Da, slavlje svuda oko mene. Sretna vam nova…ova…pa onda ona…i unapred kineska. Zelim vam sve naj naj, budite haj, pravo u raj…bla bla bla
Vesela lica, puna ih soba. Tebi zelim ovo, tebi ono…u godinama smo, uglavnom su deca zelje…i naravno zdravlje. Lako prelazi to preko mojih usana, primam tudje poljupce, i njihove zelje. Stanite malo, cekajte.
Idem ulicom, ugledam natpis na radnji-Sve za 75 dinara. Ulazim iz ciste radoznalosti,kad unutra…kuku i lele. Cene ko u butiku. U cemu je fora? - pitam prodavacicu… “pa…reklama…” rece ona. Izlazim zamisljen…reklama,ma koga oni misle da prevare. Onda pogledam u kesu koju drzim…otvarac za konzerve, moderni neki, kupljen malopre za stopedeset dinara…
Danas
Svetska ekonomska. Konacno i nas nesto svetsko da zadesi, a da ne bude svetski rat. Gostuje Madona, odrzava se Univerzijada, dobijamo nove tri milijarde od MMF-a. A meni baba danas dala dve hiljade…da mi se nadje…
Kako posteno ziveti u ovoj zemlji? Mislim, stvarno ziveti, ne zivotariti. Radis osam sati dnevno, pet do sest dana u nedelji, pa
Izraelci i dalje ne odustaju. Ljudi ginu. Malo severnije, Ukrajinci ne daju gas promrzloj Evropi. Ljudi umiru. Umire se, da li od metka ili hladnoce, nema razlike. A ni ja se bas ne osecam najbolje…
A koga je briga za mene…osim mene? Pa svi su toliko zaokupljeni resavanjem svetskih problema, sastavljanjem fudbalskih reprezentacija, i kritikovanjem svega i svacega.