Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje i neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
O merama, izolaciji, policijskim časovima, postupcima lekara...ne znam mnogo. Mislim da bih, sporije nego što sam treniran, uspeo da 'postavim' privremnu terensku ambulatu, čak i od priručnog materijala, ali teško da bih mogao da pomognem sam nekome. Znao bih da postavim, ipak ne verujem da bih mogao da sve sam radim u njoj. Neka gruba trijaža,možda...
Pošto neće biti datuma, pardon Datuma, kada će biti proglašena pobeda nad virusom tako se ni 'Ovo' neće završtiti. Stanje u kome živimo će se završavati i polako pretvarati u 'ono' posle. Ono što ne znam na šta će ličiti. Postoje ideje kako bi bilo super zaporodicu i mene, postoje ideje kako bi bilo najbolje za društvo. Postoje ideje ali sve mi se čini da je ono 'najbolje' problem. Navikavaćemo se. Možda pratiti glavne pravce a možda plivati na svoju stranu. Evolucija.
Danu posle (ili Danima posle, kako je tačnije) napisano je već nekoliko blogova. Uglavnom su bazirani na ekonomskim temama i ljudi koji su ih pisalu uglavnom znaju o tome. To 'uglavnom' je tu zbog nemogućnosti da se zaista predvidi kako će se tržišta i ekonomija realno ponašati.
Ne treba zaboraviti da je cela planeta ‘zaključana' I da će otključavanje biti etapno, selektivno i dugotrajno. Najvažnija industrijska grana u nekom narednom periodu najverovatnije će biti prehrambena industrija. Veliki broj ljudi stalno ili pprivremeno ostaje bez posla, prihodi su manji potrebe za hranom iste. Ipak svetsku ekonomiju 'posle otključavanja ' čeka reorganizovanje.
Ekonomija, svuda u svetu, suočava se sa situacijom u kojoj bi bio skakač sa motkom kome bi skratili motku i zaletiše. Skokovi od 6+ metara bi postali prošlost a rekordi bi se kretali oko 4,5 do 5 metara . Oni koji vode ekonomiju moraće da se suoče sa situacijom da će zarade biti osetnije manje a uslovi za poslovanje komplikovaniji.
Sve je i dalje nagađanje. Neki će nam nedostajati. Na razne načine. Neki će biti prisutniji nego što želimo. Neki će postati nevažni. Neki važniji nego što su svesni.
Svakako, društva će težiti novoj sigurnosti. Negde će to biti zaista izgadnja zajedničkog sistema, negde samo privremena propagandna uljuljkivanja, do sledeće mnogo manje krize . Kada će se sve raspasti.
Svakako mantre zajedništva, solidarnosti, individualnosti liberalizma iz devedesetih godina prošlog veka ostaće samo sećanje...na jedan prividno dobar period. Kao u pesmi: