Narodna skupština, narodni poslanik , kako to gordo zvuči, a često sramno izgleda.
Skupština je ranije mnogo više ličila na lakrdiju i upravo je zahvaljujući promeni poslovnika i, mora se reći, ličnom zaslugom upravo Gordane Čomić, sednice su postale malo pristojnije i rad parlamenta efikasniji.Ali, rasprava o Statutu Vojvodine kao da je opet probudila strasti, svega ima više nego argumentovane rasprave. Kako sve ide u našoj skupštini, morače se doneti izmena poslovnika pa da poslanici ulaze u salu bez cipela kao u džamiju, u svakom slučaju klompe striktno zabraniti.
Gospođa Pop-Lazić, narodna poslanica i dama
je na njoj i njima svojstven radikalsko-hrišćanski način htela da zaštiti svoga mladog kolegu.
Pošto su po nalogu onoga ko im je ranije rekao da masovno kunu, sada prestali sa tom praksom , evo promovišu efikasnije argumente - cipelom u glavu, svojom cipelom u tuđu glavu. I još kaže da to nije nepoznato način izkazivanja neslaganja, što znači da bi neki sledeći put mogli očekivati i druge poznate načine kako to očigledno i sočno čine seoske snaše. - Nisam reagovala instiktivno, već vrlo smišljeno. Već neko vreme poslanicima SRS nije dozvoljeno da pričaju. Razmišljala sam prethodnih dana šta da uradim - kaže za „Blic“ Pop Lazićeva.
Mislila, mislila i smislila. Šta bi tek uradila da nije toliko dumala.
Nisu badava rekli da čovek mnogo lakše nauči i tuđu kulturu i običaje nego što se odrekne sopstvenog primitivizma.
I šef poslaničke grupe DSS-a Miloš Aligrudić podržao postupak Gordane Pop-Lazić, rekavši da je ona imala „svako opravdanje" da to uradi.
Inače, kažu bolji poznavaoci da je gađanje cipelama muslimanski običaj, pa sukladno istom ne bi mogao biti pravoslavni.
Šta je uzrok ovakvom ponašanju, očito primitivizam i nevaspitanje ili je možda cipela skinuta zbog kurijeg oka, ali i uzrok i povod je očito (ne) mešanje Crkve u aktuelna politička i državna pitanja. Dakle,
SPC se u februaru očitovala i to vrlo rezolutno oko Statuta Vojvodine, a sada eto opet pismo Irineja bi neposredni povod da srpska cipela gađa srpsku glavu.
Šef poslaničke im grupe zadržao je cipeli, pa možda već sutra sa njom pokuša da imitira Hruščova za govornicom.
Onome prema kome leti cipela ostaje da se brzo skloni i razmišlja da li onaj ko baca cipelu ima isto ili više u glavi ili cipeli.
Skupština naša je odavno mnogo ćešće brbljaonica nego savremeni parlament, poslanici pokazuju da ne poštuju ni predsedavajućeg,ni sagovornike,ni parlament, ni narod koji ih je izabrao i , u svemu tome pokažu da nemaju ni samopoštovanje.
Rasprave se ne vode o nečemu već protiv nečega, diskusije su pune međusbnog vređanja na svim osnovama, uključujući i lični izgled, bližu i dalju prošlost , bližu i dalju familiju- zavisi koliko kome argumenata treba.I kad su na raspravi i najozbiljnija pitanja sala je poluprazna, bez obzira šta je tema svako ptiča šta mu padne na pamet. Pa i onda kada se tako pompezno svi sakupe kao što je bio slučaj sa usvajanjem Ustava, sve izgleda neiskreno, licemerno, nategnuto, istrgovano.
Mi kao narod i država koji imamo takve poslanike i takav parlament imamo i, pored mnoštva ostalih, vrlo ozbiljan razlog za zabrinutost.
Nije pitanje da li ih gledati ili ne, već šta i kako rade.I tu čak i nema nešto sporno jer,birali smo, izabrali i sada nam ostaje da seirimo.Kome se ne sviđa nečije ponašanje , neka ne gleda.
Možda je promenjena ona hrišćanska , «ko tebe kamenom ti njega hlebom» u «za svaki slučaj prvo ti njega cipelom»