U tekstu pre neki dan, napisao sam da se ubrzano primiče dan kad će barikade na Severu Kosova morati biti uklonjene. Napisao sam isto tako da bi bilo najbolje da ih uklone oni što su ih i postavili, a da ne bi bilo dobro da to radi KFOR silom. Nije bilo teško zaključit da postojanje blokada nije održivo i da će KFOR raditi u skladu sa svojim mandatom. A mandat mu je, pored ostaloga,da nema zabune, obezbediti slobodu kretanja na celom Kosovu.
I evo. Vest prestiže jedna drugu. Ima ranjenih Srba, odjekuje pucnjava, eksplozija šok - bombi, a suzavac grize.
Kladim se da niko od kolovođa i lokalnih tajkuna koji to osmišljavaju nije povređen. Da ne guta suzavac i da ga ne tresu šok bombe. Barikade su roduljubiva obaveza samo za običan puk.
Ne čuje se niko od političara u Srbiji osim Borka Stefanovića i ministra Bogdanovića koji sad apeluje na mir i uzdržanost.
Ne čuje se ni Vučić, nema glasa od "zlatoustoga" Tome, mudro ćuti Koštunica. Od Jeremića, ni pisma ni razglednice, a nema abera ni od njegova nekadašnjeg razrednog starešine.Nije na barikadama ni čuveni skupštinski odbor za Kosovo, mada se tamo vole slikati kad nije gusto.
Šta je potrebno da se prekine ta agonija, osim razuma, voleo bih znati...A ratovati sa KFOROM, pa ljudi to je u najmanju ruku ludost...