Isključeni član DS štrajkuje glađu 1. oktobar 2010. | 12:28 | Izvor: Beta
Ivan Mišić štrajkuje ispred sedišta DS-a (Beta) |
Beograd -- Isključeni član Demokratske stranke Ivan Mišić počeo je štrajk glađu i žeđu ispred sedišta stranke u Krunskoj ulici. On zahteva da bude vraćen u članstvo DS-a.
Mišić takođe zahteva da se centrala DS-a odredi o njegovom isključenju i, kako tvrdi, pretnjama koje je dobijao.
On je rekao da će ostati ispred sedišta stranke dok ne dobije odgovore na ta tri zahteva.
"Tražim da stranka zauzme stav povodom događanja na Čukarici u poslednja tri meseca, zatim povodom pretnji mojoj majci i meni, i da me vrate nazad u DS iz kog sam isključen pre deset dana", rekao je Mišić.
Kako je naveo, njega je iz članstva DS isključio Opštinski odbor Čukarica zbog toga što je kritikovao politiku unutar DS na toj opštini povodom unutarstranačkog izbornog procesa, za šta je, kako tvrdi, dobio podršku većine.
Ova vest ne bi zasluživala nikakvu pažnju, već bi se mogla svrstati u red sitnih bizarnosti, da na neki izvrnut način ne svedoči o društvu u kome živimo, a o političkoj sceni naročito.:
Šta imamo tu...samo dve činjenice..
- da je izvesni I.M. isključen iz DS-a
- da nezadovoljan tim aktom štrajka glađu želeći ishoditi povratak u redove stranke
Po svojoj prirodi stranke su političke organizacije koje na dobrovoljnoj osnovi okupljaju ljude oko određenog političkog programa i kroz legalan politički proces osiguravaju njihov angažman u utakmici za vlast ili uticaj u konkretnom rešavanju društvenih, lokalnih i državnih pitanja. Njihovo unutrašnje ustrojstvo je opet stvar dobrovoljno okupljenog članstva, u skladu sa elementarnim zakonskim normama. Po svom unutrašnjem ustrojstvu i načinu na koji unutar sebe vode raspravu i usvajaju političke odluke, stranke legitimišu unutrašnju demokratičnost. Sa tim se pojedinac može slagati, može ne slagati, može organizovati svoju manju lobi grupu u nameri da postojeće stanje menja, može učestovati u unutrašnjim raspravama, isticati svoje kandidate za razne funkcije, može se pasivizirati, a može i napustiti stranku ako vidi da ona nije u skladu sa onim što je on mislio da jeste kad je pristupio u članstvo.Ako neko remeti osnovni tok političkog procesa u stranci, svojim angažavonjame nanosi štetu njenim ciljevima i politici, prema unutrašnjim stranačkim procedurama može biti isključen iz stranke.
E, sad sve ovo što sam prethodno rekao je uobičajeno i događa se svaki dan. Ali, da neko štrajkuje glađu zato što je isključen iz stranke, to je zaista jedinstven slučaj i zaslužuje malo pažnje.
Dakle, čovek koji štrajkuje glađu je član DS-a, vladajuće stranke u državi, gradu i na opštini gde živi štrajkač. Stranke kod koje je najveći deo kolača vlasti. Iz vesti ne vidimo da li je on bio stranački funkcioner, no vidimo da ima dug stranački staž i pored mladosti. Vidimo i da ima ambicije jer je hteo da se kandiduje za najviše stranačke funkcije. I kad je došao u sukob sa stranačkim organima, isključen je. On se ne miri sa tom odlukom, ali se ne žali višem stranačkom organu, nego ide direktno u gladovanje, na najširu javnu manifestaciju..Zašto to radi, ako pođemo od pretpostavke da je relativno uravnotežena osoba. Ako nije onda zaboravite sve ovo što sam napisao..
Moguće je da to radi iz dva razloga:
a) da ga je nešto silno povredilo u proceduri odstranjivanja iz stranke, što je moguće jer vidimo da pominje i to da je neko pretio njegovoj majci.
b) da je kao ambiciozan čovek shvatio kako je isključenje iz stranke i kraj njegovih ambicija..
Za mene je ovaj drugi razlog verovatniji i vest čitam upravo kroz te naočare. U partokratskom rasporedu vladanja i rasporedu moći koji je u Srbiji doveden do krajnjih konsekvenci, biti van stranačkih križaljki jeste kraj svake ambicije. Upravo u najvećoj i najmoćnijoj stranci to je i najočiglednije. Zato što su tu karijerističke mogućnosti najveće i unutrašnja borba je najsurovija. Zato štrajkaču nije palo na pamet da pravi vlastitu stranku ili da pristupi nekoj drugoj, pa onda čeka, nego poteže za drastičnim nestatutarnim načinom da skrene pažnju na svoj unutrastranački položaj i ako je moguće ponovo povrati početnu poziciju. I gde bi, nego pred stranačkom centralom. Ona je stvarni simbol državne vlasti i moći, a ne državne institucije. Dražavne institucije se danas u Srbiji samo iz toga izvode.
Dakle, svest o rušenju ambicija je uzrok gladovanja, a ne nešto drugo..I ovo ćemo gledati sve češće u budućnosti, ako se nešto u našaem političkom sistemu ne bude menjalo. Ako stranke budu važnije od državnih institucija i prema njima se ponašale kao izmeštenim stranačkim organima. A štrajkači će biti uvek iz vladajućih stranaka. Nekakv član SDU ili kakve druge male, opozicione stranke neće imati razloge za tip gladovanja kakav imamo danas pred DS-om u Krunskoj.