Na srećan način završena „okupacija“ PS Čukarica PU Beograd mora biti opomena za sve službe bezbednosti u narednom periodu. Velika društvena kriza, stvara ogroman broj nevidljivih izvršioca krivičnih dela protiv života i tela. Psihološki ruinirane ličnosti, umorne od tranzicije, siromaštva, verbalnog i fizičkog nasilja koje veličaju mediji željni čitanosti ili gledanosti, potencijalne su ubice i izvršioci najsvirepijih krivičnih dela.
Ti, duboko nesrećni ljudi, su tu oko nas. Puni potisnute agresivnosti, prouzrokovane različitim motivima, svoj gnev mogu nenadano i punom sirove žestine, da ispolje kako prema pojedinim nosiocima izvršne, sudske ili zakonodaven vlasti, tako i prema grupaciji koju fiksiraju kao uzročnika njihovih problema.
Ma koliko laička razmišljanja bila usmerena ka tome da takvi ljudi obično ćute o svojim nameram to nije tačno. U većini slučajeva oni verbalno ispoljavaju svoju nameru u prisustvu većeg broja ljudi, koristeći za to i vrlo neobična mesta, kao što su sahrane, svadbe, rođendani i drugi oblici tradicionalnog okupljanja našeg podnevlja. Obično su to individualci koji se teško uklapaju u kolektiv a od strane rođaka i prijatelja površno se tumače kao osobenjaci. Tradicionalno laka dostupnost oružiju i eksplozivnim napravama, zaostalim iz prethodnih ratova, ovakvo ponašanje mogu naoružati sredstvima kojima se može napraviti bilo individualni, bilo masovni zločin.
Najflagrantniji primer individualnog izvršenog ubistva viskog državnog funkcionera bez političke pozadine, prouzrokovano teškim psihičkim poremećajem jeste ubistvo Boška Peroševića 13.maja 2000 godine na sajmu poljoprivrede u Novom Sadu. Taj individualni čin psihički poremećene ličnosti bila je dokaz apsolutne napetosti koja je vladala u našoj zemlji. Sva kasnija policijska istraga pokazala je da iza tog čina ne stoji nikakav drugi motiv sem „ludila“ samog izvršioca. Iako je postojao jak pritisak da se pronađe politički motiv, nije se našao takav neprofesionalac koji je mogao da izmisli umešanost „Otpora“ „SPO“ ili drugih NATO plaćenika i domaćih izdajnika. Tragedija porodice Perošević proizašla je iz opšteg stanja društva i nespremnosti da se sagledaju realni tokovi istorije koja je besomučnom borbom za vlast dovela u stanje opšteg ludila jednog pojedinca koji je na svirep i sumanut način oduzeo jedan život.
Mnogi učesnici političkog života MORAJU da shvate da svojim izjavama, postupcima i delovanjima izazivaju emotivnu nestabilnost kod svojih istomišljenika, a među njima ima i onih koji eventualno mogu da izvrše suludo krivično delo.
Zato i ovaj današnji događaj motivisan nezadovolljstvom u rešavanju izvršenog krivičnog dela nad samim akterom, treba biti ozbiljna opomena svima da u izbornoj kampanji pokušaju kontrolom svojih izjava umanje mogućnost okidanja suludih ideja koje se nalaze u glavama ozbiljno poremećenih ljudi.
Službama bezbednosti ovo treba da bude opomena da u narednom peridu olako ne tumače pojedine opomene koje dobronamerni ljudi saopštavaju sa ciljem da ukažu na eventualne ekstremne situacije.