Filozofija| IT| Kućni ljubimci| Religija| Sex

Privatne i javne istorije

krkar RSS / 22.12.2016. u 06:01


Six-day-war.jpg

Fale mi dve, možda čak i tri godine života. Nije da baš sasvim nedostaju, da u njima nema ničega - ima, ali nepotpuno. Naime, moja prva sećanja isključivo su privatna, odnose se na događaje iz porodice i neposrednog okruženja. I tako pune dve, možda i tri godine, tek od tada se sećam i događaja koji spadaju u domen opšteg i javnog.

Ne znam šta kažu psiholozi (molim priučene, diletante, konzumente udžbenika Freud for idiots i ostale sam-svoj-eksperte da se suzdrže), ali baš mi je interesantan taj fenomen. Psiholozi i ini šrinkovi inače tvrde da se u odraslom dobu deca mogu sećati događaja najdalje iz pete, retko i četvrte godine života.

Zaključio sam da je najsigurniji način za potvrđivanje nekog sećanja slika koju ono izaziva. (Ima, doduše, i sećanja koja me asociraju na mirise ali to je ipak nešto drugo). Ali slike su varljive, uverio sam se nekoliko puta da fotografije korumpiraju sećanje, da u stvari pamtimo fotografiju a ne nužno i sam događaj. Zato sam odlučio da kao stvarne memorije uzimam samo događaje koji nikad nisu fotografisani, čiju fotografiju nikad nisam mogao videti.

Po tom kriterijumu otpada sećanje - ili "sećanje" - na moju prvu devojku koja me do krvi ugrizla za palac u parku. Njeni su se odselili kad sam imao nešto više od tri godine i dugo sam verovao da se toga sećam, sve dok je nisam ponovo sreo kad smo imali po 18-19 godina i ništa nije kliknulo. Znači, pamtio sam sliku iz parka na kojoj smo nas dvoje.

Zasigurno se sećam prvog dana škole a prva fotografija koju imam tek je iz 2. razreda. Tačnije, sećam se oba svoja polaska u školu. Ja sam, naime, kao Alkibijad Nuša, Albert Ajnštajn (onaj Milevin) i drug Tito dva puta pohađao prvi razred. Prvi put, u inostranstvu, pošao sam po tamošnjim običajima sa tek navršenih 5 godina ali kad sam naredne godine došao u Beograd škola nije htela ni da čuje da idem u 2. razred. Kod nas se tada polazilo sa 7 godina pa su me, uz silne molbe i kojekakva testiranja, jedva primili i u 1. I iz prvograzredaprviput i prvograzredadrugiput sećam se dovoljno nefotografisanih događaja i slika da ih mogu uzeti za verodostojne.

Ipak, prva slika koju pamtim još je starija, iz vremena nešto pre mog 5. rođendana: sećam se svog dede kako sedi na koferu i čeka babu da se i ona spremi pa da idu na more. On je bio neverovatno tačan čovek, svi koji su ga znali tvrde da je u životu kumulativno možda zakasnio 30 sekundi. I vidim ga i danas kako u odelu bez kravate (tadašnja casual varijanta) sa mantilom prebačenim preko ruke (mogao je biti maj ili jun - ali red mora da se zna!) namerno sedi na koferu pred ulaznim vratima da bi baba koja trčka između kuhinje, sobe i kupatila spremajući se, lickajući i kupeći stvari, morala da ga obilazi i da se svaki put postidi što kasni. Iz te se godine sećam i mame sa velikim stomakom. I da je, kad smo otišli u zemunsku bolnicu po novu sestru, mama bila u žutoj haljini sa naslikanim sidrima i kormilima, ali to je već bilo u jesen.

Dugo sam pokušavao da odredim koji javni događaj prvo pamtim ali i dalje nisam sasvim siguran. Mogao bi biti iz 1967. i imati veze sa arapsko-izraelskim Šestodnevnim ratom (jun 1967.). A možda je baš to prvi događaj gde mi se prepliću privatna i javna sećanja.

Crno-belog televizora (kakvi su tada jedino i postojali) RR Niš dobro se sećam ali to je normalno jer je služio sve do prvog u boji, mislim 1973:

STAR-TELEVIZOR-EI-NIS-Z-PREVLEKO-IZ-CCA-1960-LETA_55f2be13d93b8.jpg

Pred očima su mi slike izraelskih vojnika pred Zidom plača ali nisam siguran jesu li baš od tih dana ili sam to kasnije gledao. Ali zato odlično pamtim i sliku i atmosferu jedne večeri kada je došao očev ujak, inače pomorski kapetan koji je bio šef predstavništva neke izraelske brodske kompanije sa sedištem u Rijeci pa je svake godine od oktobra do juna plovio a leti uživao na svom čamcu. Kad su svi polegali njih dvojica su seli u kuhinju, pušili i tiho govorili. U nekom trenutku ustao sam da pijem vode i čuo Uju kako na očevo pa šta ćeš sad teško odgovara pa ako nas poteraju preći ću u Trst, jebali ih diplomatski odnosi. Dugo posle toga pokušavao sam da shvatim šta su ti odnosi i šta imaju sa mojim ujakom. A kad sam prvi put gledao Oca na službenom putu - odmah mi je iskočila pred oči ta scena.

Ako se rat na Bliskom istoku ne kvalifikuje, onda je svakako prvi događaj koji pamtim iz 1968. Te se godine dešavalo svašta što pamtim ali sam hronologiju morao da proverim jer u glavi nemam nikakav redosled:

U junu smo naleteli na nekakvu veliku gužvu kod novobeogradskog Podvožnjaka, ćale je zastao dosta daleko, malo pričekao, možda je nekoga nešto pitao (nisam siguran), pokupio me za ruku i odveo na drugu stranu, daleko od gužve. Ali sliku sam zapamtio, posebno policijske šlemove koji nisu bili isti kao vojni (vojsku sam redovno viđao na TV).

26570_na-mostu_f.jpg?1433309595


Sledeći događaj koji pamtim je sovjetska bratska altruistička intervencija u Čehoslovačkoj, krajem avgusta. Bili smo na moru gde dugo još nismo imali televizor, sve do pred sam rat. Ali sećam se da su jednog dana svi stajali u bašti hotela na rivi gde su bili izneli TV i gledali neke snimke nekih tenkova. Onda je tih dana, možda 2-3 a možda i 7-8 dana kasnije, još smo bili na moru ali tada je školska godina svakako počinjala 6. septembra (a subotom se išlo u školu), kod nas u kuću došla jedna češka porodica, otac, majka i sin mlađi od mene preko 2 godine i time meni potpuno nezanimljiv. Tata je objasnio da će oni sada stanovati kod nas u kući ali mislim da nisam baš to povezao sa onim Rusima i tenkovima na TV. Mi smo se vratili sa mora, oni su ostali i posle su se stalno spominjali. Ostali su u kući do samog kraja 1968. a onda su otišli pa sam tako na njih i zaboravio... sve dok valjda 1988. ili 89. nije došao jedan mladić sa ženom i rekao da je on onaj češki klinac, da su otišli prvo u Holandiju pa posle u Kanadu gde i danas žive. Otac mu je bio lekar a sa mojim se upoznao pred onim televizorom i tako je ćale kolegi koji nije hteo da se vrati pod Ruse dao ključeve od kuće dok ne smisli šta će i kako će. Sin je pričao da su roditelji bili u Češkoj valjda 1979, sa kanadskim dokumentima, ali on nije bio nikada do tada jer se plašio da ga prisilno ne mobilišu.

soviet-invasion-czechoslovakia-1968-illustrated-history-pictures-images-photos-019.jpg

U oktobru 1968. zbio se prvi sportski događaj koji precizno pamtim (sećam se, dosta neodređeno, da sam dok sam živeo u inostranstvu, bio na fudbalskoj utakmici i da je jedan tim bio u ljubičastom ali ne pamtim ništa drugo osim tog jednog podatka i opšte atmosfere ljudi koji viču, skaču, mašu rukama i puše cigaru na cigaru, pa to ne računam), olimpijada u Meksiku.

U stvari, nisam baš bio siguran šta su to olimpijske igre, ne znam ni jesu li tada pokušavali da mi objasne, ne sećam se u stvari ni jesam li išta gledao jer su prenosi verovatno bili usred noći, ali odlično pamtim znak (eto, oduvek sam bio esteta):

mexicoIMG-logo-big.jpg
Od rezultata iz Meksika pamtim samo zlatnu medalju Đurđice Bjedov. Začudo, ne pamtim ni njenu drugu medalju, srebrnu, ni zlato u vaterpolu, ništa osim Đurđe. Valjda zato što sam prethodnog leta počeo da treniram plivanje (pravilo je bilo da možeš da počneš da treniraš kad umeš da sam skočiš u bazen, može i na noge, i sa plivačkom daskom ili bez nje preplivaš celu dužinu bazena, bez merenja vrmena) pa mi je to bilo blisko.

c35b7209e53cfea486fcc67e37a6bf37.jpg

Kad malo bolje razmislim, u stvari verovatno pamtim baš povratak reprezentacije iz Meksika a verovatno i nekakvu bar blagu euforiju zbog tri zlatne medalje i još srebrnih i bronzanih. Ali onda je to u stvari bilo bar nekoliko dana iza događaja koji mi se možda najbolje urezao u sećanje: let rakete Apollo 7, isto u oktobru 1968.

Ne znam kako sam se tada uopšte zainteresovao za svemirske letove jer sve do Apola 7 u njima nije bilo nikakvog televizijskog glamura. Ne znam ni jesu li se direktno prenosili i ko je mogao uopšte imati priliku da ih gleda. Ja se ne sećam ali znam da se prvih desetak godina od pojave televizije program često gledao u izlozima radnji.

U svakom slučaju, Apollo 7 bio je prvi američki let sa ljudskom posadom posle nesreće u kojoj je Apollo 1 izgoreo na lansirnoj rampi sa sva 3 astronauta ali to svakako ne pamtim. Verovatno je baš zbog potrebe da se pokaže da su svi problemi rešeni lansiranje bilo medijski pokriveno. Ne sećam se jesam li gledao lansiranje ali siguran sam da sam gledao prenos dočeka astronauta po dolasku na zemlju. Opet, ne pamtim je li bio prenos sa okeana ili sa kopna, ali svejedno. I znam da sam potpuno razumeo da oni kruže na nebu.

68-H-817.jpg

A onda je pred sam kraj godine došao biser za kraj: Apollo 8, prva raketa sa ljudskom posadom koja je napravila krug oko Meseca, i to baš na Božić po tačnijem kalendaru.

Dragi D, očev najbolji prijatelj, fizičar, doneo mi je onu spravu koja prikazuje relativne položaje zemlje, meseca i sunca pri rotaciji (ima neko ime aldamubiješ ne mogu da se setim!) i pomoću toga mi objasnio kako će raketa da ode do Meseca i vrati se, i to sve dok se sve to okreće, svako za sebe i svi zajedno! U je! Sećam se da sam to crtao na tabli i objašnjavao učiteljici Z, ali bila je dobra i sve je to lepo upakovala za ceo razred. Posle je Apolo 11 i sletanje na mesec bilo jednostavno.

Mechanical_model_of_Earth_Sun_Moon_and_inner_p.jpg

Bila dobra godina ta 1968.

P.S.

Jedino ne mogu nikako da ustanovim koji sam prvi boks-meč gledao usred noći. Moglo je biti 1967. ili 68, najdalje 69. u šta sumnjam. Sećam se da sam gledao neke vrlo važne boksere (ne sećam se ni kako su se zvali ni koje su boje kože bili). Usred noći. Majka je gunđala, otac, koji i nije bio neki ljubitelj boksa, gledao sa društvom, siguran sam da je bio Ž, on je kao mlad bio amaterski bokser.

OVO nije, to je bilo posle... a i sećam se.

fight-of-the-century-fight-poster.jpg



Komentari (254)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

alselone alselone 06:23 22.12.2016

Slike

Slike kojih se secam iz najranijeg perioda. U medjuvremenu sam zakljucio da meni ta daleka memorija ne radi bas najbolje, da sam pola pozaboravljao, pogotovo iz najranijeg perioda. Vec danas ne znam nikog osim par ljudi iz osnovne, kao da imam 100 godina. Zabaviste apsolutno nikog osim jednog imena, jedne devojcice. Cak ne ni lika.

- Cale i deda gledaju kosarku, noc je, dozvolili i meni da budem budan. Oni se nesto jako raduju pa i ja poceo da skacem po krevetu. Nije mi bas najjasnije zasto smo srecni ali sam jako srecan. :) Po tome gde smo ziveli, cenim da sam imao 4 ili 5 godina.

- Smislio sam novu igru, bacam lopticu na kucu, pa procenjujem gde ce da padne, posto je ne vidim. Moram da je uhvatim pre nego sto padne na zemlju. Odlicna igra, igram je vec jako dugo, prvi put sam skroz mokar od znoja. Super zezanje! Verovatnije 5 godina.

- Keva i cale dosli sa posla, trcim ka njima, zapnem. Zveknem kao tikva. Cale kaze - verovatno ce ovo morati da se sije. Usro se ko grlica. 6 godina.

- Selimo se od bake i deke, baka place, ja placem, svi placu. 6 godina.

- Prvi javni dogadjaj je kada je prolazila neka delegacija kroz nasu ulucu. Svirala je sirena i svi smo morali da stojimo uz put, mirno (kakav idiotizam, znaci ne verujem). Secam se da sam gledao jednog druga koji se igrao za to vreme i kako me je nervirao jer je bezobrazan, ne slusa kada mu se kaze da stoji mirno jer prolaze vazni ljudi. :)
vcucko vcucko 08:27 22.12.2016

Re: Slike

Juna '68. imao sam 4 godine minus tri meseca. Ali dobro, baš dobro se sećam kad je Džaja dao go Englezima. Naravno, ne toliko same utakmice kao takve, više opšte gungule. Pre svih dede koji izlazi na "francuski" balkon sa pištoljem (koji inače, van rata i poratnog ganjanja bande po Psunju i Papuku, nikad, što ja znam, u ruke uzeo nije) i puca u nebo, to valjda tako ide kad pobediš svetske prvake, naravno i bake koja ga vuče nazad, jesil'ti normalan
Nešto kasnije slično sećanje (bez pucanja) imam i na Cvetkovićeva slobodna bacanja protiv CCCP, to su već OI u Meksiku, valjda septembar.

Uopšte, kao neka vrsta žive enciklopedije fudbala (pogotovo onog iz sedamdesetih, ali bukvalno od SP u Meksiku 1970. na dalje) relativno lako mi je da lociram neki događaj u vremenu, samo uporedim sa fudbalskim kalendarom i to je to.
cassiopeia cassiopeia 08:58 22.12.2016

Re: Slike

U medjuvremenu sam zakljucio da meni ta daleka memorija ne radi bas najbolje, da sam pola pozaboravljao, pogotovo iz najranijeg perioda. Vec danas ne znam nikog osim par ljudi iz osnovne, kao da imam 100 godina. Zabaviste apsolutno nikog osim jednog imena, jedne devojcice. Cak ne ni lika.


Neverovatno, potpuno isto kod mene. Nekad, kad o tome razmišljam, baš me uznemiri što ne mogu da se setim. Kao da nisam postojala.

Naknadnom rekonstrukcijom skapiram da se dosta stvari "sećam" sa slika i iz priča drugih.

Najgore mi kad sretnem nekog i nema šanse da se setim odakle se znamo, a najčešće sam ubeđena da se uopšte ni ne poznajemo. Savršene situacije da se izblamiraš.

Javna istorija mi je tek u magli. Joj, ja k'o da sam u magli i živela.
krkar krkar 01:59 23.12.2016

Dočeci

Prvi javni dogadjaj je kada je prolazila neka delegacija kroz nasu ulucu. Svirala je sirena i svi smo morali da stojimo uz put, mirno (kakav idiotizam, znaci ne verujem).


Ja sam prvi ukor u životu dobio krajem drugog ili početkom trećeg razreda kad je dolazio Brežnjev. Nas bi satima ranije postavili na našu uvek istu poziciju i nekad nam podelili zastavice a nekad i ne, za Brežnjeva nisu. Ali nikad niko nije rekao kad dolaze nego džedžiš satima. A bilo lepo vreme, ili sam kraj ili sam početak školske godine, mami te. I ja okupim ekipu od nas 5-6 dečaka i pobegnemo. Videli smo Tita i Brežnjeva sa sasvim drugog mesta gde smo pobegli ali se nismo smarali satima.

Sutradan učiteljica besna, tačno je znala ko je pobegao, postroji nas ispred table, proglasi mene za kolovođu i pita me kako si mogao da pobegneš kad znaš da dolazi drug Brežnjev?

A ja odgovorim nisam hteo da ga čekam jer nam Rusi iovako nikad ništa dobro nisu doneli.

Ne sećam se više reakcije učiteljice Z ali se sećam da je otac morao u školu, hitnodatidođeotac. I da je iz škole došao potpuno tamnosiv, tačno se sećam kako mi je zabrinuto i tiho ali vrlo odlučno ubedljivo govorio

sine, zapamti dobro, nikad i nipošto van kuće ne ponavljaj ništa što si čuo u kući i ne govori šta se u kući govori bez obzira ko te pita.
tyson tyson 16:50 23.12.2016

Re: Dočeci

Ne sećam se više reakcije učiteljice Z ali se sećam da je otac morao u školu, hitnodatidođeotac. I da je iz škole došao potpuno tamnosiv, tačno se sećam kako mi je zabrinuto i tiho ali vrlo odlučno ubedljivo govorio

sine, zapamti dobro, nikad i nipošto van kuće ne ponavljaj ništa što si čuo u kući i ne govori šta se u kući govori bez obzira ko te pita.


Potpuno ludilo od zemlje.

Ali je bitno u se, na se i poda se, jel' da...

(ventiliram, nema potrebe za odgovorom)


nsarski nsarski 08:05 22.12.2016

Šta kažu psiholozi...


Ja nisam od tih, ali ima ko zna kako teče proces rekonstrukcije. Kako u vremenu, tako i u prostoru.


…napravili smo zanimljiv eksperiment sa decom od četiri ili pet godina koja su, u vreme proredjenog saobraćaja u Ženevi, odlazila sama od kuće do škole i vraćala se sama kući, dva ili četiri puta na dan.
Tražili smo od dece da nam prikažu putanju kojom su išli od kuće do škole, ali ne pomoću crteža, jer bi to bilo suviše složeno, niti rečima, jer bi to bilo još teže, već pomoću igrice slaganja. Jedna plava traka je predstavljala reku Arv, zelena kutija Plainpalais zaravan, pokazali smo i model crkve na udaljenom delu zaravni, model Izložbene Palate, itd., i od dece tražili da rasporede modele onako kako ih susreću na putu do škole.
Ova deca od četiri ili pet godina umela su sama da odu do škole, ali nikako nisu uspevala da nam taj put predoče. Dete bi reklo: “Izadjem iz kuće, idem ovako (pokret rukom), zatim ovako (pokret rukom), onda se okrenem ovako i – onda sam u školi.” Ali, postaviti zgrade, pokazati putanju nešto je drugo. Jedno je snaći se u nepoznatom gradu ubrzo po dolasku, ili nekoliko dana posle toga, a sasvim druga stvar je predočiti sebi raspored ulica tog grada ako nemate njegov plan.
Ako jednu radnju zaista izvršite, ili tu radnju tek zamislite kao izvršenu, onda su to dve potpuno različite stvari. Razvoj nije jednoobrazan: potrebna je rekonstrukcija.

(J. Piaget, Problemes de psychologie genetique, Paris, 1972)
Jukie Jukie 08:32 22.12.2016

Mape

Jedna važna stvar je što trajanje vremena potrebno da se pređe jedan potez nije u korelaciji sa udaljenošću u metrima. Zato nije lako prebaciti "film" u mapu nacrtanu na papiru.
(na nekim mestima postoje koncentrisane zanimljive stvari a na drugima nema ništa, i kad pokušaš to da nacrtaš onda imaš grupu otprilike jednako udaljenih tačaka povezanih dužima, a to nije isto kao na mapi. Zato treba vežbati korišćenje mape)
apacherosepeacock apacherosepeacock 08:39 22.12.2016

Re: Šta kažu psiholozi...

Ja se secam mnogo cega jedino ne mogu uvek tacno da odredim koliko mi je bilo godina. Ne moze ni keva da se seti tacno. Najverovatnije negde od oko 4 godine.

Medjutim dugo me je zbunjivalo neko maglovito secanje slike namestaja i polozaja prozora u mojoj sobi spram mog decijeg kreveta. Jednom sam pitala majku kako to da se secam rasporeda namestaja i prozora u sobi koji uopste ne odgovara mojoj sobi.

Majka mi tada rece da su, kad mi je bilo godinu dana, stan menjali sa jednom drugom porodicom..(mada mi i dalje deluje neverovatno da je moguce secati se bilo cega u uzrastu od 1 godine)

Mirisi i muzika su posebna prica, iskopaju secanja na neke dogadjaje skroz potisnute iz nekog razloga, ne mora nuzno da bude neprijatnog.
Milan Novković Milan Novković 10:48 22.12.2016

Re: Šta kažu psiholozi...

nsarski

Ja nisam od tih, ali ima ko zna kako teče proces rekonstrukcije. Kako u vremenu, tako i u prostoru.


…napravili smo zanimljiv eksperiment sa decom od četiri ili pet godina koja su, u vreme proredjenog saobraćaja u Ženevi, odlazila sama od kuće do škole i vraćala se sama kući, dva ili četiri puta na dan.
Tražili smo od dece da nam prikažu putanju kojom su išli od kuće do škole, ali ne pomoću crteža, jer bi to bilo suviše složeno, niti rečima, jer bi to bilo još teže, već pomoću igrice slaganja. Jedna plava traka je predstavljala reku Arv, zelena kutija Plainpalais zaravan, pokazali smo i model crkve na udaljenom delu zaravni, model Izložbene Palate, itd., i od dece tražili da rasporede modele onako kako ih susreću na putu do škole.
Ova deca od četiri ili pet godina umela su sama da odu do škole, ali nikako nisu uspevala da nam taj put predoče. Dete bi reklo: “Izadjem iz kuće, idem ovako (pokret rukom), zatim ovako (pokret rukom), onda se okrenem ovako i – onda sam u školi.” Ali, postaviti zgrade, pokazati putanju nešto je drugo. Jedno je snaći se u nepoznatom gradu ubrzo po dolasku, ili nekoliko dana posle toga, a sasvim druga stvar je predočiti sebi raspored ulica tog grada ako nemate njegov plan.
Ako jednu radnju zaista izvršite, ili tu radnju tek zamislite kao izvršenu, onda su to dve potpuno različite stvari. Razvoj nije jednoobrazan: potrebna je rekonstrukcija.

(J. Piaget, Problemes de psychologie genetique, Paris, 1972)

I ja sam samo priučen, ali pošto u fenomenu ima i neurologije (nešto priučeniji ali i dalje samo priučen), pa informatike (više zbog orijentacije nego značajnih paralela ili obrazaca):

- Naša pamćenja su ogromnim delom asocijativna

- U tom "poslu" su "informativno" "jednosmerna" - "dizajnirana" da prepoznaju, a ne da rekreiraju, zbog "kapaciteta" dugoročne memorije.

- Sve što ti treba za prepoznavanje je asocijativni "ključ", hash podataka i informacija koje su te onomad "udarile", i taj ključ ume da bude redovima veličinja manji, u korišćenju resursa, od pamćenja da bi se mnogo reprodukovalo kasnije.

- Hash algoritma ima raznih, i kako ih koristimo je donekle individualno - zavisi od toga koliko smo, uronjeni u neki događaj, "bliski" po znanju, temperamentu, kreativnosti, ... "strukturi" pa "punjenju" tog događaja

- Zatim, čak i kad je nešto kandidat za dugoročno pamćenje mozak ga, za vreme spavanja pa sanjanja, ili budnog sanjaranja, stavlja u raznorazne kreativne i ortogonalnije, maštovite kontekste da bi "ošacovao" da li je to stvarno vredno dugoročnog pamćenja.

- U tom procesu je poprilično bitno da li do događanja-hasha, može da se uspostavi više asocijativnih puteva ili manje, pa možda samo jedan.

- Pa pamćenja podležu pomeranjima i promenama kao rezultat strukturalne dinamike kako smo sve stariji, pa sve više znamo i sve smo "pametniji".

- Ovo pomeranje je osnovni rezultat zašto sve slabije pamtimo kako idemo u prošlost, i zašto su ta pamćenja selektivna - naime, zavisi u kakvu smo se osobu kasnije "razvili" - matematičara, fizičara, pisca, avanturistu, ... tj svi smo mi kompozit svega i svačega, ali neki skupovi nas bolje definišu od nekih drugih.

- Tako, primer (i ovo kažu psiholozi isto) sećanje iz druge godine ili 18 meseci nije toliko bitno, ali može da se dozove "šok" terapijom, i evo primera (priznajem da njega ja izmišljam ali nije potrebna neka posebna priučenost) - sa 18 meseci gledaš da dok hodaš ne padneš, pa onda da ne padneš na nos, na primer. Sa 18 godina je hodanje postalo "rutina", bar ogromnoj većini.

Bitan je pojam rutine - nervi po telu, mimo mozga, nisu proste "žice" koje vode signale od mozga do mišića. Oni su, isto, neuralne mreže i uče, bukvalno. Tako da je manje potrebna memorija u 18 godini da bi se hodalo po ravnom bez padanja nego u 18. mesecu, manje je potreban mozak uopšte, uglavnom telo samo hoda (mi ne nastavimo da hodamo kad nam odseku glavu više zbog toga što nam "posustane" gomila drugih funkcija, ne zato što je mozak potreban za osnovu hodanja).

Kako se, onda, setiš događaja iz 18. meseca "šok terapijom". Primer:

- Zamislimo da kao mali često padamo zato što loše cenimo trenje između đona cipele i podloge, a neelegantno "udaramo" cipelom u tu podlogu, pa je "zarijemo u podlogu prerano i prekratko i polećemo na nos.

- I to može da ostane jedini asocijativni put, ali nije nešto artikulisan i ako nismo na taj nači pali ili krenuli da padamo bar 20 godina, na prostoj, ravnoj podlozi, asocijacija nam ne skače nešto u svest svako malo.

- Ali, da nam se to slučajno desi, ili da nam neki Dekartoese Demon "zalepi" stopalo za podlogu na kratko, postoje šanse da bismo se setili i događaja iz 18. meseca.

Psiholozi, neurolozi i ostali baš ovih dana pišu o tome - oni rade eksperimente sa majmunima i električnim šokovima, što je donekle neprimereno za rad sa ljudima, i nema se nešto dobrovoljaca, a i pravno je opasno raditi to na deci staroj 18 meseci, čak i ako bi roditelji dozvolili, npr
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:53 22.12.2016

Izraelski biznis

Zanimljivo da je još u tako ranoj fazi IL imao razmenu sa YU - kako je jaka židovska hrvatska emigracija to forsirala - pa i danas, Hrvatska je zapadna saveznica dok je Srbija prevrtljivica koja se rado može naći u arapskom ili iranskom zagrljaju. Kada pogledaš i državnosti su takve - hrvatska je sasvim prozapadna - ako se izuzmu stari marksisti, dok bi se srpska sutra odrekla od sebe samo da je Rusija prihvati; iako veliki broj srpskog stanovništva čezne da bude ili već jeste na Zapadu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:06 22.12.2016

Re: Izraelski biznis

Btw, a da ga jebeš ako razumem koji će nam andrak ta zidekanja - došao Bog i nastanio se tu? Pitaj sledeći put nekoga - dobro, a zašto svemoćni Bog ne može da nađe sebi kuću u zapadnom delu grada? A, ne može- mora samo tu... Jebeš mi mater ako 2047. ne budemo gledali neku kontraofanzivu - ne možeš ih kinjiti tako a da ti se ne vrati. Inače, hitech nacoši sprovode zakon sada o anektiranju kompletne C zone...
krkar krkar 13:04 22.12.2016

Re: Izraelski biznis

Zanimljivo da je još u tako ranoj fazi IL imao razmenu sa YU - kako je jaka židovska hrvatska emigracija to forsirala - pa i danas, Hrvatska je zapadna saveznica dok je Srbija prevrtljivica koja se rado može naći u arapskom ili iranskom zagrljaju. Kada pogledaš i državnosti su takve - hrvatska je sasvim prozapadna - ako se izuzmu stari marksisti, dok bi se srpska sutra odrekla od sebe samo da je Rusija prihvati; iako veliki broj srpskog stanovništva čezne da bude ili već jeste na Zapadu.


Crni ti kad si već pre 9 ovako naduvan! Samo se nadam da je od sinoć. Uz dužno poštovanje - veze nema ovo što pišeš.

Jevreji su u NOV i POJ bili relativno najzastupljeniji narod. Mislim da je odnos broja partizana prema broju stanovnika kod Jevreja bio najmanje 6 puta veći nego kod sledećeg naroda po zastupljenosti. A odmah posle rata veze sa Izraelom, tačnije pred-Izraelom jer je on proglašen tek 1948, bile su vrlo jake. Prve avione Izrael je dobio iz Češke uz pomoć i preko teritorije Jugoslavije.

Mi smo se porodično intenzivno družili sa velikim brojem Jevreja, posebno iz medicinske struke (porodice Papo, Romano, Elijas, Altaras...) pa sam se naslušao tih priča. I mnogo kasnije od mnogih jugoslovenskih Jevreja sam slušao kako im je prekid odnosa sa Izraelom bio neočekivan i ogroman šok. Jebiga, morali smo da se pokažemo nesvrstanima. Dok je brat Ceausescu nastavio da održava diplomatske odnose sa Izraelom.

Stvarno moram da obiđem tih nekoliko preostalih starina koje još svašta pamte: čika Saša Lebl, Hari Štajner...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:28 22.12.2016

Re: Izraelski biznis

krkar


Crni ti kad si već pre 9 ovako naduvan! Samo se nadam da je od sinoć.
Stvarno moram da obiđem tih nekoliko preostalih starina koje još svašta pamte: čika Saša Lebl, Hari Štajner...




ja sam poznavao dvojicu britanskih operativaca: Franju Ofnera, revizionistu, i Tibora (Cvija) Lokera, socijalistu, Novosađani rođeni, 1915., završili obojica britanski kurs za komunikacije, u Kairu. prvi je bio bliski saradnik, potom, Tomija Lapida (poslednjeg "Srbina" u izraelskoj vladi - Šaronov ministar pravde, inače novinarska njuška, družio se sa Kišonom); bio opasan desničar deda, iako je Čanak bio u izvanrednim odnosima s njim - putevi love ne pitaju;

i moj svojevremeni mecena, deda Cvi - on je vodio diplomatsku kancelariju Izraela, prvo u Bukureštu, a potom i u Beogradu neko vreme kao sekretar. ne znam ove tvoje dede. inače, ova dvojica mojih deda nisu pričali od 1946. do nedavne smrti, od operacija protiv britanskih ciljeva u koloniji Britanskoj Palestini.
muaddib92 muaddib92 22:00 22.12.2016

Re: Izraelski biznis


ne znam ove tvoje dede

Александар Лебл - новинар Економске Политике
Хари Штајнер - новинар Политике, НИН-а, легенда
krkar krkar 02:02 23.12.2016

Strani dopisnici

Александар Лебл - новинар Економске Политике


Lako za EP nego je i preko 20 godina bio dopisnik Financial Timesa iz Beograda. E, to je zvanje.

On i Desa Trevisan, dopisnica Timesa bile su najveće legende među dopisnicima.

Što, doduše, i nije bilo teško kakav je bio dopisnički kor

Хари Штајнер - новинар Политике, НИН-а, легенда


i dugogodišnji urednik spoljne politike u Vremenu.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:11 23.12.2016

Re: Izraelski biznis

muaddib92

ne znam ove tvoje dede

Александар Лебл - новинар Економске Политике
Хари Штајнер - новинар Политике, НИН-а, легенда



aha, znam likove ladno, da, čak sam i prodivanio sa Harijem na prijemu za 70 godina uspomene na masakr u KG, ni ne znajući da je to on. da, da, retka gospoda, svet koji iščezava. baš sam se pitao ko su ta gospoda koja tako uglađeno govore srpski a čitav vek su ovde, znači da ipak nisu bili tu čitav vek! trči druže, intervjuiši ih dok su još živi! nego, da sam juče mreo ne bih znao za Likud Montenegro. čoveče, kako su se umrežili! još malo će nas obeležiti sve koji smo non-Likud, kako je krenulo. e, moj Labure, više nikad neće biti ko što bilo nam je pre...
ovo (pazi kako ga nije sramota da nazove NVO -
likud:-umesto ovog


____________



YU-smuggled spitfire
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:05 23.12.2016

Re: Izraelski biznis

đe si, Krko, stara kuko, ne daš se isprovocirati... imala je novinarska struka i Borivoja Erdeljana, dopisnika Политике, njegova ćera Jelena Dr. je jedina profanka na BU koja govori hibrua, no nedovoljno za celu katedru, pa je ona samo vanredni profesor na nekom master programu za Mideast studies.... razmišljao sam o toj katedri, mada, ko zna, ako počne neko rokanje što Srbi od Daždboga prizivaju, možda bi se dalo to magistrirat - ovako u životu se nema kada. pa da me šalju Dačić i Toma na Bliski Istok u ambasadorovanje...
freehand freehand 11:24 23.12.2016

Re: Izraelski biznis

razmišljao sam o toj katedri, mada, ko zna, ako počne neko rokanje što Srbi od Daždboga prizivaju, možda bi se dalo to magistrirat - ovako u životu se nema kada. pa da me šalju Dačić i Toma na Bliski Istok u ambasadorovanje...

krkar krkar 12:01 23.12.2016

Intelektualci, nema šta

da sam juče mreo ne bih znao za Likud Montenegro.


Ozbiljna politička grupacija, i vrlo uticajna.

Što se vidi odmah po činjenici da umeju da koriste Google Translate.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:50 23.12.2016

Re: Intelektualci, nema šta

Bizmesmeni. Šta je bilo, Freele, je l' te promaja nešto uhvatila?
nask nask 20:35 23.12.2016

Re: Intelektualci, nema šta

je jedina profanka na BU koja govori hibrua


Govori i Teo Ast samo nisam siguran da li je još uvek profa na BU.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:17 24.12.2016

Re: Intelektualci, nema šta

Teo Asistencija - Miloš Teodosić? :)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:27 24.12.2016

Re: Izraelski biznis

Pazi ovo - Husein je, ipak, morao pre kraja da iskaže sve gnušanje prema Bibiju - ovo je prvi put, u mom sećanju, da Amerikanci nisu zaustavili rezoluciju u SB UN-a.
Bibi odbrusio Obami

Kako god, dok se demokrate, ako uskoro uopšte, vrate na vlast, mnoge realnosti koje su oni diktirali, će biti izmenjene, neke bespovratno.
rade.radumilo rade.radumilo 09:52 22.12.2016

Sreća ili usud

da sam imao četiri i po, kada je Tito umro. Ne sećam se događaja tog dana. Sećam se vaspitačice u vrtiću koja mi to objašnjava sa suzama u očima, dan posle. Sećam se njegove slike na njenom stolu sa crnom trakom preko. Posle prekid filma, pa onda obilazak kuće cveća. Da me ubiješ, ali ne sećam se da li je to bilo pre ili pošto nas je obdanište vodilo u zoološki vrt.
Iz tog perioda, negde, se sećam i Batajničkog aerodroma (posle sam naravno sklopio da je bio Batajnički), nekog čoveka koji nam pored MIG 21 objašnjava nešto o njegovom nosu i skida onu kupu sa istog (po tome sam posle povezao o kom avionu se radi). Sećam se i vojnika koji me podiže i smešta u kokpit.
Od privatnih događaja, na televiziji gledam neke likove koji pričaju o rođendanu Miki Mausa i crtaće između njihove priče. Majka za to vreme pakuje stvari za zimovanje s obdaništem. Sa tog zimovanja (Mitrovac na Tari) pamtim kako sam se izdvojio iz grupe i otišao u pogrešan paviljon. Danas mogu samo da zamislim paniku koju je to izazvalo. Ja se sećam samo vaspitačice koja me čeka na vrhu nekog stepeništa, dok me druga (iz vrtića koje je bilo u tom pogrešnom paviljonu) dovodi u moj.
Od najranijih se sećam da kod tetke u njihovom stanu u Zagrebu sedim na noši i pitam gde mi je mama (koja je u tom trenutku bila na nekom kongresu, a ćale na putu negde uz ili niz Dunav). Sećam se i kratke scene-slike ležanja u krevetu i bola zauški. Sećam se i par slika doma zdravlja u ulici M. Tirše u Zemunu, kao i straha od injekcija. Posle se otvorio onaj u Šilerovoj, kada sam već imao 4 ili 5 tako da su dalje slike, tog tipa, vezane za njega.
freehand freehand 10:30 22.12.2016

Grlom u sećanja

Divan blog da svako izvadi svoj pravi ili zamišljeni dnevnik ili spomenar.
nešto drugo bih ja: u razgovorima sa majkom - dok je to bilo moguće - pominjao sam kao svoja sećanja stvari i momente za koje se ovde, po navedenim teorijama i mišljenju nauke - smatra da su nemoguća zbog dobi.
Jer po rekonstrukciji, ako bih se ja zaista sećao deda Tonija i baba Marte to bi značilo da moje pamćenje seže u drugu godinu života.
Bubašvaba na zidu koji sam bio u stanju da opišem datira iz moje treće godine. Kao štrikane vunene kratke pantalone koje mi žare dupe na julskom suncu.
Ok, te pantalonice je možda i majka smestila u godinu ranije ali prethodna dva događaja zbog mesta zbivanja imaju preciznu vremensku odrednicu.
angie01 angie01 11:12 22.12.2016

Re: Grlom u sećanja

- pominjao sam kao svoja sećanja stvari i momente za koje se ovde, po navedenim teorijama i mišljenju nauke - smatraju nemogućim zbog dobi.


evo i ja- uredno potvrdjeno od odraslih, sve sto sam rekonstruisala, ispricala da se secam, a iz perioda gde sam imala manje od 3 godine,...sa tri sam krenula u zabaviste, a sa 6 u skolu,...a gomila dogadjaja koje imam pohranjene u fajlovima, su se dogodili pre mog ulaska u organizovani sistem,...jednom sam tacno opisala madrac, posteljinu i unutrasnjost mojih kolica- na zabezek prisutnih,...o svemu posle, sto sam prilicno slikovito i to ne u fragmentima, nego u celim vezanim pricama znala da ponovim, vise nije bilo previse iznenadjenja.
Milan Novković Milan Novković 11:16 22.12.2016

Re: Grlom u sećanja

Jer po rekonstrukciji, ako bih se ja zaista sećao deda Tonija i baba marte to bi značilo da moje pamćenje seže u drugu godinu mog života.

Sećanja su često, na primer, razvodnjena u vremenu. Ne znam da li si ti kasnije gledao fotke dede i babe pa ću uzeti svoj primer:

- Moje najranije sećanje je na guranje dva prsta u utičnicu za struju, mislim pre navršene druge godine.

- I "sećam" se utičnice kod komšinice - preblizo podu (utičnica, ne komšinica), sa prevelikim rupama u plastici ili bakelitu, šta god, i unutra vidljivim zasečenim cilindrima, metalnim, od terminala za nulu i fazu.

- Ali ...

- ... ja sam kod te komišnici kasnije išao mnogo godina, sa 4,5,6 godina, zaboravio, i meni je ostala u sećanju prva ljubav iz te kuće, doduše bila je jedno 15 godina starija od mene i nije se grizla za prste, ali kako sam od te pre-druge godine tamo išao skoro svakodnevno i viđao tu utičnicu, pa se pričalo o mom "podvigu", šanse su da moje sećanje nema uopšte jasnu i izolovanu tačku u vremenu, nego je zapisano na neki nejasan i razvodnjen način, mnogo više kasnije nego u trenutku kad se "podvig" odigrao.

- A isto tako ja, kao i svi, imam bujnu maštu pa smem da se kladim da u sećanjima imam i dosta zapisanih izmišljenih ili skoro izmišljenih epizodnih fragmenata.
freehand freehand 11:24 22.12.2016

Re: Grlom u sećanja

Sećanja su često, na primer, razvodnjena u vremenu. Ne znam da li si ti kasnije gledao fotke dede i babe pa ću uzeti svoj primer:

Sve što kažeš je ok, ali u pitanju su ljudi kod kojih smo stanovali do moje treće godine. I naravno da je moguće da se ja svog odela, ili golubova na tavanu, ili drugih stvari "sećam" jer sam kasnije gledao fotografije iz tog vremena. Tonija i Marte, međutim, na fotografijama nema, a nisu bili opisivana tema gde bih ja preuzeo tuđe reči kao svoja sećanja.
Uzgred - ovoga se ne sećam ali su mi mnogo kasnije često govorili: tada, sa dve godine kažu da sam pričao mađarski kao i srpski. Njih dvoje su mi biliučitelji i sagovornici.
- A isto tako ja, kao i svi, imam bujnu maštu pa smem da se kladim da u sećanjima imam i dosta zapisanih izmišljenih ili skoro izmišljenih epizodnih fragmenata.

To je popularna disciplina. Preuzimanje tuđeg i cifranje svog.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 12:21 22.12.2016

Da li secanja imaju vek trajanja?

Pretpostavila sam da ce se dosta njih javiti i pisati o svojim secanjima i od kada datiraju. Inspirativan blog Krkare.

Ima neato drugo sto mene dugo vec buni. I to ne znam nikog sem sebe da upada u tu zonu nepregleda. Setim se nekog secanja ( znam da zvuci suludo) dakle dogadjaja. I znam dobro, secam se osecaja da je taj dogadjaj postojao. Ali za neke zaista davne dogadjaje koje ne spominjem godinama, umem da upadnem u trip da se mozda nesto nije ni dogodilo. Osetim to kao mali talas nemira. A znam ipak sa velikim delom svesti da se to dogodilo ipak.

Jer zbunjujuci su i dogadjaji gde vam je neko pricao nesto. Recimo za francusko zabaviste, imala sam valjda 3,4 godine, neka porodicna prica kako je neki lepo vaspitan decko isao da mi pusti vodu na cesmi jer ne mogu da dohvatim. To je jedno od tih "secanja" povrmeno se setim te cesme, i kao da vidim dogadjaj, a povremeno mislim da se secam iz tudje price.

Tako i za neko secanje na Milosev konak koje valjda spada u najstarija. Prica, ili moje secanje.

Ima jos jedan zanimljiv deo, kad nam se neki nevazan dogadjaj ponekad vrati u misli. Tv, deo haljine moje mame koja prolazi,

I najzanimljiviji deo avih tih secanja, cuveni efekat " deja vu, vec vidjeno". Deo holograma celokupne svesti, ljudske? Ali kako kad je tako lican, zar ne?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 13:48 22.12.2016

Re: Grlom u sećanja

freehand
Divan blog da svako izvadi svoj pravi ili zamišljeni dnevnik ili spomenar.
nešto drugo bih ja: u razgovorima sa majkom - dok je to bilo moguće - pominjao sam kao svoja sećanja stvari i momente za koje se ovde, po navedenim teorijama i mišljenju nauke - smatra da su nemoguća zbog dobi.
Jer po rekonstrukciji, ako bih se ja zaista sećao deda Tonija i baba Marte to bi značilo da moje pamćenje seže u drugu godinu života.
Bubašvaba na zidu koji sam bio u stanju da opišem datira iz moje treće godine. Kao štrikane vunene kratke pantalone koje mi žare dupe na julskom suncu.
Ok, te pantalonice je možda i majka smestila u godinu ranije ali prethodna dva događaja zbog mesta zbivanja imaju preciznu vremensku odrednicu.


Evo i ja da se priljučim, postoje dve "slike" kojih se sećam i za koje stariji tvrde da sam imao negde oko godinu i po dana, ili nešto manje od dve godine.

Kažem "slike" pošto su bukvalno skoro pa samo slike. Na jednoj je stric, kod babe i dede na gajbi, kako sedi na podu i popravlja nešto a perspektiva je sa poda, dakle ili sedim ili puzim. Stric je u London otišao u decembru 1974. i nikada od tada nije došao ponovo u Srbiju, a ja sam rođen u februaru 1972. Dakle, manje od dve godine sam morao imati.

Druga, je kod drugih babe i dede, sećam se kako me neko drži u rukama okrenutog od seb i gledamo kroz prozor kuće. Napolju je je sve raskopano, kišno i blatnjavo ima nekih građevinskih mašina. Stariji tvrde da to može da bude samo jesen 1974. kada su u toj ulici rađeni tako obimni radovi tj rađeni su i kasnije ali sam tada već bio mnogo stariji.

Kažem, u pitanju su jaaaako blede slike, naročito ona sa stricem, kod ove druge već postoji i sećanje na neki osećaj topline i ušuškanosti, verovatno je bila baba ta koja me je držala :)

Znam da zvuči skoro pa neverovatno, ali eto, izgleda da moja najstarija sećanja datiraju u vreme kada sam imao negde između godinu i po i dve godine.

EDIT:
Uf zajebah se, biće da je ipak dve i po godine u oba slučaja :)
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 14:05 22.12.2016

Re: Grlom u sećanja


I da, da se dopunim.

Kako je došlo do rekonstrukcije, tj. datiranja, za ovu drugu sam objasnio. Za prvu, ja se u stvari ne sećam da je to stric, več samo slike nekog čoveka koji prtlja umazanih ruku po nečemu. On je umeo to da radi, da donose neki deo iz kola, npr. karburator, pošto je li tamo na Slaviji nisu imali dvorište ili radionicu, a na parkingu mu nije uvek bilo zgodno a voleo je stalno da čačka (prvi auto koji su on i ćale imali je spaček koji su sastavili od dva rashodovana). Elem, niko sem njega nije tako nešto radio, a baba je redovno pizdela pošto je i pored svih mera predostrožnosti u vidu rasprostrtih novina, krpa itd. umeo da umaže po kući. A kao što rekoh to nije moglo da bude nakon decembra 1974.
Dakle, datiranje događaja su kasnije izvršili stariji, tačnije, baba i ćale.
Ja samo pamtim scenu, i to veoma maglovito.
riply riply 11:01 22.12.2016

Re: koristan link

čini se da ovaj link nije baš koristan, pa ću kopirati dio teksta

"Šta se dešava sa tim sećanjima koja izgubimo još tokom detinjstva?

Psiholog Karol Peterson sa Univerziteta Njufaundlend spovela je niz istraživanja kako bi utvrdila kada počinju da se gube sećanja na najraniji period života. Pratila je decu različitog uzrasta i beležila kako im se iz godine u godinu menjaju, tj. gube sećanja na rano detinjstvo. Tako je dečiju amneziju pratila u realnom vremenu.

Ona i njene kolege su primetili da iskustva koja izazivaju puno emocija, imaju tri puta više šanse da ostanu u sećanju nakon dve godine.

Kako bi se formirala dugotrajna sećanja, potrebno je da se ispune određeni uslovi. Sirov materijal – slike, zvuci, mirisi i taktilni utisci stižu u naš mozak preko cerebralnog korteksa, ali potrebno je da se u hipokampusu sklope u jedinstveno sećanje, povezujući se sa srodnim utiscima koji već postoje uskladišteni u mozgu. Problem je u tome što neki delovi hipokampusa nisu sasvim razvijeni sve do adolescencije, što deci otežava čuvanje sećanja.

Nije problem samo u fiziologiji, već i u dečjem pojmovnom aparatu. Kada ne vladate rečnikom ne možete da stvorite priču u glavi, bez koje nema ni jasnog sećanja....
Kako dete raste, pamćenje mu je sve trajnije. Najviše uspomena koje ćemo nositi kroz život nastaje u uzrastu od petnaeste do tridesete godine, jer tada ulažemo puno energije u razmatranje svega, kako bismo shvatili ko smo. Događaji, ljudi i kultura koju usvajamo u tom periodu najviše utiču na naš život, i skloni smo da sve iz tog doba smatramo boljim nego ono što dođe kasnije.

Naravno, neki ljudi bolje pamte događaje iz ranog detinjstva nego drugi. Na to utiču i porodični odnosi, koji opet zavise od kulture. Deca u Kini, kako je pokazala jedna studija, imaju manje ovakvih sećanja nego deca u Kanadi. Naučnici misle da jeto zato što Kinezi manje cene individualnost od Kanađana i samim tim manje vremena provode skrećući deci pažnju na događaje u njihovom životu, pa ih i deca zato ređe uobličavaju u sećanja. Kanađani, s druge strane, podstiču čuvanje uspomena na detinjstvo, pričaju sa decom o njima i time čuvaju dečije sinapse od nestajanja. Jedno istraživanje pokazalo je da odrasli koji su rasli u velikim familijama imaju više sećnjanja na detinjstvo od onih koji su rasli samo sa roditeljima, verovatno zato što se u velikim porodicama češće pominju događaji iz prošlosti.

Na bogatsvo uspomena utiču i majke. Stalno pominjanje događaja iz ranog detinjstva i uključivanje deteta u prisećanje, kao da “jača mišić” za pamćenje, a i dete uči da svoja sećenja oblikuje u priče koje onda lakše i čuva.

Ipak, to što zaboravljamo događaje iz ranog detinjstva, ne znači da oni na nas ne ostavljaju trag. U tom periodu razvijamo koncepte – o tome šta su ptice, psi ili planine – iako se ne možemo setiti prvog susreta sa njima, kada su naši koncepti i nastali. “Ne možete se setiti odlasla na klizanje sa ujka Henrijem, ali vam je jasno da su klizanje i poseta rođacima zabavne stvari” objašnjava Patricija Bauer, psiholog sa Univerziteta Ejmori. “Nikada se nećete setiti kako ste to naučili, ali jednostavno, znate to.”

Od naših sećanja, ali i od priča koje konstruišemo, mi stvaramo naš lični narativ koji tumači i daje značenje stvarima koje pamtimo ili koje nam drugi pričaju o nama. Ti narativi usmeravaju naše ponašanje i vode nas kroz život. Interesantno je i to što, kako starimo, priče koje pričamo o sebi postaju sve bolje, a svoja sećanja posmatamo u pozitivnijem svetlu.
cassiopeia cassiopeia 11:10 22.12.2016

Re: koristan link

riply
http://www.detinjarije.com/zasto-zaboravljamo-rano-detinjstvo/


U linku imaš dva puta http pa ne radi.

Ispravljen link


http://www.detinjarije.com/zasto-zaboravljamo-rano-detinjstvo
angie01 angie01 11:19 22.12.2016

Re: koristan link

Ona i njene kolege su primetili da iskustva koja izazivaju puno emocija, imaju tri puta više šanse da ostanu u sećanju nakon dve godine.


evo, ja se i dan danas secam jednog, za mene vrlo dramaticnog sna iz ranog detitnstva.
Ribozom Ribozom 10:56 22.12.2016

secas se

...onoga sto su hteli da se secas.
Upad rusa u Cehoslovackoj, svakako ne bi trebala biti veca vest od rata u Vijetnamu.
Takodje su te i za americke kosmicke ludorije slagali, ili sto se danas moderno kaze- izspinovali.
b92fmember b92fmember 11:18 22.12.2016

Re: secas se

Ribozom
...onoga sto su hteli da se secas.
Upad rusa u Cehoslovackoj, svakako ne bi trebala biti veca vest od rata u Vijetnamu.
Takodje su te i za americke kosmicke ludorije slagali, ili sto se danas moderno kaze- izspinovali.


Njega su mozda lagali kao dete, ali tebe odraslog danas obmanjuju.
krkar krkar 13:14 22.12.2016

Bliža je košulja od kaputa

Upad rusa u Cehoslovackoj, svakako ne bi trebala biti veca vest od rata u Vijetnamu.


Ma da, pun Jadran bio Vijetnamaca, baba i deda mi govorili vijetnamski, deda se tamo školovao. A i poznato je da smo bili deo sino-vijetnamskog carstva.

Doduše, moj otac se sigurno itekako brinuo zbog Vijetnama pošto je zbog rata u Koreji svojevremeno odslužio dodatnih 9 meseci vojnog roka. Jednostavno ga nisu pustili kući. Pa je još jednu celu zimu proveo u Postojni i Ajdovščini.

Pu, pu, ovo ko Krle 30 godina kasnije, pu, pu!
krkar krkar 13:16 22.12.2016

Oprostiće ti brat Đura

Takodje su te i za americke kosmicke ludorije slagali, ili sto se danas moderno kaze- izspinovali.


Mogao si lepo da priznaš: glup sam. Jebiga, ne može svako da bude bistra i vrcava uma, valja da selo ima i lokalnog lera.
nask nask 23:53 22.12.2016

Re: Oprostiće ti brat Đura

Doduše, moj otac se sigurno itekako brinuo zbog Vijetnama pošto je zbog rata u Koreji svojevremeno odslužio dodatnih 9 meseci vojnog roka. Jednostavno ga nisu pustili kući. Pa je još jednu celu zimu proveo u Postojni i Ajdovščini.


Jbt. ako je bio artiljerac možda mu je moj ćale bio poručnik u to vreme.
krkar krkar 01:50 23.12.2016

Re: Oprostiće ti brat Đura

Jbt. ako je bio artiljerac


Nije, bio je sanitetlija u tenkovskoj brigadi, počeo u Vrhniki ali se prošetao celom Primorskom: Postojna, Ajdovščina, Vipava, Idrija i možda još
poneki manji garnizon.

Ćaleta su bili izbacili sa medicinskog fakulteta kao narodnog neprijatelja. Napakovao mu kolega, onako, iz pizme. I kad su ga izbacili posavetuje ga jedan stari porodični advokat da ode u vojsku jer će žalbe da traju.

Vojska je tada trajala 2 godine pešadija a 3 godine mornarica (to je taman bilo skraćeno početkom 1948, pre toga je bilo 3 i 4). Ali su svi sa diplomom fakulteta i svršeni gimnazijalci bez obzira jesu li strudirali dalje - služili 12 meseci (u mornarici 15).

I ode moj otac sa svršenim I semestrom medicine i položenim ispitima iz fizike, hemije i biologije, jedinim koji su se polagali na I semestru, u JNA. U dokumentima piše student medicine. Pošalju ga na kurs za bolničara, mislim 2 nedelje, nisam siguran. I pošto im je falilo lekara, baš vrlo drastičan manjak bio, njemu skrate pešadijsku obuku u postave ga za bolničara, zvanično, ali pošto je bio student medicine - a to je skoro gotov lekar - postave ga za garnizonskog lekara.

Džaba je pokušavao da objasni da je na prvom semestru na anatomiji malo gledao leš ali ni njega nije preterano detaljno izučio a živog čoveka na medicinskom fakultetu nije zvanično ni video ni pipnuo. Pripretili mu: mi boljeg nemamo i ako ne lečiš ljude proglasićemo te saboterom i stavićemo te na vojni sud!

U vojnoj knjižici mu je pisalo obučen za bolničara i lekarskog pomoćnika. Kad je bio na specijalizaciji na JNA bio je jedini bez čina, ni redovnog ni rezervnog nije imao, običan redov.

Posle su ga nešto na silu i po kratkom postupku proglasili za kapetana u rezervi i dali mu da komanduje nekom ratnom bolnicom koju ni na jednoj vežbi nisu uspeli da kompletiraju, ili je agregat bio pokvaren ili su majstori kiseonik koristili za zavarivanje pa nije mogla da se daje anestezija ili ...

nask nask 02:44 23.12.2016

Re: Oprostiće ti brat Đura

Pa ćale ko ovaj



samo protiv svoje volje.
nask nask 02:49 23.12.2016

Re: Oprostiće ti brat Đura

Postojna, Ajdovščina, Vipava


E to su neki izrazi koji su kod mene vrlo, vrlo duboko usađeni u ne/svesno.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:38 22.12.2016

Сам себи дођем...

... као они сморови у друштву, што само чекају да говорник удахне ваздух па да се они уметну и кажу своје.

Дакле, моје прво аутентично сећање је из шесте године.

Како знам да је аутентично? Па, о њему никоме нисам никад причао: тада сам, пратећи на бициклу старијег брата, кренуо за њим ван мог царства, НБГД блока 33, и налетео на прелазу на неког постаријег "господина". "Господин" ми је лупио шамарчину, мени детету, а ја сам се вратио у блок. Брат није ни приметио ни да га пратим ни да сам остао.

Тек сам у зрелим годинама схватио да су моја остала рана сећања конструкција на основу фотографија и туђих прича.
krkar krkar 02:05 23.12.2016

Re: Сам себи дођем...

Тек сам у зрелим годинама схватио да су моја остала рана сећања конструкција на основу фотографија и туђих прича.



Upravo zato sam pročišćavao svoja sećanja, da odbacim takva "sećanja" i da mi ostane ono čemu sam stvarno prisustvovao.
nikvet pn nikvet pn 11:42 22.12.2016

Школа

У лето '64 из пријатне хладовине градске библиотеке њен управник моја нана и ја клинац унук изашли смо на врућину. Дошли смо до зграде на којој је писало Гимназија и ушли. Унутра је било пријатно као у библиотеци. Нана је разговарала са два господина у оделима а мени су дали папира и оловку да се занимам цртајући. Нисам обраћао пажњу док један од њих није мало гласније рекао: Ајде Милице шта причаш! Мали је он за школу, пет и по година, аман! Онда ме је нана позвала ближе, гурнула Политику пред мене, благо се насмешила и рекла: Ајде да чују. Почео сам полако да читам (гласније!), кратке речи као Тито и Галеб биле су лаке. Оне дугачке као конференција, несврстани, Бандаранаике биле су теже али ипак добро ми је ишло. Нана ме је поносно помилавала по глави - сачекај ме испред - и победоносно окренула према њима. Убрзо је изашла и рекла: Најесен крећеш у школу!
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:10 22.12.2016

Re: Школа

Ja sam mami napisala pismo (kratko) sa 5 godina da dodje u bolnicu (posle par sati boravka) i da me hitno vodi kuci. Morala sam par dana da ostanem na nekom ispitivanju, ispostavilo se srecom da nije nista ozbiljno. Slova e i a su bila u obrnutom smeru. Mama je to pisamce naravno sacuvala.

U skolu su me upisali tek sa 6 i po regularno.
Atomski mrav Atomski mrav 12:28 22.12.2016

Re: Школа

Naučio sam da čitam sam, nešto kao Vuk Karadžić - smarao sam roditelje, babu i dedu, komšije itd. da mi kažu kako se piše neko slovo ili kako se neko slovo izgovara. Bio sam jedini u svom razredu koji je znao da čita i piše kad sam krenuo u školu pa mi je bilo maksimalno dosadno dok su svi oko mene sricali M-A-M-A. Ali sam krenuo u školu sa 7 godina, moji nisu hteli da me upisuju ranije a ja se nisam bunio.

Moje prvo sećanje je da sam jednoj devojčici iz komšiluka rekao da imam 4 i po godine ali ne mogu da pouzdano kažem jesam li u tom trenutku zaista imao toliko godina (znate svi kako mala deca vole da se prikazuju starijim nego što jesu) a zatim idu sećanja na letovanje te godine, Mundijala u Španiji...
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 13:08 22.12.2016

Secanje i zenska sujeta

A sad jedan skakljiv deo o kome sam takodje razmisljala.

Kako to da se gospodja Vera uvek dobro secala nekih balova, svoje haljine i frizure, a nije mogla da se seti nekog skorasnjeg dogadjaja. Ovo nije sad tema za demenciju i davna secanja koja blistaju a skorasnja nestaju.

Tema je secanje i zenska sujeta.

Ja vazim za nekog ko se svega seca iz detinjstva kad smo imali, 12,13,14,15. Ponekad napisem i na blogu nesto iz tog doba.Volim to doba i drago mi je. Bitan detalj za pricu, tad sam vazila za "najlepsu, najdvniju" i sve ostale veoma bitne stvari, mozes misliti. Unapred kazem, ne brinite, sledi i deo gde nece biti tako.

Kad sam imala valjda 17, jedno vreme ne bejah sve gore nabrojano, sve ok, ali ne ro na sta navikoh. Ah, uzasa! Taj mucni i nadasve kratak period je skroz izbrisAn u mom secanju. Snimak nekog koncerta, neko sacuvao. Ne secam se NICEGA, ni da smo visili na tom mestu, jedva nesto. A sad smehotres, neka poznanica, ispisa ceo fejs ( nemam ga ) sa opisima svih mogucih dogadjaja iz tog doba, jer tad je ona bila " glavna" ili sta god.

I sad, aj pa recite da li je slucajno, napominjem da je meni ovo sve smesno, sebi prvoj lupih shamar, moze se primetiti u tekstu

Naravno, sve mozemo da podvedemo pod "secamo se lepog", nije tacno, nazalost, secamo se i ruznog.

A ova secanja nas mozak, mozda prepun sujete, ne znadem, jednostavno sakrije i olaksa nam zivot?
Ne znam da li je tako kod muskaraca, nisam musko, mozda se raspitam :)
Jukie Jukie 18:56 22.12.2016

Re: Школа

Ja se recimo ne sećam perioda kada nisam znao da čitam jer je bilo previše davno. Sećam se situacije u kojoj ne znam da napišem latinično slovo đ pa pitam mamu da mi pokaže, a ona mi je napisala pisano ćirilično... pa sam jedno vreme pisao to pisano ćirilično đ u latiničnom tekstu.
tyson tyson 13:01 22.12.2016

Sećanja

Pretpostavljam da naš mozak ne pamti "informacije" iz ranog života između ostalog i zato što se njihova obrada vršila od strane osobe koja pravilnoj (čitaj: koliko-toliko racionalnoj) obradi nije bila vična, t.j. 1-2-3 godišnjaka.

Onda verovatno i zbog racionalnog korišćenja resursa - mozak neće sam od sebe pamtiti nebitne stvari, čuvajući ograničene resurse za važnije informacije i njihovo procesuiranje.

Tu i tamo promuva se ponešto, kao što program za spasavanje izbrisanih podataka pronađe ostatke nekog prastarog fajla na disketi, pokazujući koliko je ljudski mozak savršeno nesavršena sprava (ili nesavršeno savršena, ako se tako nekome više sviđa); nekada sa razlogom - kao što neko reče, ostalo je zabeleženo da se tada desilo nešto tada nama bitno - a često i potpuno nasumično.

Neću ovde daviti pučanstvo svojim ranim sećanjima, jer kome je to bitno. Ali mi je recimo zanimljivo koliko uporno je mozak zabeležio neke davne mirise, kojih se i dan-danas pod određenim okolnostima podseti; čudo jedno.


krkar krkar 13:09 22.12.2016

Re: Sećanja

koliko uporno je mozak zabeležio neke davne mirise


Ih, ja još uvek pamtim detaljno kako su mirisali naši a kako italijanski vozovi. pa posebno kako je mirisala koja pruga i koja lokomotiva, nije isto mirisao brzi za Split koji vuče lokomotiva serije 32 i aluminijumski voz za Zagreb! Splitska pruga je cela mirisala na kombinaciju gara od parnjača i dima od dizelki u tunelima a između toga mirisi ličkih livada pa mirisi Dalmacije i mora!
tyson tyson 14:42 22.12.2016

Re: Sećanja

krkar
koliko uporno je mozak zabeležio neke davne mirise


Ih, ja još uvek pamtim detaljno kako su mirisali naši a kako italijanski vozovi. pa posebno kako je mirisala koja pruga i koja lokomotiva, nije isto mirisao brzi za Split koji vuče lokomotiva serije 32 i aluminijumski voz za Zagreb! Splitska pruga je cela mirisala na kombinaciju gara od parnjača i dima od dizelki u tunelima a između toga mirisi ličkih livada pa mirisi Dalmacije i mora!

Da da, takve stvari.

Moj mozak je recimo upamtio miris jedne moskovske zime 1980-i-neke, iz samo njemu poznatih razloga jer i nije bio neki bog-zna-kakav provod, te sam se u čudu prisetio par decenija kasnije kad se miris neke druge zime podudario. Iako se u međuvremenu putovalo kojekude po svetu.

Pa mirisi nekih davnih automobila, na primer. Ili parfema i dezodoransa, a igrom slučaja baš puno sam ih izmenjao, a i ne trudim se da ih po mirisu pamtim, ničim izazvano se tačno setim kad neke onjušim koji je u pitanju; po kom kriterijumu baš njih mozak bira za sećanje to verovatno samo on zna.

Hajde, miris aviona iz koga se iskakalo tamo negde krajem osamdesetih još i da razumem, ipak je to bio jedinstven doživljaj...


nask nask 23:55 22.12.2016

Re: Sećanja

koliko uporno je mozak zabeležio neke davne mirise


Pa to je valjda najranije ili bolje rečeno najdublje usađeno sećanje.

Edit

Vozovni mirisi su i meni ostali u vrlo dubokim sećanjima. Ćira: Sarajevo-Hum-Nikšić.



Uvek je bio taj neki osnovni miris, a onda se u zavisnosti od toga gde se voz nalazi nadodavao miris okoline.
krkar krkar 00:28 24.12.2016

Re: Sećanja

Ćira: Sarajevo-Hum-Nikšić.


A ja sa jednog putovanja ćira-pa-brod Ćiru uopšte ne pamtim ali zato vrlo dobro pamtim Partizanku sa tog istog putovanja. Nema sumnje da je to baš to putovanje jer je jedino na koje sam išao sam sa babom a da je bilo kombinacija ćira-brod.


nask nask 00:45 24.12.2016

Re: Sećanja

Ja ne pamtim da sam vozio Ćirom, a jesam, nego ostade taj miris tj. mirisi.

Inače moje drugo sećanje (pošto sam prvo zaboravio) je trenutak kada je stigla veš mašina-Candy, ja sam imao tri godine. Nisam nikako kapirao čemu služi ta sprava sve dok nije po prvi put puštena u pogon, sto puta bolji program nego tv.
krkar krkar 01:19 24.12.2016

Re: Sećanja

Inače moje drugo sećanje (pošto sam prvo zaboravio) je trenutak kada je stigla veš mašina-Candy, ja sam imao tri godine. Nisam nikako kapirao čemu služi ta sprava sve dok nije po prvi put puštena u pogon, sto puta bolji program nego tv.


U mojoj kući su se razne sprave pamtile po deci - i obratno. Tačno su iste godine dolazili:

Ja - frižider ZIL Moskva




Brat - televizor RR Niš




Prva sestra - Candy mašina (otprilike ovakva, ne sećam se detalja)




Druga sestra - Hi-Fi (interesantno ali pamtim nazive i modele svih komponenti, lako sam ih od prve izguglao - a za veš mašinu nemam pojma ni koji je model bila ni kako je tačno izgledala)



Inače, frižider još besprekorno radi kod naslednika komšije S u vikendici! Mislim da smo najmanje 6 naslednika bacili.
marco_de.manccini marco_de.manccini 01:23 24.12.2016

Re: Sećanja

Mislim da smo najmanje 6 naslednika bacili.

Постоји ли неки метод да се уништи један од оних цетињских, имам два, још увек раде.
krkar krkar 01:40 24.12.2016

Re: Sećanja


Ako pitaš za one male, do pojasa - ne verujem. Rađeni su po nemačkoj licenci kad još nisu umeli da ošljare pa su sve napravili isto ko i Nemci. A kod moje tašte jedan taj originalni nemački radi bez problema a nedavno je proslavio 50 rođendan!
marco_de.manccini marco_de.manccini 01:46 24.12.2016

Re: Sećanja

Ako pitaš za one male, do pojasa

Да, ти, мали.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:26 24.12.2016

Re: Sećanja

Kvaka 22: tad nije postojao koncept potrošački setovanih proizvoda. Ako si pravio, pravio si da traje, jer je svetu falilo svega, od frižidera do kola. Svet je bio nezasitan robom. Sećam se neke statistike da je Volvo trajao 24 godine. Neki u sedamdesetim preskupi Filips televizor morali smo da eutanaziramo, inače bi dočekao i Vučića na vlasti.

Danas pri proizvodnji setuješ proizvod da traje tačno neko vreme. Bojler? 5 godina. Sijalica? 1000 sati. Sećam se nekih sijalica, u isto vreme montiranih, koje su pocrkale, njih 6, u 3-4 dana. Fasciniran sam bio kako su ih dobro naštelovali.

Svet je, sada, prezasićen robom. Proizvodnja je sve jeftinija. Roboti i automatizacija takođe. Gotovo je jedno vreme. Okončano.
blogovatelj blogovatelj 04:02 24.12.2016

Re: Sećanja

Sećam se nekih sijalica, u isto vreme montiranih, koje su pocrkale, njih 6, u 3-4 dana. Fasciniran sam bio kako su ih dobro naštelovali.


Ne jednom sam gledao kako se baterije za prenosne elektronske uređaje pune od nule do maksimuma sa greškom manjom od pola procenta i prazne do nule sa istom greškom.
zilikaka zilikaka 08:48 24.12.2016

Re: Sećanja

Постоји ли неки метод да се уништи један од оних цетињских, имам два, још увек раде.

I kod nas se zatekla dva. Za jedan smo sumnjali u ispravnost, pa prepakovali udva u jedan ( bolje kociste i bolji sistem za hladnenje.
A sto se tice izdrzljivosti, tajna je u amonijaku.
Mislim da su svi ti stari takvi.
Amonijak kao radni fluid je daleko pogodniji sa tehnicke strane ali posto je i vo opasan ako procuri, odavno izbacen iz sistema. Jedino se koristi kad je u pitanju indirektno hladjenje ( kad hladiš vodu koja hladi)
zilikaka zilikaka 08:52 24.12.2016

Re: Sećanja

blogovatelj
Sećam se nekih sijalica, u isto vreme montiranih, koje su pocrkale, njih 6, u 3-4 dana. Fasciniran sam bio kako su ih dobro naštelovali.


Ne jednom sam gledao kako se baterije za prenosne elektronske uređaje pune od nule do maksimuma sa greškom manjom od pola procenta i prazne do nule sa istom greškom.

To radjeno zašto? Xa im se ciljno smanji trajnost?
blogovatelj blogovatelj 23:00 24.12.2016

Re: Sećanja

To radjeno zašto? Xa im se ciljno smanji trajnost?


Serijski se prave u Kini, takve dođu. Jednostavno, napravio ih robot, do dvanaeste decimale istovetno, pa se istovetno pune i istovetno prazne.
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 14:17 22.12.2016

U nekim godinama

si barem svestan da ti je sećanje varljivo. Čini mi se da ljudi kako stare, sećanja im mutiraju tako da što više odgovaraju njihovim ubeđenjima. I sve postaje kristalno jasno.

Moja baba je tako, prepričavajući neki događaj iz mladosti, spontano došla do zaključka kako je u to doba bila najpametnija žena u selu. Niko se nije usudio da tvrdi suprotno.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:52 22.12.2016

Re: U nekim godinama

spontano došla do zaključka kako je u to doba bila najpametnija žena u selu

Бабе су занимљива бића. Она које се сећам живела је дуго и тврдила да памти све, чак и турска времена пре Балканских ратова (ово је, бар теоретски, заправо било могуће).
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:41 22.12.2016

Re: U nekim godinama

marco_de.manccini
spontano došla do zaključka kako je u to doba bila najpametnija žena u selu

Бабе су занимљива бића. Она које се сећам живела је дуго и тврдила да памти све, чак и турска времена пре Балканских ратова (ово је, бар теоретски, заправо било могуће).


Blago vama, moje obe babe su umrle relativno rano, jedne se sećam kroz izmaglicu i nisam siguran da li je to sa neke fotografije, ili uživo, a druge se sećam samo sa fotografije, iako nas je i ona čuvala kao sasvim malu decu.
bocvena bocvena 21:59 23.12.2016

Re: U nekim godinama

muževljeva baba, koja je pala u demenciju posle 90-e, jedino čega se živo sećala je mržnja prema umrlom mužu s kojim je provela 70 godina u braku. zaboravila je decu, unuke, ma sve, ali sa njim se, mrtvim, svaađala do poslednjeg dana.

inspirativan blog.

dobri dr M je često pričao da ima vrlo živa sećanja iz svoje druge godine života. sećao se čitavih situacija, enterijera, odeće, rečenica...ne znam, ja trokiram za sve pre šeste godine. najžalije mi je višemesečnih putovanja u češku i italiju, s roditeljima. kao da ih nije ni bilo.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:48 23.12.2016

Re: U nekim godinama

inspirativan blog

Jeste.
Domaćin je, najpre, zaslužan.
Krkar je sjajan tip.

Osim kad je drkadžija.
krkar krkar 23:12 23.12.2016

Ko je bre drkaxhija

Osim kad je drkadžija.


Slatko sam se nasmejao KO mi kaže da sam drkaxhija!


Jesam, naravno. Drkaxhija neopevani, kako kaže moj drug M.

Ali svejedno me neizmerno uveseljava spoznaja da se TI usudiš da nekom kažeš da je drkaxhija!!!
bladerunner92 bladerunner92 15:34 22.12.2016

Pa jel moguće

da je Krkar bio baš mali? Ja mislila rodio se negde sa 20 kad je već znao sve ili bar da je sleteo sa Kriptona u atar nekog sela pa ga mama i tata našli

krki od 0:17

Meni ko i Tajsonu najviše vraćaju sećanja mirisi koji me istog trenutka vrate u doba kad sam ih koristila i naravno muzika. Na jedno dugo leto u Americi me uvek podseti Alanis Morisete ili TLC - to sam slušala tog leta a sećam se npr da mi je Istanbul mirisao na more i začine -- verovatno samo moj subjektivni doživljaj...
jinks jinks 15:56 22.12.2016

...

A šta je sa sećanjima kojih nismo svesni, a koja sigurno utiču na određeni način na to kako doživljavamo svet oko sebe, kao i na mnoge naše postupke.

I da li znači da se najranija sećanja kojih smo svesni upravo i odnose na trenutak u kome smo i postali svesni sebe i sveta oko sebe.
Milan Novković Milan Novković 16:35 22.12.2016

Re: ...

jinks
A šta je sa sećanjima kojih nismo svesni, a koja sigurno utiču na određeni način na to kako doživljavamo svet oko sebe, kao i na naše postupke.

I da li znači da se najranija sećanja kojih smo svesni upravo i odnose na trenutak u kome smo i postali svesni sebe i sveta oko sebe.

Ta sećaja idu od intuicije (iako intuicija nije samo to) do déjà vua.

Interesantno je da epizodika može da bude vrlo prosta, tipa "prošao crveni voz", pa tako lako artikulabilna, do kompleksna, nepotpuna, dobrim delom u obrascu ili obrascima, pa teža za artikulaciju i u trenutku kad se dešava, pogotovo ako ne zastanemo pa razmislimo.

Ova druga, kako prođe kroz hashing "algoritme" i zapamti se u long term memory, pa kako prođe vreme, je dobrim delom "odgovorna" za déjà vu i jaku intuiciju gde nemamo pojma zašto tako osećamo, kao što osećamo.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 16:45 22.12.2016

Re: ...

gde nemamo pojma zašto tako osećamo, kao što osećamo.


može u ponekim slučajevima to i da se iskopa, samo što ume da bude vrlo neprijatno, mislim sam taj proces kopanja može da bude neprijatan.
jinks jinks 16:53 22.12.2016

Re: ...

može u ponekim slučajevima to i da se iskopa, samo što ume da bude vrlo neprijatno, mislim sam taj proces kopanja može da bude neprijatan

Kažu da je jedna od bitnijih stvari u životu i ta da se osvetle različita sećanja kao i razne druge iz njih izvedene forme pohranjene u senkama našeg svesnog ... koje umeju poprilično ponekad da budu i uticajne.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 16:58 22.12.2016

Re: ...

jinks
može u ponekim slučajevima to i da se iskopa, samo što ume da bude vrlo neprijatno, mislim sam taj proces kopanja može da bude neprijatan

Kažu da je jedna od bitnijih stvari u životu ta da se osvetle neka od sećanja kao i razne druge iz njih izvedene forme pohranjene u senkama našeg svesnog ... koje umeju poprilično ponekad da budu i uticajne.


da, samo bi tu trebalo da stoji i neko od onih upozorenja "don't try to do this home, alone"

za takve stvari moraš u tom trenutku da imaš snage da ih izdržiš i/ili da imaš neku jaku podršku.
inače, može sve da ode dođavola, pa onda bolje da nisi ni čačkao mečku :)
jinks jinks 17:00 22.12.2016

Re: ...

za takve stvari moraš u tom trenutku da imaš snage da ih izdržiš i/ili da imaš neku jaku podršku.
inače, može sve da ode dođavola, pa onda bolje da nisi ni čačkao mečku :)

Pa jeste, nisu džabe stotine hiljada godina evolucije čoveka odredile način na koji će da se vrši trijaža između svesnog i nesvesnog :)
uros_vozdovac uros_vozdovac 16:38 22.12.2016

RR zavodi

istog se sećam, identičan. Išao u kompletu sa stabilizatorom i VHF/UHF konverterom koji je stajao na njemu.

Sadašnji set up box samo evocira uspomene
krkar krkar 19:57 22.12.2016

Re: RR zavodi

istog se sećam, identičan. Išao u kompletu sa stabilizatorom i VHF/UHF konverterom koji je stajao na njemu.


To je bilo mnogo kasnije. UHF je uveden sa 2. programom i TV u boji, negde 1972. otprilike, zato je onima koji su imali stari TV trebao konverter. Mi smo kupili Ei Evropa 71 pa nam nije trebao. A stabilizator je bio tipična mamipara, trafo 1:1, besmislica sem možda po selima gde je napon bio oko 140 V ponekad.

Još kao klinac od možda 10 godina sam shvatio da se na TV najčešće kvare lampe PCL 82 i PY 86 i te sam kupovao i držao u rezervi i menjao po komšiluku, koji su to honorari bili!

Nema na vebu ali otprilike je Evropa ličila na ovo

uros_vozdovac uros_vozdovac 20:07 22.12.2016

Re: RR zavodi

krkar
istog se sećam, identičan. Išao u kompletu sa stabilizatorom i VHF/UHF konverterom koji je stajao na njemu.


To je bilo mnogo kasnije. UHF je uveden sa 2. programom i TV u boji, negde 1972. otprilike, zato je onima koji su imali stari TV trebao konverter. Mi smo kupili Ei Evropa 71 pa nam nije trebao. A stabilizator je bio tipična mamipara, trafo 1:1, besmislica sem možda po selima gde je napon bio oko 140 V ponekad.

Još kao klinac od možda 10 godina sam shvatio da se na TV najčešće kvare lampe PLC 82 i PY 86 i te sam kupovao i držao u rezervi i menjao po komšiluku, koji su to honorari bili!

Nema na vebu ali otprilike je Evropa ličila na ovo


moj prvi u boji bio RIZ 777
krkar krkar 20:12 22.12.2016

Re: RR zavodi



Memorija me još dobro služi!
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:53 22.12.2016

Re: RR zavodi

krkar
istog se sećam, identičan. Išao u kompletu sa stabilizatorom i VHF/UHF konverterom koji je stajao na njemu.


To je bilo mnogo kasnije. UHF je uveden sa 2. programom i TV u boji, negde 1972. otprilike, zato je onima koji su imali stari TV trebao konverter. Mi smo kupili Ei Evropa 71 pa nam nije trebao. A stabilizator je bio tipična mamipara, trafo 1:1, besmislica sem možda po selima gde je napon bio oko 140 V ponekad.

Još kao klinac od možda 10 godina sam shvatio da se na TV najčešće kvare lampe PLC 82 i PY 86 i te sam kupovao i držao u rezervi i menjao po komšiluku, koji su to honorari bili!

Nema na vebu ali otprilike je Evropa ličila na ovo



Eee, krkane, i ja se sećam dana kad je ćale u kuću doneo baš ovaj TV sa slike (zaboravio sam naziv modela, hvala na podsećanju). Oni dugmići za menjanje programa su dosta brzo otkazali,
pa je bilo malo jebade sa njima, ali si mogao da podesiš tjuner tako da dobiješ željeni program na drugom dugmetu. Pošto je bilo samo 2 programa, onda je rezervnih pozicija bilo sasvim dovoljno.

Inače, kad pomenu lampe, moj matori je popravljao televizore po komšiluku, uglavnom za džabe, hobija radi, ili za neku kontrauslugu, i sećam da je vukao nekakvo koferče u kome mu je bio alat, i onda ceo red rezervnih lampi. I mene je stalno vukao na te popravke, valjda je snimio da me to interesuje, pa sam gledao kako radi. Ali posebno su interesantne bile komšije koje su u ćaleta gledale kao u boga, kao što se gleda svaki drugi majstor. Ono, u sobi mrtva tišina, tu je kafica, ratluk, za dete kolač i sokić i hoda se na prstima. A ćale, koji je veliki zajebant, je umeo da se uozbilji, naročito kad čačka oko visokonaponske kaskade, tu je moglo da se zagine. Posle, kad su lampaši zamenjeni tranzistorskim prijemnicima, ćale su tu nije više snalazio, i tako je batalio popravke.
zilikaka zilikaka 21:00 22.12.2016

Re: RR zavodi

moj prvi u boji bio RIZ 777


Kod mmojih bio neki Gorenje. Znam da smo prvo išli kod komšije da vidimo to čudo. Tek je po koji program u toku dana bio u boji i to je obavezno u novinama bio označen sa "B".
Ko što spada red, kad nego pred Novu godinu, i moji pazarili.

Ovaj bio jedan model savršeniji, tek izašao. Imao nekih 8 dugmića za programe koji ničemu sisu služili jer su postojala samo 2.
Naravno, nema slika, al bio nekako sličan ovom.

Milan Novković Milan Novković 21:29 22.12.2016

Re: RR zavodi

srdjan.pajic
...umeo da se uozbilji, naročito kad čačka oko visokonaponske kaskade, tu je moglo da se zagine...

Ja sam ispraznio dosta kondenzatora kroz sebe, ali me je xK volti zaobišlo.

Jedan drug je uspeo i to da pipne, i pitam ga ja kakav je osećaj ... kaže nekako "suvo" ga je udarilo, pa ti sad pokušaj da zamisliš
uros_vozdovac uros_vozdovac 21:37 22.12.2016

Re: RR zavodi

zilikaka
moj prvi u boji bio RIZ 777


Kod mmojih bio neki Gorenje. Znam da smo prvo išli kod komšije da vidimo to čudo. Tek je po koji program u toku dana bio u boji i to je obavezno u novinama bio označen sa "B".
Ko što spada red, kad nego pred Novu godinu, i moji pazarili.

Ovaj bio jedan model savršeniji, tek izašao. Imao nekih 8 dugmića za programe koji ničemu sisu služili jer su postojala samo 2.
Naravno, nema slika, al bio nekako sličan ovom.



od 1 do 4 bio prvi program
od 5 do AV bio drugi, uredno memorisan :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:37 23.12.2016

Re: RR zavodi

Milan Novković
srdjan.pajic
...umeo da se uozbilji, naročito kad čačka oko visokonaponske kaskade, tu je moglo da se zagine...

Ja sam ispraznio dosta kondenzatora kroz sebe, ali me je xK volti zaobišlo.

Jedan drug je uspeo i to da pipne, i pitam ga ja kakav je osećaj ... kaže nekako "suvo" ga je udarilo, pa ti sad pokušaj da zamisliš


A RF kad te "drmne" - peče, i to dosta. Mikrotalasi manje, sem kad imaš baš dosta snage. CO2 laser, nako, zavisi od srednje snage 30-40W, kao kad pređeš prstima preko plamena sveće, ali brzo. Tu do 100/150 W ume da baš da oprlji, oseti se miris pečene svinjetine, mada na tim snagama već ne radim sa otvorenim zrakom, nego kroz cev, jer obično se opečeš kad kreneš rukom da dohvatiš olovku ili svesku na stolu pa zaboraviš na zrak. Preko toga nisam probao, ali moj drugar, Julio, mi je pokazao ožiljak na ruci od ~kilovata, to je kao nožem zasečeno. Kod lasera su oči najugroženije.





krkar krkar 05:16 24.12.2016

Re: RR zavodi

A RF kad te "drmne" - peče, i to dosta.


Majka mi je bila lekar na železnici i jedno vreme me često vodila sa sobom kad nije imala kome da me ostavi (korist je bila što sam znao sve železničare i što su me vodili stalno po lokomotivama).

Jednom sam se zatekao u ložionici (onaj okrugli toranj na desnoj strani Gazele u smeru NBG) kad su se 3 klinca od po 14-15 godina popeli na lokomotivu 461 (Rumunku). Jedan je nekim štapom kojim je vitlao dodirnuo električni vod (25000 V 50 Hz) i njega je bacilo na krov lokomotive. Drugi se zatekao blizu i iako nije bio u kontaktu ni sa onim prvim ni sa strujnim vodom njega je zahvatio luk i odbacio. Treći, koji je bio na drugom kraju lokomotive, nije nastradao od struje ali je, kad je to sevnulo i puklo, od straha krenuo korak unazad i pao sa lokomotive i slomio nogu.

Gledao sam kad su skidali onog što je dodirnuo, bio je skroz crn, kako na rukama železničara koji su ga nosili ostaju komadi njegovog mesa, pečenog, izgorenog. Tako je i mirisalo. Umro je pre nego što je stigao u bolnicu. Onaj drugi je preživeo sa opekotinama ali ne znam detalje.

To me naučilo da se ne zezam sa strujom. Bar ne sa visokim naponima.
expolicajac expolicajac 17:03 22.12.2016

Prvo pa VAMPIRI

Jezivo sećanje ali jako upečatljivo i nedokazivo je bilo valjda 1964 ili 1965. Moj otac je našao privatni stan "na Šumicama". Gazda je imao dva sina i ćerku, koji su svi bili stariji od mene. Slavio je slavu po svim običajima, tako da je i nas kao podstanare pozvao na večeru. Od svih jela zapamtio sam tanjir sa nekom belom masom za koju sam posle saznao da ih zovu pihtije. Kao što i priliči moralo se je sve probati, pa i pihtije. Kako smo mi deca bili u drugoj sobi, gazdina ćerka, iskreno rečeno ime sam zaboravio, na moje pitanje a šta je TO, odgovorila da su to pihtijem ali da su to specijalne pihtije koje se prave kada se pronađe vampir i kada se ubode iglom u petu napravi se ovakva smesa koja se posle služi samo na slavama. Još je rekla da njen otac pred svaku slavu odlazi u obližnja sela i traži vampire kako bi pihtije bile dobre i ovako ukusne.
Cele noći nisam mogao da spavam. I dugo dugo niko nije mogao da me ubedi da se pihtije prave od svinja a ne vampira.
uros_vozdovac uros_vozdovac 17:11 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

expolicajac

Cele noći nisam mogao da spavam. I dugo dugo niko nije mogao da me ubedi da se pihtije prave od svinja a ne vampira.

najjezivije u priči mi je činjenica da se pihtije uopšte prave
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 17:32 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

uros_vozdovac
expolicajac

Cele noći nisam mogao da spavam. I dugo dugo niko nije mogao da me ubedi da se pihtije prave od svinja a ne vampira.

najjezivije u priči mi je činjenica da se pihtije uopšte prave




Idi bre Uroše u peršun, šta fali pihtijama ?!

Evo ti za kaznu jedan stack trace :)

Caused by: javax.transaction.SystemException: org.omg.CORBA.COMM_FAILURE: FINE: 00410001: Connection failure: socketType: IIOP_CLEAR_TEXT; hostname: XX.XX.XX.XX; port: YYYY vmcid: OMG minor code: 1 completed: No
at com.sun.jts.jta.TransactionManagerImpl.commit(TransactionManagerImpl.java:349)
at com.sun.enterprise.transaction.jts.JavaEETransactionManagerJTSDelegate.commitDistributedTransaction(JavaEETransactionManagerJTSDelegate.java:185)
at com.sun.enterprise.transaction.JavaEETransactionManagerSimplified.commit(JavaEETransactionManagerSimplified.java:859)
at com.sun.ejb.containers.EJBContainerTransactionManager.completeNewTx(EJBContainerTransactionManager.java:721)
... 61 more

uros_vozdovac uros_vozdovac 17:35 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

vrabac_u_steni
uros_vozdovac
expolicajac

Cele noći nisam mogao da spavam. I dugo dugo niko nije mogao da me ubedi da se pihtije prave od svinja a ne vampira.

najjezivije u priči mi je činjenica da se pihtije uopšte prave




Idi bre Uroše u peršun, šta fali pihtijama ?!

Evo ti za kaznu jedan stack trace :)

Caused by: javax.transaction.SystemException: org.omg.CORBA.COMM_FAILURE: FINE: 00410001: Connection failure: socketType: IIOP_CLEAR_TEXT; hostname: XX.XX.XX.XX; port: YYYY vmcid: OMG minor code: 1 completed: No
at com.sun.jts.jta.TransactionManagerImpl.commit(TransactionManagerImpl.java:349)
at com.sun.enterprise.transaction.jts.JavaEETransactionManagerJTSDelegate.commitDistributedTransaction(JavaEETransactionManagerJTSDelegate.java:185)
at com.sun.enterprise.transaction.JavaEETransactionManagerSimplified.commit(JavaEETransactionManagerSimplified.java:859)
at com.sun.ejb.containers.EJBContainerTransactionManager.completeNewTx(EJBContainerTransactionManager.java:721)
... 61 more



ma ne pomaže, nikako pihtije su na mestu #2 jezivih sećanja, na mestu #1 je kad su mi u vrtiću servirali jednom nedeljno spanać, a u njega pomešaju kiselo mleko. Istovremeno ona goropad od vaspitačice kaže:

"sve iz tanjira MORA da se pojede"

Kakva trauma, krzno mi se kostreši dok kucam ovo...
angie01 angie01 17:41 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

prvo pa, mazohisticki gledam glsanje za predloge zakona koji bi se stavili na dnevni red skupistine i iako kapiram ceo princip, gde vecina glasa samo za svoje predloge, kojima stite svoje interese, a za sve ostale, ma kako bili dobri, logicni i koji stite prava i interese gradjana ladno ignorisu, ne mogu da shvatim da recimo ne prolazi predlog kojim ne bi zastarevalo krivicno delo otmice beba, problem funkcionisanja malih poljoprivrednika, sprecavanje i sankcionisanje laznih diploma,....i tako, gomiletine stvari, za koje svi znamo, koje su ogromni problemi i koji ugrozavaju razna prava gradjana,...te je ovim prenosima samo transparentna cinjenica da se u skupstini najmanje, tj, nikako ne radi nista za dobrobit gradjana, koji pak te iste poslanike placaju,....ne kapiram da ta jedina obaveza koju dobijaju izglasavanjem na izborima, prestaje u potpunosti bez posledica, onog trenutka kada se proglasi pobeda.
expolicajac expolicajac 17:58 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

angie01
prvo pa, mazohisticki gledam glsanje za predloge zakona koji bi se stavili na dnevni red skupistine i iako kapiram ceo princip, gde vecina glasa samo za svoje predloge, kojima stite svoje interese, a za sve ostale, ma kako bili dobri, logicni i koji stite prava i interese gradjana ladno ignorisu, ne mogu da shvatim da recimo ne prolazi predlog kojim ne bi zastarevalo krivicno delo otmice beba, problem funkcionisanja malih poljoprivrednika, sprecavanje i sankcionisanje laznih diploma,....i tako, gomiletine stvari, za koje svi znamo, koje su ogromni problemi i koji ugrozavaju razna prava gradjana,...te je ovim prenosima samo transparentna cinjenica da se u skupstini najmanje, tj, nikako ne radi nista za dobrobit gradjana, koji pak te iste poslanike placaju,....ne kapiram da ta jedina obaveza koju dobijaju izglasavanjem na izborima, prestaje u potpunosti bez posledica, onog trenutka kada se proglasi pobeda.

Ma bre da ih mi izbodemo iglama u pete i napravimo pihtije od njih.
angie01 angie01 18:19 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

i napravimo pihtije od njih.


alo bre, ja u pihtije stavljam kvalitetno meso.
gedza.73 gedza.73 19:43 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

expolicajac
traži vampire

I danas mi jeza od nekog horor serijala koji je bio na jednom od tv kanala dok sam bio dete.
A retko se sećam stvari iz moje dalje ili bliže prošlosti. Pre su to neke statične slike ili možda priče starijih koje sam ja sam pretočio u 'svoja' sećanja.

Nemoguće da sam sam sebe video naglavačke okačenog o konopce (mada je prikladnije reći izuvezivan ili zapleten) na orahu ispod kuće obučen samo u bele gaće posle odgledanog Tarzana.

Pre se sećam (kako neko reče gore) mirisa. U stvari ne sećam se ali me trenutni miris podseti na nešto iz prošlosti.
zilikaka zilikaka 19:59 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

I danas mi jeza od nekog horor serijala koji je bio na jednom od tv kanala dok sam bio dete.

Mene jedno vreme starija drugarica iz komšiluka redovno vodila na matine. Ona odabere film, dođe po mene, povede me "u grad", kupi karu...i uredno vrati kući.
Jednom me tako vodila da gledamo "Žudnja za vampirom".

Dakle, ko danas se sećam bioskopa (koji odavno više to nije), scena iz filma, i sebe koja kukam da hoću napolje jer se bojim.
Ne znam da li smo ostale do kraja, mislim čak da sam ja izašla i čekala napolju, al znam da sam se navukla straha za duuugo posle. Od svega zortala i svuda mi se priviđale scene iz filma.
Tu me odma prošla i volja za hororom. Za sva vremena.
krkar krkar 20:11 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

angie01
i napravimo pihtije od njih.


alo bre, ja u pihtije stavljam kvalitetno meso.


Ma vidi se ko pojma nema sa kuvanjem. Gde žandar da kuva, da ga proglase pederom! Pro bi mu oprostili da nosi tange i haltere... ko svaki treći latentni policajac.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:01 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

gedza.73
expolicajac
traži vampire

I danas mi jeza od nekog horor serijala koji je bio na jednom od tv kanala dok sam bio dete.
A retko se sećam stvari iz moje dalje ili bliže prošlosti. Pre su to neke statične slike ili možda priče starijih koje sam ja sam pretočio u 'svoja' sećanja.

Nemoguće da sam sam sebe video naglavačke okačenog o konopce (mada je prikladnije reći izuvezivan ili zapleten) na orahu ispod kuće obučen samo u bele gaće posle odgledanog Tarzana.

Pre se sećam (kako neko reče gore) mirisa. U stvari ne sećam se ali me trenutni miris podseti na nešto iz prošlosti.


Ja umrem od straha i kad pomislim na bilo koji horor film.

Dugo mi je trebalo da izbacim iz glave onu scenu iz " Keri" ruka iz groba sto izleti, i muziku iz "Noc vestica"

Tanana tana tana tanana pa onda onaj jeziv bas sto lici na korake koji se priblizavaju.

Divota.

A valja nocas spavati. Cim se prepadnem nesto, ha! Svetlo je veoma mocno oruzje koje ubija gadna secanja na bilo koji horor ili jezivu pricu.

Uglavnom sam uspela mnogo toga da zaboravim, na srecu
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:05 22.12.2016

Re: Prvo pa VAMPIRI

uros_vozdovac
vrabac_u_steni
uros_vozdovac
expolicajac

Cele noći nisam mogao da spavam. I dugo dugo niko nije mogao da me ubedi da se pihtije prave od svinja a ne vampira.

najjezivije u priči mi je činjenica da se pihtije uopšte prave




Idi bre Uroše u peršun, šta fali pihtijama ?!

Evo ti za kaznu jedan stack trace :)

Caused by: javax.transaction.SystemException: org.omg.CORBA.COMM_FAILURE: FINE: 00410001: Connection failure: socketType: IIOP_CLEAR_TEXT; hostname: XX.XX.XX.XX; port: YYYY vmcid: OMG minor code: 1 completed: No
at com.sun.jts.jta.TransactionManagerImpl.commit(TransactionManagerImpl.java:349)
at com.sun.enterprise.transaction.jts.JavaEETransactionManagerJTSDelegate.commitDistributedTransaction(JavaEETransactionManagerJTSDelegate.java:185)
at com.sun.enterprise.transaction.JavaEETransactionManagerSimplified.commit(JavaEETransactionManagerSimplified.java:859)
at com.sun.ejb.containers.EJBContainerTransactionManager.completeNewTx(EJBContainerTransactionManager.java:721)
... 61 more



ma ne pomaže, nikako pihtije su na mestu #2 jezivih sećanja, na mestu #1 je kad su mi u vrtiću servirali jednom nedeljno spanać, a u njega pomešaju kiselo mleko. Istovremeno ona goropad od vaspitačice kaže:

"sve iz tanjira MORA da se pojede"

Kakva trauma, krzno mi se kostreši dok kucam ovo...


I ja imam traume od kljukanja hranom. Kod kuce na srecu -ne, ali tako negde nesto sa skolom na putu. Na naredbu da sve mora da ze pojede, redovno stavim hleb pa ispod sakrijem pola spanaca.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana