Intervju za emisiju „Opušteno“, TV Subotica, 23.jul 2016.
Razgovarali: Mile Tasić i Novi Nebojša Milenković
O izložbi „Mala čitanka vojvođanskog konceptualizma“, konceptualnoj umetnosti 1970-ih, vremenu i kulturi u kojoj su iza ideja stajali ideali, Slavku Matkoviću i umetnosti kojoj se posvećuje čitav život, Balintu Sombatiju, grupi Bosch+Bosch, novosadskoj Tribini mladih, tome zašto svaka generacija (umetnika) ima obavezu da se izbori za pravo na vlastiti bunt,
Гост аутор:
Горан Караџић - Kуки
Као прводобитник Небојшине наградне игре, о чему друго има смисла писати него о наставку анализе Џибера нашег српског. Има их под овом капом небеском свуда и ни једна држава ни култура није их имуна (redneck, bogan, caipira, naco) али не знам ни једну у којој су тако доминантни као код нас. Због чега?
Усуђујем се рећи због морала или тачније због тоталне ерозије моралних и етичких норми:
- Пре свега не постоје никакве консеквенце за непримерно понашање. Штавише, задњих 20-так година клањали смо се "контраверзним бизмисменима" са кајлама и дугом деветком за пазухом а наравно и спонзорушама које иду уз њих. Бирали их у парламент, продавали им (поклањали) све што је имало било какву вредност. У потпуности је изостала јавна осуда, презир, непристајање...
Kao što različite životne teškoće ostave tragove na ljudskim ― tako i vreme svoje belege ostavlja na licima gradova. Moja unutrašnja stanja i spoljašnja beda ovog otužno zapuštenog grada u potpunom su saglasju. Dok gledam polurazrušene, raskopane ulice, prepune opušaka i mrlja od žvaka koje mesecima niko ne čisti, ne mogu da ne razmišljam o smrti.Svuda naokolo toliko je smeća da čoveka s imalo ukusa ne može da ne bude
Muzej savremene umetnosti organizuje razgovor „Spomenička skulptura u Jugoslaviji i Srbiji: Od Tita do Vorhola“ koji će se održati u Salonu MSUB (Beograd, Pariska 14) u sredu, 18. januara u 18 časova.
U razgovoru učestvuju: dr Mariela Cvetić, vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu; Nebojša Milenković, viši kustos Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i Dragan Srdić Srka, vizuelni umetnik.
Razgovor će moderirati dr Zoran Erić, kustos Muzeja
Slobodan Tišma, Bernardijeva soba, Kulturni centar Novog Sada,
Novi Sad, 2011.
Čovek je skromno biće, sklono preživljavanju.
Slobodan Tišma, Bernardijeva soba
U suton u srcu, čuješ neku nepoznatu muziku
U suton, u suton, tajne su deo nas dok klizimo uz obalu
Okean pun je reči, pun je mačeva
Okean je tih i tužan iza sutona...
Slobodan Tišma - La strada, Okean
Pišta Petrović je autsajder, marginalac, u svakom pogledu suvišan čovek iz čije vizure Slobodan Tišma (1946), ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade, sigurno, zrelo, promišljeno, malkice melanholično, pokadšto nostalgično progovara o sudbini umetnosti u svetu kojim gospodare: licemerje, zavist, politika...
Ljudi teško podnose slobodu, jer tu moraš biti individualac, ne možeš biti dio čopora, i to je naravno problem - šta onda raditi uopće sa sobom, kako živjeti, u takvoj situaciji gdje se sam moraš izboriti za nešto... Ono što je nekad bio skandal, i danas je skandal, to je stvarno smiješno. Ta evolucija nekak strašno sporo ide. Meni je danas smiješno uopće pričati o tome - "zakaj se skidate?". Isti odnos kakav je bio prije 25 godina je i danas, znači, ništa se nije promijenilo u glavama ljudi. Zato ja stvarno svuda kažem da smo takva ruralna sredina kojoj treba sljedećih tisuću godina da se ljudi malo osvijeste. Vlasta Delimar
Prst u oko lažnom moralu
Vlasta Delimar je Žena. Zrela Žena. Pri tom Žena koja je apsolutno svesna: sebe, svog pola i roda - baš kao i okolnosti odnosno mehanizama po kojima funkcioniše svet koji ju okružuje, i koji, pri tom, nažalost baš i nije naklonjen Ženama kao što je ona. Zbog toga Delimarova vlastiti pol i telo ─ golo, žensko telo u stalnoj akciji - najčešće koristi kao sredstvo pobune i bunta protiv svih ograničavajućih građanskih i malograđanskih normi (i formi) društva u kom ona kao Žena i kao umetnica deluje i živi.
Na današnji dan pre tačno dvadeset godina, u Subotici u kojoj je i živeo, umro je Slavko Matković - bez sumnje najznačajniji inovator i eksperimentator u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti XX veka.
Na promociji će govoriti: Nebojša Milenković (autor), Teofil Pančić, Ljiljana Jokić Kaspar, Slobodan Tišma, Tatjana Tucić, Vladimir Vasiljev (direktor biblioteke „Žarko Zrenjanin") i Branislav Grubački Guta. Moderator večeri: Jovan Gvero.
Čarls Simić: Gledaj dugo i netremice, prevod sa engleskog: Ivica Pavlović, Vesna i Draško Roganović, Arhipelag, Beograd 2013.
Postoji onaj divan trenutak kada shvatimo da je slika koju dugo gledamo postal deo nas, poput sećanja iz detinjstva ili sna koji smo nekada sanjali. Svet je zanimljiv kada ga gleda pažljivo oko. Čarls Simić
Poezija svakodnevice
Kada čitate eseje Čarlsa Simića, uz opasnost da ovo što ću reći bude shvaćeno kao kliše, neminovno dolazite do zaključka kako određene vrste mudrosti dolaze (tek) s godinama. S tim što se, u njegovom slučaju, ovo “godinama” nikako ne odnosi na puku biografsku činjenicu autorovog rođenja (Beograd, 1938) već, prevashodno, na godine čitalačkog i gledalačkog fokusiranja na različite ─ bilo pojavne ili pak one nevidljive, metafizičke ─ aspekte i dimenzije Simićevog umetničkog i životnog postojanja.
Tadija Janičić: Ljudi koji vole da gledaju u sise
Kustos izložbe: Novi Nebojša Milenković
Galerija O3one, Uzun Mirkova 10, Beograd, 30.septembar – 20.oktobar 2016.
Otvaranje izložbe: petak, 30.septembar 20 h
Nemački lekari (a svi, jelte, znamo da je nemačka medicina najbolja na svetu!) nedavno su obelodanili rezultate desetogodišnjeg naučnog istraživanja kojima je nepobitno dokazano kako svakodnevno desetominutno gledanje u ženske grudi ima blagotvorno terapeutsko dejstvo na rad srca, regulisanje krvnog pritiska i preventivno smanjivanje stresa. Takođe, zaključeno je i kako kontinuirano praktikovanje ove kontemplativne estetske i egzistencijalne prakse ima sposobnost i potencijal da produži životni vek za najmanje pet godina!