Na paradi u Moskvi, kojom se 9. maja obeležava 65 godina od pobede nad fašizmom, neće učestvovati vojnici Vojske Srbije jer nisu dobili poziv.
Paradi će prisustvovati predsednik Srbije Boris Tadić.
Vlada Srbije je saopštila da će 7. maja u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji biti održani tematski časovi posvećeni antifašizmu, slobodarstvu i rodoljublju, kao i analizi sudbonosnih događaja koji su obeležili period Drugog svetskog rata.
Uoči Dana pobede, 8. maja, sa Savske terase Beogradske tvrđave biće izvršena počasna artiljerijska paljba u čast državnog praznika, posle čega će biti svečano otvoren deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu posvećenog Drugom svetskom ratu.
Predsednik Tadić je u Norveškoj položio venac i odao poštu jugoslovenskim partizanima koji su se borili protiv Kvislinga.
Preključe je delegacija ministarstva spoljnih poslova položila je venac na Titov grob i zajedno sa dioplomatskim korom odala odala mu poštu kao osnivaču Pokreta nesvrstanih.
(doduše RTS je tu činjenicu prećutala, valjda da ne iritira neke druge).
Da je sve ovo rađeno svih proteklih godina umesto da se upinjalo da se dokaže kako partizani nisu oslobodili već zajedno sa Rusima okupirali Srbiju i Beograd, da nismo izbrisali sve što podseća na antifašističku borbu, a da to sve ruski ambasadori nisu primećivali, sigurno bi i Vojska Srbije marširala na Crvenom trgu.
Navodno, u Ministarstvu odbrane Srbije kažu da su priželjkivali taj poziv
Videla žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu.Tako i Srbija po ugledu na bivše istočnoevroske lagerske države poče da se bavi dekomunizacijom, tranzicionom pravdom, rehabilitacijama i lustracijama, što neki lepo iskoristiše da se na miru bave sumnjivim privatizacijama i drugim mahinacijama.
Građanima Srbije konačno je i na sajtu vlade dostupan državni projekat "Otvorena knjiga žrtava“ kao jedinstven poduhvat u Evropi , a moguće i u svetu ”. Nesumnjivo da je jedinstven ako ništa kao primer ideološke ostrašćenosti i moralnog sunovrata. Srbija još uvek ne zna, niti se ko mnogo trudi, da utvrdi tačan bro, ime i prezime svih Srba likvidiranih npr. u Jajincima, Srba-državljana Srbije poginulih u ratovima 90-ih, pa ne zna ni tačan broj niti je popisala sve stradale u NATO agresiji 1999.godine, ali zato popisuje sve koji su stradali u tzv. komunističkim zločinima. Sajt je zaista dobro opremljen i ne zaostaje iza, po tom, pitanju istomišljeničkih pokreta u ostalim državicama bivše SFRJ, čak ima i “koristan link” o stradanju hrvatskih domoljuba, uključujući i Stepinca, od komunističkih zločinaca.
Narodna skupština, narodni poslanik , kako to gordo zvuči, a često sramno izgleda.
Skupština je ranije mnogo više ličila na lakrdiju i upravo je zahvaljujući promeni poslovnika i, mora se reći, ličnom zaslugom upravo Gordane Čomić, sednice su postale malo pristojnije i rad parlamenta efikasniji.Ali, rasprava o Statutu Vojvodine kao da je opet probudila strasti, svega ima više nego argumentovane rasprave. Kako sve ide u našoj skupštini, morače se doneti izmena poslovnika pa da poslanici ulaze u salu bez cipela kao u džamiju, u svakom slučaju klompe striktno zabraniti.
Gospođa Pop-Lazić, narodna poslanica i dama
je na njoj i njima svojstven radikalsko-hrišćanski način htela da zaštiti svoga mladog kolegu.
Pošto su po nalogu onoga ko im je ranije rekao da masovno kunu,
Gost autor GORRAN2
Pre 69 godina u Rudom je formirana Prva proleterska brigada, U sastav brigade ušli su :Prvi (crnogorski) bataljon; Drugi (crnogorski) bataljon; Treći (kragujevački) bataljon; Četvrti (kraljevački) bataljon; Peti (šumadijski) bataljon i Šesti (beogradski) bataljon,a već sutradan je izvela svoju prvu borbenu akciju i taj dan je obeležavan kao Dan JNA.
Bilo je to izuzetno teško i komplikovano vreme, puno nedoumica. Međutim, tu ljudi - partizani - nastavili su odlučno svojim putem, i uskoro se sve počelo razbistravati, i izgledati bolje. Došla je pobeda. Bio je kanda i neki napredak. Štaviše, po nekima, zlatno doba.
Ipak, istorija je napravila još jedan salto. Danas se u Rudom bivša ulica Prve proleterske zove ulica đenerala Draže,
Sport prepun svakog ..izma, ali je malo profesionalizma, malo viteštva, zdravog sportskog duha, jer se sve pretvorilo u bezobzirni način dolaska do novca.
Primitivizam, tradicionalizam, klerikalizam, nacionalizam, šovinizam, jeftini patriotizam, huliganstvo, a onda kriminal , korupcija, smeštanje, nameštanje, obračunavanja, razračunavanja, upucavanja, otmice, likvidacije, afere, umešanost političara i kontraverznih biznismena, povezanost međunarodne sportske mafije, dilovanje,dopingovanje, švercovanje........ samo su neke od svima vidljivih pojava u onome što se zove profesionalni sport u savremenom svetu i kod nas.
„Lumpenproletarizacija mladih ljudi najjasnije se ogledava u kafanskom i folklornom nacionalizmu, koji se onda ispoljava na sportskim priredbama i kolektivnim manifestacijama tog tipa. Stadioni i arene tako postaju mesta gde se akumulira nezadovoljstvo prekarizovane mladosti, koja je zajedno sa svojim roditeljima najveći “gubitnik tranzicije”.“ Treba razumeti da se sportisti, naročito fudbaleri, nalaze u jednom svetu u kojem dominiraju kriminalci i lihvari iz menadžerskih struktura, korumpirani kravataši sportskih organizacija i političari raznih profila, koji svi zajedno eksploatišu njihovu popularnost, računajući pre svega na njihovu nezrelost.“
“Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa drugo dati.”reče davno Dušan Radović, a Gorki mnogo ranije “Deca – to su naše sutrašnje sudije.” Tačno, deca su uvek minuli rad starijih. Porodica je nezamenjiva u njihovom vaspitavanju ali i društvo koje često ne vodi računa o njihovom vaspitanju i obrazovanju pa tako opstruiše i ono što porodica pokušava. Televizija mnogo direktnije utiču na decu nego na odrasle i upravo zato može biti snažno sredstvo vaspitanja ali i suprotnog.
Kada se danas pogleda šta programi svih televizija nude deci onda je to katastrofalno. Drušvo i država pa još i akademija nauka i crkva koji se toliko brinu o deci kao najvećem blagu, čine to samo na rečima. Da je drugačije onda dečji programi ne bi ni bili ukinuti, odnosno zahtevali bi da se odmah vrate.
Nekada su deca gledala:“Kockica”, “Priče iz Nepričave”,“Na slovo, na slovo”, “Laku noć, deco”, “Metla bez drške”,“Muzički tobogan”,“Fore i fazoni”,“Poštar Aca”, “Neven”“Putokaz”, “Kolariću paniću”,“Opstanak”, “S one strane duge”. Danas gledaju:“Dizni na RTS”,” Ben 10”,” Ruske bajke”,”Sunđer Bob Kockalone”,“Telmo i Tula”, “Šumska škola”,“Spajdermen”,”Brodić Elijas”, što podstiče agresivnost ili ima za posledicu strah i ružne snove.Ako već nije bilo ništa od one laži da će se ukinuti PDV na dečju opremu,
Tužno je gledati one ljude koji stoje sa slikama svojih najmiliji nestalih u ludilu ratova tokom 90-ih godina. Tužno je i ružno kako se sve države regiona i međunarodni organi odnose prema tom problemu, a još tužnije što i se i dalje raspiruju strasti koristeći brojke tih nesrećnika.
Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji još se traga za 14.790 nestalih ljudi. Od tog broja u BiH se kao nestalo vodi 10.512 osoba, u Hrvatskoj 2.436 a na Kosovu 1.842 ljudi.
Prema podacima udruženja porodica nestalih, od ukupnog broja nestalih, nepoznata je sudbina još 4.418 Srba, od toga u BiH 1.756, Hrvatskoj 2.130 i na Kosovu i Metohiji 532.
Demokratski politički forum, koji deluje u okviru Centra za demokratiju ,organizovao je debatu pod nazivom "Antifašizam u Srbiji- juče i danas".
U svojstvu jednog od uvodničara dr.Branka Prpa je predstavila dve knjige Banjičkog logora sa popisom 23.637 žrtava. Tom prilikom je, između ostalog, iznela:
«Beograd je jedini prestonički grad u Evropi sa četiri logora na gradskoj teritoriji. Jajinci su mesto gde je sahranjeno, pobijeno u masovnim grobnicama, po našim procenama, oko 68.000 ljudi. Ta brojka ide i do 80.000, zbog toga što je vršena asanacija terena. U ova dva velika toma su stala sva imena sa jednom vrlo redukovanom informacijom: ime, prezime, pol, često ali ne uvek nacionalna pripadnost, majka, otac, oženjeni, neoženjeni, profesija i streljan, odveden, itd. Dakle, to su definicije koje su u banjičkim knjigama vođene o logorašima tokom 1941-1944. godine.Ta dva toma su zapravo zbirno izdanje osam knjiga Banjičkog logora koje su sačuvane kao knjigovodstvo zločina, kao knjigovodstvo smrti Uprave grada Beograda, dakle, Nedićeve kvinsliške uprave.»
Postavlja se pitanje kakvu poruku o svom odnosu prema antifažizmu i fašizmu, prema žrtvama fašizma, šalju država Srbija i grad Beograd ako je do nedavno slika Milana Nedića stajala u svečanoj Sali Vlade Srbije a slika Dragog Jovanovića evo još uvek u Sali Skupštine grada. Šta reći ako visoki funkcioneri javno govore da tu nije ništa sporno.
Ilustracije radi, jedan učesnik u debati je upravo izneo tu „ sitnicu“, koja ne služi na čast demokratskoj i postpetooktobarskoj proevropskoj Srbiji. Naime, da se u svečanoj sali Skupštini grada Beograda nalazi slika Dragog Jovanovića, koji je bio upravnik grada Beograda i upravnik logora na Banjici za vreme okupacije i da je do pre godinu dana na sajtu gradske vlade stajalo –žrtve komunističkog terora. Na konkretno pitanje kako je to moguće visoki funkcioner gradske skupštine i DS je, na zaprepašćenje prisutnih, odgovorio:
” Mislim da to više ne stoji na sajtu, ali na sajtu svakako stoji spisak ljudi koji su vršili tu funkciju gradonačelnika, nije se uvek tako zvala. Na tom spisku se nalazi taj g. Dragi Jovanović i njegova slika se nalazi na zidu gde su poređane sve te slike. Ukoliko bi ta slika bila skinuta, tu bi bila jedna vremenska rupa između prethodnog i onog sledećeg.
Celokupna istorija ljudskog roda bila je znaku večitog sukoba između zla i dobra, a i zlo i dobro se nalazilo u ljudima.Čak ni napredak civilizacije ni istorijska iskustva i pouke nisu uspele da promovišu razum kao vrhunski princip odnosa među ljudima. Ne treba mnogo mudrosti jer je golim okom vidljivo da su ljudska pohlepa, zavist, mržnja, laž, prevara, kriminal, korupcija i mnogo toga što ljude čini neljudima zahvatili sve pore društva i kod nas u Srbiji , agresivno preteći poštenju, časti, dostojanstvu i slobodi i sigurnosti građana.Fascinantno je da to mnogo bolje vidi i razume jedan dvanaestogošnji dečak nego političari, stranake, verski velikodostojnici, kulturni, prosvetni i ostali delatnici koji se hvale kako im je jedina misija usrećivanje naroda.
Učenik 6. Razreda Nikola Borovčanin je napisao otrežnjujuću poruku celom čovečanstvu, mada je neki nepravedno kvalifikuju kao poruku srpskom narodu.
Pročitajte njegovu “Bajku o Časti”, razmislite i zamislite:
“Bаjkа o Čаsti”
“U nekа dаvnа vremenа živeše ljudi bistrog umа i plemenite duše.