Danas je Svetski dan knjige i autorskih prava.
Google nije našao za shodno da to posebno obeleži. (A B92 - jeste, kao i Vikipedija)
Blago onima koji pišu i čitaju knjige.
Ja ću podsetiti na reči Borhesa (J. L. Borges):
„Neka se drugi hvale knjigama koje im je dato da napišu: ja se hvalim onima koje mi je dato da pročitam".
... "viših" moralnih normi.
Mi, deca sa sela, što ne znači da to ne rade ni mnoga ili najmnogobrojnija deca iz grada, često do granice očaja ne umemo da pokupimo sve konce dvorski-isprazne potrebe za audio-vizuelno-moralnim kočoperenjem ponekih nama dragih, cenjenih ili najdražih „vršnjaka" iz grada.
Al razumemo „big-picture" - balon od stana bez okućnice, životinja za uzgajanje, njive za rad i socijalnog okruženja koje ima nešto prirodniji dodir sa radom od koga živi se neminovno naduva nešto više nego seoski i podiže egzistenciju ne na viši nivo, da ne preterujem sa bockanjm, nego neminovno-alternativni na kom su opšte-vidljivije forme umetnosti, filozofiranja i razmišljanja prisutnije nego na selu.
U jubilarnom, 100. izdanju "ETNE" publikovan je, izmedju ostalog, i satirični dramski tekst "CRVENO -
Fred Melcher je bio poslednja generacija one Amerike, koja nam je bila saveznik i koju smo toliko voleli.
Rođen je 1918. godine u porodici siromašnih doseljenika iz Nemačke, ubrzo pošto je njegov otac, kao američki regrut u prvom svetskom ratu, umro na brodu za Evropu od posledica španske groznice. Oca nikad nije upoznao.
Ja htela da pišem blog. Nisam odavno.
Sinoć mi pade na pamet da , zapravo, nema
žena koje sviraju duvačke instrumente u rock, i
jazz muzici...pa rekoh da otvorim značajnu temu....
Pa prespavah, tema mi se, iz potpuno ličnih razloga učini
trivijalnom... pa , odlučih da menjam...
Kraj leta , i ova težina u vazduhu...znam da znate osećaj,
me povukla da pričam o tome kako je teško tražiti i naći ,pomoć