Dolazak članova tročlanog predsedništva BiH u Srbiju je svakako državnički potez Vučića, bez obzira na protokolarne procedure i razloge odsustva predsednika Nikolića.  Beogradski susret Vučića i trojice članova predsedništva BiH  poslao je snažnu poruku koja jasno glasi:“da Drina više nikada ne bude krvava, da ne bude krvava ni jedna reka ni potok, da ne bude logora, jama i  masovnih grobnica.“ Jednostavno, budimo ljudi, razgovarajmo i dogovarajmo se. Koji su dometi i može li se zaista vidljivo krenuti u normalizaciju ili će rečeno ostati samo fraze za datu priliku?

Mislim da je to bila i dobra  prilike da se pokrene inicijativa da sami formulišemo i  usvajimo zajedničku deklaraciju- rezoluciju o pomirenju, jer pokazalo se da  nas drugi uvek mogu posvađati ali se  pomiriti možemo jedino sami.

Aleksandar-Vucic-Bakir-Izetbegovic-620x350.jpg 

Inače,  toliko sam se tog dana nauživao slušajući novinare i razne analitičare i političare u direktnim prenosima i specijalnim emisijam pa i građane na ulici kako govore afirmativno o bratstvu i jedinstvu ,čemu su se koliko do juče ti isti izrugivali.Ispade da je bratstvo i jedinstvo nešto što se podrazumeva i opet je

 

Događaji u Francuskoj i posledice koje će izazvati , a pogotovo sve ono što smo već pretrpeli, dovoljno ozbiljno govore da se svi trebaju uzrdžavati od  teških reči, pogotovo političari i verski poglavari jer iza teških reči uvek slede fanatici koji onda u ime toga mogu da počine potpuno nerazumna i brutalna teroristička dela.Naš region je zbog svoje multietničke i multinacionalne strukture i veoma ružnih događaja i iskustava iz prošlosti u ozbiljnoj opasnosti kojoj se može suprostaviti samo zajednički. Preduslov za zajedničko delovanje i suprostavljanje svim izazovima je istinsko  pomirenje.rukovanje-yu.jpg

Krajnje je vreme da svi shvate da je pitanje opšteg pomirenja i katarze u interesu svakog naroda i svake države na prostoru biše SFRJ, jer je to pitanje mira, sigurnosti i budućnosti.

Ovih dana povodom Božićnih praznika svi crkveni poglavari od najviših do sveštenika na nivou parohija puni su propovedi o miru i pomirenju, ljubavi, bratstvu, slozi i svega najmiroljubijieg i najradosnijeg , uz krupne reči Bože pomozi. Skoro isto će nam ponoviti u svojoj Ramazanskoj poruci i poglavari Islamske verske zajednice.

Ni političari od predsednika država, vlada, stranačkih prvaka i svih drugih koji su bili u prilici da nešto kažu o ljubavi i pomirenju ništa nisu zaostajali , a čak su bili i decidniji i konkretniji od okoštalih crkvenih poslanica koje se ne menjaju vekovima. Pa bogami i estradne zvezde, javne ličnosti, pa razne tabloidne ličice i likovi sa time se razmetaše.

I šta imamo, ništa osim praznih priča za jednokratnu upotrebu, pa se treba zapitati da li je zaista moguće ,i kako, pomirenje na prostorima bivše SFRJ, pomirenje u smislu da živimo kao ljudi bez mržnje i , naročito, stalnog podgrejavanja svađa, podbadanja, pretnji mržnjom i nekim novim ratovima. Da je malo iskrenosti u tim porukama za jednonedeljnu upotrebu možemo se lako uveriti jer odmah posle toga, a neki i ranije, počnu sa trovanjem naroda izjavama koje su potpune suprotne.

Za pomirenje je neophodna volja ,iskrenost i hrabrost, a dobra instrukcija svima mogle biti reči prof. Jerotića i pismo Adenauera bonskom županu 1946.godine. (evo original)

Profesor  Jerotić , je još 1999.godine , između ostalog ,rekao :“ Poslednja tragična zbivanja sa srpskim narodom,nisu li još jedna i možda poslednja opomena, šansa i izazov da na stoletna pitanja o karakteru srpskog naroda progovorimo otvorenu reč, kao konzilijum lekara nad bolesnikom, jer će od postavljene dijagnoze zavisiti i lečenje. ... Ne treba se bojati iznošenja istine! Dugogodišnja laž duboko je iskvarila ovaj narod zadržavajući ga na stupnju deteta koje to više nije. Istina uvek čisti i pomaže sazrevanju i pojedinca i naroda. Moramo biti spremni da saslušamo istinu o sebi, a posle toga – ne svetiti se, niti dozvoliti u sebi mesta anarhičnoj obesti. Samo u tome slučaju istina će delovati katarzično”.

To važi za sve narode na ovom prostoru pa neka svako umesto  reči “srpski narod” stavi ime svog naroda  i

 

DA SE NE ZABORAVI I TO JE NAŠA SLAVNA ISTORIJA

Pre 73 godine, 21.decembra formirana je 1.proleterske brigade NOV, a na današnji dan, 22.decembra, izvršila je prvi borbeni zadatak i taj dan se obeležavao kao Dan JNA.

th?id=HN.608003125675295778&pid=15.1&P=0 zastavaSFRJ9.gifXJNA.jpg

 

Paradni marš

Partizanski pokret i NOB u Jugoslaviji priznaju svi u svetu i odaju priznanje za doprinos pobedi nad fašizmom, što je i Putin nedavno rekao u sred Beograda.

 

Kud narodna vojska prođe

Istorijski revizionizam na prostorima bivše Jugoslavije uz pomoć političkih elita svojski se potrudio da, žaleći što njihovi nisu pobedili onda nego 90-ih, izbrisaše sve što podseća na antifašističku borbu i partizane. Danas se u Rudom bivša ulica Prve proleterske zove ulica đenerala Draže, a mi smo se kao društvo, po mnogim relativnim pokazateljima, vratili tamo gde smo bili i pre 1941 - u stadijum zapuštene, siromašne i korumpirane daleke periferije civilizovane Evrope. U Srbiji se formalno ponešto i obeleži ali preko volje, dok

 

Očito je da deca i mladi trpe sve nedaće moralnog, socijalnog, ekonomskog i svakog drugog posrnuća društva. Naročito su žrtve  odsustva sistema vrednosti ili, bolje reći, totalno izopačenog sistema vrednosti koji se promoviše u medijima pa i u porodicama, vrtićima, školama i društvu u celini. Što reče Duško Radović, “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”

 razmazeno-dete.jpg?w=474provoddeca.jpg?w=300&h=199

Svedoci smo šta se sve dešava sa mladim ljudima i šta sve ti mladi ljudi rade drugima i sebi, a u svakom slučaju oni su žrtve, ali još uvek se izgleda ni roditelji ni društvo nisu ozbiljnije počeli time baviti.

S tim uvezi prenosim i preporučujem odličan tekst objavljen na portalu fokus.ba.

Tekst je poučanza sve roditelje,pa neka  pročitaju i nauče nešto ako već do sada nisu, a mnogi nisu ili su pogrešno naučeni pa greše i kod svoje dece.

Evo teksta u celini:

“I, šta sad, roditelji?

Kad se otima za igračku u vrtiću – dođu mama i tata i viču malo i na vaspitačicu i na drugara, tuđe, ono loše dijete koje kvari njihovo i ne da mu da se igra. Jer, njihovo je zlatno! I tad sa ponosom u očima gledaju mezimca!Kad se potuče sa drugom u školi – dođu tata i mama, zaprijete kome treba, ucijene, samo da im zlato bude bezbjedno u školi, pa taman i da je krivo i da je započelo i da ugrožava druge. Ima i ono sva

 

Neću reći ništa novo i nepoznato, ovo je samo prosto upozorenje da su država Srbija i njeni građani sve ugroženiji, do beznadežnosti, zbog javašluka, mita, korupcije, opšteg bezobrazluka, alavosti i odsustva svakog profesionalnog i poslovnoh morala, a bogami i ozbiljnog urušavanja moralnih i civilizacijskih vrednosti uopšte. Jednostavno, postoje neki kojima niko ništa ne može i mnogi koji ništa ne mogu osim da trpe i ćute.

Da mnogo štošta smrdi u državi Srbiji to zna i oseća svako , samo se država ponaša neangažovano i nezainteresovano,  kao da se to dešava u Tajlandu ,a građani trpe dok moraju ili mogu. Smrad koji se pojavio u nekoliko zgrada samo je tu izbio i širi se a na svakom koraku ga ima, u svim državnim institucijama jer se nalazimo u najvišem stadiju razvoja ljudskog društva a to je burazerski sistem koji građanima osim sigurnog otimanja svega što imaju ne garantuju nikakvu sigurnost.

Smrdljive-zgrade-otrovno.jpg

Već više od 4 meseca mediji uporno izveštavaju o “smrdljivim zgradama” u novobeogradskom naselju “Dr.Ivan Ribar”.

Da zgrade smrde to je evidentno i potvrđeno od stručnih institucija ali ko su smradovi koji su , zarad lične koristi i lake zarade izložili ljude , uglavnom mlade bračne parove i decu trovanju, i zašto državni organi nisu efikasno i brzo reagovali i utvrdili ko je dozvolio korišćenje po zdravlje štetnih materija, zašto ti već nisu u zatvoru, ko ih štiti i još mnogo pitanja.

U Kini su nedavno na glavnom trgu javno streljalji dvojicu projektanata zgrade koja se srušila. Nisam za streljanje ali nisam ni da ljudi koji truju građane ostanu nekažnjeni.

 

NEĆE BITI SVETSKOG RATA ZBOG UKRAJINSKE KRIZE

Naslov za blog sam pozajmio iz odličnog teksta koji je Gabor Steingart objavio u nemačkom listu “Handelsblatt”.Stavovi i analize iznete u tom tekstu su toliko racionalni i poučni ne samo za Srbiju već , pre svega EU i Nemačku u vezi aktuelne ukrajinske krize. Takođe, veoma interesantno je i poučno kako na celokupnu situaciju gleda nesumnjivo jedan od najvećih živih političkih umova Egon Bahr. Njihove ključne poente navešću u daljem tekstu , kao i kompletne tekstove.

2-format10.png2-format10.png

 

Za nas je zaista bitna pozicija Srbije u svemu tome, da ne izgubi što izgubiti ne mora,a da ne daje što se od nje ne traži. A savako preterano naše upetljavanje i komentaruisanje u stilu “šta ako”,  “ne nikako”, “da svakako”, pa “mi ovo , mi ono” čime se preterano bave najčešće nekompetentni ljudi i mediji, može biti samo kontraproduktivno.

Od kada je počela ukrajinska kriza u Srbiji se smenjuju, sve pametniji do pametnijeg, analitičari, neki novinari, neki koji pišu članke za pojedine novine, pa stranački prvaci, drugaci i trećaci, i tako sve do raznih

 

Ni ove godine Srbija nije obeležila Dan ustanka, ali to nije razloga da  se svim antifašistima , građanima Srbije čestita 7. Juli - Dan ustanka protiv fašističko-nacističke okupacije. Nije da nije obeleženo ali kao poluilegalno, nema nigde države, nema centralne manifestacije, mediji , osim “Kurira” ni reči o tome, na sajtu Vojske Srbije ni reči.

Bela_Crkva_2_u_863231549.jpg&size=article_large&scale_by=width

 Ovde je Srbija rekla Sloboda.

Posebno treba podsetiti i čestitati onima koji su pozvali Putina da dođe 20.oktobra i uveliča nam svečanost povodom 70  godina oslobođenja Beograda . Kao što je i red, jelte, Dan oslobođenja Beograda,  20.oktobar , obeležićemo kao izraz pijeteta i zahvalnosti partizanskim borcima i borcima Crvene armije koji su u sadejstvu tog dana 1944.godine oslobodile naš glavni grad od okupatora i njegovih domaćih sluga.

 

Davno sam izbaksuzirao DS kada sam rekao da ,ako ne uradi to što treba i što je tada mogla da je htela,  da joj se može desiti da izgubi izbore i više ne bude imala prilike pa će biti “sama pala , sama se ubila”.Tako i bi.

Ovoj vladi iskreno želim da uspe, ne zbog stranke, već zbog nas svih, a ako uspe neka uživa pohvale, čestitke  i još veću popularnost.

U autorskom tekstu premijer Srbije Aleksandar Vučić napisao je da neće odustati od reformi, koje su u Srbiji neophodne, ali i da Srbi moraju da prestanu da krive druge za svoje greške.

Poručio je da svim snagama treba krenuti u akciju - Reforme odmah! Zakoni odmah! Rad odmah!

Ali je i rekao da mu je jasno  kakav je srpski mentalitet i “ko se sukobi sa srpskim mentalitetom, navikama i taborima uvek je osuđen na propast. Taj začarani krug moramo da prekinemo: da pobedimo sebe.”

Prioriteti.jpg


I iznese  premijer dosta konstatacija koje su nesporne, a koje su mi se svidele i dojmile.

Ja sam to uvek tvrdio , a evo sada i premijer konstatova, dakle:

“da smo za sve što nam se dogodilo u najvećoj meri sami krivi i da nema nikakvih zavera, belosvetskih zavrzlama, vanzemaljaca, vatikansko-pravoslavno-budističko-cionističko-šamanskih urota, predskazanja, uroka...”“Mi, građani Srbije, moramo da prestanemo da sanjamo da ćemo ako ne budemo umeli da radimo, umeti nešto drugo.Stradali smo sanjajući takve snove i sada je red da se probudimo. I da naučimo da radimo.”

 


Ovo je blog o onima koji su bili i ostali veliki, o čovečnosti, ljudskosti, solidarnosti, o velikim ljudima koji su postali još veči i o mnogim anonimnim koji su postali poznatiji i pokazali svoju veličinu. Prvi među njima je Novak Đoković koji je svojim gestom probudio ljudskost, ljudsku savest i solidarnost ne samo na prostorima bivše Jugoslavije nego i sveta.1200092-sfrj.jpg


„Živeli svi narodi bivše Jugoslavije. Neka je Bog uz vas..“ ,

dokovic1.jpg

napisao je Novak Đoković. Ovako kažu ljudi , a neljudi će ga optužiti da vraća bratstvo i jedinstvo, neljudi će i dalji mrzeti, želeti da komšiji crkne krava, pa da crkne i njegova samo da komšija nema od koga da kupi mleko. Ali neka, budala i krivog drveća nikada nestati neće, a mene raduje što se u svakoj situaciji pokažu veliki ljudi i narodi u celini mnogo veći nego što idioti pokušavaju od njih da naprave. Ovo nije blog o smeću i ružnim stvarima koje je poplava izbacila i neka je i eto sreće da to đubre zauvek odnese sa ovih prostora.

Ovo je blog koji afirmiše ono što je u ljudima ljudsko, o ljudskoj solidarnosti, dobrotoi, požrtvovanosti, spremnosti da se pomogne drugima u nevolji. Blog o Novaku Đokoviću,472871_11948841_t.jpg?ver=1400683711 Miljani Stević   koja napisa onu pesmu

 

Na današnji dan pre 34 godine umro je Tito koji je baš 34 godine bio na čelu Jugoslavije. I evo već 34 godine kako nije više smetnja nacionalnim zagovornicima romantične vizije „srećne budućnosti svojih naroda“. Dakle, imali pune 34 godine da izvuku svoje narode- svoja stada, iz „mraka i diktature u kojoj ih je držao Broz“ pa se postavlja prosto pitanje -šta su  uradili da narodu bude bolje i zašto su uradili to što su  uradili da sve unesreće i upropaste. Tito je bio u određenim istorijskim okolnostima, iskoristio ih na najbolji način da zavađena plemena pomiri, da od jedne siromašne feudalne zemlje napravi industrijski srednje razvijenu, da zemlja koja je bila poznata u svetu samo po balkanskim divljaštvima postane ugledna država koju su svi u svetu uvažavali i poštovali. Od prošlosti se ne živi pa ni od Tita,pa može svako do mile volja da ga hvali ili kudi ali suštinsko pitanje zašto smo tu gde jesmo i šta nas čeka.Oni na kojima počiva budućnost niti pamte niti su opterećeni Titom. Najmlađi koji se sećaju kada je otišao sada su četrdesetogodišnjaci, većina bez posla, bez dana radnog staža, izdržavani od roditelja ili odavno u inostranstvu.

Jugoslavija je imala razvijenu industriju, proizvodila je sve od igle do lokomotive, izvozila na strana tržišta a i domaće je obuhvatalo 22 miliona stanovnika.

a onda

340471_fakti-org_f.jpg?ver=1399027053

Već je 26 godina  otkako su sa  Titom i formalno rasčistili i odrekli se svega što bi podsećalo na njega pa i zajedničke države. Umesto jedne normalne države imamo šest sedam što država što kvazidržava od kojih ni jedna ni sve zajedno ne mogu da se uporede sa SFRJ, jer sve je išlo nazad samo su dugovi rasli. Tako sada 22 miliona građana koji žive na prostoru nekadašnje SFRJ umesto 20 milijardi dolara ili 14,48 milijardi evra duga koliko je bilo 1990.godine, danas su dostigli fantastičnu cifru duga od 90 milijardi evra ili 124,2 milijarde dolara. (Slovenija 28,8 milijardi evra, Hrvatska 28,7 milijardi, Srbija 20,507 milijardi evra, Bosna i Hercegovina 5,5 milijardi, Makedonija 2,7 milijarde, a Crna Gora 1,7 milijardi evra.)

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana