ili Šta jedno mišljenje čini vrednim slušanja?
Milan Nikolić
Prvo izdanje emisije "Debata" na kanalu televizije B92 dobronamernom i zainteresovanom gledaocu moralo je doneti samo mučninu. I to ne trenutnu, prolaznu kao posle pokvarene konzerve, već jedno ozbiljno gađenje koje mora da odvede u zapitanost - šta sam
Fejs svakome daje drugačiji pogled na razmišljanja ljudi sa kojima deli virtuelno prijateljstvo na istom. A ono što ja vidim na njemu, u ovom trenutku (sreda, sat i po nakon onoga u Beogradu), je sledeće (imena izostavljena, da se bar malo privatnosti sačuva...):
Onomad, velika tuča na tererenu je najavila veliku tuču u zemlji. A danas...
Fidanka je zanimljiva po mnogim aspektima, ali eto, kako se ja bavim političkim tekstovima onda su mi jako indikativni njeni politički
Nekada je, s nostalgijom ćemo se sećati te izreke, papir bio trpeljiviji od ljudi. Danas Facebook trpi sve.
Da ne dužim - ulogujem se večeras tamo i vidim da je jedna moja studentkinja pristupila grupi „Da se crnogorski studenti tretiraju kao strani!!!!". Prevrnem očima na četiri uzvičnika u nazivu grupe, ali ipak odem da pogledam grupu, pošto mislim da pitanje prava na „budžet" jeste jedno od čvorišta koje treba razrešiti. Primetim da je još jedan od mojih FB-prijatelja i naših blogokolega član grupe. I onda pogledam „zidić" grupe i naiđem na ono čega sam se plašila od prvog trenutka.
Komentare prenosim bez lektorskih intervencija, samo uz izvesna preskakanja, skraćenja i izostavljanja imena autora:
nek studiraju na cetinju ,to su i trazili...
pa normalno necemo valda ta govna da skolujemo
jesu li ubacili ta 2-3 nova slova u rečnik? ^^ mislim da se od tog trenutka više nećemo moći razumeti ^^ a samim tim, naravno ako ima mozga u ovoj vlasti, izbaciti ih sa budžeta Srpskih fakulteta! nek idu na kosovo da studiraju kod braće šiptara! i onako su ih priznali bez po muke...
Ironijom sudbine ili višom, kosmičkom pravdom, Miroslava Miškovića su uhapsili upravo najbliži saradnici onih koji su ga i stvorili početkom ratnih devedesetih.
TV serija OTVORENA VRATA snimana je i emitovana u dve sezone, '94 i '95 godine i predstavljala je svojevrsnu kritiku posrnule srpske kulture i političke scene devedesetih godina, kroz jednu građansku ali sasvim neobičnu porodicu. Uprkos tome, premijerno je emitovana je na Prvom programu RTS, u udarnom terminu. Ovo ističem, jer nema te osobe koja je živela u Srbiji tada a koja se ovoj činjenici nije čudila.
1. Jednoj familiji se ne dopada kako novinar radi. Ako hocete da clan familije igra, novinar mora da se skloni.
2. Jednom politicaru, cija je biografija duze od moje ruke, zakaze presser, istrese se na novinare i ode, i onda ga namole da se vrati, pa se on i dalje na**** keve doticnima.
3. Ne zelim da pricam za Vase novine (radio ili TV sve jedno je) jer ne pisete dobro o nama - sve se cesce cuje.
4. Ministar nazove novinara budalom i preporuci mu lecenje.
5. Molim vas, da li su te informacije koje tražite u interesu građana Srbije?! Moram da prikupim podatke, da vidim
Ima li u Srbiji medija koji je u stanju da sazna prave i proveri objavljene elementarne činjenice o saobraćajnoj nesreći u kojoj je teško povredjen ministar policije Dragan Jočić?
Ima li medija koji smatra da je za gradjane važno da saznaju i razumeju kako je moguće da na autoputu, gde je dozvoljeno kretanje od 120km na cas, ovo vozilo
udari u neko nesrecno pseto, prevrne se i poptpuno smrska? Šta o brzini vožnje i bezbednosti govore "tragovi kočenja od