Privremeno veće u Beogradu je onda povuklo taj radikalni potez i sve te pomoći iz gradskog budžeta ukinulo, ostavilo sav taj svet na cedilu i prepustilo ih samima sebi ili dobronamernim komšijama, pa će se već nekako snaći i gore je neki put bilo kad beše ono bombardovanje ili ove poplave. Ipak, napredak u prezentiranju nerazumevanja pravila društvene zajednice je očit od strane Privremenog veća kad ono beše u vlasti a ni sadanja Skupština grada nije to primetila kao nešto nepodobno i pridružila se prihvatanju i razvijanju pogrešno shvaćene organizacije države i društva u okolnostima tržišne ekonomije kojoj se navodno teži.
Ipak, čini se, a moguće je i tako celu bruku tumačiti jer ovakav gest dužnosnika sve dozvoljava, da je poenta takve neprimerene odluke u konačnom radikalnom rašćišćavanju sa tom rasipničkom praksom pomaganja koje kome započetom posle rata u komunističkom a posle socijalističkom i najzad demokratskom ustrojstvu gde je akcenat bio na društvenom, zajedničkom zbrinjavanju stanovništva koje to ne može samo. Oni koji su preduzeli taj iskorak mogu računati na posebno mesto u istoriji ili čak mogu priuštiti sebi oreol onih koji su konačno uspeli da raskrste sa socijalnom, ideološki sasvim neprihvtljivom i rasipničkom politikom iz doba Druga i da su započeli novu eru, istina I nije sasvim originalno, tako što je već viđeno onomad u Sparti. A o tome da treba da ih bude sramota zbog toga što učiniše, drugi put, kad ove kiše prestanu.