Dosadašnji razvoj ljudskog društva (mada je bolji izraz, ljudskih društava) je diktiran od strane proizvodnih odnosa (bez obzira šta če na to reći mrzitelji Marksa i Co,) i malo ima zajedničkog sa ljudima samim jer je u pitanju nakaradni i potpuno neprirodni sistem koji se tokom do sada poznate (?) Istorije razvijao i kao takav prenošen na pokoljenja ljudi koja su milom ili silom bila naterana da istu bez obzira na svoja htenja prihvate bilo svesno ili nesvesno.
Robno novčani sistem odnosa kakv ga mi znamo je na kraju svog postojanja (svakodnevno vidljiva nadgradnja) dok koreni ovog zla uporno proizvode nov korov ali sada kroz bazu koju je sistem sam napravio i koja je vidljiva kroz : distribuciju, alokaciju i borbu sistema za opstanak koju isti vodi protiv sveukupnog čovečanstva.
Ideološko-politička podela na kolektivizam (zastupljen u ideologijama (Fašizma, Komunizma, Socijalizma, Korporativizam i dr.) na jednoj strani i individualizma (Liberalizam i neo Liberalizam, klasični Kapitalizam) na drugoj je u svojoj suštini i nosilac nakaradnih odnosa u ljudskom društvu, koji na potpuno isti način sputavaju ljudsku jedinkiu u njenom razvoju od bukvalno kolevke pa do groba, ne dajući pri tome ni najmanju mogućnost (ovo je veoma mala planeta i mali svet) za bilo kakvom samostalnošću.
Raniji period ljudskog razvoja (do pojave Interneta) jedva da je davao simbolične mogućnosti umreženja (networks) sličnih ljudskih jedinki u zajednice istomišljenika, dok o socijalnom impactu na sveukupno ljudsko društvo nije moglo da bude ni reči.
Sistem enormnih privilegija i užasavajuće korupcije, u funkciji i za dobro nekolicine ljudi. koji je slobodno harao ljudskim društvima i suvereno vladao čovekom od rođenja pa do groba, namećući potpuno nakaradne i sumanute odnose, a koji je sada u svom zenitu, baziran na prisvajanju bukvalno svega i svačega (uključujući tu osobito elementarni deo samog ljudskog društva - čovećiju jedinku) se bliži svom neminovnom kraju.
Neminovno umrežavanje sveukupnog čovečanstva (jedna trećina živih ljudi je umrežena) će dovesti i do drugog pristupa kako prema sebi tako i prema drugima. Da su i ovde prisutne metode masovne korupcije i manipulacije od strane privilegovanih, nije potrebno isticati, dovoljno je reći da su novo vlasnički odnosi ekalirali sa prava vlasništva nad stvarima(objekti i prostor kao dimenzija) na stepen virtualnih prava na tzv. intelektualna dobra=proizvode (prisvajanje tuđe pameti) a od takozvanog copyright (čiji nestanak se očekuje oko 2015) na nivo prisvajanja subjekta (ljudi i intelektualnih proizvoda čitavih pokoljenja). Sumanutost korporativnog prisvajanja prostorne dimenzije i intelektualnih proizvoda je ostavljena za poseban topic.
Staračko doba
Ovo ljudsko doba je u ranijim društvima, koja su još tu oko nas, odlikovala društvena podela rada (koja se smatrala osobito u zaostalim društvima) u brizi za nastavak i produženje vrste, konkretizovanim u brizi za najmlađe, naravno kako bi roditelji mogli da se bave proizvodnjom dobara (osnovni zadatak) u raznim društvima, bilo robovskim, kmetovslim ili najamno radničkim koja su sada još uvek aktuelna i tako pomognu još veće bogaćenje i stvaranje (kao i produžetak), robovlasnika, plemstva, magnata, oligarha ili tajkuna. Oduzimanje dece od roditelja u ranom dobu (vrtići i preškolsko) su postali praksa kojom asocijalna država pokušava da od ljudskih bića načini poslušne i slepe robove nakaradnog sistem, kako bi isti opstao za dobro nekolicine privilegovanih koji se prodaju kao faktor opstanka ljudskog društva kao celine, a osobito robovskog odnosa prema svetinji zvanoj Radno Mesto.
Proizvodnja tupave ljudske individue (kloniranje tupavosti) je obezbeđena nakaradnim školstvom (koje je izgubilo svoju svrhu- ako je istu ikada i imalo) koja tupavost je promovisana u obavezu i dužnost a sve pod maskom prava na obrazovanje.Razlika pozanata kao Lehr Pflicht i Schule Pficht=obaveza učenja iškolska obaveza, od kojih jeprva imanentna ljudskim bićima (i mnogim životinjama) i Školaska obaveza nakaradna veštačka tvorevina poznata po katastrofalnim posledicamapo ljudsko društvo.
Da ljudska jedinka koju odlikuje komformizam sa društvenim statusom drugih (sličnih) deluje na celo ljudsko društvo i neminovno ga vuče (sveukupno društvo) unazad je u svom delu "One Dimensional Man" na vanredan način pokazao Herbert Markuze, dok je uloga staraca pojavom Interneta u potpunosti promenila (u razvijenim društvima) njihov razlog postojanja i evaluirala ga na viši stepen u kome starci oslobođeni (zbog obezbeđenih novčanih primanja) robovske obaveze izdržavanja države, tajkuna i ostalih društvenih parazita, konačno imaju vremena da se posvete drugim aktivitetima koji su korisniji kako po njih same tako i po društvo.
Korporativna država i te kako uviđa impact na buduće društvene odnose, ove "zločinačke" pojave i od početka ovog milienijuma vodi borbu na život i smrt sa ovim delom oslobođenog stanovništva, pokušavajući da mu na svaki mogući način zagorča zadnje dane života.Stvarajući društveno nestabilne pokrete kroz tzv. generacijski sukob, i prestavljajući mladima(radno sposobnim robovima sistema, starce kao nepotreban balast, korporativna država (u stilu "divide et impera") radi održanja i opstanka privilegija vladajuće kaste, kreira potpuno neprirodni stav o nepotrebnosti staraca (predstavljajući ih kao društveni balast) i vodi ljudsko društvo u nove nepotrebne i nada sve ubitačne nemoralne i neljudske sukobe. Ovde je opravdano postaviti pitanje, ' jesmo li na putu da započnemo reciklažu ljudskih bića radi stvaranja novih profitnih izvora. Hamburgeri od ljudskog mesa po vašem ukusu nekog novog profitnog lanca čijem uspehu se treba diviti.
Da je predhodna generacija stvarala (kako materijalna tako i sva intelektualna dobra) koja sledeća kao preasambliran gotov proizvod nasleđuje, nije potrebno dokazivati samim tim što je takvo stanje aksioma postojanja i opstanka ljudskog društva. Naravno bazirano samo na solidarnosti pravo staraca na slobodan život je veoma nesigurno i kao takvo stalno ugroženo osobito od strane nacionalnih država, koje su novim milenijumom izgubile kako svoj primat, kao regulator društvenih odnosa i osobito kao kreator nadgradnje novih društvenih odnosa.
Slobodni starci predstavljaju veliku opasnost i po novo nastalu korporativnu državu jer njihovo (ničim opravdano) postojanje ugrožava sistem baziran na prizvodnim robno novčanim odnosima (treba da stoji robovlasničkim odnosima) u kome nema mesta za nezaposlene sa primanjima, pošto su isti predstavljeni onim drugim kao neko ko im nepravedno oduzima pravo na njihovu korporativnu sreću u kojoj je samo potpuno proizvodno ropstvo razlog i uzrok postojanja ljudske jedinke.
dragan7557 cerski
p.s. "One Dimensional Man" Herbert Markuze se nalazi na Internetu - free downlood.