Život

Dan pred

Jelica Greganović RSS / 31.08.2017. u 18:24

 

56531e8b-4640-4176-bbb9-01740a0a0a6c-kec7-previewOrg.jpg 

Dan pred sam ja sedela u svojoj sobi i bila lično tuga tugina.

Dan pred su Roditeljica i Moj Otac u dnevnoj sobi naše stambene, novobeogradske jedinice, vodili razgovor koji bi svakog prisluškivača izbacio iz takta špijunskom sadržinom, koja se mahom sastojala od zamenica i glagola:

-      Gde je njen spisak?

-      Meni ga nije dala ali sam pola od pre zapamtio.

-      I sad pola ima, a pola nema.

-      Ima više od pola, dovoljno joj je za početak.

-      Jesi išao tamo sa njom?

-      Išao sam bez nje, ali sutra idemo zajedno.

-      Zašto opet?

-      Zato što je kod Petla gužva do parka.

-      Šta si čekao do sad?

-      Da mi ga da.

-      I?

-      Ne zna gde je.

-      Zovi je!

-      Jeliceeeeeee!

 

Jelica se, dan pred, stavljala u treće lice i vukla u sobu sporošću gladne godine, pokušavajući da produži hodnik više od njegove i inače neopisive, mračne dužine. Sledilo je ispitivanje čiji je cilj bio da mi se izvuče spisak koji sam na kraju školske godine, dakle pre jedno dvesta-trista godina, dobila. Na njemu je bio spisak udžbenika potreban za novu školsku godinu koja samo što počela nije.

-      Gde ti je spisak?

-      Ne znam.

-      Šta ćemo sad?

-      Pitaću nekog.

-      Koga ćeš da pitaš kad sutra škola počinje?

-      Nekog u školi...

-      A gde ti je onaj spisak drugi?

-      Koji?

-      Onaj sa zadacima koje je trebalo letos da radiš?

-      Ne znam.

-      Pa, šta si onda letos radila?!

-      Čitala.

-      Ko te pita da l si čitala, jesi li radila matematiku?

-      A šta je deda radio?

-      U bašti je radio i sa pčelama...

-      Ko te pita za pčele, pitam te je l radio matematiku sa tobom?

-      Nije...

Dan pred je saslušavanje dovelo do sledećeg zaključka: Jelica ima da sutra da ispovrti potpuni spisak udžbenika kako god zna i ume. Jelica ima da nadje i onaj spisak i odradi svu matematiku koju ne voli dok ne okapa iznad nje. To što je Jelica čitala lektiru preko leta mož mačku o rep da okači, čita i onako stalno umesto da radi nešto pametnije. Jelica ima da sačeka svog oca posle škole, a on će ranije da izadje s posla, i da se odnesu kod Crvenog Petla. Al ne u kafanu, nego u kilometarski red pred obližnjom knjižarom. U njoj su se kupovali udžbenici. Sve što drugde nije moglo da se nadje, tamo je bilo. Čak i spiskovi za pogubljene kao što je Jelica.

Dan pred je Roditeljica pristupala isprobavanju školske kecelje. Ja sam imala da morala mirno i raširim ruke kao strašilo. Prvo navlačenje kecelje je izazivalo užas i skandalizovanje. Zašto mi je prekratka? Kako su se rukavi skratili? Kad sam toliko porasla? A lepo mi je lani kupljena kecelja tri broja veća, duga tako da je pravo čudo da sam se u njoj i kretala, sa rukavima koji su mi dva puta podvrtani. U njoj sam bila slika i prilika patrijarha nepostojeće crkve tegetnih obeležja. Tada. Sada, dan pred, sam više ličila na predsednika Kućnog saveta koji je zavrnuo rukave do lakata i krenuo da isključi vodu u zgradi. Roditeljica je, sa očajem, pokušavala da produži rukave cimanjem od kog sam se krivila na jednu, pa na drugu stranu kao krpena lutka. Dok sam se ja trudila da ponovo uspostavim kontakt sa ravnotežon, ona je konstatovala da mora da mi se kupi nova kecelja, ovaj put pet brojeva komotnija. Za svaki slučaj.

Dan pred su mi i cipele bile male, iako su pred leto bile baš fino komotne, zbog čega su mi ih jače kopčali. Da ih zbog klampanja ne izgubim. Zato je Moj Otac dobijao zadatak da me od Petla odvede i kupi mi kecelju i cipele. Cipele da ne budu neke letnje, nema veze što je još uvek toplo, nego malo jesenskije, najbolje zimske jer ko će opet da mi kupuje ako ovako bez pitanja rastem.

Dan pred je Moj Otac dizao ruke od besa do plafona, jer se ispostavljalo da mi najveći broj svezaka ostao neispisan do kraja. „A ovi u školi nove sveske traže, kao da smo Rokfeleri, i sve od osamdeset strana kao da će roman da pišu! Šta ćemo sa ovim praznim stranama?!“, okretao se Otac prema meni. Ja sam treptala.

Dan pre je moj otac drškom od varjače gnjecao tube sa temperama, pokušavajući da sabere i poveća skoro osušeni, pretekli sadržaj, dok je Roditeljica očajnički vapila: „Što si potrošila svu belu boju, kako sad samo nju kupimo?! Kao da si je jela!“ Ja sam i dalje treptala.

Dan pred mi ni triko za fizičko, ni pripljeskane bele, platnene patike više nisu bili taman. Otac je uzdisao nad još jednom rupom u budžetu.

-      A torba? – pitala sam ja iskušavajući sreću.

-      Šta torba?

-      Je l mogu da dobijem novu torbu za školu?

-      Šta fali staroj?

-      Stara je.

-      Uradi onu matematiku, pa se javi za torbu.

Dakle, ništa od nove torbe, ništa od mirisa svežeg skaja u sobi, netaknute unutrašnjojsti bez mrvica i grafitnih tragova.

Dan pred još nisam mogla da odem u svoju sobu. Moja Roditeljica bi stala pred mene i počinjala da postavlja crnodete pitanja:

-      Crno dete, na šta ti to ličiš? Kakve su ti to kraste po kolenima?

-      Od bicikla.

-      A te ogrebotine, kao da si s mačkama spavala?

-      Od drveta.

-      Opet si se penjala po drveću? A što si takva crna ko crni Arapin, crno dete?

-      Od sunca.

-      Kako ćeš takva u školu?

-      Peške.

-      Ne odgovaraj majci!

Dan pred je moja Roditeljica pokušavala da izvrši generalnu probu pred sutrašnje češljanje i vezivanje repova gumicama za tegle. Otac je krišom odlazio da čita novine, dok sam ja ostajala na poprištu saslušavanja nadajući se da ću sutra ipak imati glavu na ramenima kad krenem u školu, jer to češljanje nije išlo na dobro.

Dan pred smo Žmu i ja sedeli za trpezarijskim stolom, dok je u dečijim sobama nemirno spavalo troje naših potomaka, tužno uzdišući. Pokušavali smo da shvatimo kako da nabavimo spiskove i udžbenike, pitajući se što ne mogu one lanjske, neiskorišćene sveske i bratsko-sestrinski udžbenici da se koriste, i ko će tolike cipele i patike da kupi, ko je pojeo belu temperu i zašto niko od njih ništa pod milim bogom radio nije ovog leta, nego su prosto podivljali, da ne pominjem da su izubijani i izgrebani kao da su se na specijalnoj ekspediciji sa tigrovima sreli...

Dan pred početak škole.

 

 

 



Komentari (263)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 18:51 31.08.2017

Iskreno

Valjda zato što su mi svi sem oca bili u prosveti - koda nas to i nije išlo tako dramatično. Doduše, baka bi nas još u avgustu premerila, čisto da vidi da li će sestra moći da nasledi moju kecelju, a cipele su se kupovale u oktobru. Jesenje, braon, (od kad sam se osamostalila NIKAD nisam kupila braon cipele!) i isključivo u prodavnici u Knez Mihajlovoj, onoj što je u prizemlju imala onaj čudni krug sa izrezanim stopalima, pa staviš nogu i odmah se vidi koji ti je broj. Naravno da su cipele bile bar broj veće - da mogu da se nose i na proleće.
Kecelja se kupovala pored Pozorišta - taj red radnjica je srušen otprilike kad sam završavala osnovnu - to je bila predratna radnja koja ništa drugo nije pravila sem kecelja. I sećam se da me je uvek nerviralo što moramo da nosimo plave a ne one elegantne crne.
Što se ostalog tiče - za knjige je bila zadužena familija, a i dobar deo svezaka je stizao od njih.
Najviše sam, naravno, volela one koje moja Ujna Mara pošalje iz Rijeke - ona je sveske kupovala u Trstu, al' to je bilo kasnije, u višim razredima.
A tata je, opet, zbog prirode svog posla (bio je arhitekta) uvek imao fenomenalne olovke i bojice. On mi je nabavio i prve flomastere i komplet patent olovaka u boji!
Deda nam je, pak, negde u četvrtom, doneo iz SSSR-a po komplet šestara u glomaznim cnim kutijama koje smo morale da čuvamo ko oči u glavi! Taman posla da je i jedan šraf zafalio!
Što mi je, inače, i bila najveća mora pred polazak u školu.
Jukie Jukie 19:00 31.08.2017

Re: Iskreno

mlekac

A tata je, opet, zbog prirode svog posla (bio je arhitekta) uvek imao fenomenalne olovke i bojice. On mi je nabavio i prve flomastere i komplet patent olovaka u boji!

Jao da, i meni je tata donosio kancelarijski materijal raznih formi. Kao predškolac sam obožavao one male bele blokčiće, zalepljene sa jedne strane, na kojima možeš da crtaš minom iz parkerice. Onda dođeš u školu i otkriješ da treba crtati grafitnom olovkom po nekom trošnom papiru iz bloka, nekako liči na krpu i na wc papir po tim isprepletanim nitima tkanine. Zato kad se domaći završi, za svoj groš ponovo crtanje hemijskom po glatkom papiru iz blokčića
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:05 31.08.2017

Re: Iskreno

Meni su baba i deda bili učitelji, al je drama bila drama.
A moj san su bile tatine bojice u kancelariji, set od sto i kusur za crtanje rudarskih mapa.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:06 31.08.2017

Re: Iskreno

A narandžaste i žute kancelarijske fascikle, to kad dobiješ kao na lotou
mlekac mlekac 19:11 31.08.2017

Re: Iskreno

Jelica Greganović
Meni su baba i deda bili učitelji, al je drama bila drama.
A moj san su bile tatine bojice u kancelariji, set od sto i kusur za crtanje rudarskih mapa.

Jooj, imao je i moj tata i rapidografe i neke silne bojice, al' ja dobila samo onih šest patent olovki u bojicama, pa bila presrećna da sam i to osvojila!

A najviše sam mrzela uvijanje svezaka i knjiga u onaj teget ili braon pak papir! Pa onda preko toga ide nalepnica na kojoj tata, onako arhitektonski, ispiše tvoje podatke. E, kad su se, posle, pojavili oni raznobojni plastični uvijači što su crkavali posle mesec dana u torbi - niko srećniji od mene!
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:13 31.08.2017

Re: Iskreno

Moj Otac je bio pasionirani uvijač svezaka. U papir. Kad su se pojavili plastični uvijači, teške pregovore sam vodila, nije to njemu bilo kao u papiru...
krkar krkar 19:25 31.08.2017

Re: Iskreno

Moj Otac je bio pasionirani uvijač svezaka. U papir. Kad su se pojavili plastični uvijači, teške pregovore sam vodila, nije to njemu bilo kao u papiru...


Eh, sve knjige i sveske u braon pakpapir sa etiketom nalepljenom...

Inače onaj krug za određivanje broja noge bio je u radnji Peko u Knezu.
mlekac mlekac 20:20 31.08.2017

Re: Iskreno

krkar
Moj Otac je bio pasionirani uvijač svezaka. U papir. Kad su se pojavili plastični uvijači, teške pregovore sam vodila, nije to njemu bilo kao u papiru...


Eh, sve knjige i sveske u braon pakpapir sa etiketom nalepljenom...

Inače onaj krug za određivanje broja noge bio je u radnji Peko u Knezu.

Peko je bio pored. Nije to bio Peko. A nije ni Borovo. Bilo je nešto treće. Peko je bio mali u odnosu na ove.

EDIT:
Možda je bila Astra?
gedza.73 gedza.73 20:35 31.08.2017

Re: Iskreno

Jukie
Onda dođeš u školu i otkriješ da treba crtati grafitnom olovkom po nekom trošnom papiru iz bloka, nekako liči na krpu i na wc papir po tim isprepletanim nitima tkanine. Zato kad se domaći završi, za svoj groš ponovo crtanje hemijskom po glatkom papiru iz blokčića

Taj papir iz bloka i grafitna olovka su mnogo zahvalniji za crtanje. Lakše je za skiciranje, senčenja, akvarel...
pnbb pnbb 20:56 31.08.2017

Re: Iskreno

A moj san su bile tatine bojice u kancelariji, set od sto i kusur za crtanje rudarskih mapa

faber-castel... zelena tvrda kutija
narcis narcis 21:04 31.08.2017

Re: Iskreno

gedza.73
Jukie
Onda dođeš u školu i otkriješ da treba crtati grafitnom olovkom po nekom trošnom papiru iz bloka, nekako liči na krpu i na wc papir po tim isprepletanim nitima tkanine. Zato kad se domaći završi, za svoj groš ponovo crtanje hemijskom po glatkom papiru iz blokčića

Taj papir iz bloka i grafitna olovka su mnogo zahvalniji za crtanje. Lakše je za skiciranje, senčenja, akvarel...

nije mislio na taj papir, bio je jedan koji nije bio ni da burek uviješ u njega, bezdrvni , bezzrna tavan i neupotrebljiv, olovka se razmazivala a da izvučeš crnu liniju bilo nemoguće da senčiš sve se umrlja još i počnu dlake da izlaze, ako brišeš gumica ga icepi, ako radiš bojama onse sav izuvija, mnogo loš papir za ništa nije bio upotrebljiv, to je valjda bioprvi kad su osvajali tehnolgiju bezdrvnog papira.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:09 31.08.2017

Re: Iskreno

u braon pakpapir sa etiketom nalepljenom

Moj Otac je negde nabavljao beli papir, a etikete nismo imali, nego on povuče tanušne crte, pa ja na njima najlepše što mogu napišem, onda on vrlo pažljivo izbriše gumicom izmedju slova crte da se ne vide.
mlekac mlekac 06:35 01.09.2017

Samo da primetim

Da se vo vremja ono, kad smo, je l' te, neki od nas polazili u školu, nije polazilo 1. nego 6. septembra, moliću fino! I išlo se u školu ŠEST dana! Jeste, da. I subotom! Tek posle su to promenili na petodnevnu radnu nedelju ("Kuku, meni, šta ću sa njima DVA dana u kući!" i pomerili polazak na 1. septembar.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:01 01.09.2017

Re: Iskreno


faber-castel... zelena tvrda kutija

Ne, nego nedostižni profesionalni komplet Staedtler.
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:39 01.09.2017

Re: Iskreno

mlekac
krkar
Moj Otac je bio pasionirani uvijač svezaka. U papir. Kad su se pojavili plastični uvijači, teške pregovore sam vodila, nije to njemu bilo kao u papiru...


Eh, sve knjige i sveske u braon pakpapir sa etiketom nalepljenom...

Inače onaj krug za određivanje broja noge bio je u radnji Peko u Knezu.

Peko je bio pored. Nije to bio Peko. A nije ni Borovo. Bilo je nešto treće. Peko je bio mali u odnosu na ove.

EDIT:
Možda je bila Astra?

Мислим да је била Обућа преко пута Просвете.
cassiopeia cassiopeia 09:47 01.09.2017

Re: Iskreno

Мислим да је била Обућа преко пута Просвете.


I meni se čini da je Obuća Beograd.

p.s. Principessa, imaš pp.
mlekac mlekac 09:52 01.09.2017

Re: Iskreno

principessa_etrusca
mlekac
krkar
Moj Otac je bio pasionirani uvijač svezaka. U papir. Kad su se pojavili plastični uvijači, teške pregovore sam vodila, nije to njemu bilo kao u papiru...


Eh, sve knjige i sveske u braon pakpapir sa etiketom nalepljenom...

Inače onaj krug za određivanje broja noge bio je u radnji Peko u Knezu.

Peko je bio pored. Nije to bio Peko. A nije ni Borovo. Bilo je nešto treće. Peko je bio mali u odnosu na ove.

EDIT:
Možda je bila Astra?

Мислим да је била Обућа преко пута Просвете.


Sasvim moguće. U ta doba ionako bile samo 5 firmi: Borovo, Peko, Obuća, Astra i Koštana Vranje. E, sad, za Borovo i Peko sam sigurna da nije, a nije ni Koštana - oni su imali radnje na nekim zavučenim mestima. Moguće da je bila Obuća.
emsiemsi emsiemsi 09:58 01.09.2017

Re: Samo da primetim

mlekac
Da se vo vremja ono, kad smo, je l' te, neki od nas polazili u školu, nije polazilo 1. nego 6. septembra, moliću fino! I išlo se u školu ŠEST dana! Jeste, da. I subotom! Tek posle su to promenili na petodnevnu radnu nedelju ("Kuku, meni, šta ću sa njima DVA dana u kući!" i pomerili polazak na 1. septembar.

Колико ти памтиш !?
Јеботе !
emsiemsi emsiemsi 10:06 01.09.2017

Re: Iskreno

Jelica Greganović

faber-castel... zelena tvrda kutija

Ne, nego nedostižni profesionalni komplet Staedtler.

Ја никада нисам знао да цртам !
Но, оно што је фасцинантно (и мени самом) је да сам електронске шеме, колико год биле комплексне, тако лепо цртао руком, да је то била милина. Сви симболи транзистора, диода, чишпића, отпорничића, кондензаторчића и сл., су били потпуно једнаки - да ми је много лепше изгледало него када то исцрта програм за дизајн (да прости кркан на термину) електронских кола.
За документацију везану за електронику су мрски Амери непревазиђени - и не само за електронику. Швабе и остала калакурција није им ни до колена.
Lionsgate Lionsgate 14:42 01.09.2017

Re: Iskreno

Sasvim moguće. U ta doba ionako bile samo 5 firmi: Borovo, Peko, Obuća, Astra i Koštana Vranje. E, sad, za Borovo i Peko sam sigurna da nije, a nije ni Koštana - oni su imali radnje na nekim zavučenim mestima. Moguće da je bila Obuća.

Zaboravila si Planiku, njih i danas imas za razliku od ostalih.
pnbb pnbb 15:07 01.09.2017

Re: Iskreno

Jelica Greganović

faber-castel... zelena tvrda kutija

Ne, nego nedostižni profesionalni komplet Staedtler.


potejto, potato...
128 boja ,taman jedva da pokrije sve nijansse od donje kambrije do gornjeg holocena. plus intruzije, metamorfiti i ostala cudesa.
znam te karte..to je crtala i moja majka( a crtao sam i ja)
btw goloske a ne rudarske, rudarima je bila dosta i hemijska (he he)

btw2 ako se dobro secam, faber castel su bile bolje za farbanje karata zato sto su se lakse rastrljavale vatom...a stedler su rapidografi i sabloni.
emsiemsi emsiemsi 15:58 01.09.2017

Re: Iskreno

Lionsgate
Sasvim moguće. U ta doba ionako bile samo 5 firmi: Borovo, Peko, Obuća, Astra i Koštana Vranje. E, sad, za Borovo i Peko sam sigurna da nije, a nije ni Koštana - oni su imali radnje na nekim zavučenim mestima. Moguće da je bila Obuća.

Zaboravila si Planiku, njih i danas imas za razliku od ostalih.

Планика - до мојега !
И ја лудак !
Одем да купим код њих зимске ципеле - боље да нисам.
А платио их масно, рачунам, Планика - јеботе !
predatortz predatortz 16:06 01.09.2017

Re: Iskreno

emsiemsi
Lionsgate
Sasvim moguće. U ta doba ionako bile samo 5 firmi: Borovo, Peko, Obuća, Astra i Koštana Vranje. E, sad, za Borovo i Peko sam sigurna da nije, a nije ni Koštana - oni su imali radnje na nekim zavučenim mestima. Moguće da je bila Obuća.

Zaboravila si Planiku, njih i danas imas za razliku od ostalih.

Планика - до мојега !
И ја лудак !
Одем да купим код њих зимске ципеле - боље да нисам.
А платио их масно, рачунам, Планика - јеботе !



Peko je imao bolju obuċu od njih.
Lionsgate Lionsgate 16:41 01.09.2017

Re: Iskreno

btw2 ako se dobro secam, faber castel su bile bolje za farbanje karata zato sto su se lakse rastrljavale vatom...a stedler su rapidografi i sabloni.

Faber Castell je imao i odlicne rapidografe, bili su u rangu Steadlerovih (Rotring je bio tata), doduse ja nisam neki vajni strucnjak jer sam rapidografe koristio samo na prvoj godini studija na Tehnickom crtanju. Faber je imao i super tehnicke olovke, jednu njihovu 0.5 sam koristio mislim 10 godina najmanje, znate ono kad se naviknete na olovku, naocare i zenu tesko ih menjate
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:34 01.09.2017

Re: Iskreno

a ne rudarske, rudarima je bila dosta i hemijska (he he)

Moj Otac je bio elektroinženjer, bavio se bezbednošću u rudnicima, sećam se kod njega u kancelariji ogromnih mapa koje je crtao i bojio, kopovi, punktovi...i te nezaboravne bojice
rade.radumilo rade.radumilo 11:12 05.09.2017

Re: Iskreno

Moj Otac je bio elektroinženjer, bavio se bezbednošću u rudnicima, sećam se kod njega u kancelariji ogromnih mapa koje je crtao i bojio, kopovi, punktovi...i te nezaboravne bojice


Meni je ujak donosio patent olovke, ali ne 0.5 nego 2, pa pakovanja "mina" u boji i običnih grafitnih. Imale su u "dugmetu" mali rezač, koliko da zašiljiš minu.
niccolo niccolo 19:18 31.08.2017

Klasika

- Kako ćeš takva u školu?
- Peške.
- Ne odgovaraj majci!


Jelica Greganović Jelica Greganović 19:21 31.08.2017

Re: Klasika

Jeste smešno, al ja sebe uvatila jednom da sam to detetu rekla, za jezik sam se ujela.
narcis narcis 19:21 31.08.2017

uglavnom

ma šta uglavnom uopšte se ne sećam tog prvog dana, a bilo je nečega sigurno, sećam se samo nervoze-valjda.
jedino što sam uspeo da se setim je prvi dan kad su nas doveli da vidimo ko nam je učiteljica i te stvari i da sam ja svečano izjavio, prekidajući učiteljicu, da moja torba ne može da stane u onu rupu za torbe. i da stra su me odveli u školu i rekli sad znaš i možeš sam, tolko, i znao sam.
dalje se sećam kad su se pojavile prve hemiske olovke, to je bilo interesantno.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:21 31.08.2017

Re: uglavno

A penkala na srkanje?
narcis narcis 19:29 31.08.2017

Re: uglavno

Jelica Greganović
A penkala na srkanje?

nisu nam davali do ne znam kad da pišemo penkalom, čak mislim, al se stvarno ne sećam, da penkala nismo ni upotrebljavali, bilo je neke frke oko toga da će da raskrečimo pero al stvarno ... inače ja sam uvek imao lak pritisak, nikad nisam drljao olovkom tako da mi to nije bio problem, jedino sam voleo da crtam linije penkalom i lenjirom a to je značilo kraj za penkalo, ali kad i šte nemam pojma.
znam da su nam branili hemiske upočetku, kao će iskvarimo rukopis, koj rukopis niko sem devojčica nije imao rukopis.
sećam se da nam je učiteljica bila dobra ,nije nas tepala mnogo, ustvari uopšte se ne sećam tepanja, a kakav sam bio sigurno je bilo i toga. no tepanje je bilo sastavni deo života i na to se nije obraćala pažnja.
krkar krkar 19:30 31.08.2017

Re: uglavnom

ma šta uglavnom uopšte se ne sećam tog prvog dana, a bilo je nečega sigurno, sećam se samo nervoze-valjda.


Ja se takođe malo slabije sećam prvog dana ... drugi put. Valjda iz protesta.

Naime, ja sam 2 puta išao u prvi razred, kao, recimo, drug Tito i Albert Ajnštajn. Samo što ja nisam pao zbog matematike kao ti neodgovorni neradnici nego sam prvi put u prvi razred išao u inostranstvu sa 5 godina i onda kad sam došao u Jugu jedva me primiše sa nepunih 6 i u prvi a kamoli da mi priznaju onaj kapitalistički! I zato se tog tamo prvog sećam a ovog našeg malo manje. Samo učitelja Lazu pamtim od tog prvog dana, bio predratni gospodin, taj moj prvi-razred-drugi-put bio mu poslednja godina pre penzije.

A i kapitalističke kecelje su bile lepše. Bele, sa ruskom kragnom. Posle sam je nosio kad odem u posetu ćaletu u bolnicu, dok nisam prerastao.
Jukie Jukie 19:54 31.08.2017

Re: uglavnom

krkar

Naime, ja sam 2 puta išao u prvi razred, kao, recimo, drug Tito i Albert Ajnštajn.

I moja mama
Kaže da jedina od sve dece iz naselja nije ponavljala prvi razred i da su je odveli u odeljenje gde nije bilo nikoga od njenog društva, i ona se svako jutro tvrdoglavo vraćala u staru učionicu dok nisu popustili i ostavili je tamo.
narcis narcis 20:00 31.08.2017

Re: uglavnom

A i kapitalističke kecelje su bile lepše.

kecelje su došle , mislim tek u peti -šesti razred, i nije bilo neke frke, mene po običaju nije interesovalo, al se već tad pravila razlia, bogatiji su imali kecelje od trevire ili tako nečega a siromašniji od nekog radničkog platna za kombinezone ili tako nešto.meni se onaj sako, ove od trevire su bile ko sakoi a one jeftinije ko radničke bluze., normalno već za godinu dve sm to izgustirali, čini mi se da sam dvaput u čkolju pasovao uvođenje kecelja, čini mi se.
ja sam ponavljao sedmi, ne zbog neznanja već zbog bežanja, tad su mi konji bili mnogo značajniji od čkolju. al sam ponavljao slavno 11 kečeva od 13-14 predmeta.
ćale. kad sam mu odneo knjižicusamo reko pa zar i iz fizičko.
onda mi u drugiput sedmi nisu dali da se upišem u omladinsku organizaciju, samo zato što sam se sa jednog barabaša rvao po patos pred početak časa pa nas matematičarka zateklla a nismo se bili nego čisto pubertetsko iživljavanje ko će koga da obori.
mlekac mlekac 20:35 31.08.2017

Re: uglavnom

krkar


Naime, ja sam 2 puta išao u prvi razred, kao, recimo, drug Tito i Albert Ajnštajn. Samo što ja nisam pao zbog matematike kao ti neodgovorni neradnici nego sam prvi put u prvi razred išao u inostranstvu sa 5 godina i onda kad sam došao u Jugu jedva me primiše sa nepunih 6 i u prvi a kamoli da mi priznaju onaj kapitalistički!


Ima i gore. Moj najmlađi taman završio predškolsko u Bocvani, kad se vrnusmo i morao da ponavlja predškolsko ovde! Džaba sam mu objašnjavala da je to zato što je tamo učio latinicu a ovde se prvo uči ćirilica - bio je užasno nesrećan što ponavlja predškolsko!
muaddib92 muaddib92 20:37 31.08.2017

Re: uglavno

Jelica Greganović
A penkala na srkanje?

Дат' кажем сестро, прво сам почео са оним перима на умакање Божепрости, па упијач, крмаче.. Убрзо ми је мама дала своје Пеликан на завртањ. На сркање су била кинеска. Одавно пишем наливпером на патроне, јефтине паркерице,али они Пеликани су били конза, у Лондону сам виђао такве (нове) олдтајмере по 50 фунти..
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:10 31.08.2017

Re: uglavnom

slabije sećam prvog dana

Pa ovo i nije o prvom danu prvog razreda. Mada se ja konkretnog jako dobro sećam.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:01 01.09.2017

Re: uglavno


nisu nam davali do ne znam kad da pišemo penkalom

Mi smo domaće zadatke pisali penkalom, a ono kad pljune...
narcis narcis 08:08 01.09.2017

Re: uglavno

Jelica Greganović

nisu nam davali do ne znam kad da pišemo penkalom

Mi smo domaće zadatke pisali penkalom, a ono kad pljune...

ja , ako se dobro sećam, mislim da su penkala za naše generacije bila predviđena da se koriste tek u srednju školu, nisam siguran, a obda došle hemiskeoko trećeg četvrtog i sjebale penkala načisto. a i bila su retka i skupa u ono doba pa čak više kao neko klasno obeležje a ne potreba.
cassiopeia cassiopeia 08:13 01.09.2017

Re: uglavno

mislim da su penkala za naše generacije bila predviđena da se koriste tek u srednju školu,


Moja generacija je koristila penkala, toga se sećam jer sam imala traumu od onih patrona koje su redovno curile, ali se ne sećam šta smo pisali. Negde u malom mozgu mi provejava da smo pismeni iz srpskog pisali penkalom.

p.s. večeras idem da se vidim sa drugaricom iz osnovne koju nisam videla od kako smo iz iste izašli Baš ću da je pitam.
narcis narcis 08:17 01.09.2017

Re: uglavno

sad sam se setio povodom penkala. to sam počeo da koristim tek u srednjoj i to zbog dekorativnog pisma. pošto nije bilo da se kupe fabrička penkala za pismo, sad ih imam evo skupljaju prašinu i ko zna dal još rade, kupovali smo obična penkala pa sekli vrhove da dobijemo ravni vrh da bi mogli da imamo ono kosa tanka upravna debela, normalno pera su bila gvozdena presvučena nekim slojem zaštite pa akad to isečeš i još uglačaš na kamen za oštrenje ili finu šmirglu skine se zaštita i za mesec dva moraš novo penkalo da praviš jer je staro zarđalu i postalo neupotrebljivo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:17 01.09.2017

Re: uglavno

toga se sećam jer sam imala traumu od onih patrona koje su redovno curile

Patrone su stigle kasnije kao spas, pre toga su bila penkala na usrkavanje mastila iz one teglice...ja kad se ušljopam, što bi rekao Nušić ko da sam školu krečila.
cassiopeia cassiopeia 08:24 01.09.2017

Re: uglavno

Patrone su stigle kasnije kao spas, pre toga su bila penkala na usrkavanje mastila iz one teglice...ja kad se ušljopam, što bi rekao Nušić ko da sam školu krečila.


Imam još negde u kući tatino penkalo i tu teglicu. Možeš misliti mog čuđenja kad sam to videla.
principessa_etrusca principessa_etrusca 08:48 01.09.2017

Re: uglavno

nisu nam davali do ne znam kad da pišemo penkalom,

Ми морали да пишемо пенкалом писмене и домаће, хемијске биле забрањене. Дан данас се сећам мог првог Пеликан пенкала са уздужним тиркизно-зеленим пругицама.

ЕДИТ: Нашла слику.

Jukie Jukie 08:53 01.09.2017

Re: uglavno

narcis
Jelica Greganović

nisu nam davali do ne znam kad da pišemo penkalom

Mi smo domaće zadatke pisali penkalom, a ono kad pljune...

ja , ako se dobro sećam, mislim da su penkala za naše generacije bila predviđena da se koriste tek u srednju školu, nisam siguran, a obda došle hemiskeoko trećeg četvrtog i sjebale penkala načisto. a i bila su retka i skupa u ono doba pa čak više kao neko klasno obeležje a ne potreba.

e, e... mi smo krenuli u drugom polugodištu prvog osnovne, šta ima dalje da se čeka...
sastavi su mi izgledali kao mapa Finske, bilo je i velikih jezera da se po njima plovi čamcima, i malih, okruglih, pogodnih za mrest riba (da mlađ ne odnese struja vode), i kanala i potoka koji su ta jezera povezivali
Učiteljica je smatrala da hemijske kvare rukopis, jer je ona tako pokvarila rukopis pa sad ne ume da ga popravi, pa želi da se nama to ne desi, nego smo koristili penkala na patrone. Patrona kad se isprazni i ispere, unutra ima jednu kuglicu i onda ih sakupljaš što više. Takođe su odrasli smatrali da mi koji umemo da oglođemo celu drvenu olovku to nećemo moći sa nalivperom.
I tako sam oglodao nalivpero, tako da je patrona virila napolje kroz rupu na zadnjem kraju
krkar krkar 09:15 01.09.2017

Re: uglavno

ja kad se ušljopam, što bi rekao Nušić ko da sam školu krečila.



Jelica Greganović Jelica Greganović 09:33 01.09.2017

Re: uglavno

E, tačno kao Gustav.
mlekac mlekac 09:35 01.09.2017

Re: uglavno

Jelica Greganović
toga se sećam jer sam imala traumu od onih patrona koje su redovno curile

Patrone su stigle kasnije kao spas, pre toga su bila penkala na usrkavanje mastila iz one teglice...ja kad se ušljopam, što bi rekao Nušić ko da sam školu krečila.


Kolko se sećam, pre pojave patrona, bile tri vrste penkala - na zavtanj, na klip i ona što su imala kao od neke gume "usisaljku". E, sad, ona na zavrtanj su još i najmanje prljala, al' bila najskuplja, pa smo se mi uredno mackali sa ove druge dve vrste.
A onda, valjda u petom, došli na red tuš i pero za likovno! Ajoj! Celo odeljenje ličilo na 101 dalmatinca!
emsiemsi emsiemsi 10:11 01.09.2017

Re: uglavnom

narcis
ma šta uglavnom uopšte se ne sećam tog prvog dana, a bilo je nečega sigurno, sećam se samo nervoze-valjda.
jedino što sam uspeo da se setim je prvi dan kad su nas doveli da vidimo ko nam je učiteljica i te stvari i da sam ja svečano izjavio, prekidajući učiteljicu, da moja torba ne može da stane u onu rupu za torbe. i da stra su me odveli u školu i rekli sad znaš i možeš sam, tolko, i znao sam.
dalje se sećam kad su se pojavile prve hemiske olovke, to je bilo interesantno.

Мени полазак у школу у први разред није био ни мало фасцинантан - јер сам ја у школу кренуо када сам имао 3 године и пар месеци.
Био сам јако везан за старију сестру, па сам сваки дан ишао у школу - уђем седнем на празно место, будем миран и слушам. Када ми досади, изађем.
Врло брзо су на мене навикли, па се нико није чудио.
emsiemsi emsiemsi 10:18 01.09.2017

Re: uglavno

Jelica Greganović
toga se sećam jer sam imala traumu od onih patrona koje su redovno curile

Patrone su stigle kasnije kao spas, pre toga su bila penkala na usrkavanje mastila iz one teglice...ja kad se ušljopam, što bi rekao Nušić ko da sam školu krečila.

Зашто би се ушљопала !?
То је била рутински тупава ствар. Ништа специјално.
narcis narcis 11:26 01.09.2017

Re: uglavno

kad već pričamo o penkalama da se pofalim smojjeu penkalu za kaligrafiju, radili na patrone i na klip za mastilo, plus tri širine stabla, kako sam skakao od sreće kad sam ih nabavio , samo kasno napisah šespet čestitke i od tad samo skuplja prašinu
pnbb pnbb 15:23 01.09.2017

Re: uglavnom

Pa ovo i nije o prvom danu prvog razreda. Mada se ja konkretnog jako dobro sećam.

ja sam ceo prvi razred, osim prvog dana, proveo u sumi.
ima neko nesto bolje?
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:35 01.09.2017

Re: uglavno

E, to je to penkalo! Sve moraš fino sa njim da se slučajno ne raskreči pero.
Atomski mrav Atomski mrav 22:37 01.09.2017

Re: uglavno

Patrone su stigle kasnije kao spas, pre toga su bila penkala na usrkavanje mastila iz one teglice...ja kad se ušljopam, što bi rekao Nušić ko da sam školu krečila.


Opet Nušić, pripovetka "Maksim" - "interpunkciju vrši krmačama" (tako nekako)... smejao sam se tome (a i čitavoj pripovetki) kao lud.
Lionsgate Lionsgate 19:24 31.08.2017

Secanja

a on će ranije da izadje s posla, i da se odnesu kod Crvenog Petla. Al ne u kafanu, nego u kilometarski red pred obližnjom knjižarom. U njoj su se kupovali udžbenici. Sve što drugde nije moglo da se nadje, tamo je bilo. Čak i spiskovi za pogubljene kao što je Jelica.

Na Obilicevom vencu je bila ta knjizara Zavoda za udzbenike (druga je bila u Kosovskoj) i tamo su uvek bili nenormalni redovi, sto zbog neazurnih roditelja i djaka, sto zbog problema u stampanju udzbenika. Posle su se pojavili i preprodavci polovnih udzbenika.

Doduse, mi iz Zemuna i sa NBGD smo udzbenike kupovali u Sumadiji u Goce Delceva ili Glavnoj, celu osnovnu skolu, tek u gimnaziji sam prvi put otisao preko reke da kupim udzbenike iz astrofizike i primenjene fizike - takve specificne knjige nisu drzali u obicnim Sumadijama
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:26 31.08.2017

Re: Secanja

Na Obilicevom vencu je bila ta knjizara Zavoda za udzbenike

Legendarna Naučna knjiga u Gračaničkoj.
I ja sam bila na Novom Bgd, al sam za knjige morala preko reke da klipšem, jer drugde nestanu pre dana pred.
krkar krkar 19:32 31.08.2017

Re: Secanja

Jelica Greganović
Na Obilicevom vencu je bila ta knjizara Zavoda za udzbenike

Legendarna Naučna knjiga u Gračaničkoj.
I ja sam bila na Novom Bgd, al sam za knjige morala preko reke da klipšem, jer drugde nestanu pre dana pred.


Bogme se ja sećam malo drugačije. Knjiga je uvek redovno bilo da se kupi unapred. meni su uvek kupovali knjige PRE letnjeg raspusta pa ja one koje su me zanimale ponesem na more i pročitam i naučim ceo razred preko raspusta. Pa mi posle bilo dosadno u školi pa svakakvi belaji iz toga krenuli.

Ali svakako nije bilo nikakvih redova ni bakrača. Dođeš, kupiš ceo komplet za X razred + lektiru, uprtiš i nosiš
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:34 31.08.2017

Re: Secanja

Knjiga je uvek redovno bilo da se kupi unapred.

Jeste, al kod nas je to bilo kad me vrate iz sela, dakle pred početak škole.
A lektiru mi nikad nisu kupovali, moj otac nije dao da se knjige na metar kupuju. Iako sam silno želela. Lektiru sam morala da uzimam iz biblioteke i jako zavidela svima kojima su je kupovali.
Lionsgate Lionsgate 19:34 31.08.2017

Re: Secanja

Legendarna Naučna knjiga u Gračaničkoj.
I ja sam bila na Novom Bgd, al sam za knjige morala preko reke da klipšem, jer drugde nestanu pre dana pred.

Znam da si bila u kraju oko Goce Delceva, zato sam i napisao.

A Naucnu knjigu u Gracanickoj sam otkrio bas zbog tih knjiga iz fizike. Njihove druge dve knjizare, prvu na Trgu Marxa i Engelsa i drugu u 27.marta pored Geosonde, sam otkrio na studijama. Ili je u 27.marta bila Gradjevinska knjiga?
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:36 31.08.2017

Re: Secanja

U Džona Kenedija
narcis narcis 19:37 31.08.2017

Re: Secanja

mi smo knjige dobijali u čkolji, čak , ako me memorija panćenja služi, unapred, zadnjeg školskog dana, lektira sigurno jer sam je uvek pročitao tokom leta pa posle nisam imao pojma kad je trebalo da znam a ja sve zaboravio do tad.
uglavnom knjige smo nabavljali preko čkolje a sveske kupovali u samouslugu , slabo se sećam knjižara, mislim da prvih par razreda su mi kupovali bez mene, sam se tek pojave.
lepo je bilo što mi , moja generacija i bliske, nismo nosili knjige u čkolju, sem čitanke, samo sveske. gnjavaža bilo sa svesku za školski rad i onu za domaći rad, i obavezno zaglavlje na početku lista.
zilikaka zilikaka 19:44 31.08.2017

Re: Secanja

uglavnom knjige smo nabavljali preko čkolje a sveske kupovali u samouslugu , slabo se sećam knjižara, mislim da prvih par razreda su mi kupovali bez mene, sam se tek pojave.

I kod nas bilo tako.
U školi se preuzimale. Samo sveske sam kupujeyš.
Sigurno se to plaćalo al mi klinci s tim nismo petljali.
A uvijača bilo odmah, od prvog razreda. Mali, srednji i veliki.
Prvo sasvim providni a pisle i nešto išarani pa se to brzo skine i umaže. Već za mesec dana ne možeš da razaznaš šta je bilo na njima.
...a baška što se kidali...
Lionsgate Lionsgate 19:49 31.08.2017

Re: Secanja

U Džona Kenedija

Jedan blok dalje... sad se setih, bila je Sumadija i u starom Mercatoru a pored u zgradi bioskopa Jugoslavija i knjizara Savremene administracije. Pun kraj knjizara, danas mislim imaju samo Sluzbeni glasnik u zgradi bioskopa. No, danas klincima donose knjige na noge, u skolu. Narcis je i tad bio napredan

Edit.
I zili je bila napredna, napredna je i danas
Jukie Jukie 20:02 31.08.2017

Re: Secanja

Meni je prvo tata donosio knjige kad se vraćao sa posla, a posle smo išli u knjižaru u onoj uličici kad se spuštaš od današnjeg KFC prema zgradi PMF. Tamo smo kupovali i knjige za srednju školu (a za fakultet mislim da su bile u Knez Mihajlovoj, doduše tada smo uglavnom fotokopirali).
narcis narcis 20:22 31.08.2017

Re: Secanja

i knjige za srednju

e ja to nisam imao, knjige za srednju, samo bila neka skripta uobličena u koeice kao knjiga al ko da su je štampali na geštetner, slova , povez fotografije, oprema knjige takva da mi bilo neshvatljivo da je to za umetničku školu, inače za nas nije bilo knjiga već su nam diktirali a mi pisali po poleđini papira za crtanje, poneko i imao svsku, možda.
četke smo naručili od Tenija iz novi sad i to je uglavnom trajalo i traje i danas, meni ne ja sam moje upropastio uljanim bojama. uglavnom čeki nije bilo, osim onog šljama za klince i ponekad kad nalleti merder četka i to , pazi u getaldus, radnju za naočare, nikad nisam ukapirao vezu.
bio papir aza crtanje, dobar, ono na tabak i pak papir za ugalj, kd vas bilo i natron papir kod nas i danas retko.
79. am posle polaganja na akademiju pa se pakovao za kući kupio 100 tabaka natron papira.
da u beograd bilo materijala , al skup u p.m. i za kjige iz tehnologije slikarstva sam morao da dolazim i da jurim gde je akademijina prodavnica, bile dve valjda, jedna u onu ulicu kod znaka pitanja, ili tu negde u neku zgradu na bogtepita koj sprat u neki stan, i jedna kod filozofskog, ustvari dve,jedna preko puta onog parka što ima lepu ogradu pa je stalno slikaju za reklame, ato je valjda ta ulica za filozofski ili tako nešto.
principessa_etrusca principessa_etrusca 20:23 31.08.2017

Re: Secanja

mi smo knjige dobijali u čkolji,

Ми исто. Првог дана су нас на клупама чекале књиге, свеске, вежбанке и све друго, посложено на онај велики блок број 5 за цртање. Требало је само да се књиге и свеске увију и испишу и залепе етикете са именом.

Кецеље су биле друга прича. Моја основна није имала тегет кецеље као све нормалне школе, него браон. Таквих није било нигде да се купе, већ су морале да се шију, а да не говорим како је било компликовано наћи не само тачну, него и приближну нијансу.
mlekac mlekac 20:30 31.08.2017

Re: Secanja

Lionsgate
U Džona Kenedija

Jedan blok dalje... sad se setih, bila je Sumadija i u starom Mercatoru a pored u zgradi bioskopa Jugoslavija i knjizara Savremene administracije. Pun kraj knjizara, danas mislim imaju samo Sluzbeni glasnik u zgradi bioskopa. No, danas klincima donose knjige na noge, u skolu. Narcis je i tad bio napredan

Edit.
I zili je bila napredna, napredna je i danas

Bila je divna Šumadija u podrumu pored Starog Merkatora, a bila je i u 3. bloku, onaj centrić kod PKB-a, među matorcima poznatiji kao mesto gde se plaća infostan. Meni je kad sam prešla kod Fontane ta bila najbliža.

Na Dorćolu je Šumadija bila u 7. jula, između Jovanove i Strahinjića Bana, preko puta apoteke, a Prosveta u Jovanovoj, preko puta škole. Al' Šumadija je uvek imala mnogo bolji izbor bojica, rezača i gumica. Oni su prvi imali one mirišljave, što doduše nisu ništa brisale (Pelikan je tu bio zakon) al' su bile lepo šarene i izbrazdane.

Lionsgate Lionsgate 20:54 31.08.2017

Re: Secanja

Bila je divna Šumadija u podrumu pored Starog Merkatora, a bila je i u 3. bloku, onaj centrić kod PKB-a, među matorcima poznatiji kao mesto gde se plaća infostan. Meni je kad sam prešla kod Fontane ta bila najbliža.


Ubedljivo najdomljivija Sumadija je bila na Bulevaru, preko puta zgrade tehnickog fakulteta, staru kucu s pocetka 20.veka u kojoj se nalazila su srusili pre 25 godina. Ta knjizara je bila san svakog studenta arhoitekture, gradjevine, mozda i masinca (elektricari ionako ne znaju da crtaju), unutra kad udjete a ono Steadlera, Rotringa ,Faber Castell-a i Pentela ne znate koliko, minerice od 0.3 do 1.0, rapidografi, lenjiri, sabloni, krivuljari itd. Izbor Spillerovog ili Cartesar ozalida, pausa ili milimetarskog papira nikad posle toga nigde nisam video (doduse vec sredinom 90-tih su svi presli na CAD). No, danas Sumadija ne postoji, tranzicija jbs ga.
pnbb pnbb 20:58 31.08.2017

Re: Secanja

i tamo su uvek bili nenormalni redovi, sto zbog neazurnih roditelja i djaka, sto zbog problema u stampanju udzbenika. Posle su se pojavili i preprodavci polovnih udzbenika.

a bila je i razmena u knez mihailovoj...dok je jos bio trotoar. vecinu kompleta sam tampo kupio
nask nask 21:09 31.08.2017

Re: Secanja

Lionsgate

Doduse, mi iz Zemuna i sa NBGD smo udzbenike kupovali u Sumadiji u Goce Delceva ili Glavnoj, celu osnovnu skolu, tek u gimnaziji sam prvi put otisao preko reke da kupim udzbenike iz astrofizike i primenjene fizike - takve specificne knjige nisu drzali u obicnim Sumadijama




Još uvek ih imam. Idu te knjige već 35 godina svuda po svetu zajedno sa mnom. Fizika, neizlečiva bolest.


E baš ste bili štreberi, vi kojima su trebale nove knjige, mi kupovali od starijih sošoleca, em jeftinije em nema čekanja.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:12 31.08.2017

Re: Secanja

e ja to nisam imao, knjige za srednju

Knjige za srednju, naročito prva dva razreda su i kod mene bile problem. Druga generacija usmerenog, užbenike još nisu čestito napravili, pisali smo ko u Resavskoj školi.
Lionsgate Lionsgate 21:12 31.08.2017

Re: Secanja

a bila je i razmena u knez mihailovoj...dok je jos bio trotoar. vecinu kompleta sam tampo kupio

Sine, ala si ti mator, pamtis trotoar u Knezu

Meni je odlazak u grad u osnovnoj (tako smo zvali ono preko reke) bio putesestvije, nismo isli ni u bioskop tamo, imali smo nase (Central, Jedinstvo, Slobodu, eventualno Jugoslaviju i Fontanu - tamo nam je bio kraj poznatog sveta), imali smo i pozoriste, trzni centar, Robnjake... na moranje sam isao kod dede na Cuburu i ujaka na Ustanicku, al' posto su bili blizu to je radjeno sve o jednom trosku.
Lionsgate Lionsgate 21:15 31.08.2017

Re: Secanja

Još uvek ih imam. Idu te knjige već 35 godina svuda po svetu zajedno sa mnom. Fizika, neizlečiva bolest.

dje me nadje, jbt. Prva beogradska ili zemunska? Pazi sad, nuklearni fizicar, astrofizicar ili laborant?

Edit.
Postojao je i smer za opticku fiziku mislim, prva beogradska, to mi zavrsio najbolji drugar sa faksa.
nask nask 21:17 31.08.2017

Re: Secanja

X. Laboratorijski tehničar za eksperimentalnu fiziku.
mlekac mlekac 21:19 31.08.2017

Re: Secanja

Jelica Greganović
e ja to nisam imao, knjige za srednju

Knjige za srednju, naročito prva dva razreda su i kod mene bile problem. Druga generacija usmerenog, užbenike još nisu čestito napravili, pisali smo ko u Resavskoj školi.

Pričaj mi o tome...
Još ja baksuz upišem smer gde je bilo jedno jedino odeljenje u celoj SFRJ! Naravno da se niko nije pretrzao da štampa knjige za nas i onda smo, a šta ćemo, radili po fakultetskim. Doduše, posle kad sam došla na faks, uopšte mi nije smetalo što sam u srednjoj imala dve godine akcentologije i dialektologije po udžbeniku koji mi je bio i za ispit!
Lionsgate Lionsgate 21:21 31.08.2017

Re: Secanja

X. Laboratorijski tehničar za eksperimentalnu fiziku.


Auuu, pazi kad smo kolege
Nisaam znao da su i na NBGD imali takve smerove, u stvari nikoga ne znam iz te gimnazije.
Lionsgate Lionsgate 21:21 31.08.2017

Re: Secanja

duplo
Lionsgate Lionsgate 21:21 31.08.2017

Re: Secanja

tripl
narcis narcis 21:23 31.08.2017

Re: Secanja

Jelica Greganović
e ja to nisam imao, knjige za srednju

Knjige za srednju, naročito prva dva razreda su i kod mene bile problem. Druga generacija usmerenog, užbenike još nisu čestito napravili, pisali smo ko u Resavskoj školi.

ma za umetničku mislim da nikad nisu napravili knjige, nit smo bili zanat nit srednja, pa i za svedočanstva je bila muka kolko se sećam, morali smo da tražimo prazna pa su nam sami profani upisivali predmete.
al smo zato bili jedina srednja škola gde je bilo dozvoljeno pušenje .
mlekac mlekac 21:25 31.08.2017

Re: Secanja

Lionsgate
a bila je i razmena u knez mihailovoj...dok je jos bio trotoar. vecinu kompleta sam tampo kupio

Sine, ala si ti mator, pamtis trotoar u Knezu

Meni je odlazak u grad u osnovnoj (tako smo zvali ono preko reke) bio putesestvije, nismo isli ni u bioskop tamo, imali smo nase (Central, Jedinstvo, Slobodu, eventualno Jugoslaviju i Fontanu - tamo nam je bio kraj poznatog sveta), imali smo i pozoriste, trzni centar, Robnjake... na moranje sam isao kod dede na Cuburu i ujaka na Ustanicku, al' posto su bili blizu to je radjeno sve o jednom trosku.

Zaboravio si bioskop u Radničkom! Mada, taj je bio aktuelan kasnije - imao je neke čudne filmove koje su momci preferirali
zilikaka zilikaka 21:33 31.08.2017

Re: Secanja

Ubedljivo najdomljivija Sumadija je bila na Bulevaru, preko puta zgrade tehnickog fakulteta, staru kucu s pocetka 20.veka u kojoj se nalazila su srusili pre 25 godina. Ta knjizara je bila san svakog studenta arhoitekture, gradjevine, mozda i masinca (elektricari ionako ne znaju da crtaju), unutra kad udjete a ono Steadlera, Rotringa ,Fabers Castell-a i Pentela ne znate koliko, minerice od 0.3 do 1.0, rapidografi, lenjiri, sabloni, krivuljari itd. Izbor Spillerovog ili Cartesar ozalida, pausa ili milimetarskog papira nikad posle toga nigde nisam video

JA kolko pamtim najbolja papirnica bila na početku Bulevara, preko od Pošte.
Tamo si mogo sve moguće fele artije da nađeš.
Jednom mi trebao milimeratski paus, A0.

A inače, meni crtanje bilo kazna božija. Snalazila sam se kako sam znala kad god je moglo.
Nas dve cimerke, mala soba, imaš svoj stočić za sve i svašta...nema baš prostora za crtanje. Onda nekad u kujni razvlačila na veliki astal, sve preko mušeme cimerkine babe (koja je inače u stan svraćala par puta godišnje).
Sve u svemu, završila mašinstvo na stočiću za kampere i sa tri rapidografa. Onaj najtanji bio obnavljan par pura, uvek padne na iglicu.

Jedino imala zglavnu lampu i šestare, al i oni još od kad je otac bio student.
Lionsgate Lionsgate 21:34 31.08.2017

Re: Secanja

Zaboravio si bioskop u Radničkom! Mada, taj je bio aktuelan kasnije - imao je neke čudne filmove koje su momci preferirali


Radnicki na NBGD? To je bilo dalje od Fontane i Pariske komune koji su za nas bili, jelte, kraj poznatog sveta. Iza tog si mogao samo da zalutas. Mozte misliti kako sam se iznenadio kad sam otkrio da postoje i neki dalji blokovi na Savi, jbt, i tamo ljudi zive.
pnbb pnbb 21:35 31.08.2017

Re: Secanja

Meni je odlazak u grad u osnovnoj (tako smo zvali ono preko reke

preko reke svet se zavrsavao kod hale sportova. sve iza znas da postoji, po cuvenju, al nisi siguran gde i kako.
zilikaka zilikaka 21:37 31.08.2017

Re: Secanja

Laboratorijski tehničar za eksperimentalnu fiziku.

Amateri. Zvuči skroz bezveze.
Pazi kad sam ja bila postala doslovce
Pomoćni istraživač u matematici :)
mlekac mlekac 21:39 31.08.2017

Re: Secanja

pnbb
Meni je odlazak u grad u osnovnoj (tako smo zvali ono preko reke

preko reke svet se zavrsavao kod hale sportova. sve iza znas da postoji, po cuvenju, al nisi siguran gde i kako.

Ti, Brđanine, da se ne javljaš!

Imala sam ortaka iz Žarkova - kad god smo ga zvali telefonom a on nije bio kod kuće njegova baba nam govorila: "A, on je OTPUTOVAO za Beograd!"

Mada, imalo je brdo svojih draži - da ne grešim dušu. Više sam u srednjoj visila na Brdu nego u ostatku grada. A i posle srednje, sve dok nisam postala mama...
mlekac mlekac 21:41 31.08.2017

Re: Secanja

zilikaka
Laboratorijski tehničar za eksperimentalnu fiziku.

Amateri. Zvuči skroz bezveze.
Pazi kad sam ja bila postala doslovce
Pomoćni istraživač u matematici :)

Spiker-voditelj programa, moliću lepo!
Lionsgate Lionsgate 21:42 31.08.2017

Re: Secanja

preko reke svet se zavrsavao kod hale sportova. sve iza znas da postoji, po cuvenju, al nisi siguran gde i kako.

Sine, to je kao katografija u Evropi ( Evropa i ispod Afrika u centru karte sveta) i Americi (S. i J.Amerika u centru karte sveta), svako sebe postavlja u centar istrazenog sveta..

Pazi kad je nama Marakana bila kraj sveta na tu stranu, odes 17-com do Autokomande, znas da bus nastavlja dalje prema nekim Sumicama al nemas pojma sta je to, neka mala suma ili nesto jos gore.
Lionsgate Lionsgate 21:46 31.08.2017

Re: Secanja

Amateri. Zvuči skroz bezveze.
Pazi kad sam ja bila postala doslovce
Pomoćni istraživač u matematici :)


Postojalo je i "izradjivac gornjed dela obuce". Stipe Suvar, megacar
pnbb pnbb 21:46 31.08.2017

Re: Secanja

Spiker-voditelj programa, moliću lepo!

sad mi nesto pade na pamet, jel meksi bio s tobom u odeljenju? a aleksa?
mlekac mlekac 21:47 31.08.2017

Re: Secanja

Lionsgate
preko reke svet se zavrsavao kod hale sportova. sve iza znas da postoji, po cuvenju, al nisi siguran gde i kako.

Sine, to je kao katografija u Evropi ( Evropa i ispod Afrika u centru karte sveta) i Americi (S. i J.Amerika u centru karte sveta), svako sebe postavlja u centar istrazenog sveta..

Pazi kad je nama Marakana bila kraj sveta na tu stranu, odes 17-com do Autokomande, znas da bus nastavlja dalje prema nekim Sumicama al nemas pojma sta je to, neka mala suma ili nesto jos gore.


Pričaj mi o kraju sveta... U VII skapiramo ortak i ja da kao pravi DorTjolci ne znamo ništa dalje od Slavije. I počnemo sa istraživanjima. Prvo tramvaji, pa busevi sa Studentskog, pa trolejbusi, pa na kraju siđemo ČAK do Zelenjaka! Uvek ista fora - sedneš i voziš se dok nešmaš blagog pojma gde si, onda izađeš, malo se promuvaš, otkriješ neke nove ulice, nekako se vrneš do stanice i ajd' nazad. E, sve je to lepo išlo dok nismo, greškom, na Zelenjaku ušli u nešto što je išlo da l' za Bataju ili za Zemun Polje, neki od onih 700 i nešto. Sine, kad počeše da promiču njive - oduzeli smo se od straha! Nismo se ni usudili da izađemo iz tog busa nego odvozali do kraja i nazad i posle smo malo batalili tu zabavu.
nask nask 21:51 31.08.2017

Re: Secanja

Lionsgate

Nisaam znao da su i na NBGD imali takve smerove, u stvari nikoga ne znam iz te gimnazije.


E, ima NBG sve, nije da nema. Znaš naska sa bloga.
pnbb pnbb 21:53 31.08.2017

Re: Secanja

Nismo se ni usudili da izađemo iz tog busa nego odvozali do kraja i nazad i posle smo malo batalili tu zabavu.

ja sam jos u nizim razredima znao , odnosno kurcio sam se da znam, sve linije gsp..i tako jednom utrcim u 47 , da presecem do slavije, al onda skapiram da ne zma bas tacno gde je slavija.. i tako posetim miljakovac
a jedom se pokvarila 23 u milosa velikog pa sam isao do zdravka celara peske..da ne rizikujem s busevima, bio tek 2 razred
Lionsgate Lionsgate 21:58 31.08.2017

Re: Secanja

E, sve je to lepo išlo dok nismo, greškom, na Zelenjaku ušli u nešto što je išlo da l' za Bataju ili za Zemun Polje, neki od onih 700 i nešto. Sine, kad počeše da promiču njive - oduzeli smo se od straha! Nismo se ni usudili da izađemo iz tog busa nego odvozali do kraja i nazad i posle smo malo batalili tu zabavu.

Zelenjak je bio centar sveta, dodjes do njega sa 14 ili 15 (busevi)pa stanes pred veliku GSP-vu mapu sa linijama i otkrijes gde koji bus ide. Oni sa brda su dolazili 50-cama i prelazili na nasu stranu stanice jer je karta bila ispod Belog grada. Secam se da smo u 8.razredu isli na gradsko takmicenje iz matisa u OS Jelenu Cetkovic na Zvezdari, jbt veca trema je bila doci donde nego raditi zadatke, svi znaju gde je skola al niko ne zna kako se tamo stize.

Edit.
Opsa, ala se banuje i brise.
mlekac mlekac 00:31 01.09.2017

Re: Secanja

pnbb
Spiker-voditelj programa, moliću lepo!

sad mi nesto pade na pamet, jel meksi bio s tobom u odeljenju? a aleksa?

Nisu, brate. Sa mnom u odeljenju bili Veljko Veseljko i Vlada Milić iz "Mreže". Bio i Zoga, legenda, doveo ga Brka u naše odljenje kao u poslednju šansu (bilo nas 35 ženskih), uveo ga uz rečenicu: "E, ako te ove ženske ne srede, ti si izgubljen slučaj!" I sredile smo ga.
Mislim da su njih dvojica bili u organizatorima, sa Toletom. Ili u novinarima? Zaboravljam već, znaš kolko je prošlo... (Bolje da se ne ofiram)
mlekac mlekac 00:34 01.09.2017

Re: Secanja

Lionsgate
Spiker-voditelj programa, moliću lepo!

DebeliTasa je bio korektor-inokorektor, al dzaba mu. Bolji djaci i strava ribe su buile u novinarima-saradnicima. Vidi, saradnice

Čekaj, jesi i ti išao u XIII?
Lionsgate Lionsgate 01:45 01.09.2017

Re: Secanja

mlekac
Lionsgate
Spiker-voditelj programa, moliću lepo!

DebeliTasa je bio korektor-inokorektor, al dzaba mu. Bolji djaci i strava ribe su buile u novinarima-saradnicima. Vidi, saradnice

Čekaj, jesi i ti išao u XIII?

Sacuvaj boze, ne znam ni gde ti je to.
tasadebeli tasadebeli 05:13 01.09.2017

Re: Secanja

pnbb
i tamo su uvek bili nenormalni redovi, sto zbog neazurnih roditelja i djaka, sto zbog problema u stampanju udzbenika. Posle su se pojavili i preprodavci polovnih udzbenika.

a bila je i razmena u knez mihailovoj...dok je jos bio trotoar. vecinu kompleta sam tampo kupio






Ту сам једаред продао комплет Алан Фордова од првог до... Не сећам се до ког броја, преко 100, и од тих пара ишао на море с друштвом. (Па ти онда види кол'ќа је онда била цена том комплету...).

А сећам се да сам продао и школске граматике које су се звале "Моћ говора", али тако што сам пред купцима само отварао уста, не пуштајући глас, к'о риба на сувом.

То су били моји први велики трговачки успеси који се никада више нису поновили.
tasadebeli tasadebeli 05:27 01.09.2017

Re: Secanja

mlekac
Lionsgate
Spiker-voditelj programa, moliću lepo!

DebeliTasa je bio korektor-inokorektor, al dzaba mu. Bolji djaci i strava ribe su buile u novinarima-saradnicima. Vidi, saradnice

Čekaj, jesi i ti išao u XIII?



Ма пусти га, они нису ни имали рибе у одељењу у Земунској... Све мушкићи к'о да је ишао у неку мушку предратну реалку...

Зато је сада такав.

Били усмерено, па сам прве две године био на Брду, а онда стицајем непријатних околности из сведочанстава за прве две године, држава ме распоредила у неку заосталу аустроугарску провинцију.

Ја се сећам Мексија, иста генерација. Он је у трећој години остао у Тринаестој, занимање спикер. Као што видиш, један од ретких који је и у животу после радио оно за шта се шуварицом определио још са 16/17 година.

Не знам на ког Алексу мисли pnbb... Могуће сасвим да мислимо на истог... Алекса Француз/Алекса Македонац... С њим сам одрастао у истом крају, био му први другар када се вратио из Француске и уписао се у Панчићку у млађим разредима.

Ја га учио српски... Ни до данас га није научио како треба...

Иначе, то што ти причаш за другара из Жаркова и његову бабу, само да ти кажем да ја и данас када кренем са Брда у центар града, кажем:

"Е, одо'ја у варош."
mlekac mlekac 06:22 01.09.2017

Re: Secanja

tasadebeli
mlekac
Lionsgate
Spiker-voditelj programa, moliću lepo!

DebeliTasa je bio korektor-inokorektor, al dzaba mu. Bolji djaci i strava ribe su buile u novinarima-saradnicima. Vidi, saradnice

Čekaj, jesi i ti išao u XIII?



Ма пусти га, они нису ни имали рибе у одељењу у Земунској... Све мушкићи к'о да је ишао у неку мушку предратну реалку...

Зато је сада такав.

Били усмерено, па сам прве две године био на Брду, а онда стицајем непријатних околности из сведочанстава за прве две године, држава ме распоредила у неку заосталу аустроугарску провинцију.

Ја се сећам Мексија, иста генерација. Он је у трећој години остао у Тринаестој, занимање спикер. Као што видиш, један од ретких који је и у животу после радио оно за шта се шуварицом определио још са 16/17 година.

Не знам на ког Алексу мисли pnbb... Могуће сасвим да мислимо на истог... Алекса Француз/Алекса Македонац... С њим сам одрастао у истом крају, био му први другар када се вратио из Француске и уписао се у Панчићку у млађим разредима.

Ја га учио српски... Ни до данас га није научио како треба...

Иначе, то што ти причаш за другара из Жаркова и његову бабу, само да ти кажем да ја и данас када кренем са Брда у центар града, кажем:

"Е, одо'ја у варош."


Aaa, pa to me pnbb podmladio! Injao, odo da se pravim važna! Pošto znam da si bio na faksu sa Boom, onda znam da ste vi svetlosnim godinama iza mene. Takoreće pilići! Fala, momci, fala!

Dakle, i ti si se vozio busom isto-isto, samo u kontra smeru od mene...
mlekac mlekac 07:07 01.09.2017

Re: Secanja

pnbb
a jedom se pokvarila 23 u milosa velikog pa sam isao do zdravka celara peske..da ne rizikujem s busevima, bio tek 2 razred


Jooj, ne podsećaj me!
Početak VI razreda, odvedu nas na Sajam... nečega. Naravno da smo izgubili razrednu dok si rekao keks! Naravno da niko od nas pojma nema kojim smo ono tramvajem došli i iz kog smera. Dobro... Ima tu gomila nekih autobusa, al' ne znamo koji nam treba. A Mostarska petlja sveže izgrađena, deluje nam ko lavirint na Knososu. Krene hrabro družina u pravcu Beograđanke (nju smo jedinu znali) - peške! Vrteli se po petlji jedno po sata, nekako nabodemo da izađemo na Miloša Velikog. Al' ne znamo buseve, pa krenemo peške!
E, sad, moj ćale u ta doba radio na Slaviji. I seti se "genija" da je ulica koja se spušta na Slaviju paralelna sa Miloša Velikog, al' za razliku od ove koja ide ka Beograđanci uzbrdo, ona druga ide nizbrdo! I tu ostavim društvo i skrenem da poprečim.
Da ne idem sad u detalje - malo levo, malo desno, neću ovuda, mnogo je strmo, nekako se pojavim u ćaletovoj kancelariji oko podneva.
Ćale, naravno, nije u kancelariji, nego "na terenu" - znači, u Zoni Zamfirovoj. Podrazumeva se da sam usput, gladna i žedna, potrošila sve parice koje su mi bile date za prevoz.
Jadni ćale samo što se nije šlogirao kad me video, napoji me, da mi parice za kartu i pokaže negde u pravcu Bulevara da uhvatim dvaes' četvorku i da idem kući.
E, još da sam ja gledala gde je on pokazo! Krenem ja u pravcu stanice, koju, narafski, ne nađem, al' kad sam se dočepala Taša, to je već malo poznatiji kraj, pa skoknem na igralište, pa sladoled, pa...
Sve u svemu, stigla kući jedno sat posle ćaleta. Peške, naravno!
Ulazim i čujem kevu kako urla: "Pa znaš da je ona ludi avanturista, što je nisi zadržao da se vrati s tobom? Pitaj Boga gde se sad smuca po gradu?"
Sreća da je tu bio autoritet u obliku bake koja je ukazala na činjenicu da je za sve kriva ona što nas je povela na Sajam pa izgubila.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana