Sudjenje
У једној старој књизи читао сам чудну причу; враг би га знао откуд мени та књига из неког смешног времена, у коме је било много слободоумних закона а нимало слободе, држали се говори и писале књиге о привреди а нико ништа није сејао, цела земља претрпана моралним порукама а морала није било, у свакој кући пун таван логика ал' памети није било, на сваком кораку говорило се о штедњи и благостању земље а расипало се на све стране, а сваки зеленаш и нитков могао је себи купити за неколико гроша титулу: велики народни родољуб.
Страдија, Р. Домановић
Novinski naslovi nas svaki dan upoznaju sa sve novijim i sve neverovatnijim glupostima koje proizilaze iz našeg zakonodavstva. Nekoliko novijih primera me je naročito razbesnelo. Zamišljam tako nekog masnog i podgojenog pencil pushera u nekog memljivoj vladinoj kancelariji kako blaženo nepovezan sa stvarnošcu sastavlja ove zakone i pravilnike.
Na srećan način završena „okupacija“ PS Čukarica PU Beograd mora biti opomena za sve službe bezbednosti u narednom periodu. Velika društvena kriza, stvara ogroman broj nevidljivih izvršioca krivičnih dela protiv života i tela. Psihološki ruinirane ličnosti, umorne od tranzicije, siromaštva, verbalnog i fizičkog nasilja koje veličaju mediji željni čitanosti ili gledanosti, potencijalne su ubice i izvršioci najsvirepijih krivičnih dela.
мени,тада заклетом фрутаријанцу , дрктава питија у тањиру са рутавим свињским ушима, изазивала је порив на подриг и бљув но она која ме је мамила за астал била је Љ. ненадјебива локална прцаљка, сезонска радница усодари моје сеоске Бабе
-ја примам све у себе па могу и твоју сурлетину, сећам се како ми је смешкајући се онако бећарасто указала
Odmah da se razumemo, ovde neće biti reč o onom tvom Novaku, na kojeg, da, ti misliš, nego o novaku, nekom drugom. Zaboravi.
Ponekad, složićeš se, postavljaju nam glupa pitanja, na koja uspevamo da odgovorimo jedino tako što ćemo odgovoriti jednako glupo, možda i još gluplje, nebuloznije. Onaj koji nam postavlja takva pitanja, gledajući sa naučne strane, hoću reći, obično je....... zalutao sam. Izgubio sam osnovnu misao kojom sam hteo da ti, verovatno nešto sasvim nevažno, kažem, jer da je bilo od neke veće važnosti, ovo se sigurno ne