Ona: Hallo. Kako si?
Ja: Odlično, nikad bolje. Volim petak.
Ona: I ja. Moram da se odmorim. Satra me Leben (život)
Ja: Pa jest. Trči, posao, deca, i sve ostalo
Ona: Ma jest, ja sam uvek Müde ( umorna)
Ja: Kako škola? Čujem da vam sin super računa.
Ona: Ma da, odlično mu ide Rechnen ( računanje)
Jedino Lesen ( čitanje). Mora da se üben ( vežba)
Ja: Pa mora , sve mora u životu da se vežba.
Ona: Mora.
Ja. Pa dobro onda prijatan dan
Ona: Tchus
Lepi dan vam želim!
Ja: i ja Vama
Ovako govore naši koji su pre svega nekoliko godina, zbog rata ili poslovnih prilika došli u Nemačku. Tako govore i mnogi drugi stranci - raspitivala se. Jezik je udrobljen sa oba jezika, nemačke reči prevrnute u padež, slomljna forma rečenice, rečju - užas.
Ako živite u inostranstvu - gajite svoj jezik. Čitajte detetu priče, knjige, pričajte mu kako se osećate na jeziku koji zapravo jedino znate. Svi drugi jezici u životu su tehnički - kojima možete da izrazite sve samo ne najtananija osećanja, strah, sreću , drhtaj u glasu, cinizam, erupciju osećanja prikrivenu u samo jednom - zdravo. Ja verujem da se i uzdiše na maternjem jeziku a o snovima i da ne pričam.