Nekako odmah tokom "oslobođanja" od Feudalizma (Građaninu Kabotu i supruzi poznatoj po kolačima, je odsečena Glava), započinje period užasavajućeg divljanja sada već "slobodnih" građana koji su u građanstvo avanzovali dekretom nove države jednakosti za sve "Egalite" bratstva za sve "Fraternite" i naravno novokomponovane "slobode" opet za sve "Liberte."
Konačno "oslobođeni" od Jarma Feudalizma "slobodni" građani su po raskršćima pekli nedužne volove (u Srbiji će to biti odrađeno plišanom Revolucijom početkom tekućeg Milenijuma) vitlajući bivše Poslodavce kako bi ih "pravedno" nabili na kolac,pravedno im odfikarili glavu ili im učinili neko slično "pravedno" zlo već po "izboru" ostrašćenih vođa i glupave podivljale rulje.
Poredak u kome je Feudalac osim moralnih imao i zakonske obaveze staranja o svom "bližnjem" je počeo da se definitivno rspada, Pravda je svedena na jednakost "pred Zakonom koji mi pravimo po svom ćefu" po kojoj su na papiru svi bili jednaki, pa je tako i građanin Robespjer izjednačen sa građaninom Kabotom bar kada je u pitanju sečenje glave, koje sečenje je bilo i pouzdan znak Nove Jednakosti. U SAD će građaninu Britanskom Kralju, veleposedniku biti dekretom "odsečena" Latifundija SAD a u Srbiji će pod vođstvom trgovaca biti obnarodovano novo Bratastvo (Fraternite) koje je do tada po stalno koloniziranoj teritoriji, dotle bilo potpuno nepoznato u narodu, a poznato u Crkvi (hrišćansko bratsvo). Zalaganjem nekoliko Faktora (osim trgovaca i Crkva podvalči Fraternalizam - po drugim osnovama) baš kao i u Francuskoj, SAD, Srbi postaju Braća koje bratstvo u smislu oslovljavanja i danas brateee, traje brateee.
U novim slobodama (samo na papiru) se diferencira baš kao i u Feudalizmu odnos Poslodavac - Radnik (Marks će ih kasnije nazvati proleterima (Lumpen proletarijat)) koji u novim slobodama pod bratskim uslovima biva oslobođen u milionskim čoporima kako od Feudalizma tako i od bivših poslodavaca, koji su se starali da čopor bar ima dovoljno da preživi i ostane suv kad pada kiša ili sneg, ili ukratko da ima šta da jede i gde da stanuje. Moral postaje selektirano primenljiv (Noblesse Oblige) prestaje da važi a jedino što ostaje je"Liberte" pred zakonom (u SAD Law and Order) onome ko ima dovoljno univerzalnih sredstava razmene (novac), da plati više Matoroj Ćoravoj i od svake vrste Morala, Razuma i Etike Oslobođenoj g.đi Justiciji, koja zbog ćoravosti nije u stanju da Vidi, ali je i te kako u stanju da opipa univerzalno sredstvo novih Prvilegija definisanih Legalitetom "slobodnih" građana jednakih pred Justicijom samo stasom a nejednaki po privilegijama koje donosi tzv. društveni status prpadništva bogatoj Klasi.
Novo oslobođeni Kmet umesto jednog ima slobodu da bira svaki čas drugog, Novog poslodavca, koji prema istom Kmetu sada promovisanom u Lumpenproletera, NEMA nikakve obaveze osim plaćanja dnevne najamnine, koju može da plati ili ne plati po svom ćefu ( takođe svakodnevnica i post socijalističkog perioda) a u Lumpen odeven proleter ako poslodavac ne ispuni "Egalite" obaveze jednakosti, može da ga bratski "Fraternalizovano" i slobodno "Liberte" tuži Trećem stubu "demokratije" ćoravoj i nada sve na Moral, Razum i Etiku neosetljivoj g.đi Justiciji osetljivoj samo na Univerzalno sredstvo plaćanja, Nove Jedinstvene Privilegije.
U oba predhodna perioda Poslodavci (Robovlasnici i Feudalci) su imali na svom Feudu obaveze Moralnog, Etičkog i Razumskog karaktera, po pitanju brige o svom Bližnjem koje brige su se oslobodili "Liberte" na bratski "Fraternite" način stvarajući pri tome prividnu jednakost "Egalite" samo pred g.đom Justicijom, čije mišljenje, pošto je ćorava, se formira na opipljivosti fraternalizovane, egalitarizovane i slobodne od potraživanja trećih lica, mase novčanih sredstava, koja , sada pod imenom cena, predstavlja trošak, računovodstvenu kategoriju priznatih izdataka za održanje sistema privilegija u novoj odeždi moralno-etičke destrukcije samog društva, a na teret budućeg Profita. Fraternalizovane mase su se "složno" borile za "bolju" budućnost pokazujući visok stepen "humanosti" u oslobađanju sistema koji i danas vlada pomoću Legaliteta koje su dale mase a privilegovali pojedinci, čije obaveze prema ljudskosti ne postoje, a obaveze prema sistemu su imperativno ultimativne prirode .
Oni koji su smatrali da je pitanje legalnosti ispunjeno ako je zadovoljena klasno sklona g.đa Justicija, pitanje demokratije ako postoji kratija bez demosa, Moral bez obaveza i odgovornosti, Etika bez pravila i Razum bez pameti, su već 1848 godine bili suočeni sa Pariskom komunom i Manifestom koji će imati teške posledice po čovečanstvo i proliti okeane krvi samoproglašenog Jedinog Razumnog Bića kartezijanske ostrašćenosti i protiv prirode udružene, bahatosti, "Mislim, znači postojim" koji slogan ako se doslovce primeni (a primenjen je) negira postojanje i samoj planeti zemlji, naravno pod uslovom da se kod spomenute ćorave g.đe Justicije ne dokaže da ista (Hipoteza, Gaje, John Lovelock, Lynn Margulis i dr.) planeta može da misli, a ćorava klasno opredeljena g.đa Justicija, koja planetu nemože da vidi iz objektivnih razloga spomenute ćoravosti, stav i argumente odbrane ne prihvati kao validne, pa po pravu i zakonu rečenu mnogo stariju damu Gaia ne proglasi opasno ugroženom od strane sistema Liberte, Fraternite, u skladu sa prinicpom "Egalite" razumnih (?) bića, u kom slučaju će zakonom biti ustanovljena prava Gaie na prerogative živih ljudi, koje danas osim spomenutih Ljudi imaju i Korporacije, kao nastavljači principa Egaliteta.
Kada spomenuta ćorava gospođa uvidi da između, obespravljenih Jednakih (Egalite) ljudi i moćne stare gospođe Gaia, postoje usko rođačke (uzročno posledične) veze, koje NEMAJU ama baš ništa sa pomenutim Korporacijama, koje se lažno izdaju za ljudska bića, i u bratskoj vezi su samo sa Kapitalom i Profitom koji su protiv ljudi i stare dame Gaie, može biti reči o nekom preokretu.
Naravno opet će biti Egalite, Fraternite, Liberte, a masovnoj armiji koja daje Legalnost svakoj pobuni će svakao predstojati teški dani, započeti Pariskom Komunom ......
cerski.
p.p. deo teksta o 'Teoriji/Hipotezi Gaia' je namerno ubačen jer smatram da na neki način pre svog, u vremenskoj dimenziji definisanog početka, doprinosi samom tekstu.
Iz serije: Poslodavci, Radnici, Kapital.