Novinski naslovi nas svaki dan upoznaju sa sve novijim i sve neverovatnijim glupostima koje proizilaze iz našeg zakonodavstva. Nekoliko novijih primera me je naročito razbesnelo. Zamišljam tako nekog masnog i podgojenog pencil pushera u nekog memljivoj vladinoj kancelariji kako blaženo nepovezan sa stvarnošcu sastavlja ove zakone i pravilnike.
Ali ništa on nije kriv, svako ima pravo da sam za sebe bude potpuno mentalno poremecen. Problem je u tome što neka osnovna procedura nalaže da onda ti zakoni i pravilnici prolaze kroz striktnu kontrolu i proveru od strane stručne i političke javnosti, da to onda neko razumevanjem čita i da o tome razložno diskutuje.
No očigledno se tu neke stvari nekako "izmeste" iz polja racionalnog i realnog. Na primer, ...
POLAGANJE VOZACKOG ISPITA
U normalnom društvima se ide na to, da što više ljudi ima vozačku dozvolu. Ljudi koji umeju da voze kola i imaju dokaz za to (imaju dobar vid, sve potrebne ekstremitete i organe i koliko-toliko poznaju saobracajne propise) su
jednostavno korisniji gradjani. Oni sukonkurentniji na tržištu rada, kupuju kola, prodaju kola, uzimaju kredite, troše gorivo, kupuju delove za kola i pratecu opremu, ... Ljudi koji imaju i voze kola su samostalniji i najverovatnije srecniji od onih koji nemaju i ne voze, jer uvek je bolje kada nešto znaš i možeš - nego kad nešto ne znaš i ne možeš. Dakle, jasno je da normalno društvo gleda da ljudi polažu vozačke ispite i poseduju dozvolu, kupuju kola i budu učesnici u saobracaju. Makar im to bilo samo za "ne daj bože". To je tekovina XX veka i to je nešto najnormalnije što se može postignuti u životu. Takodje, jasno je da se vožnja uči korz svakodnevnu praksu a ne za onih nekolikomeseci obuke i polaganja. Ali ne, kod nas su, podsecam XXI je vek, najnovijim pravilnicima toliko zakomplikovali proceduru polaganja vozačkog ispita da se mnogi pametni i mladi ljudi s pravom pitaju ko li ih tako brutalno zajebava? Ovo je kao da država ne želi da polažu i kao da ovo društvo ne želi da ljudi voze i učestvuju u saobracaju. Polazi se očigledno od toga, da se (objektivno gledano veoma česte i tragične) saobracajne nesrece kod nas ne dešavaju zbog katastrofalno loših puteva, katastrofalno loše signalizacije, katastrofalno starih i loših automobila koje ljudi voze, katastrofalno obesnih ljudi (koji čine katastrofalno obesne vozače) - ne, problem su ljudi koji ne poznaju saobracajne propise. I sada, kada dobijemo ono malo ljudi koji ce biti istraumirani novom procedurom polaganja vozačkog ispita, procenat tragičnih saobracajnih nesreca ima da padne na minimum. Sigurno, kako da ne!
NOSTRIFIKACIJA DIPLOMA
Srpski narod je tradicionalno pečalbarski narod koji rado emigrira i često svoju srecu nalazi u drugim zemljama - širom planete od Austrije preko Amerike do Afrike i Australije. Osim toga što odlazi trbuhom za kruhom radi posla, mnogi ljudi se vani i školuju, često stiču diplome veoma prestižnih fakulteta. Premija ravna dobitku na lutriji jeste kada se neko od tih sjajnih mladih ljudi želi vratiti u matičnu zemlju. Ali ne, pre nego što se ti mladi ljudi zaposle - potrebno je da ta njihova diploma prodje kroz minucioznu proveru i overu zvanu nostrifikacija. Nije potrebno previše dokazivati izuzetno nizak nivo ovdašnjih visokoškolskih ustavnova. Ako izuzmemo možda desetak fakulteta koji su vrlo dobri, ostatak je katastrofalno loš i štanca više-manje beskorisne diplome i više-manje neupotrebljive kadrove. Glavni razlog ovakvog stanja je u tome što na tim katedrama najčešce rade izuzetno loši kadrovi. Na primer, imate profesore koji su poslednji kontakt sa svojom strukom imali krajem sedamdesetih (što se vidi po literaturi koju štancaju i poturaju studentima), imate profesore koji ne vladaju ni jednim stranim jezikom (što se vidi kada pročitate njihove knjige i vidite kako se na poslednjih par stranica ponose delima koja su u svojim radovima citirali), imate profesore koji se na katedrama okružuju članovima svoje uže i šire rodbine, imate dokazano korumpirane profesore, imate izuzetno nemoralne profesore, ... I mnogi od njih sad treba da odlučuju koliko je diploma nekog američkog, britanskog ili francuskog fakulteta validna za zapošljavanje u Srbiji. Na kraju krajeva kao što rekoh, XXI je vek, ljudi neograničeno putuju, čak i da su naši univerziteti najbolji na svetu - procedura nostrifikacije bi trebalo da bude ili maksimalno pojednostavljena ili potpuno suvišna jer svaka diploma se pre svega mora dokazati u praksi i na radnim mestu.
Ovakvih i sličnih primera lošeg zakonodavstva je previše.
Pomenimo na primer činjenicu da do nedavno pravilnici za zapošljavanje u prosveti nisu prepoznavali gomilu novih diploma (na primer dvosmerni diplomirani profesor _____ i ______, mnoge bačelor ili master diplome) iako su ove bile izdate od državnih fakulteta koji samo takve diplome izdaju vec godinama! Ne daj bože da fakultetima padnu na pamet neki noviji smerovi - te diplome ce biti neupotrebljive godinama ... A to niko nikome nece reci prilikom upisa na fakultet.
I tako dalje i tako dalje ...
Objektivno gledano, glupost jedne nacije se itekako ogleda i kroz uredjenje države u kojoj njeni pripadnici žive. Kada sagledamo dva navedena primera - jasno je da smo verovatno medju najglupljim nacijama na planeti.