Idemo dalje sa serijalom poštovanog Eli LaCrossea....
Šta uče učitelji i učiteljice, deo IV
Četvrti deo priče o „knjizi“ (u daljem tekstu: K), autoru K (u daljem tekstu: au. K) i drugoj „knjizi“, koju sam „zaradio“ ovim blogom (u daljem tekstu: dr. K), otpočinjem onako kako sam i obećao na kraju trećeg dela – „Mona Lizom“:
„Leonardo da Vinči je individualni likovni tip.
Leonardo je umetnik nad umetnicima i jedinstvena kreativna ličnost nauke i umetnosti sveta! Osmeh Mona Lize je zagonetan kao i umetnost Leonardova. On je homo univerzale.“
Podsetiću one koji znaju i obavestiti one koji ne znaju da je ova apoteoza Leonardu preuzeta iz dr. K, čiji je naslov „Metodika nastave likovne kulture“. A zatim ću iskoristiti jedan od komentara prethodnog dela koji je i meni pomogao da „ne odlutam“, da se držim planiranog i da temu koja je postojala na samom početku ne pretvorim u desetak tema koje tek imaju nešto malo veze s njom. Evo tog komentara: „[…] Uopšte se ne radi o bilo kakvom ‘viđenju umetnosti’, radi se o metodici nastave likovne kulture!
Opet, ponovo i ispočetka: čovek ovim glupostima puni glave učiteljicama u dalekoj Jagodini, koje se rasejavaju po zemlji Serbiji i zaglupljuju nam decu. To što mi smatramo da je likovno samo trošenje vremena u osnovnim školama, pa učiteljice rade srpski na tim časovima, ili iskoriste dokolicu i bezidejnost pa odrade čas razredne nastave da ne bi ostajali posle časova, e to možemo zahvaliti okakvim profesorima i njihovim udžbenicima.
Priča koja obavezno sledi (‘… ja sam imao super učiteljicu’, ili ‘moj nastavnik nije tako radio…’) je samo deo latinske poslovice da se pravilo potvrđuje.
A, ako opet mislimo da studenti u Jagodini jesu pametniji i vide da su ove ‘likovne halucinacije’ bezveze i glupe, ali se tiho smeju tome u pozadini gledajući samo da završe s tim i ne kače se sa profesorom, pa će posle da rade po nekoj boljoj metodici – mislim da grešimo. […]“. Ja mislim da od ovoga ne može biti istinitije niti preciznije.
Dakle, diskutujemo o metodici nastave likovne kulture – „naučnoj disciplini u sistemu pedagoških nauka (koja) se bazira na konkretnim principima i metodičkom postupanju, kao i na odgovoru na pitanja: kako, gde, šta.“ Ovu definiciju pronalazimo na zadnjoj korici dr. K.
K (naslovljena isto kao i dr. K) sadrži poglavlje „Psihološko dejstvo boja“. Usudiću se nazvati to poglavlje zadivljujuće originalnom teorijom boja koju svetu poklanja au. K. Oduzeti bilo šta tom sveobuhvatnom „naučnoistraživačkom radu (stvorenom) u cilju razvoja nauke, unapređenja delatnosti visokog obrazovanja i popularizacije nauke” bilo bi skrnavljenje. Zato ga prenosim u potpunosti:
„Plava boja
Neobična duhovna osećanja možemo izraziti kroz plavu boju.
Plava je suptilna i predodređena da označava božanska osećanja i kosmičku beskonačnost. Njena veličanstvena božanska misao dolazi do izražaja kroz suptilno plavo i istinsku duhovnost. Najsuptilnija nijansa ljudskih osećanja deo je ljubičastih tonova. Posebna duhovna estetska misao izražena je kroz ultraljubičaste nijanse i predstavlja duhovni razvoj božanskih misli visokog simboličkog nivoa.
Plava boja je simbol ljudskog savršenstva a deca rođena u znaku plave boje kao da su rođena u znaku iskustva i predodređenim znanjem.
Deca rođena u znaku ‘indigo’ boje su jako znatiželjna. Traže da što više saznaju.
Deca našeg vremena moraju naučiti da brzo prelaze sa jedne aktivnosti na druge.
Odeća plave boje ukazuje na prijatnu, poverenja vrednu osobu. Plava boja naglašava ozbiljnost i pojačava intelektualni izgled.
Žuta boja
Znak visoke inteligencije. Svetložuta je tanana misao koja predstavlja božansko kosmičke misli i snagu kreativne moći. Tamnožuta je znak običnog, prosečnog čoveka. Zlatno žuta je simbol nebesa – vaseljene i sunca. U spektru boja ona je najsvetlija i predstavlja kultno prosvetljenje kao oreol plemenite duhovno uzvišene pameti. Žuta je misao mentalnog stanja i visok nivo emocionalne inteligencije. Žuta i crvena su stimulativne boje koje ukazuju na energičnost, spremnost i optimizam.
Bela je simbol čednosti, urednosti, poštenja i odgovornosti.
Crna i bela su simbol vrhunske elegancije.
Crna neutralna
Crna je znak visoke elegancije i inteligencije, autoriteta.
Ona je najžešći vibrator zlobe, pakosti, osvete, mržnje kao i bezbroj varijacija sličnih nijansi negativnih osećanja.
Crna je osnovna poruka fašizma.Ona je simbol smrti i nasilja.
Zelena boja
Zelena je znak mira, reda, odmora i blagostanja.
Tamno zelena je deo zavisti đavola, tj. vražjeg osećanja ljubomore. Zelena je leglo sumanutih osećanja i ‘svetlost obmane’. Ona je simbol uglađenosti i prilagodljivosti (diplomatski takt). Zelena je boja novca i prosperiteta. Ona je simbol opuštenosti i stabilnosti.
Siva boja
Siva boja je znak odsustva, pustoši, melanholije i naglašava ljudsku čamotinju, beskonačni pakao, sebičnost. Siva je znak negacije intelekta i znak je đavoljeg vilajeta-čame.
Siva je znak potištenosti i ljudske otuđenosti. Svetle nijanse sive su put straha kroz agoniju užasa. Siva je prototip sebičnosti i socijalne otuđenosti. Znak je odsustva skoro svih želja – mirna kao grob.
Braon boja
Braon je znak intelektualnog ponora i simbol tvrdičluka. Ona označava i onu neurotičnost kod ljudskog bića koja se zove pohlepnost – đavolu nikad dosta.
Crvena boja
Crvena je znak dominacije, snage, ljubavi, strasti i seksualne energije.
Tamno crvena, duboko zasićena pripada zverskim strastima. Ona je znak gneva i mržnje (crvena pomešana sa crnom). Mržnja se rađa iz zavisti i zlobe. Crvena pomešana sa zelenom je ljubomora koja proističe iz gneva. Crvena bez primese drugih boja je intelektualna borba za neko pravilo ili privlačnost.
Svetlocrvene – purpurne nijanse – su znak za oblik više ljubavi. Sebična i gruba ljubav izražena je kroz tamno purpurnu. Strasna ljubav označena je svetlijom purpurnom bojom. Kad iz svetlo purpurne nijanse pređemo u pastelnoružičastu nijansu tada je ljubavna vezanost na pijedestalu ljubavnih osećanja.
Bordo je boja strasti i duhovnosti.
Narandžasta boja
Narandžasta predstavlja znak opasnosti i prigušenih strasti. Njena glavna osobina je da izražava intelektualni ponos kao i intelektualnu ambiciju. Ako narandžastoj dodamo malo crne ona izražava pohvalu i tvrdičluk.
Svaki čovek poseduje sopstvenu svetlost i boju. Određene frekvencije ukazuju na određene boje koje su deo čoveka kao i određenog karaktera.
Boja je znak ljudske aktivnosti.“
Nepotpisan .doc fajl naziva „Likovna tajna“, koji se može naći na internetu, u ogromnoj meri je podudaran sa K. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da se radi o istom autoru, ali je sasvim izvesno da su K i „Likovna tajna“ bazirani na istim izvorima. „Psihološko dejstvo boja“ u ta dva „publikovanja naučnog rada“ je gotovo identično (uz nekoliko minornih razlika poput „Svetlocrvene“ / „Svetlo crvene“).
Ipak, „Likovna tajna“ ne bi bila tajna da se ne kreće putem mističnog, prodirući do najdubljih ponora psihe deteta:
„Dete putem boja i crteža priča o sebi i svom viđenju sveta oko i unutar sebe. Dijagnostifikujmo dete dok slika ili crta: ostavlja između delova slike, nepopunjen, beli prostor i praznine – znači da nije sigurno u sebe. Očekuje da mu roditelji ili nastavnik kažu šta bi moglo da naslika ili nacrta.
Psiholozi tvrde da su deca koja slikaju crnom i žutom, ljubomorna (plaše se da im nećemo uzvratiti ljubav). Ako se dete od nekoga i nečeg plaši, slika krv, zmije, insekte aždaje. Na taj način izražava svoju agresivnost kao i želju da tu agresivnost izbaci iz sebe. Potištena deca slikaju doktore i bolnicu, što govori o strahu od bolesti i smrti. Ako crta karmin bojom krovove, kažu da dete mrzi majku. Zaključana i poduprta vrata, sa velikim ključem, karakterišu učenika koji se plaši ‘nečistih sila’, đavola, veštica i drugih nestvarnih bića. Ovom učeniku nedostaje anksioznost.
Ako na prozoru kuće učenik slika cveće on izražava svoju radost i zadovoljstvo. Naslikani prozori sa rešetkama ili zatvoreni prozori, predstavljaju otuđenost deteta od ljudi, tj. druge dece. Dete traži zaštitu od roditelja. Otvoren prozor je znak otvorenosti prema okolini. Lišće koje opada je prvi znak da je dete otuđeno od roditelja i da želi da se vrati u detinjstvo, nebi li ga roditelji čuvali i štitili od svega. Ne želi da odraste, ima strah od odrastanja i onoga što ga očekuje u budućnosti. Dete želi da ga roditelji štite kao nekada! Ako dete crta ljude bez cipela, bose, to je prvi znak da ih se plaši. Dete ili učenik kroz crtež izražava svoj temperament.
Kompozicija na crtežu predstavlja način na koji se dete prilagođava svojoj okolini. Crteži sa naglašenim vertikalnim linijama kao i krugovima označavaju maštovitu decu. Deca ili učenici koji crtaju mačku, ističu nedostatak pažnje roditelja.
Leva strana, na slici ili crtežu, predstavlja majku i prošlost. Desna strana, predstavlja oca i budućnost. Okomite linije ili oblici prikazuju svakodnevni život. Učenici koji su sigurni u sebe slikaju ili crtaju po sred papira. Kad dete crta porodicu, ono svoju ljubav izražava kroz veličinu figure u prostoru. Onaj koga voli, na crtežu dominira. Koga dete ne voli, njega obično i nema na slici. […] Dete ili učenik kroz likovne radove projektuje svoje emocije, shvatanje sveta oko sebe kao i svoja osećanja prema svetu oko i u sebi.
Dete crta ono što zna o predmetu, tj. objektivno crta. Ne crta posmatrajući predmet već po sećanju.“
Neko je pominjao gledanje u šolju (posle popijene kafe, naravno). Ovo leva strana, desna strana… me neodoljivo na to podseća. „Psiholozi tvrde“, „kažu“… vidim kao vrlo čudan način da se neko pozove na autoritet, prethodno iskustvo, naučno utvrđenu činjenicu…
Na kraju ovog, pretposlednjeg dela samo ću pomenuti ono po čemu je, saznao sam nedavno – au. K poznat – „likovne tipove učenika“, o kojima je pisano u veoma obimnoj celini tako nazvanoj („Likovni tipovi učenika“) i u K i u dr. K.
Evo tipova učenika prenetih sa onog mesta na kojem su najpreglednije pobrojani – sadržaja dr. K:
„Individualni likovni tip
Intelektualni tip učenika
Grafički tip učenika
Pasivni likovni tip učenika
Analitički i sintetički tip učenika
Vizuelni tip učenika
Konstruktivni tip učenika
Imaginarni tipovi učenika
Lirski tipovi učenika
Individualno kreativno motivisan tip učenika
Pedantni tip učenika
Impulsivni tip učenika
Koloristički tip učenika
Prostorni i dekorativni tip učenika
Likovno-kontrolisani tip“
Pošto mi je veoma teško da svemu ovome pronađem kontekst (u kojem ništa ne bi bilo „izvađeno iz konteksta“), nešto malo o „likovnim tipovima učenika“ naći će se u poslednjem, petom delu, u kojem ću sebi dati slobodu i priuštiti zadovoljstvo da sve neštedimice „izvlačim iz konteksta“.