Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje. I neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
Kako stvari danas izgledaju izgleda da dana iz naslova neće biti. Ne zbog neke katastrofe ili pomora. Neke stvari neće proći. Biće tu i kasnije.
Na masku sam naučio. I na rukavice do neke mere. To su smešne stvari. Nosim i pantalone, cipele, sandale, isto je to. Biće i vakcine.
'Hrabri vernici' , ovi što veruju da neće njih i što misle da im maska treba samo zbog kazne, nadam se shvatiće da to što se oni 'ne plaše' nema veze sa realnošću. Samo sa zdravim razumom. A o tome je već pisano ovde.
Ono na šta se teže navikavam je slabije druženje van kuće. Voleo bih da vidim roditelje, rođake, drugare ali nekako i kada izađem iz kuće lokacija je prodavnica, pijaca , u retkim prilikama dugačka šetnja. Verujem da nisam jedini i da ima i situacija za koje je potrebno mnogo više strpljenja i koje su mnogo teže.
Iako su mnogi ljudi, realno, odlepili ovih dana (znam postoji stručan izraz), to im nije opravdanje za neodgovorno i budalasto ponašanje. Kada Vam neko kaže šta je problem i opasnost i na koji način se od toga makar malo možete zaštititi to nije zbog toga što vas mrzi.
Portparoli i govornici sa televizija nisu važni. Njima je posao da vređaju i prete, bar ga oni tako shvataju. Zdrav razum je jedino što nas štiti, svakoga. I svoju slobodu, u ovom trenutku prilagođavamo zdravlju, ne ljudima na televizorima, novinama, internetima.
Znam da nije mnogo originalno ali sam rešio da dok se ne šetam okolo, završim montažu jednog već snimljenog filma, makar na papiru, završim pisanje bar jedne od dve započete priče, da napišem nešto ne baš fine poezije, nastavim normalno da radi...
A mogao bih i da smršam ili da se ne ugojim dodatno.
P.S. Kada mi je krajem prošle godine objavljena knjiga priča (elektronsko izdanje Beogradskog književnog glasnika) nisam se nešto reklamirao. Evo, sada predlažem da 'bacite oko'. Naravno, voleo bih i da čujem neko mišljenje. Knjiga je u pdf obliku u atačmentu