U prethodnom postu sam pokušao, kroz porodičnu priču, ilustrovati kolika konfuzija vlada u našem društvu. Koliko se zapravo vrluda. Koliko je ta konfuzija objektivne prirode a koliko je vrlo svesno produkuju centri društvene moći. Da nije tih objektivnih faktora, ni ovi veštački, izvedeni, ne bi bili tako efikasni u bacanju lažnih mamaca, a kroz vreme od sebe samih pravili nove alatke zaluđivanja.
Sva ta konfuzija, rezultirala je onim što danas možemo pročitati i među vestima na sajtu b92, a što zapravo i nije vest jer to znamo po vlastitom iskustvu - Srbija je balkanska zemlja sa najlošijim standardom u regionu, a onda bogami i u Evropi. Ne znam podatke za Moldaviju, Belorusiju i Ukrajinu i moguće je da jedino ove zemlje ostaju kao takmaci za najgoreg.
Ko je za sve ovo najodgovorniji...Vlast, politička vlast. Zašto...Pa oko ničega nije u stanju da napravi koncenzus u društvu, osim oko potpuno nerealnih ciljeva. Danas je recimo ogroman broj ljudi u Srbiji uveren da je koncept spoljne politike koju oličava Vuk Jeremić ispravan, i tu skoro da vlada društveni koncenzus. A taj koncept je po svim objektivnim merilima potpuno nerealan. Ili stav o vojsci i crkvi kao vodećim društvenim institucijama, a onda i vodećim društvenim osloncima oko kojih također postoji skoro nepodeljen koncenzus.Neopevano nerealno. Razgovarao sam pre neku godinu sa predsednicima bar desetak opština u Srbiji koji su prisutovali "konferenciji opština i gradova"i svi su neformalno tvrdili kako je za njihove opštine i gradove decentralizacija pitanje opstanka. Sada, to još javno ne poriču, ali kad se pojavilo tehničko pitanje o tzv."statističkim regionima" i koji su suštinski namenjeni tome da se preko njih aplicira za projekte iz evropskih fondova, a ne stvaranju nekih teritorijalnih jednicia, svi su "skočili" i skoro imaju koncenzus da je to rasparčavanje Srbije. I ko je sad tu lud a ko zbunjen. Ne mogu odoleti a da ne citiram šta o mejnstrimu u Srbiji kaže u svom stilu Patar Luković..
"Mejnstrim u Srbiji je od zla oca i još gore majke. Nepismeni, glupi, po potrebi fašisti, po potrebi demokrate, mišljenje im se menja svakih pet sekundi. Nenormalan broj ludaka radi u medijima u Srbiji i onda se bune kakva je publika. Publika je kakvo je i novinarstvo, tabloidna, navikla na ogromne naslove i glupe tekstove o privatnim detaljima života nekih estradnjaka, o ubistvima... Kada pogledam medije u regionu sve je isto, a u realnom životu je glad, nezaposlenost... Funkcija mog portala je u tome da ono što vi mislite a niste u stanju, mi možemo da kažemo. I to je ono što je po meni, ako se može uopšte tako nazvati, nezavisno novinarstvo, kada čitalac kaže 'E, vidiš kako im je rekao, sve sam to ja hteo da kažem".
I u takvom javnom mnenju je sve relativno. Možeš u isto vreme negirati objektivnost MSP u Hagu kad je u pitanju presuda za genocid u Srebrenici i polagati nade u njegovu objektivnost kad je u pitanju nelegalnost proglašenja kosovske nezavisnosti. Možeš tvrditi kako su platani bolesni od Cvetkove pijace do Pravnog Fakulteta, a tvrditi da su zdravi od pravnog do crkve Sv.. Marka. Možeš u Ustav staviti da je Srbija republika, a u isto vreme na javnom servisu predstavljati građanina A. Karađorđevića kao prestolonaslednika. Možeš tražiti pare od evropske banke za obnovu i razvoj za obnovu "Gazele" i potpisati ugovor o uslovima pod kojim ćeš te pare dobiti, a kad most pukne vikati na banku što ti je u ugovor stavila te uslove kad ih ti nisi ispunio. Možeš u pritvoru pola godine držati grupu anarhista koji su na grčkoj ambasadi napravili štetu od 18 evra i na trotoar ispred bacili molotovljev koktel,te ih pri tome optužiti za delo međunarodnog terorizma, a u isto vreme palenje američke ambasade kojom prilikom je tamo izgorio momak od dvadeset godina tretirati kao obično nasilje. Možeš od državnoga novca plaćati mesečni zakup za stan ambasadorke pri UNESCO u visini od 7.500 evra, a naknade za nezapolene isplaćivati sa pola godine zakašnjenja. Možeš se deklarisati kao poštovalac ljudskih prava u najboljem smislu, a u UN glasati protiv rezolucije o kršenju ljudskih prava u Iranu. Svašta možeš. Populizam jeste efikasno sredstvo da se vlast drži i da se na vlast dođe, ali za društvo ima pogubne posledice.
Samo, zbog toga što svašta možeš, ne možeš napred i imaš najgori standard u Evropi.
I strah me da se obistinila ona Đinđićeva bojazan iskazana kroz "Ako Srbija stane" a u kojoj je saopštio da bi to stajanje moglo da nas košta dvadeset godina mraka. Ne pomaže tu, bojim se, populizam i potpuno pogrešni prioriteti koje saopštava Vuk Jeremić, niti ulivanje lažnog optimizma za šta su specijalizovani Đelić i Dinkić.