Dakle evo dramskog zapleta: Pored nas seda par.
Ona izgleda kao dobra učenica koja je nedavno skinula protezu i naočare. Pantalone, sako, košulja. Ispod viri bedž sa imenom i slikom banke za koju radi. Lepa žena u ranim tridesetim.
On- ima isti bedž (kolege sa posla) sivo odelo, plava košulja ali i zlatna burma koju ne krije. Zbrisale kolege sa posla na pauzu za ručak. Na izgled ništa čudno. Ipak medju njima sevaju varnice - blicevi bljeskaju do našeg stola. Šapuću, ona se smeje, on valjda priča nešto mnogo zanimljivo, ona uživa. Povremeno vrti burmu...žena mu sigurno nije - zaključimo mi.
Nije prošlo ni 10 minuta ulaze još neki ljudi u istu kafanu sa bedžom banke. Ona klizi na stolici - njega nija blam. Kolege im u čudu prilaze - pozdravljaju se i oni odlaze za najudaljeniji sto. Njeno raspoloženje kao da je splaslo u minus fazu.
Dalje nismo buljile ( ja inače stalno opominjem moje dete da ne bulji u ljude).
Stiže račun. I zamislite - svako plaća svoju narudžbinu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ja sam apsolutno poštovalac prava i jednakosti žena. Pravo na rad, na slobodu, napredovanje, životne izbore.
Ali molim Vas - nema jednakosti za plaćanje računa u kafani. Muškarac mora sve da plati i tačka. Može i žena da plati u vrlo sprecifičnim uslovima ali u ovom gore opisanom nema izgovora. On mora da plati račun. Mora.
Čak i da je nevidjena stipsa - ova žena je jela samo salatu!!!!
Ovaj tekst pišem kao uvertiru prazničnog raspoloženja, obilaske lokala i kafića. Gde su nestali dobri maniri? Pa čovek vara ženu - sedi sa lepom koleginicom u petak poslepodne i plaća svoj račun. Mislim strašno - stvarno.