«...Cigarete su rđave. Upravo zato su dobre, ne dobre, ne lepe, već uzvišene.»
Ričard Klajn
Ovih dana, kao uspehe ili kao potvrdu nekih civilizacijskih napredaka, slušamo da su na ovom ili onom mestu zabranili pušenje. Poslednja zabrana pušenja u nekoj instituciji koja je izazvala pažnju je zabrana pušenja u Skupštini Srbije. Vest o toj zabrani praćena je samohvalisanjem raznih državnih službenika koji su navodili da je kod njih to urađeno još otoič. Čitajući imena i sećajući se druženja sa tim ljudima samo sam potvrdio staro pravilo da su najgori prema pušačima bivši pušači. To bi se moglo preneti i na druge oblasti života i dati materijala za razne verzije obračuna «bivših sa sadašnjim» ali, to nije tema.
U novembru, tačnije 11. , na snagu stupa nešto što nazivaju totalnom zabranom pušenja. Kada zvaničnici najavljuju prosto imam utisak da će da nastupi sudnji dan za nas koji u dimu duvana uživamo. A neće. Dokle god se budžeti svih zemalja pune od poslovnih aktivnosti duvanske industrije.
Da razjasnim na početku. Volim da pušim. Imam pušačkog staža sasvim dovoljno. Verujem da sam prvu cigaretu zapalio pre nego su se neki od ljudi, sa kojim se družim, rodili. To nije hvalisanje. To je činjenica.
Imao sam jednogodišnji prekid u tom stažu. Sasvim neplanski prestao i na isti način ponovo počeo da pušim. Kako su pre prekida postojali ljudi koji me nisu znali bez cigarete, tako, posle tog prekida, sam shvatio da postoje ljudi koji me nikada nisu videli sa istom.
Nekoliko godina posle te pauze jedan lekar mi je, preko cigarete koju je palio, rekao da bi morao da prestanem. Za divno čudo, poslušao sam ga. I prestao. Izdržao sam skoro četiri nedelje. I nisam počeo ponovo da pušim zbog toga što su me cigarete kod drugih mamile. Ponovo sam počeo da pušim zbog sebe. Budio sam se ujutru sa mirisom zapaljene cigarete u nosu. Kafa mi je postajala sve bljutavija. Nisam više znao kako dan da počnem. I eto, nastavio sam gde sam stao. Sišao do prodavnice, kupio paklu cigareta i upaljač i popio kafu kao čovek.
U jednom filmu (ne sećam se naslova) Robin Vilijams, koji radi kao mesar, zbog toga što je izgubio licencu psihoterapeuta (neka afera sa pacijentkinjom, čini mi se) ilegalno pokušava da pomogne tipu koji želi da ostavi duvan. Prva rečenica koju izgovara, neka je i naučno neutemeljena, je: «Ljudi su ili pušači ili nepušači...». Ja sam pušač. Sa malim početnim slovom. Mali čovek koji kupuje duvan, sam zavija svoje cigarete i u ukusu duvana uživa.
Ili što bi Šilja u ono crtanom filmu rekao: «Ja sam pušač, ja volim da pušim...»
Ne odbacujem naučne i kvazi naučne radove o štetnosti pušenja. Dosta sam ih pročitao. Primio k znanju i to je to. Ne mogu da se otrgnem o utiska da je sve dobar ili loš PR. Propaganda koja je, kao i svaka, sklona preterivanju.
Tvrdnja da pušenje izaziva rak je do te mere u propagandi rabljena da je napravljeno potpuno sluđivanje ljudi. Propaganda se može čitati i da svako ko puši dobije rak. Kao kada bi rekli da je svaka saobraćajka izazvana pod dejstvom alkohola. Ne ide mi logika ali znam ljude koji su , na žalost, umrli od raka pluća a nikada nisu cigaretu zapalili. Istina znam one koji nikada cigaretu ugasili nisu pa umrli u dubokoj starosti. Bez neke veze sa svojom zlom navikom.
Pušenje nije dobro, svakako, ali je propaganda i za i protiv gora. Nemam nameru da propagiram pušenje. «Pušenje je štetno i tačka», rekla mi je jedna doktorka davno. Smatram da je to dovoljno. Svako dalje agresivno odvraćanje može samo izazvati suprotan efekat. Isto mislim i za zabrane. U ljudskoj prirodi je da pronalazi načine da ih zaobiđe.
Neke zabrane pušenja sam podržavao i to radim i sada. Jednostavno nije korisno dozvoliti pušenje u radnim prostorijama, dečijim sobama ili ordinacijama. Ne ide.
Zabrana «sudnjeg dana» koja se najavljuje nije rešenje. Broj pušača će se smanjiti ali da li će cilj biti postignut? Ne verujem. Više bi se postiglo kada bi duvan bio oporezovan nekoliko desetina puta više ili kada bi se zabranila proizvodnja i promet duvanskim proizvoda. Broj pušača bi se smanjio drastično, ne zvao se ja Mortimer, a ne zovem se tako.