"Što manje ratova što više satova!"
Kako ja vidim Švajcarsku
Corax
Brand No 1 u Srbiji za mene
Ne znam skoro ništa o marketingu. Ni o brendiranju. O state branding još manje. O PR takođe. Kad god sam išla u TV svađaonice, morala sam danima da obećavam dragoj i dobronamernoj mi rodbini da više neću koristiti tuđice, anglicizme i psovke u javnim nastupima. Pri tome kao da niko nije obraćao pažnju na jezičko-stilski-sadržinski odmerene tekstove mi u Danasu. Dok
- ма како искушење да се догоди човеку, човек треба да се преда вољи Божјој и да призна, да се искушење догодило због греха његових. ако ли се што добро догоди, треба говорити да се догодило по промислу Божјем..... (Свети Сисоје)
неко вече, жене насекле мезе, а у качари нам, почесмо се окупљати да обележимо Преподобног Сисоја Великог од стране нас од гуме зависних (мис'им на локање винских садржаја подрумских ми буради), кад некако преко Дунава, тамо од Бегеча, груну правцата, код нас краткотрајна, салаука названа од стручњака Haron (по сину Ereb-овом, лађаром у Хад-у) суперћелијска олуја, коју нам у ушима најави оранија која се преврнута поче котрљати по комше месара фластерисаној авлији ,копирајући немио звук кад су сељане (за скорашњег рата) прелетали бонбардери (с'намењеним нам бонбама) кад Поштар управо, баш закисо, пристиго указа - ено оде поqrcu дуд пред ковачевом кућом (преко сокака ми на којем ја и исписници одрастасмо), расцепио се уздуж, (а стар преко века...био....јебешга...)
Autor: Rodoljub Šabić
Zakon o zaštiti podataka o ličnosti Srbija je dobila, sad se već može reći, poodavno, krajem 2008. godine. Objavljen je u Službenom glasniku 27. oktobra, a stupio na snagu osam dana kasnije, početkom novembra iste godine.
Jedna od odredbi Zakona (čl. 16) predviđa, u skladu sa dobrim demokratskim standardima, posebnu zaštitu tzv. naročito osetljivih podataka. Tako u prvom stavu pomenutog člana stoji: „Podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, pripadnost političkoj stranci, sindikalno članstvo, zdravstveno stanje, primanje socijalne pomoći, žrtvu nasilja, osudu za krivično delo i seksualni život mogu se obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena obrada ni uz pristanak."
Trebalo mi je vazduha da bih viknuo da se gušim ali nisam, niko to ne bi čuo. Otvorio sam prozor i napravio jedan duboki udisaj. Bio je isprekidan bolom širenja grudnog koša. Sve stvari kada trule imaju tendenciju da se skupljaju. Napolju je padala kiša i smrdela je trulež sa ulice. Možda su mačke udavile pacova i ostavile ga pored đubreta ili su psi udavili mačku i ostavili je pored pacova. Ne znam više ni sam, zaudaralo je pa sam odmah zatvorio prozor. Natrag u sobu iz koje nisam izašao ceo dan. Kretanje po zamišljenoj liniji, kuhinja - fiziološka potreba, soba - fiziološka potreba, kupatilo - fiziološka potreba. Fiziologija sporog umiranja ista je kao i fiziologija brzog življenja, moraš jesti, moraš spavati, moraš ići u WC. Ne moraš raditi. Tu počinje patofiziologija. Ne znam kako ne mogu da dišem kada već ništa ne radim. Da li je do zatvorenog prostora? Nije. Vazduh mi nedostaje i kada sam na vazduhu. Retko izlazim ovih nedelja. Deprimira me svakodnevnica, kako ona suncem osvetljena tako i ona neonska. Sve teže dišem vani. Dobijam napade i ne mogu da se odbranim.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem za mene vrlo važne vesti ...
Srk ...
Pustošenje zemlje se nastavlja...prvo tajkuni...a sad i tajfuni ...
Srk ...
Onda dalje čitam ...uskoro ćemo pored kablovske ...plaćati i satelit...valjda ćemo sada imati bolju sliku ...o tome kako se troše državne pare ...
Srk ...
Izgleda da su neki u aferi koja je tim povodom nastala obogatili svoje političke biografije izvesnom sumom...pa ćemo tako umesto 20
Posle tog kratkog sastanka u Vašingtonu rad smo nastavili u psihihatrijskoj bolnici Sent Paul, a zatim na mestu zločina u Vestroudu. Dr Edi Ros je predložio da ja razgovaram sa osumnjičenima, pacijentima kako se on izrazio, jer mene poznaju i za očekivati je da prema meni budu otvoreniji, a ostali članovi tima da razgovor prate skriveni iza onog jednosmernog ogledala.
Da, čovek ne voli da bude slobodno biće.
Sve me podseća na Srećka i Poca. U trenutku kada Poco želi da ga oslobodi, Srećko plače.
Jednostavno, zašto bismo bili slobodna bića, zašto bismo snosili odgovornost za svoje postupke.
Nema potrebe.
Vidi čuda, EU nas tera da se dogovorimo, a da nam ne postavlja uslove.
Mudro sa njihove strane, nema šta -- primorava nas da budemo slobodni, a mi ne znamo kako to izgleda.
Srećan rođendan, Ketrin!
Koncert je počeo na vreme (20:35) što me je prilično iznenadilo, ali ja sam bar bio na svom mestu dok su neki ljudi ulazili na svirku kod treće-četvrte pesme... Scena je bila jednostavna i bez nekih rekvizita, sav scenski efekat na koncertu je postizan predivnom upotrebom svetla i senki. Na sceni je bilo desetoro ljudi sa Koenom. Koen je u zadivljujućoj formi, svaki njegov dolazak i odlazak sa bine je bio izveden poletno i plesno, po bini se kretao umereno i dostojanstveno. Prateći bend više nego uhodan, skoro pa savršen: Bob Metzger na gitari,
Alo, ima li koga?
Pojavila mi se dva nova dugmica na profilu, pa rekoh da proverim... radi li ovo... cita li to iko... gdi ce da se pojavi... hoce li uopste da se pojavi... jer od moderatora ni pisma ni razglednice... samo dva nova dugmica...
Zbunjena Krugolina.
e, deco,
svi znate da ja volim jm:)
mislim da je njen aktivizam
usmeren na prave stvari,
mislim da zna da misli,
da ume da argumentovano razgovara,
i da podnese kritiku.
i kad je (kritika) neprincipjelna.
jelena je otišla odavde.
s razlogom. tako mislim.
jer kapiram njen način razmišljanja.
i zato:
za sve one koji bi i dalje da čitaju šta ms. milić
ima da kaže:
može da procita ovde.
ako neko želi da komentariše...
Bilo je toliko dosadno da je jedina stvar koja joj je padala na
pamet bila da odleti što dalje odavde. Van granica grada.
Možda i države.
Prozujala je po sobi u potrazi za pasošem, kada ga je
konačno našla, zabašurenog iza porušenih knjiga, ustanovila
je ne validnost dokumenta. Važeći datum istekao je pre
nekoliko meseci. Pokupila je preostalih par hiljada dinara,
sumu koja je stajala naznačena na sajtu ministarstva
unutrašnjih poslova, i izašla na ulicu.
Ma dozlogrdilo mi je bre više da promatram razne majmune po televizijama i “malim ekranima tv prijemnika”, preko glave mi je takvog društva, te sam, na sopstveni zahtev, a većinom glasova, odlučio da odem malo u p…, tamo gde je priroda još uvek u većini, gde je u majorizaciji i gde još |