Gradjanske inicijative| IT| Kućni ljubimci| Region| Sex

Birajući Raru

krkar RSS / 13.03.2013. u 06:42

 rote%20wanderschuhe%20papst%20benedikt%20xvi%202.jpg

Nisam zakasnio iako je konklava počela juče. Nije se desilo - niti se može desiti, a zašto objasniću kasnije - da papa bude izabran u prvom glasanju. Gotovo sam siguran da neče biti izabran ni drugog dana, u sredu, pa oni koji ne bloguju s posla mogu na miru da sačekaju do uveče. Četvrtak je već moguć a ako ne bi bio izabran ni u petak to bi bilo poprilično iznenađenje (i sigurna potvrda velikog pičvajza!).

Inače, koga mrzi da se bavi razradom nego samo hoće da prepiše rezultat – prognoze su na kraju.

Dakle, skupilo se 115 kardinala od ukupno 117 koji imaju pravo glasa. Od preostalih jedan je teško bolestan a jedan teško obrukan. Na sastancima predkonklavske kadrovske komisije (zvaničnom, legalnom i legitimnom mešetarenju) pored izbornika učestvovalo je i 45 od 90 kardinala koji su do upražnjenja papskog prestola navršili 80 godina i nemaju pravo glasa ali imaju pravo kadroviranja, lobiranja, trgovanja, obećavanja, smatranja i ukazivanja.

Kao i mnogo drugoga u Vatikanu, izbor pape je fascinantna mešavina praktičnog i nepraktičnog, arhaičnog i još arhaičnijeg, tajnog i mističnog, nerazumnog i lukavog… Da skupite gomilu stručnjaka za organizaciju, upravu, menadžment, HR, matematičare i koznakogasvene, rekli bi vam da od načina na koji se bira papa rimski postoji samo jedan sa manje garancija da se izabere pravi čovek – da se bira lutrijom (baš tu varijantu koristi SPC).

Šta je problematično u izborima? Mnogo je elemenata koji ne valjaju: netransparentnost, nedovoljna stručnost izbornog tela odnosno nedostatak specijalizovanih znanja, nepostojanje bilo kakvih egzaktnih merila za bilo koji kriterijum… ali najviše od svega problem je u potpunom izostanku procedure kandidovanja. Usled strogih pravila koja zabranjuju raspravu o papinom nasledniku dok ovaj sedi na tronu Sv. Petra, niko ne može da prizna da je zainteresovan da se kandiduje, ne može da sondira teren i ustanovi kakvu bi politiku po kojem pitanju podržao koji izbornik, ne može da imenuje svoj tim, ne može da obećava “ako mi osiguraš 8 glasova iz Južne Amerike daću ti resor verskih škola i institucija posvećenog života”, ne može da napravi predlog budžeta i obeća da će za misionarske bolnice za besplatno lečenje u podsaharskoj Africi odvojiti 6 milijardi € godišnje a da će izdatke diplomatske službe smanjiti za trećinu…

Papa se, dakle, bira na osnovu nagađanja, pretpostavki, očekivanja, nada, uverenja… da izbornici poznaju onoga kome daju neograničenu vlast, da mogu da pretpostave kakav će stav zauzeti po bitnim pitanjima – i uz sve to da na neviđeno budu sigurni da ih njihov čovek od poverenja neće izneveriti, izlevatiti i okrenuti ćurak naopako kad postane nedodirljiv. Kad bude izabran više mu ne mogu ništa, moraju da kleknu i poljube mu ruku, zakunu mu se na neupitnu vernost, ne mogu da mu izglasaju nepoverenje, da ga proglase veleizdajnikom, da ga ošamare nekim impičmentom, ne mogu mu ama baš ništa. Moraju da ga ispoštuju. A on njih može i suptilno i nesuptilno da drnda kako hoće, da ih smeni, ponizi, progna u Timbuktu, na neko zaboravljeno filipinsko ostrvo ili u Prizren.

Priznaćete da je malo frka!

Obaška što se oni uopšte i ne poznaju tako dobro. Kardinali se po profesionalnom poreklu mogu podeliti na dve (ili još bolje dve i po) grupe:

Na jednoj strani su pomesni (“pastoralni”) kardinali, biskupi i nadbiskupi velikih gradova ili tradicionalno glavnih episkopata u nekoj državi. Oni su, da se izrazim građevinskim rečnikom, šefovi gradilišta koji moraju da se akaju sa živim ljudima, da znaju šta im radi koji biskup na njihovom području (a otkako je II vatikanski sabor 1965. uveo ideju sabornosti u rimokatoličku crkvu biskupi imaju svoje nacionalne biskupske konferencije koje itekako imaju uticaja i često zadaju poprilično glavobolje onima iznad sebe), da se gombaju sa popovima koji piju, sa lenčugama koje preskaču obaveze, sa ludim seoskim popovima koji vernicima udaraju pluseve i minuse i neće da ih žene što se nisu pričestili evo već dve godine… Pa moraju da skupljaju pare za svakodnevno funkcionisanje, pa za harač Vatikanu, pa da se drndaju sa lokalnim političarima, fudbalerima, pevaljkama, kurvama, seljebritijima, paravojskama, sirotinjom kojoj vole da obećaju… I, u poslednje vreme najgore od svega, da vade crkvu iz govana kad razni Pahomiji krenu da karaju maloletnu dečicu muškog, ženskog ili kojegbilo roda i da ne idem baš u detalje.

Ipak ti pastoralni kardinali, terenci, nisu samo obični šljakeri koje eksploatišu neke zle gazde izdaleka. Koliko god imali problema – imaju i uticaja i moći jer na terenu stvaraju bazu kako bi rekli drugovi komunisti (a videćemo uskoro da CK i kardinalski kolegijum ne da liče nego baš liče… upravo kao i doživotni predsednik i doživotni prvosveštenik). Dakle terenci manipulišu masama na terenu, od puka i plebsa preko uticajnih, bogatih, moćnih, naoružanih, poštenih, prepredenih… Iako više nije srednji vek da se političari smrznu na pomen mogućnosti ekskomunikacije, anateme, prokletstva ili kakve druge vradžbine, dovoljno su pametni i iskusni da ne žele da se baš oko svega kače sa tamo nekim ludim vladikom nego mu često i popuste… i popuše ako treba, u prenosnom smislu, naravno. Dakle, možda papa nema divizija ali ima vladika koji ih itekako imaju!

Sa druge strane su kardinali iz rimske kurije, vatikanskog profesionalnog crkvenog i državnog aparata, birokrate koje imenuju biskupe (tačnije filtriraju i predlažu, uvek ih imenuje papa ali suludo bi bilo očekivati da on zna svakog od 5211 biskupa koliko ih trenutno ima – papa se ponekad uskopisti pa ne imenuje nekog koga mu servira kandidaciona komisija CK nego preko svojih paralelnih struktura tj. Mustafa Golubića i sličnih agenata koji zaobilaze proceduru, preskaču hijerarhiju i došaptavaju neko ime nekom od papinih najbližih čauša). Kurijalni kardinali su kao projektanti i konstruktori, zavuku nos u neke papire, mozgaju, nešto se domunđavaju sa sebi sličnima, opet nešto kopaju po nekim ćitabama i na kraju odluče kako jedino sme i može i kako bi terenci morali da rade bez pogovora. Kurijalni kandidati okreću lovu, pišu propise, zakone, podzakonska akta, formiraju nove kancelarije, prebacuju zaposlene iz jednog ministarstva u drugo, određuju buxhete institucijama, dele platne razrede, primaju civile u službu… jednom rečju čist otuđeni birokratski aparat, da opet citiramo neumrlu Partiju.

Onu pomenutu polovinu čine sa jedne strane diplomate, papski nunciji u raznim državama, ogromnom većinom profesionalci (ipak je Vatikan jedna ozbiljna država i šalje obrazovane, pismene, motivisane i sposobne ljude a ne kao neki gologuzanski cirkus razne Maršićanine, Basare, Glišiće i kojekakve druge sluge, dupeuvlake, gubitnike, alkoholičare, golje i lopove). Oni u suštini pripadaju kuriji ali po funkciji i dugogodišnjem iskustvu gotovo uvek u jednom ili dva regiona, stvaraju veze i bazu u kojekakvim belosvetskim državama i mogu se vrlo uspešno slizati sa pastoralcima u očekivanju obostrane koristi. Sa druge strane su akademici, profesori teologije koji, uz izuzetak predavača na mnogobrojnim rimskim crkvenim univerzitetima, više pripadaju terencima, pastoralcima sa kojima se češće i redovnije viđaju nego sa onima iz rimske centrale.

Pomesni i kurijalni kardinali mrze se ali obično to prikrivaju, bar na ličnom nivou. Ipak, njihova večita jin-jang borba fokusira se na to ko će imati papu – jer papa je svemoćan. Kurijalci računaju da će lako sa ‘svojim’ papom jer im je pod nosom i po sistemu tiha voda breg roni mogu svakog dana da ga pomalo pumpaju. Pastoralci kontaju da će ‘njihov’ papa razumeti njihove probleme, da će ih češće i više pitati za mišljenje, iako su daleko i da neće dozvoliti da ga otuđene birokratske uštve rimske tako lako obrlaćuju.

E, ali kurija/pastorala je samo jedna podela. A ima ih ohoho.

Nacionalna odnosno regionalna podela jedna je od najstarijih i najočiglednijih. Vekovima je ogromna većina kardinala, čiji je broj sve do sredine 20. veka varirao od 50 do 70, bila iz Evrope a među njima je, pak bilo najviše Italijana, toliko da su oni najčešće imali apsolutnu većinu. No širenjem hrišćanstva, populacionom eksplozijom i razvojem komunikacija ta se slika promenila i crkva je morala priznati realnost pa je sve više rastao broj ne-Evropljana tako da ih je od sadašnjih 117 izbornika samo 61, od čega 28 Italijana. Za Evropom je Južna Amerika sa 17, pa Severna sa 14, Azija i Afrika imaju po 11 i Australija/Okeanija samo jednog.

Zatim je važna podela na konzervativne i liberalne, i to u gradaciji od ultrakonzervativnih fundamentalista hrišćanskotalibanskog tipa do liberala koji… ne bi baš dozvolili ni abortus, ni zaređivali žene ni venčavali gejeve ali bi možda mogli da dozvole kondome pod uslovom da se ne dodiruju rukom nego da ih stavlja robot, u mraku i uz prethodnu dozvolu lokalnog paroha koja se neće izdavati češće od dvaput mesečno.

Da sad ne spominjem teološke podele kojih, verovali ili ne ima. Naravno, mnoge od njih nisu uopšte strogo teološke nego se kroz nešto što se zove teologija prelamaju neki opštiji pogledi na svet, društvo, jednakost, socijalnu pravdu… Ove su podele najizraženije u Južnoj Americi gde traje stalna konfrontacija između “levičara”, pristalica ‘teorije oslobođenja’, pokreta koji je šezdesetih godina postao vrlo popularan među obespravljenom sirotinjom i mnogim biskupima iz naroda i "konzervativaca", biskupa iz redova pripadnika ili podržavalaca latifundista, kapitalista i uopšte južnoameričkih krvopija (najbolja definicija južnoameričkog društva je: “ili imaš sluge ili si sluga”). Desni stalno optužuju leve za marksistički pristup i marksističku retoriku i opanjkavaju ih kod rara. Vojtila, alergičan na svaki komunizam još od poljskog zajedničkog kazana i sovjetske jednakosti, uložio je mnogo energije da ih razbuca. Ima tu doduše i čisto popovskih drndanja u koje ne bih baš ulazio ali samo da kažem da su i Vojtila i Racinger puno energije i vremena uložili da razvodne i oslabe duboke promene koje je uveo Vatikan II, svakako pozitivne i koje su crkvu činile sabornijom i kolegijalnijom. E, sad se pristalice nastavka i ponovnog jačanja reformi II Vatikanskog sabora nadaju da je došao trenutak da klatno pređe na drugu stranu.

Bez nekog posebnog reda linije podela nastavljaju se opštim stavom prema komunikacijskoj strategiji RKC – treba li zadržati starinski dignitet popovskog pridikovanja ‘ex cathedra’ ili treba prihvatiti blogovanje, tviterovanje, fejzbučenje, TV nastupe, snimanje ploča Isusmevoli

Itakodalje, itakodalje… podele, podele, razlike, razlike… A samo 115 kandidata.

U stvari, nije ni svih 115.

Prvo da nešto razjasnim. Jedini formalni uslov je da onaj koji se predlaže i za koga se glasa bude muškarac kršten vodom (dakle ne čak ni rimokatolik, po čemu bi i jedan od Ove Dvojice LEVO mogao da postane papa rimski)

069-2.jpg

Dobro, oni sigurno neće iako Levljem od dvojice levaka sigurno ne bi bilo mrsko... Mada bi idući papa mogao da bude bradonja, no o tome malo kasnije ;)

Мегјутоа, sigurno je da će biti izabran jedan od 115 zaključanih čikica u purpurnim aljinicama koji od utorka popodne sede ispod Mikelanđelovog svoda (noćivaju na drugom mestu ali većinu dana su u Sikstinskoj). Jednostavno sistem tako funkcioniše već dovoljno dugo a i razumljivo je da svaki izbornik hoće pre nego što upiše nečije ime da ga još jednom dobro odmotri i proceni.

img_606X341_1203-vatican-conclave-sistine.jpg

E sad od tih 115 neki moraju da otpadnu odmah, po raznim kriterijima. Neko je jednostavno previše glup, drugi je ružan, čkiljav, nume da priča na jezici razni, treći premator, četvrti poznata prznica, peti kurvar, šesti lopov, sedmi voli da popije... Ček' ne ostade ni jedan!

Prvo treba suziti izbor po godinama. Od 1800 izabrano je 15 papa, od toga samo dvojica starijih od 70 i samo 4 mlađih od 60. Neki od principa izbora po godinama su da se obično posle duge vladavine ne bira sasvim mlad papa jer u tom slučaju može proći pola veka pod vlašću samo dvojice - kao što je bio slučaj sa Piom IX (32 godine) i njegovim naslednikom Lavom XII koji je vladao neočekivanih 25 godina iako je izabran sa punih 68!

Racinger je najstariji izabrani papa u poslednjih 200+ godina, izabran sa punih 78, ali on je izuzetak jer je bio očigledan i realno jak kandidat (što se i potvrdilo njegovim izborom za manje od 24 sata, već u četvrtom krugu).

127981_600.jpg

Dodatni razlog zašto je verovatno da ćemo dobiti mlađeg papu je priličan šok koji je izazvao Raci odreknućem od prestola. Sigurno je da sadašnji kardinali ne žele da im se to uskoro ponovi. Nego ili budući papa normalno dumre ko čovek, ili bar da ne daje otkaz dok oni, izbornici, ne napune 80 godina kad izbor prestaje da bude njihova briga.

esterne061823230604182603_big.jpg

Inače, sve pape koje su u poslednjih 213 godina izabrane iz grupe 60-70 dolaze iz još užeg raspona, 63-68 što me navodi da izaberem baš ta godišta kao najverovatnija. Dopuštam veću mogućnost da papa bude stariji od 68 nego mlađi od 63.

Sad dolazi veliko pitanje nacionalne odnosno regionalne pripadnosti. Posle dvojice "stranaca" koji su prekinuli tradiciju biranja Italijana staru preko 500 godina, Žabari bi po svaku cenu morali da se vrate u igru jer bi ih treći ne-Italijan za redom verovatno sveo na status "obične" države kao i svake druge bez obzira što imaju uverljivo najveći broj kardinala. Međutim Italijani nemaju pravog kandidata, videćemo kasnije da dvojica navodno najjačih ostavljaju previše nezadovoljnika i verovatno ne mogu da zadobiju poverenje uverljive većine Italijana. A kad ostali osete da Italijani nisu ujedinjeni - teško da će osećati obavezu ili potrebu da ih podrže. Rekao bih da je Scola precenjen pre konklave - a i nedovoljno neutralan da se oko njega slože i modernisti i konzervativci, Ravassi i Bagnasco bi možda mogli da se održe u trci neko vreme ali ne verujem da mogu biti izabrani.

Iako među govornicima nemačkog ima nekoliko dobrih (ne i idealnih) kandidata, kao npr. Bečlija Schonborn kojem je najveća mana slabo zdravlje iako je relativno mlad (po merilima tog čilagerskog kluba), potpuno je sigurno da posle Racija nijedan Nemac/Austrijanac/Švajcarac nema šta da traži. Isto važi i za Poljake koji su imali Vojtilu a sad baš i nemaju nekog kandidata a verovatno i za Mađara Erdoa koji u dva mandata šefuje Evropskom konferencijom biskupa ali se meni čini isuviše dosadan i njanjav - a i iz nepapske je zemlje. Mis'm bocsánat istenem!

Iz ostatka Evrope nema nekih oliglednih kandidata. Kad bi iko ozbiljan mogao da zamisli papu Francuza, neke šanse bi možda imao Barbarin a od čak 10 Španaca ni jedan nije baš od papskog štofa. Portugalac Monteiro da Kastro šatro liči na polukandidata.

Na listi ko neće u normalnim okolnostima gotovo automatski dolaze svi kardinali iz SAD. Jednostavno - postoje dve funkcije na koje, kaže tradicija, nikada ne može biti imenovan Amerikanac jer i bez njih isuviše dominiraju svetom. Jedna je generalni sekretar UN (uostalom, tamo je već viđen mudri i taktični tviteraš koji prevrće stolove i gica se sas prasići, a kad vide koliko je pametan, ljubigamajka, izabraće ga na doživotno) a druga je papa. E sad, ako je ikada postojala ili će postojati mogućnost da dobijemo papu Amera - onda je to sada! Čekajte još malo za objašnjenje.

Neće ni Azija jer tamo RK crkva nije toliko proširena ni jaka ni ukorenjena ni većinska. Osim na Filipinima o čijem se kadrinalu Tagleu mnogo priča, po meni bez osnova jer je em premlad (57. godište) em je postao kardinal tek u novembru prošle godine i ostali ga još nedovoljno poznaju. Dakle, on je samo deo PR-a. Uostalom, ko bi ozbiljno shvatio papu iz nacije poznate uglavnom samo po sobaricama, dadiljama, baštovanima i mornarima nižih kategorija...

Nema ništa ni od crnog pape. Mis'm biće "crni papa, a kako ćemo ovo da rešimo?" al' papa neće biti crnac. Svaka šuša danima već trabunja o Turksonu iz Gane, valjda po logici kad je crnac predsednik SAD nek' bude i papa (mis'm, ne isti!). Teško da će da bidne, organizacijski to RKC uglavnom nije potrebno, ako izađe iz Evrope otići će tamo gde je neupitno jaka i dominantna. Osim toga, jedno je kad Ameri posle 70 godina desegregacije i propagiranja jednakosti izaberu crnog predsednika. Verodostojnost i iskreno prihvatanje crnog pape u mnogim delovima sveta bili bi mnogo teže provodivi.

A i brate pošteno da priznam ima boljih, sposobnijih i meni dražih Afrikanaca jedino što su prematori i baš bi bio bedak da prvi papa crnac u moderno doba bude baš taj naduvenko!

Ostaje dakle Južna Amerika kao vrlo realna alternativa Evropi. Liči na Evropu a ima i tamo neke slikovite narode pa nekako tranzicija lakše ispadne. A i svi južnoamerički kandidati su poreklom Evropljani, u 2, 3, najdalje 5 generaciji pa je opet lakše. Od ozbiljnijih stvari konta se činjenica da je rimokatoličanstvo dominantna vera na celom kontinentu, što pomaže i realno i u imidžu - a praktično bi 'njihov' papa naveo Latinose da se više upisuju u semeništa i popunjavaju redove popova za misije i evangelizaciju vascelog dunjaluka. Čist win-win.

Jedino što je sigurno da konzervativci duvaju, bar oni najkonzervativniji, ultras. Od 1978. su uzjahali pa nikako da sjašu. Ovog puta će se umerenjaci i progresivci relativno lako dogovoriti da blokiraju sve najtvrđe konzervativne kandidate, u najboljem samo ne on strateškom pristupu.

Sad dolazimo do verovatno najvažnije stvari: na ovoj konklavi valja izabrati menadžera.

2489_Tasche_Kardinal.jpg


Budući papa-menadžer mora, sasvim neizbežno, da se poduhvati nekolikih stvari:

1. Da reformiše kuriju koja je postala otuđeni centar moći, da je malo razbuca, otvori, prekine razne nezdrave šeme... posao sličan rasformiranju JSO, kakodakažem.

2. Da reformiše vatikansku banku IOR koja je u buli ali je još veći problem što je izgubila poverenje i niko neće sa njom da ima posla. Bivši šef već je smenjen a doveden stari da pokrpi stvari ali IOR mora duboko da se promeni - a to ipak mora da radi neko ko se bar pomalo razume u ono što radi. Ako ne u bankarstvo onda bar u ljude i organizaciju.

3. Da reši slučajeve prikrivanja, zataškavanja, dovođenja u zastaru i ostalih pahomisanja raznih seksualnih, pedofilnih, gejskih, gejopedo-, gruposekso- ... name it afera, da posmenjuje popove jebače, skrivače, ćutače, primače, davače... Što pre i što dublje to bolje. Od ovoga zavisi kredibilitet RKC u Severnoj Americi i nekim delovima Evrope

4. Mora da bude šoumen, maneken, stand-up artist, duhovit, lep, šarmantan, pametan ljubigamajka, da ume sa decom, udovicama, usedelicama, pijancima, advokatima, samozaljubljenima, da tvituje, bloguje, fejzbuči, govori bar 3-4 važnija svetska jezika, bude načitan, inteligentan, vispren... (ako vam opis na nešto liči - odma da izjavim da se ne kandidujem, uopšte nisam zainteresovan a i namćor sam težak).

Dakle, gde i kako ga naći?

Biće krvi do kolena. Procenjujem da će najveća borba biti između kurijalaca i pastoralaca i to će biti prva linija fronta. Sigurno je da će obe strane krenuti tvrdo sa kandidatima koji su šatrokompromisni. Ovde se vraćamo na onu caku sa početka - niko ne objavljuje svoj program, samo neko ide okolo i ubeđuje druge 'glasajtezatogitog, njegov program vam je ovaj'. Dakle, šibicarenje al' dvostrano. Biće letnjidandopodne... ne da Musa al' ne da ni Marko.

Pošto najverovatnije ni jedni ni drugi neće uspeti da navuku 77 glasova za svog prvog kandidata, preći će na 2nd choice. Ne kažem ni rezerve ni drugoligaše, teško je naći izraz. Ali da kažemo da se prvo ide sa najtvrđim, u glavu, a tek ako se vidi da najtvrđi ne može da prođe (što se obično iskristališe u 3-4 kruga glasanja, dakle jedan ceo dan) onda se prelazi na nekog blažeg iprihvatljivijeg.

Dakle, da pretpostavimo 'vako:

U utorak se glasalo samo jednom, glede ispoštovanja i sondiranja terena. Rezultat nije naročito bitan jer ne glasaju svi za svoje stvarne kandidate, ali ipak nešto pokazuje. U utorak ujutru glasa se zaozbiljno. Prvo glasanje pokazuje odnos snaga i odmah se procenjuje ko može da raste a ko neće rasti, pa se ta procena proba u drugom glasanju (glasa se po 2x pre podne i 2x po podne).

Po šatroinsajderskiminformacijama, koje mogu da budu buve ali ne moraju, obe strane imaju po 35-40 glasova u startu za tvrde kandidate. Moguće. Ako je tako važnije je koliko glasova imaju ostali, ko ima preko 5 glasova i kako će se odnosi menjati u 3. glasanju. Recimo da u 2. glasanju bude 40-40-12-8-5 itd. Onda su tu najvažniji oni 'sitni' kandidati, sa 12, 8, 5... Između 2. i 3. glasanja nema mogućnosti za dogovore, svi su zajedno i moraju sami da skontaju šta će i kako će. Ali onda se, oko podne vidi kako se kreću glasovi. Ako broj glasova za prve violine ne pada, najvažnije je ko je treći i je li rastao u odnosu na ostale male.

E, onda dolazi ručak i popodnevna dremka. Sigurno da ih ima koji će stvarno dremnuti ali pravi maheri će da mešetare. U svakoj konklavi budu po 2-4 velika elektora, kardinala koji su ili prestari (obično) ili se ne očekuje da mogu biti izabrani iz nekog drugog razloga. E onda oni idu okolo i mešetare kao kandidaciona komisija CK SKJ, obećavaju, kombinuju, ubešuju, lažu, mažu i petljaju. Tako je 1978. bečki kardinal Franz Koenig već u prvoj konklavi, kad je izabran Luciani, progurao Vojtilu sa 4 glasa, čisto da uđe u zapisnik da je neko bio za njega. Kad su se samo dva meseca kasnije kardinali ponovo našli u konklavi, šokirani što su izabrali bolesnika koji je umro posle samo 33 dana, Koenig ih je lako ubedio da je mladi 58-godišnji i zdravi Poljak pravi izbor - a i imao je već glasova u prošloj konklavi.

Dakle u sredu popodne je prvi pravi obračun i tada će se videti kako su kadrovici odradili posao. Ako treći nastavi da raste oduzimajući glasove jednom od prve dvojice - valja proceniti dokle može da ide taj trend i ili 'kupiti' onoga koji raste trgujući s njim ili stvoriti neku drugu alijansu. Ako dve jake suprotne strane stagniraju, nit' rastu nit' padaju e tad se prelazi na rezervne kandidate u nadi da će dogurati do 77.

Baš zato što je ova konklava po mnogo čemu jako podeljena a zahtevi pred izabranim papom biće ozbiljni, očekujem teško i komplikovano taktičko glasanje sa najmanje 8 krugova, što bi značilo da papa može biti izabran u četvrtak popodne ili, možda verovatnije, u petak. U ovom veku konklave su ovako izgledale (princip da se glasa 4x dnevno na nekim konklavama nije važio pa se ne mogu sve direktno uporediti):
 

1903 Pio X                   68,2g           7 krugova     5. dan

1914  Benedikt XV       59,8             10                4.

1922  Pio XI                 64,7             14                5.

1939  Pio XII                 63                3                 2.

1958  Jovan XXIII         76,9             11                4.

1963  Pavle VI             65,7             6                 3.

1978a Jovan Pavle I    65,9             4                 2.

1978b JP II                  58,4             8                 3.

2005  Benedikt XVI     78                4                 2.

Ako ga ne izaberu u petak onda u subotu jedan dan 'kuliraju i mole se' - u stvarnosti ceo dan lobiraju, pregovaraju, trguju...

Dakle, ko bi mogao biti izabran i zašto?

2013-03-09_1_1362882714.jpg

Po meni je najrealniji kandidat Brazilac Odilo Pedro Scherer. Rođen 1949.od roditelja nemačkih imigranata sa buljukom dece, podjednako dobro govori portugalski, nemački i španski a dobro engleski i još poneki. Vrhunski obrazovan, doktorat, master, dugo bio profesor na teološkim fakultetima uključujući i najcenjenije. Umeren, smiren, nije ekstreman ni nasilan ni u čemu. Za vreme doktorskih studija u Rimu neko ga je primetio, proveo 7 godina kao savetnik u kuriji, uzdizao se u hijerarhiji da bi se vratio u Brazil kao generalni sekretar biskupske konferencije. Dobro obavio posao i postao biskup Sao Paola 2007.  Iskustva dakle ima na obe strane i po tome bi obema mogao biti prihvatljiv. A i lepuškast je pomalo, čelično plave nemačke oči, žene bi ga volele...

Velike muvare iz kurije veruju da mogu da ga kontrolišu i da će slušati stare kuke Sodana i Bertonea koji bi da od njega naprave Sejda (kod nas to može, za Vatikan... nisam siguran!). Opet, veruju i da bi delu pastoralaca mogao da bude prihvatljiv. Ako ga izaberu ne znači da ne bi oladio svoje mešetare i vodio sopstvenu politiku, dešavalo se i ranije.

Jedina je opasnost, po meni, ako kurijalci odmah krenu na tvrdo sa Šererom da bi mogao da izgori.

Paj sad!

Dosta se govori o mogućnosti da se uprkos svemu ipak izabere Amerikanac jer oni imaju znanja iz biznisa i menadžmenta. Što je možda istina ali nema garancije. Meždutim, pravi razlog za biranje Amerikanca u stvari bi bio da se razbucaju jebači razni jer su se Ameri toliko duboko opekli da su prelomili i tamo se najdalje odmaklo sa priznanjima, izvinjenjima, plaćanjima odšteta i čišćenjima. Dakle ideja je: izaberite izvršnog direktora. Egzekutira.

Iako sam na početku bio skeptičan prema ovoj mogućnosti čini mi se sve realnijom. Kurija je, naravno, prepadnuta mogućnošću da dođe neko ko bi raščistio Augijeve štale jer nisu ni oni baš veverice da ne shvate da bi takav papa vrlo brzo samom sebi rekao 'a šta mi vredi da čistim skandale a da ne počistim i kuriju?'. Otprilike kao situacija sa Đinđićem, Koštunicom, Acom Tomićem, Legijom i taj rad.

Ali koji Amer?

alg-resize-archbishop-timothy-dolan-jpg.jpg

Navodno najveće šanse ima Timothy Dolan, nadbiskup New Yorka. Rođen 1950, frajer, šmeker, zajebant, komunikator, rođeni lider, iskusni pastoralac. Krenuo od vukojebine St. Louisa kao pomoćni biskup, pa Milwaukee, od 2009. New York. Začudo, tek 2012. postao kardinal (preskočilo ga 2010, jeste neki znak). Komunicira na sve načine i to dobro. Po meni velika slabost jezici iako kažu da se trudi baš.

Sigurno sposoban ali uveren sam da će ga potrošiti ili žrtvovati.

Drugi Severnoamerikanac koji navodno ima šanse, još veće od Dolana:

marc-ouellet3.jpg?w=620

Marc Ouellet, Kanada. (Što kaže jedan moj drug Kanađanin zašto poslodavac više voli Kanađanina nego Amera: same accent, half salary). E pa takav je i moj osećaj prema Ouelletu. Ersatz. Šatro kao Kanađanin - i to Francuz - ne bi bio percipiran kao Amerikanac a kao on ih, Amere, razume. Možda ali radi se o tvrdo konzervativnom kurijalcu koji, doduše, ima i nešto preko 7 godina pastoralne službe kao nadbiskup Kebeka. Šta god pričali razni vatikanisti i kladionice moj sud je - ne verujem.

Osim več pomenutog Scherera, Južna Amerika ima još nekoliko vrlo mogućih kandidata.

cardinal-jorge-mario-bergoglio.jpg

Zasigurno najbolji je Argentinac Jorge Bergoglio koji je 2005. bio najozbiljniji odnosno jedini ozbiljan protivkandidat Ratzingeru. Po neproverenim izveštajima (svi su neprovereni jer se iznošenje beleški iz konklave i obaveštavanje bilo koga spolja kažnjava ekskomunikacijom ako se ufati) u drugom krugu je imao 35 a u trećem čak 40 glasova. Međutim mislim da je njegovo vreme prošlo. Kod izbora pape to se često dešava, neko u jednom trenutku bude izrazito jak kandidat a u sledećoj konklavi više ne igra. Sorry.

Da ne bude predugo samo ću navesti još preostale Latince koji bi mogli da iskoče kao kompromisni kandidati:

leonardo_sandri.jpg

Konzervativni kurijalni Argentinac Leonardo Sandri;


13fev2013---joao-braz-de-aviz-74-e-ex-arcebispo-de-brasilia-e-tambem-foi-indicado-por-bento-16-de-linha-conservadora-e-visto-como-discreto-e-proximo-a-movimentos-leigos-como-os-focolares-que-1360790291270_956x500.jpg

Još jedan brazilac, umereno konzervativni pastoralac prebačen u kuriju, João Braz de Aviz


1247374537_0.jpg

Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga iz Hondurasa, moj favorit ako Scherer ne prođe. Vrlo interesantan i sposoban tip, bivši profesor, vrlo mlad postao biskup, jako angažovan na pomoći sirotinji, zvanični predstavnik Vatikana za pregovore sa svetskom bankom, imao petlju da poruči honduraškom diktatoru Zelayi da ne pokušava da se vrati na vlast jer ga crkva neće podržati i biće krvi. Uz sve to distanciran od teorije oslobođenja što je jako važno za dobijanje podrške u Vatikanu koji je alergičan na sve što miriše na marksizam u crkvi.

I još jedan, moj intimni favorit. Papa sa bradom (a nije Amfilohije)

101306Churchnl07.jpg

Sean Patrick O'Malley, nadbiskup Bostona. Rođen 1944. negde u Midwestu, već sa 40 godina postao biskup, šetalo ga gde je gadno i gde je trebalo raditi sa ljudima. Kao mlad pop držao centre za sirotinju u Washingtonu. Moj prijatelj koji ga je tamo upoznao govori sve najbolje o njemu. Odlično govori španski i portugalski, bez naglaska, a i italijanski. Kažu da je odličan komunikator iako ne sedi povazdan na svim mrežama i gadžetima. Uliva poverenje toliko da bi mnogi mogli da zanemare činjenicu da je Amerikanac. Jedino što bi mu se moglo uzeti za nedostatak je što pripada redu franjevaca kapucina a oni nikad do sada nisu dali papu.

Biće dodataka i apdejta u komentarima.

Cardinal-Bishop-Priest-Habits-Vert.jpg 

photo_1362394478648-2-0.jpg
kn756511gammarelli.jpg


Drage blogerke, unapred vas upozoravam da ovaj nema nikakve šanse!

29mswzp.jpg

 Ali zato kad izaberu papesu:

Decolletees%20modello%20Malone%20in%20vernice%20rossa%20con%20tacchi%20di%2010%20cm.jpg


 

 



Komentari (269)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milutin Milošević Milutin Milošević 21:06 13.03.2013

Re: Habent papam

A jel mi treba da ga zovemo Franja ili Francis? Mislim, uvek se ime prevodi na lokalni jezik - recimo Francuzi su prethodnog zvali Benoa (Benoît). A u Srbalja ne postoje imena ni Franja ni Francis
krkar krkar 21:13 13.03.2013

Re: Habent papam



Je li ako da ovaj blogokolektiv zamolim da me posluša:

Novi rara zove se Franciscus a po tradiciji svaki narod ime pape prevodi na svoj jezik. Na našem jeziku Franciscus je Franjo ili Franja (prvi oblik je češći) iako je to ime među pravoslavnima retko.

Dakle NE Franjo Prvi kao što već lupetaju razni mediji. On je samo Papa Franjo.

Tek kad bi neki drugi budući papa uzeo isto ime taj bi se zvao Franjo II a ovaj bi posmrtno promenio ime u Franjo I.

Hvala na pažnji
krkar krkar 21:18 13.03.2013

Re: Habent papam

A jel mi treba da ga zovemo Franja ili Francis? Mislim, uvek se ime prevodi na lokalni jezik - recimo Francuzi su prethodnog zvali Benoa (Benoît). A u Srbalja ne postoje imena ni Franja ni Francis


Dok si ti pitao ja sam, mudro i vidovito, već odgovarao

Inače kod Srbalja postoji ime Franjo ili Franja. Samo nije često. Što je posledica činjenice da je najpoznatiji Franjo, onaj iz Asizija, delovao nakon velike šizme, te teko ne spada u univerzalne svece nego u one koji su ekskluzivno katolički.

Međutim pravoslavlje ne odbacuje automatski njegovo učenje, čak bi se moglo reći da su njegova dela među najpoštovanijim u pravoslavlju.

Franjevci i pravoslavci najviše dodirnih tačaka imaju u Bosni gde su Franjevci prisutni vekovima.


expolicajac expolicajac 21:19 13.03.2013

Re: Habent papam

krkar


Je li ako da ovaj blogokolektiv zamolim da me posluša:

Novi rara zove se Franciscus a po tradiciji svaki narod ime pape prevodi na svoj jezik. Na našem jeziku Franciscus je Franjo ili Franja (prvi oblik je češći) iako je to ime među pravoslavnima retko.

Dakle NE Franjo Prvi kao što već lupetaju razni mediji. On je samo Papa Franjo.

Tek kad bi neki drugi budući papa uzeo isto ime taj bi se zvao Franjo II a ovaj bi posmrtno promenio ime u Franjo I.

Hvala na pažnji

Sad kad nagrnu Hrvati da daju deci ime Franjo.
krkar krkar 21:22 13.03.2013

Re: Habent papam

Sad kad nagrnu Hrvati da daju deci ime Franjo.


Koliko i Srbi Slobodan.

Bliža je košulja od kaputa pa oni sve Franje mere prema Jednom:


Milutin Milošević Milutin Milošević 21:38 13.03.2013

Re: Habent papam

Inače kod Srbalja postoji ime Franjo ili Franja. Samo nije često.

Misliš: kod Srba katolika, što bi rekao Vojvoda Haški? Ako bih da biram (a ne biram, ko me šiša), ja bih ga ipak zvao Francis.

Kad već govorimo o imenu, da li smo mi pogrešno nazivali Vojtilu. LAtinski je bio Ioannes Paulus PP. II. Na italijanskom Giovanni Paolo II, što su anglosaksonci prevodili John Paul II, Francuzi Jean-Paul II a braća Hrvati Ivan Pavao II. Zar mi onda nismo trebali da ga zovemo Jovan Pavle II?
mirelarado mirelarado 21:40 13.03.2013

Re: Habent papam

On je samo Papa Franjo.



А од милоште, зна се, рару ће звати Њофра.
libkonz libkonz 21:50 13.03.2013

Re: Habent papam

Dakle NE Franjo Prvi kao što već lupetaju razni mediji. On je samo Papa Franjo.

Čekaj, bre. Ne razumem se u katoličku crkvu, ali sva tri Kuma znam napamet. Zar tamo novoizabrani papa nije rekao da će se zvati Jovan Pavle Prvi?
I kad smo već kod njega, a vidim da poznaješ tematiku, šta misliš: jesu li ga stvarno ubili ili Kopola i Puzo lažu?
edit:

idi na 00:50
krkar krkar 22:13 13.03.2013

Re: Habent papam

Zar mi onda nismo trebali da ga zovemo Jovan Pavle II?


Pa baš tako se i zvao
krkar krkar 22:18 13.03.2013

Re: Habent papam

Zar tamo novoizabrani papa nije rekao da će se zvati Jovan Pavle Prvi?


Možda u filmu, ne i u Vatikanu:

Rekao je Ioannes Paulus.

Zvanična verzija imena je na latinskom.

Tek kad je i Vojtila reko isto onda je on postao JP II a onaj umrli naknadno i posmrtno JP I.




jesu li ga stvarno ubili ili Kopola i Puzo lažu?


Ne lažu. SERU! Jer baš dobro zvuči, jebote otrovali papu! Sineee!

Našli mu da je žena/jevrej/Marsovac/gušter/Francuz...

Ko hoće da čita ima milion (naknadnih) pokazatelja da je Luciani bio bolestan, mučio se ali ga niko nije uzimao zaozbiljno, lečili ga sa naspavaj se i pij čaja.

Od tada jako paze na rezultate sistematskih pre nego što glasaju.

Ne zato što im je stalo da se rara nađivi nego da mogu da planiraju kol'ko misli da živi, bar otprilike.
libkonz libkonz 22:22 13.03.2013

Re: Habent papam

Hvala. Ionako Kum 3 nije ni do kolena prvom i drugom delu
margos margos 22:23 13.03.2013

Re: Habent papam

Bliža je košulja od kaputa pa oni sve Franje mere prema Jednom:

Moj deda bio Frane, pa ću i Papu tako zvati :)

I, uzgred, mog'o si manju sliku da odabereš... a vala i da izostaviš.
libkonz libkonz 22:24 13.03.2013

Re: Habent papam

Našli mu da je žena/jevrej/Marsovac/gušter/Francuz...

pa ti nisi gledao najbolju trilogiju svih vremena

Ubili ga ovi iz Vatikanske banke, da im ne kvari posao.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:05 14.03.2013

Re: Habent papam

Frane

Evo o'jutros novog Papu na Studiju B zovu Frančesko
libkonz libkonz 10:09 14.03.2013

Re: Habent papam

Evo o'jutros novog Papu na Studiju B zovu Frančesko

Ako je onaj pre Racingera bio Jovan Pavle, ovaj mora biti Franja, a vidim da ga mnogi zovu Franjo.
krkar krkar 10:23 14.03.2013

Re: Habent papam

Evo o'jutros novog Papu na Studiju B zovu Frančesko


Debili.

Rara se zove Franciscus. Na latinskom - jer je latinski službeni jezik Vatikana tj. Svete stolice.

(E sad kako to da se điv čoek zove na mrtvom jeziku... to je druga stvar)

Službeni sajt Svete stolice

Ali običaj je da svaki narod prevodi ime pape na svoj jezik. Što znači da je na srpskom ovaj papa Franjo ili Franja. Mislim da je bolje Franja jer je taj običaj u Srba dosta retkog - ali ne i nepostojećeg - imena češći.

Milutin Milošević Milutin Milošević 10:34 14.03.2013

Re: Habent papam

Hajde dajte mi primer Srbina koji se zove Franja ili Franjo? Ja do sada nisam sreo ni jednog.

Ako tih nema (moguće je), zar onda nije prirodno da ga zovemo njegovim izvornim imenom = Franciskus ili Frančesko u skladu sa njegovim italijansko/argentinskim poreklom?

I ko uopšte ovo treba da odluči (barem da li je Franja ili Franjo)? Direktor nacionalnog servisa, predsednik Matice Srpske ili SANU, Patrijarh, Papski Nuncije, resorni ministar...
Atomski mrav Atomski mrav 10:57 14.03.2013

Re: Habent papam

Hajde dajte mi primer Srbina koji se zove Franja ili Franjo? Ja do sada nisam sreo ni jednog.


Nisam ni ja sreo Srbina koji se zove Benedikt (što ne znači da ne postoje). Elem, ako je uzeo ime po svecu kojeg znamo kao Svetog Franju i ako koristimo termin "franjevci", onda mislim da je opravdamo koristiti ime Franja ili Franjo. O tome ko odlučuje šta je ispravno - pa, možda ne bi bilo loše priupitati beogradskog nadbiskupa...
krkar krkar 11:11 14.03.2013

Re: Habent papam

Hajde dajte mi primer Srbina koji se zove Franja ili Franjo? Ja do sada nisam sreo ni jednog.


Nema potrebe da bude Srbin po imenu Franja, dovoljno je da postoji srpski oblik tog imena. A nesumnjivo postoji.

Franja Zah, srpski general
Franja Josif, car i kralj austrijskih i ugarskih Srba
itd.

Ako tih nema (moguće je), zar onda nije prirodno da ga zovemo njegovim izvornim imenom = Franciskus ili Frančesko u skladu sa njegovim italijansko/argentinskim poreklom?


Nije ni najmanje prirodno niti je ikada bilo. Običaj da se papsko ime prevodi na narodne jezike vrlo je star i uvek je bilo samo tako i nikako drugačije.

Osim toga, njegovo ime je Franciscus, na latisnkom. Tako da, sve i da hoćeš da koristiš strani oblik, morao bi da koristiš latinski a ne neki drugi jezik po izboru ili ćefu.


I ko uopšte ovo treba da odluči (barem da li je Franja ili Franjo)? Direktor nacionalnog servisa, predsednik Matice Srpske ili SANU, Patrijarh, Papski Nuncije, resorni ministar...


U normalnoj državi već bi pitali nekoga ko zna, nekoga pismenog iz Akademije ili SPC ili sa fakulteta...

Ovako - vlada konfuzija među majmunima nepismenim koji ne znaju svoj posao. Počev od novinara i urednika Politike koji na jednoj strani objave da je novi rara SAMO Franj* a NE Franj* Prvi ... i onda na ISTOJ toj strani objave da je Franj* Prvi...

http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Beli-dim-oznacio-izbor-novog-pape.sr.html

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/372185/Vatikan-Novi-papa-samo-Franja

[/url]D1%86_%D0%88%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D1%84_I]http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%86_%D0%88%D0%BE%D0%B7%D0%B5%D1%84_I

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A4%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%88%D0%B5%D0%BA_%D0%97%D0%B0%D1%85

[url=http://vukajlija.com/zabava/posteri/231752]
http://vukajlija.com/zabava/posteri/231752[/url]

Milutin Milošević Milutin Milošević 12:21 14.03.2013

Re: Habent papam

Franja Josip

Ima Srba koji se zovu Sandokan, Brendon, Tarzan...
krkar krkar 12:32 14.03.2013

Re: Habent papam

Franja Josip


JosiF

Otac mog druga iz osnovne škole bio matičar pa skupljao ta imena. Nažalost davno sam pogubio svesku u koju sam pisao (ćale donosio kući spiskove tih kreativnih) ali se dobro sećam:

Opel
Gospodin
Šifonjer

Najbolje ime nekoga koga sam uživo upoznao bilo je Soniboj. Čovek 205 cm, 180 kila, svaka šaka A4 - predstavlja se:

- Soniboj Škiljević!

Ja blenem. - Kako?

On ponovi.

Ja i dalje ne kapiram. - A kako se to piše?

S-O-N-I-B-O-J

A znate li kome je kršteno ime Oprolećovana?
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:37 14.03.2013

Re: Habent papam

Mora da je neko sa cvetnim imenom
libkonz libkonz 12:50 14.03.2013

Re: Habent papam

razlike između nas i Hrvata:
Kod njih je Pio
Kod nas Pije

pa ti vidi ko su veći hedonisti
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:35 14.03.2013

Re: Habent papam

not2old2rock not2old2rock 13:35 14.03.2013

Re: Habent papam

Milutin Milošević
Franja Josip

Ima Srba koji se zovu Sandokan, Brendon, Tarzan...


Da ti buduci ministar nije neki rod ?

[http://www.agropress.org.rs/tekstovi/15573.html]
Milutin Milošević Milutin Milošević 14:41 14.03.2013

Re: Habent papam

Da ti buduci ministar nije neki rod ?

Ma jok, u Crnoj Gori mi je samo sestra
ranoranilica ranoranilica 20:04 14.03.2013

Re: Habent papam

krkar
Franja Josip


JosiF

Otac mog druga iz osnovne škole bio matičar pa skupljao ta imena. Nažalost davno sam pogubio svesku u koju sam pisao (ćale donosio kući spiskove tih kreativnih) ali se dobro sećam:

Opel
Gospodin
Šifonjer

Najbolje ime nekoga koga sam uživo upoznao bilo je Soniboj. Čovek 205 cm, 180 kila, svaka šaka A4 - predstavlja se:

- Soniboj Škiljević!

Ja blenem. - Kako?

On ponovi.

Ja i dalje ne kapiram. - A kako se to piše?

S-O-N-I-B-O-J

A znate li kome je kršteno ime Oprolećovana?



Aha. Olji B.Od Utiska NeĐelje :))
zilikaka zilikaka 21:59 14.03.2013

Re: Habent papam

A znate li kome je kršteno ime Oprolećovana?


Čuj znamo...

P.S. Das razumemo, nema baš nikakve veze sa blogom koji je nedavno objavila koleginica. Da ne bude zabune.
krkar krkar 23:40 14.03.2013

Re: Habent papam

Moj deda bio Frane, pa ću i Papu tako zvati :)


Reko ti nadbiskup da možeš, nikakav problem
krkar krkar 23:41 14.03.2013

Re: Habent papam

Aha. Olji B.Od Utiska NeĐelje :))


Bravo, bravo.

Al' šta ti je ovaj blog, na PP sam saznao da postoji još jedna. Igrom slučaja znam i nju (tačnije znam ZA nju, studirala sa mojim bratom).
tasadebeli tasadebeli 11:13 16.03.2013

Re: Habent papam

krkar
Ali običaj je da svaki narod prevodi ime pape na svoj jezik. Što znači da je na srpskom ovaj papa Franjo ili Franja. Mislim da je bolje Franja jer je taj običaj u Srba dosta retkog - ali ne i nepostojećeg - imena češći.




И ја мислим да је то тако... Код половине Срба номинатив=вокатив, а код друге половине то није случај... Зато и имамо и Фрања и Фрањо (мислим на мушкиће, тј. мушка имена) исто као и Јова и Јово или Ђура и Ђуро... Што би рекла једна моја колегиница у школи колеги који је стално исправља ("Нисам ја Ђура, ја сам Ђуро!Ђура је женско име!": "А да, знам, ви се мењате као именица село..."
krkar krkar 11:48 16.03.2013

Re: Habent papam

Ђура је женско име!


Verovatno najpoznatiji slučaj Prof. dr. Pera Polovina sa Filološkog fakulteta.

I svake godine se Srbijančići-brucoši čudom začude kad im u amfiteatar uđe jedna čila bakica

Prečani znaju da je Pera žensko a Pero muško ime
fijolica fijolica 14:27 16.03.2013

Re: Habent papam

Franja Vaja se zvao čovek koji je izmislio bananicu. Bar ako je verovati Štarkovom sajtu.
http://www.stark.rs/brendovi/39/bananica
Ne znam da li sam dobro stavila link, evo citata:
"Majstor Franja Vaja, rođen u Vršcu, poreklom Mađar, vrativši se iz Slovačke i Mađarske sa velikim znanjem o čokoladi i čokoladnim desertima, preuzeo je fabriku „Roda“ od Francuza, Danijela Pesmažua (Daniel S. Pechmajoue), Fabrika Roda je čokoladni koren današnjeg Soko Štarka."

krkar krkar 14:47 16.03.2013

Re: Habent papam



U to ime moram dvaput:



zilikaka zilikaka 15:52 16.03.2013

Re: Habent papam

Prečani znaju da je Pera žensko a Pero muško ime



Te to tašta naučila?
tasadebeli tasadebeli 18:13 16.03.2013

Re: Habent papam

krkar
Ђура је женско име!


Verovatno najpoznatiji slučaj Prof. dr. Pera Polovina sa Filološkog fakulteta.


Свака ти част! На њу сам потпуно заборавио!
zilikaka zilikaka 20:50 13.03.2013

Da ne bude da nisam rekla

Pošto su očigledno počele da se dešavaju neočekivane stvari po ovom pitanju, samo da vas obavestim da je naslednik došao i rekao:
-Gledaš prenos? Su izabrali papu?
-Jesu
-I, šta kažu, kad će da umre?

dakle, drži ga...
Milutin Milošević Milutin Milošević 20:53 13.03.2013

Brejking njuz

Skola odbio izbor za papu jer u tom slučaju ne bi mogao da dodje u Niš na proslavu
(da radim za njuz.net napisao bih ovakvu vest)
bladerunner92 bladerunner92 13:10 14.03.2013

Re: Brejking njuz

Brejking njuz
Skola odbio izbor za papu jer u tom slučaju ne bi mogao da dodje u Niš na proslavu


Nisam sigurna da taj datum njima nije bitan , to sto mi najmanje znamo o nasoj istoriji i sto to ne umemo da iskoristimo to je nas problem

www.news.va/en/news/constantine-the-great-religion-and-the-state-at-th


(ja stvarno ne razumem sta je sa ovim linkovanjem, ko ume neka pretvori ovo u link ako ga ne mrzi)javascript:;

The exhibition Luxury and Daily Life in Byzantium was held in Bonn from 26 Febr. to 12 June 2010. It presented a summary of the "Byzantine Millenium", from the foundation of Constantinople by Constantine the Great in 324 down to the Ottoman conquest in 1453, paying special attention to the golden era of the reign of Justinian (527-565) and to the period preceding the Sack of Constantinople by the crusaders in 1204. The exhibition included great works of art illustrating the history, the archeology and the art of the Byzantine Empire. The Vatican Library participated with two volumes (Vat.gr.676; Barb.gr.372) and a facsimile (Vat.gr.1613).


http://www.vaticanlibrary.va/home.php?pag=ufficio_mostre&ling=eng
drzura drzura 20:58 13.03.2013

jbga

dok sam pročitao tekst izabraše papeža . svejedno, preporuka!
janeznam janeznam 08:25 14.03.2013

Re: jbga

ok sam pročitao tekst izabraše papeža . svejedno, preporuka!


a kolko vidim izabrase ( ne isti ) - ( ponovo ) krkar-a za VIP - ovca.

koji dim je kuljao iz dimnjaka b92?
antioksidant antioksidant 21:26 13.03.2013

не знам да ли си видео

окачила маша тамо на фејсу

http://www.argentinaindependent.com/currentaffairs/newsroundups/roundupsargentina/cardinal-bergoglio-to-testify-for-crimes-committed-in-the-esma/
noboole noboole 21:35 13.03.2013

eheheh

Povratak ti je, kao Sumahera u F1 :-D
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:41 13.03.2013

Fashion

S obzirom da je velik komad bloga o modi, šteta bi bilo ne okačiti ovo :)

krkar krkar 22:43 13.03.2013

Re: Fashion

S obzirom da je velik komad bloga o modi



krkar krkar 22:44 13.03.2013

Re: Fashion

S obzirom da je velik komad bloga o modi


Ovaj neće terati modu-

Što ste videli od ekstravagancije - videli ste. Do sledećeg rare, možda bude neki metroseksualac.
Черевићан Черевићан 23:03 13.03.2013

дали

битни гледам одабраше Папу
ето теме свету што верује
оћел' моћи промене да нуди
догма богме дорек исчекује
reanimator reanimator 09:21 14.03.2013

...

Prvi zadatak za novog papu da stane na put protivpravnom referendumu na Malvinskim ostvrima!
Goran Vučković Goran Vučković 09:26 14.03.2013

Re: ...

Retroaktivno?
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:09 14.03.2013

Re: ...

da stane na put protivpravnom referendumu na Malvinskim ostvrima!

Teško: Malvini su izgleda pod protestantskom jurisdikcijom
reanimator reanimator 10:13 14.03.2013

Re: ...

Goran Vučković
Retroaktivno?

Tako je. Referendum o nepriznavanju rezultata lažnog referenduma, koji su orgaizovale aveti prošlosti pod plaštom demokratije
Islas Malvina es el corazón de Argentina
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:25 14.03.2013

Re: ...

aveti prošlosti pod plaštom demokratije

E, kad bi se formirao sud za kolonijalizam i iskorišćavanje drugih naroda...
krkar krkar 12:03 14.03.2013

Re: ...

Islas Malvina es el corazón de Argentina


Istočna argentinska pokrajina <_<
mikele9 mikele9 13:39 14.03.2013

Umal'

Zasigurno najbolji je Argentinac Jorge Bergoglio koji je 2005. bio najozbiljniji odnosno jedini ozbiljan protivkandidat Ratzingeru. Po neproverenim izveštajima (svi su neprovereni jer se iznošenje beleški iz konklave i obaveštavanje bilo koga spolja kažnjava ekskomunikacijom ako se ufati) u drugom krugu je imao 35 a u trećem čak 40 glasova. Međutim mislim da je njegovo vreme prošlo. Kod izbora pape to se često dešava, neko u jednom trenutku bude izrazito jak kandidat a u sledećoj konklavi više ne igra. Sorry.

da pogodiš ali si ipak kiksnuo. To ti je dokaz da Logika odana sluškinja, nudi lažna rešenja
krkar krkar 13:55 14.03.2013

Re: Umal'

da pogodiš ali si ipak kiksnuo. To ti je dokaz da Logika odana sluškinja, nudi lažna rešenja


Izabrali matorca da predahnu, da su mogli svaka bi strana radije izabrala svoga, mlađahnijega, da budu sigurni da će da jašu 10-15 godina. Ovako, očekuju i jedni i drugi da neće dugo... a i da nije ni u čemu baš mnogo navro pa će moći s njim.

Dočim se ja bojim da bi mogao da ih iznenadi dibidus, otprilike kao Jovan XXIII.

Prvo su se šlogirali kad je na Božić obišao decu obolelu od polija u dečjoj bolnici a onda ih je dokrajčio na 2. dan kad je mrtvo-ladno rekao da ide da obiđe zatvorenike u zatvoru Regina coelli, blizu Vatikana, jer je njima najpotrebnija duhovna uteha i lepa reč.







hajkula1 hajkula1 00:13 15.03.2013

Proročanstvo pominje crnog papu

Proročanstvo pominje crnog papu.
Evo malo zanimljivosti. Post - tekst je iz 2009. o Rusinima. Koga mrzi, ne mora sve da čita a ja sam boldovala zanimljiv deo.

Izvodi iz knjige „Rusini u Vojvodini” (1987.god.)

Vladimir Biljnja

Religija Rusina i uticaj Vatikana

U XV veku rimske pape uspeli su da potčine vizantijsku pravoslavnu crkvu, istina samo formalno i za kratko, te je 1439. godine zaključena takozvana Firentinska unija. Ovu Uniju su u Vizantiji prihvatili samo vizantijski car i njegova najbliža svita. Vernici pravoslavne veroispovesti i sveštenstvo nisu prihvatili Uniju, smatrajući i samo opštenje sa unijatima bogohulnim.

Rimokatolici su, posebno sveštenstvo, nepokorne vernike pravoslavne crkve proganjali, hapsili, isleđivali, mučili, osuđivali na dugotrajnu robiju. Uprkos svim pritiscima inkvizicije, pravoslavni Grci nisu prihvatili katolicizam, odnosno Firentinska unija je doživela poraz. Bez obzira na to, rimske pape ni tokom narednih vekova nisu odustali od nasilnih pokušaja da pokore pravoslavnu crkvu, posebno u Rusiji, vezujući je obavezama neostvarene Firentinske unije. Da bi se formalno oslobodila pritiska Rima, ruska pravoslavna crkva, izborom episkopa Jona za mitropolita cele Rusije 1448. godine, odriče se potčinjenosti vizantijskom patrijarhu i postaje nezavisna.

U cilju bolje i rigoroznije organizacije svoga pohoda na Istok, rimokatolička crkva je 1534. godine osnovala jezuitski red po uzoru na vojne odrede, na čelu sa Ignasiom Lojolom. Vrhovno lice reda bio je general (»crni papa«), koji je imao neograničenu vlast nad svim članovima. Red je bio nezavisan od crkve, a preko svog generala bio je potčinjen neposredno papi. Ignasio Lojola sazdao je »nauku«, koja je sadržavala neizmerno licemerje, žestinu, neverstvo i nezasitost rimokatolicizma, ugnjetavajući čitav niz država. U tom učenju naročito je izražena mizantropija, po kojoj je Ignasiov učenik bio dužan »zamrzeti svoga oca, majku i vlastitu dušu«; »potčinjeni se mora ponašati prema starešini kao prema Hristu, da mu se potčinjava kao stub koji se može okretati u svim pravcima«; »starešina je oslobođen svih ljudskih grešaka i slabosti«.

Gustom mrežom potkazivača i špijuna jezuiti su obuhvatali čitavo društvo u kojem su delovali. U tu mrežu upadali su ne samo obični ljudi već i vlastela, knezovi i kraljevi, članovi njihovih porodica, prijatelji i poznanici. Onaj ko se nije povinovao sili »duhovnog uticaja« jezuita, bio je osuđen na propast. Shodno tome i rimske pape su uz pomoć »svete inkvizicije«, u kojoj je red jezuita igrao”važnu ulogu, likvidirale nepokorne evropske vladare.

Od trenutka osnivanja, jezuitski red dobio je od pape uputstvo da po svaku cenu učvrsti unijatsku crkvu, prelaznu formu ka punoj katolizaciji.

Jezuiti su krajem XVI veka vodili otvorenu i široko razgranatu propagandu i agitaciju među pravoslavnim vernicima Podkarpatske Rusije za priključenje uniji. Međutim, organizacione pripreme za osnivanje unije čuvane su kao strogo poverljiva tajna. U prvo vreme su jezuitski napori bili usmeravani da privole mitropolita pravoslavne crkve Podkarpatske Ukrajine Ragozu i njegovog egzarha Terljeckog, koji su se plašili da otvoreno prihvate uniju – da službeno priznaju glavarstvo rimokatoličke crkve. Takav korak bio je veoma složen jer su protesti protiv unije od strane pravoslavnih vernika Ukrajine i Belorusije bili veoma oštri – oni su spaljivali knjige Petra Skarge i drugih jezuitskih autora.

U nastojanjima da se službeno proglasi unija pravoslavne crkve sa katolicizmom, jezuiti su u ime poljskog kralja obećavali visokim sveštenim licima pravoslavne crkve da će biti izjednačeni u pravima i privilegijama sa katoličkim visokim sveštenstvom u Poljskoj, pa čak da će im biti omogućeno učešće u senatu. Pounijaćenim vlastelinima obećano je pravo pristupa državnim službeničkim dužnostima, a običnim pounijaćenim vernicima izjednačenje u pravima sa rimokatolicima.

Takvim upornim nastojanjima, obećanjima i pretnjama, jezuiti su 1590. godine izdejstvovali da tri pravoslavna episkopa, na čelu sa Kirilom Terljeckim, donesu odluku o prisajedinjenju rimokatoličkoj crkvi. Kralj Sigismund III je poverljivim pismom od 18. maja 1592. godine pohvalio postupak ova tri episkopa, i dao kraljevsku reč da će štititi njihovu čast i povlastice. U toku 1593. godine porastao je broj pravoslavnih hijerarha koji su prihvatili uniju.

Jezuiti su, uz pomoć poljskog kralja nakon ovih početnih uspeha pokrenuli lavinu zavadjanja i terora nad pravoslavnim vernicima i sveštenim licima Podkarpatske Ukrajine. Kraljevska vojska napala je posed kneza Ostrožskog u selu Krupnoje, opljačkala pravoslavnu crkvu i gaženjem ikona oskrnavila svetost. U takvim uslovima se mitropolit Ragoza i službeno izjasnio za prisajedinjenje pravoslavne crkve rimokatoličkoj. Krajem 1594. Kiril Terljecki i Ipatij Potej dostavili su poljskom kralju akt o navodnoj saglasnosti pravoslavnih hijerarha da prihvate uniju. Ovaj akt potpisalo je pet episkopa na čelu sa mitropolitom.

Na prvom saboru episkopa, održanom u Brestu 12. juna 1595. godine, sačinjen je akt koji je poslat rimskom papi sa molbom prisajedinjenja pravoslavne crkve Podkarpatske Ukrajine rimokatoličkoj. Iste godine, 26. septembra, episkopi Terljecki i Potej, dobivši od poljskog kralja novac za put, krenuli su u Rim. Tri dana pošto su stigli u Rim primio ih je papa Klement VIII.

Povodom toga je u Vatikanu, 25. decembra 1595. godine, održana svečanost »okončanja unije«. Uz prisustvo kardinala, episkopa, katoličkog sveštenstva i stranih gostiju, u sali gde su primani samo državni poglavari, papa je dočekao Terljeckog i Poteja. Nakon svečanog uručivanja akta o pripajanju pravoslavne crkve rimokatoličkoj, sačinjenog na prvom saboru u Brestu, Terljecki i Potej su proglasili i potpisali »ispoved veri«, napisan za unijate još na firentinskom saboru. Ceremonijalno su se zakleli na vernost papskom prestolu. Na kraju svečanog dela prijema papa Klement VIII izrazio je »veliku radost povodom vraćanja Rusina pod okrilje katoličke crkve« i pozvao ih na poslušnost papskom prestolu, odo-brivši unijatima bogosluženje po pravoslavnom obredu.

Nakon svečanog proglašenja unije u Vatikanu, papa Klement VIII poslanicom je obavezao mitropolita Ragozu da sazove sabor svih episkopa na teritoriji Podkarpatske Ukrajine dužnih da prihvate »ispovest veri« i zakunu se na vernost papskom prestolu. Istovremeno, papa je kraIju Poljske Sigismundu III napisao pismo kojim ga moli da izjednači prava unijatskog i rimokatoličkog sveštenstva, i uverava da je neophodno udeliti »dostojanstvo senatora« svim unijatskim episkopima i mitropolitu. Završavajući pismo papa je naglasio i »Blagodareći tome, povećaće se poštovanje prema njima (episkopima i mitropolitu, pr. autora) od strane naroda… a sveta Unija će se dublje ukoreniti.«

Bez obzira na napore episkopa, protesti pravoslavnih Ukrajinaca -i Belorusa protiv unije rasplamsali su se novom snagom. Protiv unije istupalo je niže pravoslavno sveštenstvo, otvoreno nazivajući mitropolita Ragozu i episkope izdajnicima.

U takvim uslovima buknuo je prvi veći ustanak naroda desnoobalne Ukrajine pod rukovodstvom Lobode i Naljivajka. Ustanak je bio usmeren protiv poljskih bogataša, velmoža i ratobornog rimokatolicizma. Ustanak je imao karakter nacionalnooslobodilačkog rata ukrajinskog naroda,

ali su i priprema unije i prateći pritisci, prevare i zločinstva prema pravoslavnim sveštenim licima i vernicima, bili uzrok podizanja ustanka.

Kozačko-seljački ustanak i protesti protiv unije uplašili su mitropolita Ragozu i njegove unijatske episkope. Ragoza je bio prinuđen da u više navrata javno izjavi da ne priznaje uniju. Episkop iz Lavova Balaban najoštrije je poricao svoje učešće u pregovorima o osnivanju unije. Njemu se priključio, javno se odričući unije, episkop Kopistenski iz Peremišlja.

U proleće 1596. knez Ostrožski na čelu pravoslavnih velmoža, za vreme zasedanja Sejma, predali su poljskom kralju Sigismundu III protestnu notu protiv Unije, zahtevajući da kralj smeni sa dužnosti unijatskog mitropolita i episkope i da na njihova mesta postavi pravoslavne visokodostojnike. Poljski kralj nije uvažio protest štićenika pravoslavlja. Naprotiv, odlučio je da unijaćenje dokraja sprovede po svaku cenu. Sa tim ciljem je podmitio episkope podarivši im nove manastire sa velikim zemljišnim posedima »na večno korišćenje«. Teror koji je sproveden radi unijaćenja pravoslavnih Slovena, bio je osnovni razlog za migraciju Rusina u susedne zemlje Austriju i Ugarsku.

U cilju okončanja provedenih priprema i proglašenja unije u Brestu je sazvan sabor 6. oktobra 1596. godine, iako je prethodno za to bio određen datum 8. oktobar. Sve je to bilo sračunato da bi saboru prisustvovali pravoslavni episkopi naklonjeni uniji da izglasaju prisajedinjenje pravoslavne crkve rimokatoličkoj i na taj način postave pred svršen čin pravoslavne episkope koji su se protivili uniji. Na sabor su blagovremeno pristigli: glavni organizator unije Petar Skarga sa trojicom jezuita, mitropolit Ragoza, arhiepiskopi polocke, vladimiro-volinske i pinske oblasti, te izaslanici rimskog pape i poljskog kralja. Nisu prisustvovali zasedanju sabora predstavnici pravoslavne crkve koji se nisu slagali sa unijom, na čelu sa knezom Ostrožskim; episkopi lavovske i peremišeljske oblasti, predstavnik konstantinopoljskog patrijarha Nikifor i predstavnik aleksandrijskog patrijarha Kiril.

Okupivši se 6. oktobra 1596. godine na saboru u nikolajevskoj crkvi, predstavnici pristalica unije, rimokatolički episkopi i predstavnici poljskog kralja – imali su dovoljno vremena da iza zatvorenih vrata održe savetovanje o svom stavu prema izaslanicima pravoslavne crkve. Konačan stav je bio – dopustiti tim predstavnicima pravoslavne crkve da prisustvuju saboru samo ako se obavežu da neće istupati protiv unije. U prvom redu bilo je neophodno na to privoleti kneza Ostrožskog. Takav zadatak preuzeo je na sebe Petar Skarga. Knez Ostrožski je odbio saglasnost sa unijom.

Unijati su na takav stav predstavnika pravoslavne crkve odgovorili represalijama. Mitropolit Ragoza je poslanicom prokleo protivnike Unije, ekskomunicirao je pravoslavno sveštenstvo. Nagovestio je sledeće – vratiće na svešteničku dužnost samo ona sveštena lica koja javno priznaju prisajedinjenje pravoslavne crkve rimokatoličkoj, odnosno one koji priznaju uniju. Naredbom predstavnika poljskog kralja, sabor je brzo završen odlukom da se prizna unija. Mitropolit Ragoza i episkopi (pristalice unije) primili su katoličko-unijatsku veroispovest i zakleli se na vernost rimskom papi. Po okončanju sabora, održano je zajedničko bogosluženje unijata i rimokatolika, kada je jezuita Petar Skarga održao propoved »O jedinstvu crkve božje pod jednim pastirom«. Put ka stvaranju unije bio je veoma dug, prepun nasilja i prevara, podmićivanja i zločina. Jasnoće radi neophodno je napomenuti da zvanični naziv novostvorene veroispovesti, odnosno crkve, grkokatolička veroispovest, grkokatolička crkva, nikada nije prihvaćen čak ni od strane vernika grkokatolika, sem u službenom opštenju. Grkokatolička veroispovest i crkva poznate su kao unijatska veroispovest, odnosno unijatska crkva.

Kakav je zapravo hibrid unijatska crkva? Unijatska crkva priznala je osnovne dogme rimokatoličke crkve i vrhovnu vlast rimskog pape, sačuvavši sve do danas samo pravoslavni crkveni obred. Na takav ustupak je rimokatolička crkva bila prinuđena iz praktičnih razloga. Za papski presto brestska unija bila je prvi mukotrpan korak u pokatoličenju Istoka, prostranstva sa velikim brojem pravoslavnog stanovništva Rusije. Zbog toga je unijatskoj crkvi ostavljen crkveni obred u duhu pravoslavne crkve da ne bi bio izazvan veći otpor kod ruskog pravoslavnog sveštenstva i vernika. Papski presto smatrao je takav potez gipkom politikom koja je vodila ka stvaranju povoljnijih uslova za potpunu uniju sa pravoslavnom crkvom u celini.

Bitka za unijaćenje preostalih oblasti Podkarpatske Ukrajine trajala je još veoma dugo (1596 – 1665). Ostatak pravoslavnog stanovništva u maramaroškoj oblasti pounijaćen je tek nakon smrti vladike te oblasti 1734. godine. – Tek tada je završen proces unijaćenja Rusina.

Početkom 1888. godine izgledalo je da je ratni sukob Rusije i Austrije neminovan. Bivši nemački izaslanik u Petrogradu kancelar Bizmark ocenjivao je ukrajinsko pitanje na sledeći način: da bi se održala ravnoteža i mir u Evropi, neophodno je stvoriti nezavisnu Ukrajinu. Otcepljenje Ukrajine bio bi najteži udarac za Rusiju.

U tako složenoj političkoj situaciji, papa Lav XIII odlučio je da se blagovremeno posluži nastalom situacijom da proširi sferu uticaja i posebno učvrsti unijatsku crkvu, koja je po njegovoj zamisli trebalo da odigra glavnu ulogu u unijaćenju ruskog Istoka. Zbog toga je odlučio da osnuje grkokatoličku patrijarsi ju u Lavovu i dao zadatak Kongregaciji za propagandu da razradi plan ostvarenja njegove zamisli.

Papa je posebno brinuo o uniji, iz već pomenutih razloga, te je naredio da se pripremi odgovarajuća ličnost za predviđeni »patrijarsijski presto«. Smatrao je da se na toj dužnosti mora naći čovek koji će ostvariti predviđeni program Vatikana o delovanju na ruskom Istoku. Kandidat je morao da bude perspektivan i sposoban da uporno ostvaruje program pohoda na Istok tokom narednih desetleća. Trebalo je da bude prilagodljiv, prevrtljiv, lukav i uporan, i da ne voli ukrajinski narod. Jezuitsko iskustvo nije obmanulo gospodu iz Kongregacije vere…..

izvor: http://www.rusnak.info/religija.htm

Pripremila: ekipa novinar.de, 14.11.2009

http://www.novinar.de/2009/11/15/ispovest-bivseg-jezuite.html
krkar krkar 00:43 15.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

Pripremila: ekipa novinar.de, 14.11.2009


Krenem da čitam i smrznem se koliko je ostrašćeno a neinformisano i mrzeće, kao klonovi Šešelja i Koštunice koji su od škole završili samo potkivački zanat.

Posle vidim da je sa ovog čuvenog sajta koji je poznat kao strasnomrziteljski - i teškolupetajući.


Od trenutka osnivanja, jezuitski red dobio je od pape uputstvo da po svaku cenu učvrsti unijatsku crkvu, prelaznu formu ka punoj katolizaciji.


Dovde sam čitao, dalje ne moram, nadam se. Molim te potvrdi
krkar krkar 01:02 15.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu


Inače jezuti su nastali kao odgovor na dekadentnost srednjevekovne rimokatoličke crkve koja je stvorila uslove za pojavu i širenje protestantizma koji je jasnom i nemistifikujućom porukom i ličnom skromnošću popova i jednostavnošću rituala (u odnosu na RKC) privlačio (bivše) katolike.

Zato se jezuitski princip zasniva pre svega na učenju, znanju, školovanju i obrazovanju. Jezuiti su ubedljivo najobrazovaniji od svih popova. Školovanje im traje 12 godina - to je 12 godina posle srednje škole!

Kako bi bilo lepo da ovi lupetanti znaju da su, na primer, prvu gimnaziju u Srbiji - i prvu školu uopšte u kojoj se izučavalo nešto više od proste azbuke i očenaša - osnovali jezuiti 1613. Predavao je Bartol Kašić i imala je 32 đaka. Iz političkih razloga zatvorena je 1623. pa obnovljena kad su Beograd zauzeli Austrijanci 1717, opet pod isusovcima.

Tek pošto su jezuiti 4 godine učili Srbe u svojoj gimnaziji, neko je od Serba osetio potrebu da i sam osnuje neku školu pa se

tadašnji mitropolit beogradski Mojsije Petrović stoga se 1721. godine obratio ruskom caru Petru Velikom da mu iz Rusije pošalje učitelje. Ubrzo je iz Rusije stigao učitelj Maksim Suvorov donoseći sa sobom sedamdeset gramatika, deset rečnika i četiri stotine bukvara. Predavanja su počela 1727. godine. Suvorov je okupio oko 50 učenika, koje je učio "desjatosloviji", bukvaru i računici. Nažalost prva beogradska škola nije bila dugog veka. Već 8. septembra iste godine, Suvorov je morao da je raspusti, jer su mu se đaci razišli zbog jesenje berbe. Novi početak prosvetne delatnosti Beograd je doživeo tek posle oslobođenja od Turaka


Dakle tipično mrsomuđenje stoke bahate, bezobrazne, nepismene i neškolovane
(mislim na te gluposti sa novinar.de).
libkonz libkonz 09:18 15.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

Dakle tipično mrsomuđenje stoke bahate, bezobrazne, nepismene i neškolovane (mislim na te gluposti sa novinar.de).


kao i svi drugi tekstovi tamo
hajkula1 hajkula1 21:09 15.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

krkar


Zato se jezuitski princip zasniva pre svega na učenju, znanju, školovanju i obrazovanju. Jezuiti su ubedljivo najobrazovaniji od svih popova. Školovanje im traje 12 godina - to je 12 godina posle srednje škole!


Nije loše podsetiti koliko su obrazovani, što im se ne zamera, naprotiv.


Interesantna je njihova zakletva, mada ćeš verovatno napisati da je to izmišljotina, ili nećeš? Koga zanima da pročita zakletvu, neka googla, lako se nađe.

Evo šta o jezuitima govore i šta su govorili mnogi poznati:

(Velimir Gašparić)

Novi papa je prvi papa jezuit u povijesti. I k tome još i iz Argentine. Oni koji malo poznaju povijest znaju da je Argentina bila najveće utočište nacista izvan Europe tijekom Drugog svjetskog rata, kao i poslije njega, a sve pod pokroviteljstvom Rimske crkve.

Jezuiti se smatraju „vojskom Rimske crkve“, a njihov osnivač je okultista Ignjacio Lojola, pisac čuvenih „Duhovnih vježbi“ čijim sprovođenjem se pada u trans i kako kažu upućeni „osoba biva opsjednuta demonima“, pa je u tom stanju spremna da počini najveće zločine, što je naročito bio slučaj tijekom srednjovjekovne inkvizicije i kroz (ne)djela rimskih svećenika u NDH tijekom Drugog svjetskog rata.

Podsjetimo da je je vođa jezuita čovjek koji nosi titulu „jezuitski general“ – osoba koja je poznata pod nazivom „crni papa“.

Da li je bivši papa bio prisiljen da se povuče zbog svoje mlakosti? Da li su ga jezuitski jastrebovi smijenili da bi doveli na papski tron svog čovjeka koji će se „konačno obračunati sa svim svjetskim hereticima“ u novom plamenu inkvizicije? Ostaje da se vidi.

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta tvrde da rimokatolički red jezuita kontrolira sve svjetske tokove. Kako i na koji način? Pogledajmo izjave ovih ljudi:

John Adams (1735-1826; drugi predsjednik SAD-a):

„Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je veoma specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu, (i) smrti… Ne volim izgled jezuita. Ako postoji neko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.“

Markiz Lafajet (1757-1834; francuski državnik i general. Služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala Georga Washingtona, tijekom Američkog rata za nezavisnost):

„Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi“.

Abraham Lincoln (1809-1865; 16. predsjednik SAD-a):

„Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja jezuita“.

Samuel Morse (1791-1872; američki izumitelj telegrafa i autor knjige „Strana zavjera protiv sloboda SAD-a“:

„Jezuiti… su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.“

Edmond Paris (autor knjige „Tajna povijest jezuita“):

„Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata“.

R. V. Tompson (bivši državni sekretar Američke mornarice):

„(Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode“.

Napoleon Bonaparta (1769-1821; francuski car):

„Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizama, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara…“

Fjodor Dostojevski (1821-1881; čuveni ruski pisac):

„Jezuiti… su jednostavno vojska koja pomaže Rimu da stekne vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car… To je njihov krajnji cilj… To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebalo da postanu njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.“

Robert Jefferson Brekenridž (1800-1871; političar i svećenik):

„Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi trebalo da se ujedine u borbi protiv njih… Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.“

James Parton (Američki povjesničar):

„Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca (tj. general Jezuitskog reda).“

F. Tuper Sosi (Autor knjige „Vladari zla“):

„…Rimsku inkviziciju… predvodili su jezuiti još od 1572. godine.“


Papa Kliment XIV (papa koji je „zauvijek“ ukinuo Jezuitski red 1773. godine):

„Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način.“ (1774)

M. F. Kuzak (bivša kaluđerica, autor knjige „Crni papa“:

„U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne simpatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’… čak i usprkos tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom.“ (1896)

„…Jezuitski red je jedini red Rimske crkve… koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći.“ (1896)

Jeremija Dž. Krauli (irski bivši svećenik Rimokatoličke crkve; autor knjige „Romanizam: Prijetnja narodu“:

„(Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani.“ (1912)

Fridrih fon Hardenberg (njemački filozof):

„Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad svijetom.“ (1800)

Brigadni general Tomas M. Haris:

„Organizacijska hijerarhija (Rimske crkve) predstavlja potpuni militarni despotizam, kojim prividno vlada papa, a u stvari Crni papa (jezuitski general) je stvarni vođa. Crni papa je dakle vođa Jezuitskog reda. Zovu ga generalom. On ne samo da predvodi taj red, već kontrolira i opću politiku (Rimske) crkve. On stoji na prijestolju, nalazi se na vrhu hijerarhije. Čitava ta mašinerija je pod strogim pravilima vojne discipline, i sve što ona misli, čini, planira i izvršava, dolazi sa vrha. Tu nema pojedinačnih mišljenja ili akcija, svi su podređeni tom vrhu. Najvažnija dužnost svakog svećenika je podrazumijevana i bespogovorna poslušnost nadređenima…“

Adolf Hitler (1889-1945; vođa nacista i kancelar Njemačke 1933-1945):

„Najviše sam naučio od jezuita, isto kao i Lenjin, koliko mi je poznato. Svijet nikada nije spoznao nešto tako veličanstveno poput hijerarhijske strukture (Rimo-) Katoličke crkve. Postoje i stvari koje sam jednostavno preuzeo od Jezuitskog reda i unio ih u svoju (nacističku) partiju.“

…(Hajnrih) Himlera (vođu nacističkog SS reda) vidim kao našeg Ignjacija Lojolu (osnivača Jezuitskog reda).“

Lord Palmerston:

„Prisustvo jezuita u nekoj zemlji, bilo da je ista katolička ili protestantska, povećava rizik od nastanka društvenih nemira“.



Za više informacija o radu jezuita i njihovom utjecaju u svijetu preporučujemo knjige:

Ispovijest bivšeg jezuite – Dr Alberto Rivera
Tajna povijest jezuita – Edmond Paris

krkar krkar 01:45 16.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

Evo šta o jezuitima govore i šta su govorili mnogi poznati:


Divim se jezuitima jer trpe i ovakve budale!
maksa83 maksa83 09:55 16.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

Interesantna je njihova zakletva, mada ćeš verovatno napisati da je to izmišljotina, ili nećeš? Koga zanima da pročita zakletvu, neka googla, lako se nađe.

Ne znam za zakletvu, ono što sam saznao iz neke Džojsove knjige (moguće da je Portret Umetnika U Mladosti, Džojs je završio srednju školu u jezuitskom internatu) je da svaka njihova tvorevina - knjiga, građevina, štagod ima jasno jezuitsko obeležje na sebi od četiri slova: AMDG - Ad Maiorem Dei Gloriam (Za Veću Slavu Gospoda). Posle sam to proveravao pa sam to našao na srednjoj školi mog druga u Friburgu, na zgradi Ingnacio Loyola Univerziteta u Čikagu i još kojekuda. 'Dakle gde vidiš ta četiri slova, to je njihovo. Nešto kao ono AS (Arni Seknusem) iz Puta U Središte Zemlje. ; )

„Prisustvo jezuita u nekoj zemlji, bilo da je ista katolička ili protestantska, povećava rizik od nastanka društvenih nemira“.

Da, da, evo u Švajcarskoj svako malo pa neki prevrat.
milisav68 milisav68 11:00 16.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

Svega nekoliko sati nakon što je beli dim signalizirao da je izabran novi papa, stanovnici su na nebu iznad južne Floride videli oblak u obliku anđela.

"Anđeo" na nebu nakon što je izabran novi papa



krkar krkar 12:03 16.03.2013

Re: Proročanstvo pominje crnog papu

AMDG - Ad Maiorem Dei Gloriam


Da, to je nezvanični moto SI (Societas Jesu) i najlakši način da se prepozna da nešto ima veze sa jezuitima.

Iz mog iskustva sve najpozitivnije o jezuitima.

Inače, jezuiti i dalje "duže" crkvu i župu Sv. Petra u Makedonskoj gde su i župnik i vikar jezuiti. Župnik Vinko Maslać je jedan izrazito interesantan i pametan tip. I sadašnji župnik Sv. Antuna na Krstu, franjevac Benedikt Vujica je takođe izrazito pametan i obrazovan tip.
horheakimov horheakimov 14:38 15.03.2013

omiljeni rarin fuzbaler

tasadebeli tasadebeli 11:00 16.03.2013

Остав!

А ја чуо од вероучитеља у мојој школи да је Рацингер, у ствари, дао оставку зато што је чуо да је у српској Патријаршији упражњено место благајника...
j.bre j.bre 15:06 16.03.2013

Ratza je odavno provaljen :)



za tipovanje sam zakasnila, ali svaka cast za tekst!
krkar krkar 19:09 16.03.2013

Re: Ratza je odavno provaljen :)


Zna živinče koga da se plaši a pred kim nema straha!

j.bre j.bre 19:44 16.03.2013

Re: Ratza je odavno provaljen :)

krkar
Zna živinče koga da se plaši a pred kim nema straha!


zlobnici bi rekli - photoshop! :)


nego, brinem se dal ce ovom novom stici da skroje po meri...


iliti:

Imperija uzvraca udarac


International Arrest Warrant issued against Pope Francis I, Jorge Mario Bergoglio, for Crimes against Humanity and Child Trafficking

Pope Francis Ι: Allegations of Involvement in Argentina’s ‘Dirty War’ Surface

Back Home a Pontiff Is Honored, if Not by All

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana