Sajam je turizma - parada kiča, uglavnom. Verovatno ima i da se rezerviše nešto povoljno, nisam tražio. primećujem da je seoski turizam slabo predstavljen.
Ali ne pišem ovo zbog turističkih aranžmana nego zbog vina. Uz sajam turizma održava se i izložba vina. Neinventivno i nemaštovito organizovana, dominiraju mešetari, prekupci, nakupci, prodavci magle, Trotteri bez duha i mašte... Ali - ima vina.
Ima svega, od najgoreg uvoznog smeća do vrhunskih vina koja uglavnom niko neće kupiti jer su preskupa i po svetskim kriterijumima a kamoli ovde; ima čistog sirćeta zamaskiranog foliranjem i marketingom, ima bizMismena i polupismenih kvazipolitičara koji se trude da postanu ugledni vinari (napomena: za ugled bilo kakve vrste potreban je integritet i poštenje, najviše u onome što radite; dakle, gospodo, ako mene pitate - pišite propalo..). Ali ima i zaista interesantnih vina.
O izvikanim domaćim hohštaplerima neću trošiti reči. Znate šta mislim o kojekakvim Radovanovićima, Jelićima, Aleksandrovićima i sličnima. Ništa na ovom sajmu ne navodi me da mišljenje promenim za jotu.
No ima i sjajnih vina malih vinara. Proizvođača, zajubljenika, posvećenika od kojih je većina potpuno nevešta i neuka u prodaji, marketingu i propagandi i čiju ljubav i trud obično zloupotrebe već pomenuti gilipteri. Posao normalne države je da ovakvim ljudima pomogne da dođu do medija, tržišta, prodavaca. Pošto ovde država ne da nije normalna nego je uopšte nema - to ni razne organizacije koje plaćamo iz svoga xhepa vi i ja ne rade ništa u korist ovih ljudi. Stvar je za govnjivu motku, no ako bi se krenulo govnjivim motkama plašim se da ima daleko prioritetnijih institucija...
A sad o vinu. Moji šampioni ovog sajma su negotinski vinari.
Na donjem nivou hale 2 (tehnički: hala 2B) malo zavučen, nevešto označen, bez pravog propagandnog materijala, bez gologuzih fufica koje se šminkaju špahtlom... ima štand Vinara opštine Negotin (izvinjavam se ako nisam naveo tačan naziv). Na zajedničkom štandu njih 6-7 ima svega, pre svega dobrih i požrtvovanih ljudi koji vino prave iz ljubavi a ne zato što je to in ili što može dobro da se zaradi. Ta ljubav vidi se u svemu, najviše, naravno, u vinu jer ljubav uložena u vino prepoznaje se u čaši. Ima i boljih i osrednjih i vrhunskih vina (o tom potom) ali meni je najjači utisak ostavilo upravo poštenje i predanost tih ljudi kojima je na sajmu, u svoj toj gužvi i foliranju, pomalo neprijatno - sve dok ne počne priča o njihovim vinima. Većinom su mali vinogradari i vinari, imaju po 1-4 hektara ali svi su uložili u savremene tehnologije i opremu, svi se jako trude, svi uče, rade i prave vrlo interesantna vina među kojima ima i vrlo inovativnih i hrabrih kupaža i sjajnih rezultata.
Probao sam razna negotinska vina i evo moje rang liste sa preporukama.
1. MESTO: APSOLUTNI ŠAMPION SAJMA U SVIM KATEGORIJAMA
Kremen 2008, vinarija Matalj
Čist kaberne sovinjon ali tako majstorski napravljen da podseća na vrhunske burgundske kupaže. Zrelo vino, sjajnog, vrhunskog mirisa i lepog, prefinjenog ukusa bez preterano tanina. Odležano u burićima (barik) ali nema agresivni drveni ukus. Vrlo sofisticirano vino koje može jako lepo da se pije odmah ali kad odleži još 2-3 godine biće neopisivo dobro. Cena 550 dinara, više nego poštena.
*****
2. MESTO: NAJBOLJI GAME
Vulkan 2008, vinarija Janucić
Game koji je potukao mog dosadašnjeg favorita Dajića, inače komšiju. Odličan, zreo game sjajno napravljen, bez imalo nerafiniranosti koja ume da bude izražena kod gamea. Bez premca najbolji odnos cena-kvalitet od svih vina na sajmu (400 din). Inače, etiketa koju sam postavio je očigledno stara, pre nego što su vinu dali ime, nemojte da vas to zbuni.
****
2. MESTO: ZA DLAKU IZA PRETHODNIKA
Raskovnik 2008, vinarija Vitis - Jelenković
Još jedno vino koje je očigledno novi proizvod pa stavljam staru sliku sa sajta. Vrlo interesantna kupaža, vino izraženog karaktera, čvrsto, muško ali nimalo trpko i oporo. Kao stvoreno za meso sa jakim sosovima i divljač. Neverovatna boja, istovremeno rubin crvena i zlatno-narandžasta, kao vrhunski bordo, dovoljno je da ga vidite da znate da će biti jako dobro - a biće još bolje sa 2-3 godine odležavanja. Cenu nisam zapisao ali je bila vrlo odgovarajuća.
****
3. MESTO: NAJBOLJE BELO
Terasa 2008, vinarija Matalj
Čudo nad čudima u Srbiji: šardone koji miriši - i to na šardone. Ne znam šta ostale naše vinare preči da od ove sorte naprave vino kako treba ali Matalji imaju šardone koji vas prvo iz sve snage udari u nos, baš onako kako pravi šardone mora da napuni celu sobu mirisom. Posle toga sledi i pun ukus koji prati lepi, sveži, puni miris.
****
3. MESTO: NAJINVENTIVNIJE VINO SAJMA
Aurora 2009 rose, vinarija Vitis - Jelenković
Ubedljivo najinventivnije vino sajma i najhrabrija kupaža: roze od kaberne sovinjona, muskat hamburga i šardonea. Neverovatan rezultat: zrela tamnoružičasta boja koja prelazi u narandžastu, nimalo nalik uobičajenim bledolikim rozeima. Šampion sajma po mirisu, napuni vam nos raznim cvećem koje nije ni otužno ni teško a onda u ustima osetite karanfile i kadifice. Vrhunska cena 350 dindži! Naravno, to nije ovo na slici jer očigledno većina vinara nije stigla da apdejtuje sajtove.
3. MESTO: NAJINTERESANTNIJE BELO
Sauvignon - Semillon 2010, vinarija VIMMID
Kupaža prilično neuobičajena kod nas ali na južnoj hemisferi se pokazala vrlo uspešnom i popularnom. Mirisno i ukusno belo vino koje je reskije i oštrije od šardonea, vrlo jak i kompleksan ukus, iznenađujuće dobar za sasvim mlado vino. Kao stvoreno za ćuretinu... i letnje pijuckanje u nekoj bašti uz sireve.
****
Ima još jako dobrih vina: odličan roze Dušica od gamea kod Matalja, jako interesantan roze lepog mirisa Aglaja kod VIMMID-a, lepi, jaki, zaokruženi kaberne sovinjon Clavora. Nijedno nije ispod tri zvezdice. Naravno, Dajićev game sa jake 4 zvezdice i dalje je vrlo aktuelan ali njega ne navodim jer sam o njemu već pisao i preporučivao ga.
Glavni problem sa ovim vinarima je što svi imaju jako ograničen pristup tržištu u Beogradu (o Novom Sadu, Čačku ili Vranjuverovatno i ne sanjaju), a sve zato što u restorane većinom ide onaj ko ima para a ne onaj ko ume da uživa u hrani i piću. Za polupismene selebritije dobro vino je ono za koje su čuli... od drugih polupismenih selebritija - i tako se zatvara začarani krug srpskog primitivizma. Svi ovi vinari (kažu da) se mogu kupiti u pojedinim beogradskim vinotekama ali tek je to lutrija - u većini njih vina prodaju šmizle koje su do juče prodavale foto tapete i promovisale tečni sapun, pa im je znanje o vinu jednako onom o šrafovskoj robi. Ne lipši magare do zelene trave...
Ispričah se ja tako sa Krajišnicima (negotinskim) i kažu mi da imaju i odlična sira, i da ima gde se dobro jede, neki već grade neke male porodične hotele, kažu da počinje seoski turizam da se razvija... tako da čim prođe ova prokleta srbirska zima i putevi se osuše eto mene na jedan produženi vinski vikend.
I još jednog vinara moram da spomenem, zaista je zaslužio:
Vinarija Antić iz Orahovca na Kosovu
Neverovatno simpatični ljudi, puni života i optimizma. Prave sasvim pristojno vino Rajska bašta od tipično kosovske kupaže: crni burgundac uz dodatak kaberne sovinjona i vranca. Vino bi moglo da bude malo korpoznije a i fali mu još malo boje ali je ukus vrlo dobar i lepo se pije.
Važniji od vina je optimizam i zdravi duh ovih ljudi koji se trude da vino koje proizvedu na Kosovu prodaju (i) u Srbiji, što je sigurno popriličan administrativno-birokratski problem. Živeći u državi koju Srbija ne priznaje, da bi uopšte poslovali, sajt su registrovali na Kokosovim ostrvima (.cc). Orahovac/Rrahovec, Kokosova ostrva/Ishujt cocos
...
Sajam je otvoren do nedelje pa ko stigne preporučujem da probate vina a i cene su na sajmu povoljnije. Nisam zapisao cene za sva vina koja sam pomenuo ali ni jedno nije skuplje od 600 din a većina je jeftinija.