba je na režimu kontingenata, svaka 3 meseca njegovi ljudi podnesu zahtev, zahtev se odobri, plate se dažbine, svakih 15-20 dana stižu po 2-3 šlepera. Podnesu zahtev za 2. kvartal - nema odgovora. pošalje on nekog referenta u carinu - ništa. Ode on lično da pita - nema odgovora, svi ga izbegavaju. Dok je bio u carini neki referent mu u prolazu turi cedulju u ruku večeras u 7 u kafani toj-i-toj. Nađu se, kaže mu: Bili ste godinama korektni prema nama (sitni poklončići za novu godinu, ponekad ručkovi, večere, proslava firme i slično), kazaću vam iskreno o čemu se radi. Veliki srpski tajkun Taj-i-taj plaća ljude u carini da mu javljaju šta se uvozi, ako mu se nešto učini atraktivnim i reši da preuzme niko drugi dozvolu za uvoz dobiti ne može. Molim Vas nemojte nikome o ovome jer ja ostadoh bez posla... S neće čačkati mečku, radi dalje sa onim što mu je ostalo, dok se Veletajkun Srpski ne doseti da bi još nešto mogao da preuzme.
R: Posle uspešne karijere u inostranstvu R se vratila u Beograd da joj sin (sada 11 godina) odraste kao Srbin. Razvela se od stranca, najveći deo ušteđevine uložila u 2 firme, jednu u kojoj ima manjinski udeo od 30%, drugu, manju, gde je većinski vlasnik. Obe firme su joj iz struke, dokazano zna posao. Prva, veća, ima toliko nenaplaćenih potraživanja da više ne zna šta da radi. Jedan tajkun-političar, inače jedan od dužnika, nudi joj 25% od onoga što je u firmu uložila da otkupi njen udeo. Prodaće, treba joj lova za drugu firmu koja takođe ima milione neneplaćenih potraživanja. Pre desetak dana zvala me da pitam znam li nekoga ko bi preuzeo 4 šlepera suncokretovog ulja ("zejtina") koje joj neko nudi u kompenzaciji. Veze nemam sa zejtinom ali zovem XY i on kaže da za 4 šlepera može da dobije po 18-22 dinara po litru ako hoće da se odmah plati (pogledajte pošto je u samoposluzi). Ni njoj ni onom ko bi da se kompenzuje to se ne isplati.
C: Dugogodišnji predstavnik stranih firmi u jednoj specifičnoj oblasti, prodaje proizvode trgovačkim lancima. pre nekoliko godina njegova tadašnja firma odustane od tog dela proizvodnog programa i zahvali mu se na saradnji. Nije odmah našao drugu firmu iz iste oblasti, našao posao upola manje plaćen i radio ga dok nije našao drugog stranog proizvođača iz iste struke. Radio za njih nešto više od 2 godine, povećao prodaju u Srbiji 250%. Pre 15 dana firma ga obavesti da se povlači iz Srbije jer ne može ništa da naplati. Posle 20 godina u zastupanju stranih firmi C otvara servis za popravku bicikla (i on i stariji sin su ozbiljni biciklisti) dok ne nađe nešto primerenije.
O: Vratio se iz inostranstva pre nekoliko godina kao uspešan i imućan čovek (uobičajena priča: dete da doživi dobrobiti ove kulture). Kupio ruiniranu firmu sa dugovima. proveo socijalni program, reorganizaciju, kupio silu novih mašina, doveo nove menadžere... Ukupno uložio preko 2 miliona €. Glavni proizvod koristi se na železnici. Povećao proizvodnju, poboljšao kvalitet... Železnica mu od oktobra 2008. paru jednu platila nije. Da zaustavi proizvodnju - ne može iz tehnoloških i organizacijskih razloga. Izvozi debelo ispod cene da bi preživeo, bar neke pare pristižu, prosek plata radnika u pogonima 30000 din ali redovne, dopsinosi plaćeni. Pošto je tehnologija bila zastarela, kupio novu iz Nemačke, nekoliko stotina hiljada €. Pokrenuo probnu proizvodnju, serije iz tehnoloških razloga ne mogu da budu male, pokretanje proizvodnje svakog novog modela košta ga najmanje 60000- 80000€ po proizvodu. Našao tržište u inostranstvu (nije u EU, tamo kupuju samo svoje iz niza razloga), proizvod dobar, cena konkurentna, perspektiva odlična. Međutim, nijedna železnica neće da kupi proizvod koji nije kupila matična železnica i to u nekoj ozbiljnoj količini. Kuka O: da bi prodao u Mrtanistan 3000 kompleta - a interesuju se ozbiljno - mora da proda ŽS bar 1000 kompleta. A ŽS ne plaća uopšte, znači mora da ih finansira na neodređen rok. Pošto ŽS praktično 20 godina nisu ulagale u novu opremu i tehnologiju, za ono malo nove opreme koju imaju i ne treba im 1000 kompleta. A pošto iovako ne plaćaju, spreman je da im da po bilo kojoj ceni, praktično besplatno, samo da mu stoje na referenc-listi. Ali oni to znaju i ucenjuju ga, traže toliki mito da bi besplatno dobili novu tehnologiju!!! koliki nema odakle da plati. Bio dogovorio posao sa Hrvatskim železnicama - odande mu javili da neće da uzmu dok ne uzmu ŽS (kaže da zna da je Milutin zvao Josipa i da je pao takav dogovor). Nijedno ministarstvo, vlada, niko iz države, neće ništa da uradi.
Ž i K: Ž je magistar prehrambene tehnologije, stručnjak za vino, glavni enolog u jednoj domaćoj vinariji. Plata mu je 60000 dinara. K je geolog ali je onih godina od struke digao ruke i otvorio zanatsku radnju, ima dobar proizvod, prodaje domaćinstvma i malim firmama, imao 2-3 radnika ali morao da ih otpusti, sad mu pomaže sin brucoš. Nema problema sa naplatom (plaćanje prilikom ugradnje) ali ima sa obimom posla: opao oko 50% u poslednjih 12 meseci iako je cene smanjio za skoro trećinu, više ne može. Obojica mogu da žive od svog posla. Ali problem je što su uložili još pre 5-6 godina u vinograd, posle su u K-ovoj velikoj kući (nije Beograd) napravili podrum. Vino je odlično, zadovoljava sve uslove da se flašira i prodaje kao kvalitetno (mnogo je bolje nego ono koje Ž pravi na radnom mestu, ali ne zato što se on tamo ne trudi nego zato što svi muvaju...). Ali za opremu za flaširanje nemaju para, Prodaju ga u rinfuzi (proizvode preko 10000 l godišnje) ali niko ništa ne plaća. Razni ugostitelji duguju im pare za preko 3000 litara (Ž nije nikakav trgovac, N kako-tako, bar za svoj osnovni proizvod). Kad im je dosadilo da ništa ne naplaćuju počeli su da posluju po principu: mi tebi 50 litara, pa kad daš pare dobiješ novu isporuku. Tako magistar tehnologije i geolog razvoze po 50-100 litara vina po Vojvodini i Beogradu. Cena: 200 dinara litar. (Samo informacije radi, dobar ugostitelj prodaje vino sa faktorom 3, dakle litra 600 dinara za stolom). I tako životare. Od berbe 2008 imaju još preko 4000 l i skoro celu berbu 2009: 10000 litara. Sjajan rizling, odličan letnji vranac, laganiji (iako je 12,5%), taman da se malo ohladi i sjajan za leto i bašte. Pošto ne znaju šta više da rade sad su rešili da nađu partnera i otvore kafanu na nekom salašu. logika je: bar ćemo odmah da naplatimo.
T: T je razvedena 3 godine, ima blizance od 5 godina. Bivši muž sumnjiv lik, nema zvanične prihode i ova država ni na koji način ne može ili ne želi da ga natera da plaća ikakvu alimentaciju. T je završila istoriju umetnosti i slikarstvo. Radila je u jednoj reklamnoj agenciji, posle porođaja više nije mogla da izdrži radno vreme od jutra do sutra. Sad predaje u 2 škole, od kojih jedna u selu van Beograda, drži na stanu ženu izbeglicu i plaća je da joj pomaže oko kuće i dece. Oslikava plafone novobogatašima za male pare ali pošto je savesna i predana to je puno muke za malo para.Jedna poznata izdavačka kuća dužna joj je honorar za 17 korica knjiga. Ništa joj nisu platili a ovih dana nude joj još posla. Ne zna šta da radi. T je u dugovima, koliko god da radi ne može da se izvadi. Nasledila je ujakovu kuću u centru Azanje, građena 60-ih, oko 80 kvadrata, 3 sobe, kupatilo, bašta, garaža, u pristojnom stanju (ide povremeno da sredi i očisti, niko više tamo ne živi). Na prodaju je već skoro 2 godine, stalno spušta cenu i ništa. Sad traži 3000€ (tri hebene hiljade evra!). Njoj je to da vrati dugove i preživi bar godinu ipo.
A: Stručan, pošten, vredan, obrazovan, u naponu snage. Pre 5-6 godina firmu kupi tajkin.Nakon nekog vremena prebaci ga u drugu svoju firmu da rukovodi grupom, sve dobro, uspešno išlo. Početkom prošle godine stigne mu otkaz. Izvini, ne trebaš nam više, otkazni rok 3 meseca. Posle početnog šoka (prvi otkaz u životu) krene A da traži posao, taman dogovorio sa novom firmom (slabije mesto, slabija plata ali šta je tu je) - zove ga gazda da se vrati. Kukaju mu saradnici, mole ga da se vrati, gazda bio stavio na njegovo mesto nekog nadobudnog balavca koji pojma nema, posao odmah slabije urađen, realizacija lošija, svima plate manje. Kaže mu gazda ne mogu da ti dam staru platu nego 25% manju, ajde pristane,zvali ga da se vrati. Prošle nedelje opet dobio otkaz. Gazda je konačno našao nekog nadobudnog balavca koji će da radi za još manje i manje da zakera na pravilima struke.
Danas mi kaže drug, Nišlija, da je u Niš otvorena prodavnica jučerašnjeg hleba. Tvrd hleb u pola cene, kaže ide prodaja odlično.
Ovde će do zime da pukne. Ne znam kako, ne znam šta će da bude ali vidim da će da pukne, žestoko.
P.S. Još dva slučaja, takođe drastična, izbacio sam pre postavljanja bloga. Mislim da ljudi čitaju blog, ne želim da se prepoznaju.
P.P.S. Jamajka svakako neće priznati nezavisno Kosovo.