ŠAMPIONI
i još ponešto...
Uraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
and now is the time
Pišem sebi priču – sa nadstrešnicom – u koju ću moći da se odvedem kada ne mogu do mesta na kojima me čekaju. Pročitam povremeno one koje sam opremila za druge – svi su još uvek u njima –
– složićete se da budem dobro i: kod mene
Kada sam krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih išla u školu a posle studirala na Filozofskom fakuletu sociologiju, pokupila sam pelcer koji se vidim primio kod mnogih iz moje generacije - kako je naša škola najbolja, naši stručnjaci kako su strava a da ne pričam kako nam je zemlja bogata a ljudi lepi. Mislim istina je da ima dobrih djaka, da je zemlja lepa - kad mi se malo očistila i umila, da je svaka zemlja bogata kad u njoj ljudi rade ali da nam je školski sistem dobar - e u to sumnjaj jer na svoj koži ispitujem studiju slučaja učenja u novoj sredini.
Evo me ponovo posle skoro 10 godina u školskoj klupi sa knjigama i sveskama, tačnim vremenom početka nastave, profesorkom i kolegama. Mesto - Minhen, škola SAP ( HR).
----------------------------------------------------------------------------------------------------
U Indiju. Na otvaranje treceg oka. Videli smo sve shto se mozhe videti sa ova dva. Daj trece. A izvinjavam se, ako mozhe ovo trece da mi bude plavo, znate, dobro bi mi ishlo sa zhutom asurom koju sam nabavio u Delhiju. O, izvinjavamo se, potroshile su nam se plave ochi, ali ako stavite nogu na chelo i tako odete u susedno selo, sednete ispod velikog drveta i chekate dovoljno dugo neshto ce vam poplaviti sigurno. O, zar ne postoji neka jednostavnija tehnika? Pa ima jedna po
Piše: Boban Stojanović
Komšiluk.
Komšiluk!
Komšiluk?
Ova reč često asocira na kič momente: zajednički ručak, šoljica ulja na zajam, kolektivno kuvanje ajvara, kafenisanje, „Molim te, pričuvaj mi decu dok....“, kao i „Ako poštar dođe uzmi mi račun za...“.
No, čini mi se da poslednjih godina, kada čujem to komšiluk, komšija, komšinica, asocijacije mi se kreću u rasponu od „jataci Ratka Mladića“, pa do poslednjih izliva mržnje prema deci iz beogradskog Svratišta za decu sa ulice.
Ukoliko ste dovoljno jaka individua, iz svog života možete da izbacite zločinako udruženje građana zvano Komšiluk, ali Komšiluk nikada neće Vas da izbaci iz sfere svojih interesovanja.
"Portparol Demokratske stranke Jelena Trivan izjavila je danas da je legitimno, ali da nije realno očekivati da Boris Tadić, kao predsednik te partije, ima protivkandidata na sledećim izborima u toj stranci"*
ne kapiram. zašto bi bilo poželjno smatrati normalnom situaciju da se za jednu tako odgovornu i snažnu poziciju neće niko kandidovati sem osobe koja je već tamo? demokratija je vid "uređenja" u kome društvo gaji različitost i pronalazi mehanizme da se svačiji glas čuje i odmeri a onda na scenu stupa "većina". kako smo se našli
Danas se u zapadnom svetu slavi Noc veshtica ili Halloween. Svi su vec ukrasili svoje kuce pauchinom, skeletima, veshticama, slepim mishevima i bundevama i chekaju da padne noc, kada ce malishani u kostimima zakucati na vrata, trazeci slatkishe. Iako u zastarshujucem scenariju, svi su razdragani i mali skakutavi stvorovi obucheni u kosture, duhove, betmene, Hari Potere, vile i veshtice u gupicama se migolje kroz guzvu na ulicama i preskakujuci stepenike hrle do svakog ulaza na kojme je postavljen znak u obliku jack-o'-lanterne, ochekujuci domacine , koji ce ih pochastiti. Oni malo stariji,
politiks & samer= partiJ