"Out of the crooked timber of humanity no straight thing was ever made."- Kant. Takođe iz CV-a, Milana Novkovića koblogera.
Ovim se zahvaljujem blogerima na konstruktivnim postovima na koje nisam stigao da odgovorim u prošlom postu.
Bez obzira na stanovište o stvorenju sveta (Bog ili Priroda) niko, ama baš niko nema pravo da prisvaja ono što je zajedničko, jer ne postoji ni moralno kao ni druga prava na prisvajanje tuđeg, bilo silom ili prevarom, kao što ne postoji ni pravni osnov po kome bi bilo ko nekom drugom u ime bilo koga ili čega dao u vlasništvo ili svojinu tuđu imovinu, osobito zajedničku imovinu-res communes.
U svojoj ostrašćenosti tepretičar Žan Žak Ruso je formulisao sledeće: "onaj ko je prvi, deo zajedničkog prostora ogradio i rekao - ovo je moje, je kreator građanskog društva." Danas znamo svakoko bolje, da je taj koji je to uradio naneo najveću štetu budućem razvoju ljudskog društva.
Četiri glavna područja zajedničkog, res communes obuhvataju sledeće:
Priroda
Socijalna aktivnost
Kultura
Digitalni Prostor
Ni po kom osnovu bilo pravnom ili moralnom se ova područja mogu stviti u kategoriju privatne svojine, drugim rečima ne postoji zakonodavstvo koje ima mogućnost da to učini na duži period. Ovde treba primetiti da su zakoni delotvorni samo ako ih zajednica (ili većina ljudi) prihvati i usvoji kao svoje, dok u svim drugim slučajevima zakon/i ostaju mrtvo slovo na nekom od izbledelih i ničem služećim aktima koje donosi takozvani Zakonodavni Organ, čitaj Autoritet koji nezna šta hoće.
Svako ko je boravio u Bostonu i okolini tokom zime je mogao da vidi ritual stolica i drugih krupnijih objekata na parkinzima za automobile. U Bostonu važi nepisani zakon da onaj ko očisti sneg sa parkinga na istom ima i "pravo" da parkira svog limenog konja. O ovome nikada nije donet (nije ni bilo potrebe) nikakav zakon, u pitanju je tzv. običajno pravo. U Mexico City-ju umesto idiotskih Shopping Mall je u centralnom delu Plaza Hidalgo ostavljeno mesto za ljude koje vrvi od života. Na drugoj strani u glavnom gradu El Salvadora za jedino sigurno mesto u gradu važe upravo Shopping Mall -ovi, zbog patroliranja privatnog obezbeđenja.
Na Balkanu usvojena navika postavljana naoružanih ljudi po bankama bi izazvala teške proteste građana u mnogim državama EU gde pravo na nošenje oružja ima samo policija a ne privatna obezbeđenja, koja i onako nisu u stanju da obezbede čak ni sebe dok o obezbeđivanju građana nije potrebno ni govoriti. U banke građani dolaze poslom a ne da bi iste pljačkali. Izgleda da nije daleko dan kada ćemo i u javnim bibliotekama imati do zuba naoružane patrole privatnika dok će na ulazima biti postavljena mitraljeska gnezda. Normalan čovek bi iz svake banke u Srbiji pobegao glavom bez obzira kad vidi naoružanog polu majmuna koji se kočoperi Vlašću i pri tome za pojasom nosi pištoljagu ili revolverčinu. Da privid sile izaziva nasilje izgleda još nije stiglo u Srbiju.
Ali da se vratim na temu.
Princip Ekonomije zajedničkih dobara podrazumeva:
Svi imaju isti uticaj i ista prava.
Princip Kapitalističke, čitaj imperijalističke, Ekonomije podrazumeva:
O svemu odlučuje novac, po sistemu Više Para, Više Uticaja.
Naravno u ovom kontekstu je jasno da sadašnja priča o demokratiji više podseća na bajku o čudesnom pasulju (koji raste u nebo), kao i da ista demokratija niti postoji niti je realno moguća u društvima sa vladajucm principom Kapitalističke (imperijalističke) Ekonomije, jer ko ima više para taj ima i više ili potpuni uticaj na celo društvo.Da isto važi i kod etatističko diktatorijalnih društava, tzv. real socijalizma, nije potrebno dokazivati, pa je samim tim i bilo kakva priča o "narodnoj demokratiji" svedena na makar istu, ako ne i potpuno istu, vrstu "ideologije" pomeranja boljeg života u neko buduće vreme (stvaranje nivoa demokratske svesti kod širokih masa), priča oslobođena od razuma i praktičnog prilaza fenomenu svojina i njegovom dejstvu na ljudske zajednice.
Za detaljnije studije i uporedne analize dva spomenuta principa Ekonomije videti radove nobelovke (2009) Elinor Ostrom dok za greške samoupravljanja u bivšoj Jugoslaviji:
"Self Management and Requirements For Social Property: Lessons from Yugoslavia" (PDF) i dr.
Diane Flaherty
University of Massachusetts Amherst, Department of Economics.
Samoupravljanje koje je osuđeno u Srbiji kao nešto što je donelo propast (promotivna priča restauratora oligarhijskog kapitalizma i rođačko-plemensko- komšijske partokratije, koji nisu ni bili svesni koje zlo nanose društvu) je u rekordnom vremenu procesuirano, osuđeno i što je najgore povezano sa Komunizmom sa kojim samoupravljanje nema ama baš nikakve ni vidljive ni nevidljive veze.
Dok je "cenjeni" fakultet Ekonomskih Nauka u Beogradu, zajedno sa ostalim strukturama, osuđivao samoupravljanje u procesu dostojnom Inkvizicije i pojava veštičarenja, sa sve "zasluženim" presudama "zločinacima," ozbiljni ekonomisti su nastavili sa istraživanjem fenomena i potragom za modelom koji bi uklopio samoupravljanje (zajednička dobra) u sada postojeće žestoko poremećene društvene odnose Imperijalizma i istom poretku pružio još neku dekadu postojanja. Za bolje razumevanje ove materije može poslužiti i izvrstan rad koblogera Milana Ćirkovića, "Against the Empire" koji ima na Internetu. Da se Beo. Fakultet Ekonomije umesto plivanja političkim tokovima nizvodno, a Teoriji i razumu uzvodno, na vreme posvetio i ozbiljno prišao neizbežnom fenomenu samoupravljanja na realan i ozbiljan naučni način, a za dobro zajednice, umesto za dobro tajkunomešetarije koju imamo sada, imali bi primat na jednom od polja budućnosti (koje smo privi pretvorili u praksu), umesto primitivnog i divljačkog kapitalizma oligarhijsko tajkunskog tipa. Dakle primitivizma i divljaštva sa početka 19og veka t.j kašnjenje teorije i prakse za oko dvesta godina, upakovanog u kvazi ekonomsku teoriju, Čikago Bojsa aka Fridmanologije.
Da je samoupravljanje put u budućnost je jasno svakom ko hoće da misli a naročito tzv. Zapadnim Ideolozima koji već godinama izučavaju ovaj fenomen i modeliraju društvene odnose budućnosti.
Naravno pametniji ekonomisti su još u devetnaestom veku (iz istih razloga) predložili tada još "neprihvatljiva" rešenja modeliranja društva budućnosti, Henry George i Edward Bellamy, a oba modela su zasnovana na res communes, upravo kao i model koji predlaže Elinor Ostrom, a koje naravno dalje nadgrađuje spomenuti Department of Ekonomics, UMassAherst, Massachusetts i mnogi drugi renomirani instituti nauke.
Da nam se dešava ista greška kao i sa Milankovićevim predlogom novog Kalendara (koji je srpska pravoslavna crkva sama predložila u Istabulu pa onda odustala od primene istog), je vidljivo i kod društvenog samoupravljanja koje smo počeli pa bacili a drugi uzeli i od njega će nesumnjivo napraviti uspeh.
Princip obeštećenja društva kao vlasnika svega na ovoj planeti (Henry George i dr.) se zalaže da svak ko koristi prirodne resurse planete obešteti prave vlasnike =društvo, u pravednoj meri. Uz primedbu da su svi veliki projekti finansirani javnim kapitalom (res communes) pa tek onda nesuvisllo i nemoralno privatizovani, je moralni princip koji je nekada a i sada na snazi u mnogim društvima.
cerski