U obrazloženju rešenja sudija Stevo Djuranović, na strani 2 (videti slike) navodi da osporena saglasnost pomenutog ministarstva „nema karakter samostalnog upravnog akta iz člana 4. Zakona o upravnim sporovima". Potom sudija Djuranović tvrdi, citirajući član 3. Zakona o upravnim sporovima, da osporena saglasnost ne samo što ne predstavlja upravni akt, nego nije ni neki drugi akt, o čijoj se zakonitosti može odlučivati u upravnom sporu.
Postavlja se pitanje pa šta je onda ta osporena saglasnost Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, koja je regulisana članovima 93. i 94. Zakona o lokalnoj samoupravi? Kako nazvati rešenje koje na osnovu zakona donosi Ministarstvo sa nazivom: državne uprave i lokalne samouprave? I koji sud je u državi Srbiji nadležan za rešenja/dokumente/akte, koje na osnovu pomenutog zakona donosi Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave!?
Obrazloženje sudije Steve Djuranovića je zbunjujuće, kontradiktorno i višestruko upitno. Najspornija rečenica u ovako sročenom rešenju o odbijanju moje tužbe glasi: „...Davanjem odnosno odbijanjem saglasnosti se ne rešava odredjena upravna stvar i takvo odlučivanje organa ni suštinski, a ni po pravnom dejstvu ne predstavlja rešenje o odredjenom pravu ili obavezi stranke".
U pouci o pravnom sredstvu navedeno je da protiv ovog rešenja tužilac ima pravo prigovora posebnom veću Upravnog suda, u roku od 8 dana od dana donošenja rešenja. Rešenje je doneto 04. 07. 2016, a beli koverat je tek danas, 14. 07. 2016. stigao, dakle 10 dana nakon donošenja rešenja.
Da li se ovakvom poukom o pravnom sredstvu, tj. roku za podnošenje prigovora zaokružuje, na ironičan način, kontroverznost rešenja sudije Steve Djuranovića?
U svakom slučaju, sutra ću uložiti prigovor!