Nastanak Daiša (DAIŠ, nema potrebe da ga prenosimo preko engleskog akronima ISIS/ISIL)
1. (2003) Bush Jr, potpomognut i podržan pudlicom koja danas za Delivery Unite prima pare srbijanskih poreskih obveznika, ruši Sadama Huseina.
Sadam, sunit, vladao je čvrsto i okrutno ali vrlo stabilno Irakom (35% sunita, 55% šija, 10% ostalih među Arapima - ako se računaju i Kurdi malo drugi % ali opet su šije većina). Sadam je za račun Zapada i Saudijske Arabije zaratio protiv Homeinijevog Irana 1980. i 8 godina krvavio gaće, za svoje, saudijske i kuvajtske (sunitske) pare i uz pomoć Zapada.
Saudijcima su najveći neprijatelji Iranci, veći i od Izraela. To je uglavnom zato što su Saudijci izmet ljudski a Saudijska Arabija prkno osvijeta a Iran je civilizacija (da ne dužim).
Sadam je u leto 1990. pogrešno protumačio reči mutave i nesposobne američke ambasadorke kao prećutnu podršku i napao Kuvajt, "otetu iračku pokrajinu". Kad pogledate kartu, a posebno kad proučite istoriju - vidite da je ova teza o Kuvajtu kao pokrajini politički otetoj Iraku (da bi UK zavađala i vladala) vrlo plauzibilna i gotovo sigurno tačna. Onda se skupilo vascelo Arapstvo pod američkom komandom i 1991. isteralo Sadama koji je nakon toga jebao kevu naivnim šijama na jugu koje je Bush Sr. okuražio da se pobune pa ih ostavio na cedilu. Par stotina hiljada glava, šta je to za Papa Busha.
I nakon toga je Sadam opet sasvim stabilno (samo sa malo manje para zbog razaranja i sankcija) vladao Irakom iz kojeg nikakva pretnja nikome dolazila nije. Štaviše, postojanje Sadama i Sadamovog Iraka bilo je sigurna brana uspostavljanju šijitske transverzale Iran-Sirija-Liban (iz raznih razloga u koje ne bih sad ulazio Sirija je jedini arapski saveznik Irana a Sadam i Asad se nisu trpeli jer su pretendovali na istu post-Naserovsku ulogu u arapskom svetu. Uz to, Asadi su alevije, manjina manjine, sekta koju mnogi muslimani i ne priznaju kao muslimansku (pogotovu saudijske vehabije i salefije razne) pa ih je i to približavalo Iranu jer iako nisu strogo uzev ni suniti ni šije - bliži su šijama (iako ih ni oni strogo uzevši ne priznaju za svoje).
2. Onda se i Sinu Bušu digne patka da i on malo uvodi red i demokratiju po Bliskom Istoku pa navučen od neokon giliptera kojima su na nos pokuljali budući zeleni $$$ kojih će biti na milijarde samo da skinu mrskog Sadama... te oni 2003. srušiše surovog vođu stabilne države Irak koja je bila ključ stabilnosti Bliskog Istoka.
3. Pošto američki i engleski debili nisu imali pojma kakav Irak da naprave posle Sadama - napravili su najgori. Doveli su na vlast najgori šijitski bašibozuk koji je Irancima iz dupeta virio (Iranci baš te "svoje" najviše preziru) a ovi su krenuli da se svete sunitima koji su, uz to što su bili surovi i bez mnogo skrupula, ipak umeli da vode razne kompleksne sisteme ozbiljne države, od železnice do Muhabharata. Suniti su onda preko posrednika a bogme i direktno poručili Amerima "OK, izgubili smo, kažite koju cenu treba da platimo da idemo dalje... i da je platimo VAMA a ne šijitskoj gologuziji". Ameri opet nisu imali odgovor.
4. Pa su onda ti bivši Sadamovi oficiri, direktori, ekonomisti, naftaši, sudije... gomila ozbiljnog sveta koji kontroliše baš ključni deo zemlje između Irana, Kurdistana, Sirije, Jordana i Saudijske Arabije, dakle sve puteve kojima se potencijalno zatvara šijitska transverzala, krajem 2003. pokrenuli ustanak i u sledećih nekoliko godina dobro dali po dupetu Amerima i njihovoj tevabiji.
5. Na što su Amerikanci, "glupi" Sin Buš i "pametni" Obama zaključili da su se dosta igrali i da im se igračka potrošila pa da im se više ne igra nego da ostavljaju Irak Iračanima a oni ... odoše kući. I naravno da se sranje samo nastavilo.
6. Pošto irački suniti nisu baš nešto bili pri parama, a pošto Saudijci para imaju a i vole da drugi ginu za njihove interese (i petro$), to su se brzo i lako povezali sa sunitima iz trougla Tikrit-Mosul-Ramadi, nekada najljućim Sadamovcima (i istini za volju onima koji su od Sadama najviše koristi imali) i krenuli da im sipaju lovu da se bore protiv šija (iračkih, naravno) te time em podrivaju sopstvenu državu (u kojoj se baš nisu ubili od uticaja i participacije) em kvare posao na uspostavljanju transverzale Iranu.
7. Ali pošto Saudijci (jebeš državu koja nema nikakvo drugo ime nego po vladajućoj dinastiji!) smatraju da su oni jedini pravi muslimani i tumači islama vaskolikog, to su se oni za svoje pare malo uskurčili na iračke sunite koji su kroz više decenija, ne samo pod Sadamom, navikli da se ponašaju prilično sekularno (što ne znači da nisu vernici, samo da veri pristupaju slobodnije i individualnije). Pa su Saudijci zahtevali od sunitskog pokreta otpora (da ih tako nazovemo, mada može i gerila, paravojska, kako vam drago) da "budu bolji muslimani". Na šta su se ovi opsetili da će, ako krenu da se kunu u Kuran časni, pridobiti i deo jadnika koji su se ložili na Alkaide razne a da suštinsku podršku svojih saplemenika u Iraku izgubiti neće.
Te eto tako se od svega toga učas izrodi Daiš.
A onda su pametni Ameri i principijelni Englezi rešili da prošire svoje uspešno uvođenje demokratije, da posle velikih uspeha u Iraku i Afganistanu uvedu demokratiju i u Egipat, Libiju, Tunis (što nas ovde sve ne interesuje) i - vid' čuda - Siriju.
Sirija i Irak su prilično različiti ali bogme u podosta stvari i slučni. Osim činjenice da se radi o vrlo sofisticiranim društvima sa odličnim školstvom, dobrim univerzitetima, tradicijom građanskog sekularizma (ne mešati sa ateizmom!) - slični su i po tome što su em etnički i verski vrlo mešoviti (ono Vuk i leopardova koža) - em su na vlasti (surovo) manjine. U Sadamovom Iraku to bejahu suniti, trećina, a u Asadovoj (očevoj i sinovljevoj) Siriji alevije - ni 15%. Te se Saudijcima osladilo da i u Siriji sruše te mrske sektaše i dovediu na vlast lojalne sunite (koji bi, naravno, za mišljenje imali isključivo pitati poštene i neiskvarene Saudijce, čuvare Ćabe i muslimane bez premca!).
Te tako krete i uvođenje demokratije u Siriji gde se još uz sve ovo gore navedeno navuklo i štošta zaluđenih idealista, prozapadnjaka i kojekakvih segedinskih sobarica koje su poverovale da će skinuti zlog Asada i uvesti parlamentarnu demokratiju ako ne engleskog ono bar... češkog tipa. Te se tako udružiše (ili se i ne udružiše odmah - a tek posle nisu kad se videlo ko je ko i kakav je ko i za čije interese igra) tako da danas imate Siriju u kojoj sve što je normalno ili beži ili podržava Asada! A sve što je glupo, napaljeno, potplaćeno, narajcano... ono je ili u Daišu ili u nekoj od ostalih principijelnih demokratskih organizacija za skidanje glava i puštanje krvi.
Ko ne veruje da je ovo ovako - neka pogleda kako reaguje Izrael. Izraelcima je Sirija oduvek bila najtvrđi i najozbiljniji protivnik, vojno sposobna (za arapska merila, naravno nesposobna da Izrael na bilo koju foru pobedi) i politički tvrda, uz to kurvinski meša karte u Libanu koji oduvek tretira kao svoju prćiju, dvorište i političku epruvetu. Helem, od početka sranja u Siriji Izrael mudro ćuti jer vrlo dobro zna da mu sa skidanjem Asada može biti samo mnogo gore. Otvoreno ga podržati ne može (za sada, ako mu prigusti podržaće ga itekako, samo da se nađe dobar način i izgovor), ne može ni protiv Amera (a ni protiv Saudijske Arabije koja je što se Izraela tiče pripitomljena taman koliko treba - seru uprazno).
Tako vam je to, gospodo. Rešenje za Siriju, jedino rešenje, je zapušiti nos i direktno podržati Asada da razbuca gologuziju i ponovo uspostavi državu. I nadati se da će Irak naučiti lekciju jerbo inače mora uslediti isti recept i tamo. Samo tako se ovi jadnici mogu vratiti kući.
Hvala Princiju što me potakao da ovo napišem, prvo krenem tamo kod UK Gaulajtera da mu odgovorim pa kad sam video da nikako ne može ukratko na brzinu napisah blog.