Intervju za posao u farmerkama

Tatjana Momčilović RSS / 20.05.2009. u 11:23

U ponedeljak u 17h ušetala sam u jednu luksuznu kancelariju. Intervju za posao. Ne znam šta mi bi da za jedan važan sastanak obučem farmerke. Nove, do duše i tamne. Intuicija. Uvela me zajapurena sekretarica sve karikirajući užurbani hod, lupkajući malo oronulom štiklom o sveže lakirani parket. A kancelarija - bajna. Visoki strop, kulturni gipsani radovi, jasenov parket i nameštaj boje brezinog drveta. Sve bih ja to izbacila, mislim u sebi i donela nameštaj tamnih boja, pozlaćene kvake zamenila za matirane, unela bih slike, možda i cveće da se vidi da tu rade ljudi a ne roboti. Ne znam šta me spopade da razmisljam o uredjenju kad sam i sama pobornik praktičnog ne skupog i zamenljivog nameštaja. Ipak ovaj prostor je tražio crveno trešnjino drvo, orah i ulja na zidovima a ne postere u metalnim ramovima. I dok sam u mislima preuredjivala zidove, nameštaj i kvake dodje moj domaćin.

Mlad, naravno poprilično leden, neupadljiv čovek sa dubokim zaliscima, koji se ne može, ni u svojim ranim tridesetim pohvaliti nekom snagom ni lepotom svoga tela. Odelo - prosećno, cipele tragedija - znate one cipele što bi da izgledaju skupe a nisu. Ni krš ni fina izrada - tanki sloj gume zalepljen na njima. Ipak pažnju mi je zaokupio mali zlatni prsten sa tirkizom na malom prstu. Ova ruka mu je služila za afektiranje i gestikulaciju. Tirkiz volim, žuto zlato ne - ne svidjaju mi se muškarci koji nose prstenje na malom prstu.

Odmeri i on mene og glave do pete. Farmerke mu ostadoše u očima. Uto udje sekretarica  sve lupkajući još jače štikolom da pita hoću li vodu, kafu, a on je otpusti onom rukom sa prstenom kao da je ne znam ni ja ko. Valjda u farmerkama ni vodu nisam zaslužila.

Pola sata pričao je kako je uspešan on i njegova firma kako sam imala ludačku sreću da ga upoznam i kako se tako sjajna prilika retko kada ukaže. Pola sata se iskreno dosadjujem, ne pita me ništa samo monolog. Vidim ja da tu nemam šta da dodam ili oduzmem - ostalo mi je samo da klimam glavom i divim se. I ako znam da izvedem tu scenu divljenja ovaj put mi se nije nekako dalo. Jednostavno nije. Samo sam ćutala a kako su minuti prolazili bila sam sve sigurnija da ću ga do kraja sastanka nekako izduvati. Balon oko njega je rastao sve više - što sam više ćutala on se sve više hvalio, hvalio i hvalio. Posle posla sata dodje vreme da i ja nešto kažem. Inat - nemem pojma, neko čudno osećanje nemoći i nadmoći prokulja iz mene.

Kažem - ne znam da li je vaša agencija u stanju da meni nadje posao. Nisam sigurna. Ja imam puno iskustva kažem, završila sam dva fakuteteta (nisam - samo sam jedan završila), imala sam svoju firmu...tražim puno ali nudim još više.

Gleda me čovek i ne veruje svojim ušima. Sedi neka strankinja preko puta njega u farmerkama i usudjeuje se da kaže tako nešto. Vidim ja da nije dovoljno. Ako sam počela moram ići do kraja.

Pita šta ste uradili sa firmom? Mrtva ladna ja kažem - prodala sam je.

A njemu tako hladnom, odvažnom i nadobudnom otkide se neverovatna rečenica iz usta: ZA koliko?

A ja ni manje ni više - zamislim cifru iz snova i slažem.

Skoči čovek kao oparen - i kaže. Mislim da imam posao za vas, otrča u kancelariju, odštampa dva papira i donese mi. Ja se uživela u svoju ulogu - gledam, podvačim kao nije mi jasno - razmišljam šta da pitam. Da bih igrala ulogu do kraja - kažem, znate ja ne mogu da radim duže od 17h. On me gleda i dalje ne veruje svojim ušima. Na kraju reče da će odmah zvati klijenta da proveri da li je to u redu. Zamolio me je da mu pošaljem još neke papire mailom.

Majko moja, samo čekam da izletim odavde i da počnem da se smejem. I tako, pozdravimo se - on mek kao pamuk, samo što mi ruku nije poljubio i isprati me do lifta. Smejem se u kolima kao luda. Mislim od kukanja nad ekonomskom krizom i opštom svetkom zaverom niko mi neće pomoći,moram da budem ono što nisam - da igram igru. Vremena su takva. Igra je i on. 

 Ja sam svoju priliku da se nadivim njegovo firmi, liku i delu propustila. Mada ne verujem da će ikada više isterati sekretaricu jednim pokretom ruke kad mu dodje neko u farmerkama.

 I istina je - niko ne voli gubitnike, niko ne voli da je ni blizu njih jer ljudi veruju da se nesreća kao i sreća prenose kao grip.

Zato - glavu gore na razgovorima. Dobro nemojte kao ja, to je drastičan primer gluposti ali gledajte da isijavate sreću, neko zadovoljstvo i integritet.

Jer i sreća je virusnog tipa.



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maki100 maki100 12:00 20.05.2009

Intervju

Moj prvi i poslednji intervju na engleskom jeziku je prosao...hm... stresno.
Znanje engleskog mi je bilo lose, moc da se pravilno izrazim jos gora ali moja zelja da blistam je bila jaca i od straha. I blistala sam! Toliko sam bila sigurna u sebe, zadovoljna sobom (omiljene cizme su ucinile svoje...), vrcava, inteligentna (umem to ponekad) da sam ostavila dobar utisak. Kako su oni poverovali da cu se uklopiti (a jesam) i dati svoj maksimum, nemam pojma, tek prodjoh taj intervju.
Evo me sada, far away from home, cekam sledeci intervju i pitam se da li cu i sada uspeti da zasijam.
gagas77 gagas77 12:02 20.05.2009

osmeh..

veliki ..hvala na njemu..
a za taj virus..evo slobodno pristajem da budem zamorce :))
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 12:06 20.05.2009

Re: osmeh..

marina.m marina.m 12:07 20.05.2009

Prva?

Preporuka za tekst naravno. Kakav dribling (da primenimo sportsku terminologiju, mislim radi se o igri)? Svaka cast. Mogu da zamislim kako si se slatko smejala u kolima.
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 12:12 20.05.2009

Re: Prva?

Ma idi pravi sam fudbaler... Marina obavezno pogledaj film "Bekstvo iz Šošenka"
Dobro je kao uvertira za traženje posla.
Vidimo se za koju nedelju u BG-u
marina.m marina.m 12:45 20.05.2009

Re: Prva?

"Bekstvo iz Šošenka" - kakva simbolika. Hocu, hvala.
Za par nedelja smo uzivo? Jedva cekam!
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 13:23 20.05.2009

Re: Prva?

zovem cim dodjem druge nedelje juna
Atomski mrav Atomski mrav 13:30 20.05.2009

Re: Prva?

Ma idi pravi sam fudbaler... Marina obavezno pogledaj film "Bekstvo iz Šošenka"
Dobro je kao uvertira za traženje posla.

Moj omiljeni film. Al' stvarno.
Mada, nikad ga nisam posmatrao kroz prizmu intervjua za posao...
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 13:57 20.05.2009

Šošenk

moj omiljeni film...kad god pomislim nema šanse ja pogledam ovaj film i poverujem u sve
Atomski mrav Atomski mrav 14:25 20.05.2009

Re: Šošenk

Najjači je onaj deo kada Timu Robinsu konačno pošalju knjige za biblioteku nakon što im je godinama pisao po jedno pismo dnevno... i zamole ga da im više ne piše; a on onda kaže: "Od sad, pisaću im dva puta dnevno!"

LM, na svoj prvi intervju za posao sam došao u odelu (i smrzao se, jer je bio decembar a odelo letnje...), a na drugi (i za sada poslednji) u donjem delu trenerke, duksu i patikama... uprkos čuvenoj izreci Marka Tvena:

Clothes make the man. Naked people have little or no influence on society.
Mark Twain

Strongman Strongman 16:42 21.05.2009

Re: Prva?

Tatjana Momčilović
zovem cim dodjem druge nedelje juna


Poucno napisano a i ja sam druge nedelje juna u Bg i NI .

Pa mene ako se sete...
jannis jannis 12:18 20.05.2009

:)

svaka cast:)))) meni se nekako uvek desavalo da na razgovorima za posao glumim neko nevinasce tako da poslodavci ispadaju veliki barem u svojim ocima:))) moracu da primenim tvoju tehniku:)
mrdax mrdax 12:30 20.05.2009

Go,go,go

Draga Tanja,

Nisu vazne ni vase farmerke ni vas 'malko doteran' rezime vec ta sreca i mudrist kojom isijavate i ovde na Blogu, redovno vas citam. Srecno!
P.S. Svaka cast za nastup, treba wanna-be Managerima spustiti ego, jer dobar deo njih su samo jeftini malogradjanski kompleksasi.
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:48 20.05.2009

Intervjui

Do sada sam uglavnom briljirao na njima (malo da se hvalim). Najvažnije: biti opušten. Da bih to postigao, uvek sam bio u uobičajenoj životnoj atmosferi = u farmerkama. I neobrijan
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 12:51 20.05.2009

Re: Intervjui

pa i treba da se hvalis. ko ce ako ne hvalis sebe
hogubadagri hogubadagri 12:58 20.05.2009

intervju za posao

Kad god neko pomene posao ja se setim one scene iz "Treinspotinga" kad mislim Spad nabraja svoje vrline i manu
sentinel26 sentinel26 13:00 20.05.2009

Čestitka

za tekst i za potez posebno, ali u ovo:
i sreća je virusnog tipa.
baš ne mogu da povjerujem. Otpornost na viruse vjerovatni uzrok.
djole63 djole63 20:49 20.05.2009

Re: Čestitka

Otpornost na viruse vjerovatni uzrok.

U svrhu slabljenja imuno sistema - predlazem malo crnog vina. Probao nekoliko puta, pomaze, sasvim izvesno
Mishaa Mishaa 14:50 20.05.2009

Da..

Da..

uniceps uniceps 16:42 20.05.2009

Stenpr

Priznaj da te je hipnotisao prstenom....a Bogami ni ti mu nisi ostala duzna farmerkama.
leopold_lady leopold_lady 17:29 20.05.2009

Za 6 godina....

koliko sam bezuspešno tragala za bilo kojim poslom - obišla sam preko 2000 firmi,bila na preko 2000 razgovora,prolazila krugove.....I nije bilo ništa od tog..... Onda sam jednog dana otišla na razgovor u Štampu - rekli su mi da ako izdržim obuku i dobijem dobre ocene od ljudi koji me budu obučavali - dobiću posao.... Obuku sam završila iako sam imala i povredu (saplela sam se i pala,polomila sam se poprilično,ali nisam htela da odustanem)..... I dan kada sam potpisala Ugovor na mesec dana - imala sam kod sebe sve svoje papire.....Žene koje su mi držale obuku su napisale da misle da ja nisam za taj posao.... Ipak,ja sam posao dobila....Neko negde od gore ili odakle god i ko zna zašto mi je dao šansu....Radila sam 10 meseci (jednom u dve nedelje sam imala slobodan vikend) i ja sam dala otkaz - lični razlozi - nije bilo vezano mnogo za sam posao.... Drugi posao sam isto tako sama našla i u njega sam krenula sa mnogo entuzijazma,poverenja u krive ljude i recimo da sam dobila "nož u leđa" i morala sam da odem - jer nisam mogla to da svarim....Sada ne radim i šizim što ne radim,ali verujem u sebe i verujem da ću jednoga dana dobiti šansu da radim posao koji želim,volim i koji znam dobro da obavljam...... To kažem jer je tako.....
uniceps uniceps 17:32 20.05.2009

Re: Za 6 godina....

misle da ja nisam za taj posao.... Ipak,ja sam posao dobila....Neko negde od gore ili odakle god i ko zna zašto mi je dao šansu....Radila sam 10 meseci (jednom u dve nedelje sam imala slobodan vikend) i ja sam dala otkaz - lični razlozi - nije bilo vezano mnogo za sam posao.... Drugi posao sam isto tako sama našla i u njega sam krenula sa mnogo entuzijazma,poverenja u krive ljude i recimo da sam dobila "nož u leđa" i morala sam da odem - jer nisam mogla to da svarim....Sada ne radim i šizim što ne radim,ali verujem u sebe i verujem da ću jednoga dana dobiti šansu da radim posao koji želim,volim i koji znam dobro da obavljam...... To kažem jer je tako.....


Svaka cast! To je duh.
leopold_lady leopold_lady 17:38 20.05.2009

Re: Za 6 godina....

Svaka cast! To je duh.


za tebe ... Da ne mislim tako - poludela bi odavno - mislim skroz na skroz ....
uniceps uniceps 17:41 20.05.2009

Re: Za 6 godina....

leopold_lady
Svaka cast! To je duh.


za tebe ... Da ne mislim tako - poludela bi odavno - mislim skroz na skroz ....


Takvi kao ti ne mogu da polude. To nije stvar usiljenog stava, vec ocigledno karaktera. *bez namere da se slihtam.
Retko kada me neko ovako i na prvu loptu odusevi, ali nedostatak arogancije u tvom misljenju je zaista nesto vredno paznje.
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 17:39 20.05.2009

Hm...

Pre 20ak godina, ja klinka, ali kkklllinkkkka, digla repić i idem na razgovor za posao u jednom veeeliiikom hotelu, adekvatnu školu i imam, a ladno se javljam na oglas za šefa recepcije.... Pogleda me lik iz human resources, ja minić, dekolte, šminka da pokrije manjak godina i kilo i po zlata na meni.... Pitanja osnovna, pa u jednom momentu maltene, jesil, ti dete normalna?! Naravno, upakovano u superkulturnu rečenicu. Aha.... Jesam. I vi ćete me lepo primiti, jer znam posao teoretski, školski, jer sam mlada i brrrzo učim i iz još jednog razloga. Znam, govorim, čitam pišem svadjam se i psujem na 11 jezika, engleski, francuski, italijanski, španski, srpski, hrvatski, bosanski, slovenački, ruski, ukrajinski, turski, a sasvim sam dobra i na albanskom, rumunskom, bugarskom, makedonskom i grčkom. E, pa, ako vam goste ne obraduje pozdrav na maternjem, svakako ću vam vredeti za sobarice i čistačice, pogotovo one koje rade na crno!
I dan danas sam u istoj kompaniji.....
A moj šef ima običaj da me zove multipraktik....
Posao sam učila u hodu, završila i fakultet, uz posao....
Može i tako...
djole63 djole63 20:46 20.05.2009

Re: Hm...

A moj šef ima običaj da me zove multipraktik....

lucidalina lucidalina 21:29 20.05.2009

Re: Hm...

baka Evdokija i unuka Djina

Posao sam učila u hodu, završila i fakultet, uz posao....
Može i tako...


ma ovo je teza varijanta ali mi se na momente cini, bolja.
kad neko zavrsi faks pa ne moze godinama da dobije posao, to je tuga. a onaj ko uz posao zavrsi faks, moze da se em hvali kakav je multitasker em moze samo da trazi bolji posao, ali ne moze tako lako da mu se desi da nema posla za njega, jer svako voli multipraktike.
evo ja jos 3 ispita pa u toj poziciji. joj jedva cekam, da radim samo jednu stvar u isto vreme. dvoje dece ne racunam, oni su deo porodicnog a ne poslovnog zivota, je l te?
Milutin Milošević Milutin Milošević 22:42 20.05.2009

Re: Hm...

Pre 20ak godina, ja klinka, ali kkklllinkkkka

Značččči, sada imaš 29. Super, kevemi, hajde da se nadŽemo da ze malo zeeezamo
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 22:50 20.05.2009

Re: Hm...

Aha, baš zimus sam, ček da vidim, jen, dva, pet, osam, da osmi put napunila 29 godina....
Znaššššš, žena posle 30 prestaje da bude "devojka", postaje "mlada žena", a ja sam još bre maloletna u glavu!
A to što sam napisala pre 20ak godina, bilo je... ček da se setim..... kad sam prvi i jedini put napunila 19.....
Djina
PS. Ne lažem, sve te jezike znam, da si ti promenio 12 (slovima: dvanaest) osnovnih škola u 5 (pet) država, a srednje i ne brojim..... Govorio bi i ti toliko ako ne i više.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:04 20.05.2009

Re: Hm...

osmi put napunila 29 godina

Pa, nije ni to loŠo
marina.m marina.m 00:04 21.05.2009

Re: Hm...

["posao u jednom veeeliiikom hotelu"

Da li se taj hotel nalazi u Beogradu? Ja takodje radila u jednom velikom hotelu 14 god. Bila na razgovoru kao klinka pre 20 godina. Jedino sto vise nisam na tom radnom mestu. Koliko slicnosti, prosto sam se brecnula!
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:17 21.05.2009

Re: Hm...

Ne, nije ni isti kontinent.... Razgovor je bio u Miami, Florida.
Djina
djole63 djole63 20:50 20.05.2009

Saga u nekoliko delova

Na kraju reče da će odmah zvati klijenta da proveri da li je to u redu. Zamolio me je da mu pošaljem još neke papire mailom.

Pa ocekujemo nastavak, verujem uzivacemo.
Pozdrav i Momi
mitrovix mitrovix 22:47 20.05.2009

Propuštena lekcija...

Mislim od kukanja nad ekonomskom krizom i opštom svetkom zaverom niko mi neće pomoći,moram da budem ono što nisam - da igram igru. Vremena su takva. Igra je i on.


Verujem da su mnogi od nas ovu lekciju propustili, ja sigurno. I nikako da je savladam! A nije da nisam pokušavao, ali negde na kraju zapne. Ne svidjaju mi se pravila, pa to ti je! Komplimenti za tekst!
P.S. I mene interesuje nastavak.
miloradkakmar miloradkakmar 09:32 21.05.2009

Biseri

. Ipak pažnju mi je zaokupio mali zlatni prsten sa tirkizom na malom prstu.

On tebi mali zlatni prsten, a ti njemu kolajnu bisera !

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana